Жидов

Zahtjevi židovske moderne

Za »Židov« napisao dr. Hermim Kadisch, Voslatr

I Latentna cijonistička kriza, kojoj se dublji uzroci mogu shvate samo u vezi sa svjetskom krizom, nagnala |e lističku Egzekutivu, da razdoblje od 15. aprila do 15. posveti propagandi cijonističke ideje na svemu svijetu. Propagandni mjesec nema samo da ojača organizaciju i ionese razjašnjenje i produbljenje cijonističkih pr.oblcma, treba da bude posvećen i »osvojenju duha«. Hoće li propaganda postići svoji cilj, ne smije se prepustiti, da se esnoj vezi s programom o stanju i potrebama svega žikoga naroda od 16 milijuna duša naćne i čitav nacijonalni, jozni i ekonomski problemni kompleks, koji čini židovpitanje i pr.odiskutuje položaj cijonizma kao židovskoga vnoga pokreta. ♦ iitav niz pitanja, koja su nekoć bila aktuelna, postala su ; bespredmetna, ali je s druge strane nacionalni problem mjice drugačiji po svojoj prirodi nesamo u Evropi i u Aziji. ieligijoznom je i socijalnom problemu kako to dokasve veći uticaj mizrahista i poale-cijpnista na kongresima jrasla u Cijonističkoj Organizaciji i važnost i snaga pa jasan stav ne možda samo u nutarnjoj politici u pojezemljama nego i u izgradnji Palestine, vatko, tko realno misli mora da, za dogledno vrijeme, a s tim, da se u Palestinu ne može useliti više od dva na Židova, pa zbog toga rad u pojedinim zemljama, koji a fizičkim, duhovnim, etskim i ekonomskim podizanjem skih masa i politika, koja se zalaže za nacionalnu, relii, političku i socijalnu ravnopravnost moraju bezuvjetno idopunjuju rad za Palestinu. ♦ to se tiče aktuelnih zadaća cionističkoga pokreta u tini i u galutu, pokazuje kratak ogled situacije u Aziji 'vropi, čega židovskom narodu treba prije svega pa što i tome spada medju najpreče postulate židovske narodne te, v zija se probudila; iz Japana i Indije prelazi panazijatii sve zemlje i sve više magnetski djeluje i na arapski a naročito na Arape u Palestini. I zato je arapsko nje danas drugačije nego što je bilo u vri: Theodora Herzla, pa ga i židovska moderna mora čije da posmatra i sudi nego što to čine na primjer ki n i jedan oveći dio revizionista. ez židovsko - arapske sloge nema nesmetane izgradnje >ke narodne domaje u Palestini, uspješnog i socijalnog tka u Erec Jisraelu, nego će u Palestini biti nesamo sve s borbe dviju nacija već i klasne borbe izmedju žic buržoazije i židovskoga proletarijata, koji leži za spoioni i saradnjom s arapskim proletarijatom, imedju nacionalnoga pitanja u Palestini i takozvanog a u galutu ima tijesna suvislost, na koju je pred line upozorio u jednom svom u Pragu održanom pređrpreteča i pobornik slobodnjačkoga zadružnog socijalizma or Franz Oppenheimer, loji upravo boravi u Jerui. Oppenheimer rekao je onda, da će o stavu Židova i Arapima u Palestini u mnogočemu ovisiti stav drugih a prema Židovima u ostalim zemljama, u kojima su Žiminoritetna narodnost, kao što su, uostalom, danas u ini

Pokazalo se, da je nekadašnja nada, da će nacionalna država riješiti evropsko nacionalitetno pitanje, bila zabluda. Nacionalitetna borba bijesni u gotovo svim državama Evrope, u kojima se govori nekoliko jezika a ove države čine veći dio kontinenta jednakom žestinom kao i prije nekoliko decenija, i posvuda slavi nove orgije nacionalni šovinizam i rasni antisemitizam. (Vidi Madžarsku, Poljsku i Rumunjsku). Medjusobno ogradjivonje pojedinih država, gospodarsko svijanje izvoza i uvoza pa konačno antisemitski bojkot, što ga provode razni nacionalni šovinisti, otešćava naročito Židovima opću svjetsku krizu. Tako veliko more židovskih neimučnika specijalno u Istočnoj Evropi dvostruko trpi: kao pripadnici minoritetne narodnosti i kao ncimućnici. Zato je nedavno zastupnik Griinbaum, koji je s mnogo uspjeha zastupao židovsku narodnu manjinu iz Poljske na »Konferenciji Manjina«, bio na prošlom Cionističkom Vijeću u Varšavi protiv provodjenja nacionalnoga nasilja nad manjinama u Poljskoj i pledirap za savez s nepoljskim narodnostima (Rutenima, Bjelorusima itd.). Pod jednakim vidom da je pravedno rješenje pitanja narodnih manjina životno pitanje za rumunjske Židove stvorili su rumunjski cioniste za prošlih općinskih izbora savez s rumunjskim, ukrajinskim, njemačkim i poljskim demokratima a protiv antisemitskih liberala, pa su tako pripomogli rušenju Bratianuovog režima. Pokušaj, da se formula cuius regio eius religio prenese na momenat nacionalnosti i da se na temelju načela o miajoritetu posvuda u Evropi osigura hegemonija natražnjačkim izbornim zakonom stvorenoj većini, zadugo se u Evropi neće više moči provesti, a sa stajališta se Židova kao minoritetne narodnosti par exellencc mora energično pobijati, kao što se desilo na prošloj konferenci cijonista u Varšavi Ali i u Aziji gdje sve to jače izbija nastojanje žute rase, da strese gospodstvo Engleza, Francuza i Talijana, jest načelo o većini u nacionalnim pitanjima za jedan dug period nemoguće, a naročito u slučaju kakvoga evropsko-azijatskog rata prijeti, da će Palestina bez sklada izmedju Židova i Arapa još u jačoj mjeri, nego u prvom svjetskom ratu biti krvavo poprište goleme borbe. Svi ovdje navedeni momenti sile Židove, da posvuda provode panevropsku politiku narodnoga izmirenja jednako izmedju raznih evropejskih naroda, čuvajući dakako princip zaštite narodnih manjina. Spoznadu li se zadaće moderne države u 20, stoljeću kao pravne kulturne i socijalne pojave u čitavom opsegu lako će se uvidjeti, da židovska narodna politika nije ni u kakovoj kontradikciji s ispravno shvaćenom politikom vjernosti prema državi. U zastupanju ovakove ideje o državi kulminira istinski patriotizam, koji posvema isključuje nacionalno religijozno i ekonomsko potlačenje. Kao predstavnici nacionalne i socijalne pravde, stupaju židovski useljenici na zemljište stare historičke domaje, Palestine, da ondje nastave ono civilizalorsko djelo, što su morali napustiti u prednjoj Aziji nakon razorenja doma. U službi našega židovskog naroda hoćemo da u ovom mjesecu, a posvuda gdje ima Židova, istupamo za onaj palestinski kulturni i useljenički centar, koji će biti vječita kula židovske renesanse, ali jednako i kula izmirenja naroda i socijalne pravde.

Kibecarnje

I (Kavana židovskih književnika u New-Yorku.) I Od Sch. Gore lika. i I Na Broadwayu sve šumi, žuri i/gura se. Neki se došljak IH Europe susreće sa svojim dobrim znancem, kod kosa bijučer na večeri i s kojim je u intimnom krugu razgovara 1 o prošlim godinama u »staroj domovini«. Pozdravi ga sr»dobro jutro« i pruži mu ruku. No ruka mu ostane u Kku. Znanac se njegov zadovolji sa poslovnim i suhim — j ve ć ga j e nestalo. Došljak iz Evrope stoji zapaV * ne može da se snadje. Ne zna on, da je načinom svoga koji je stran američkim običajima, »oskvmuo« sveti prvi princip Amerike: »time is money« (vrijeme IH novac). Samo onaj, koji je u Americi živio dulje vremena, strogost ovoga principa, kojemu je sve, sve podrePaj se zato onaj, kojemu je sve to poznato, Ine će ni da u restoranima manjka sva topla intimnost i lagodi da ne će nikome da perine na um da od konobara zasvoju novinu«. One ogromne dvorane restorana samo su ovdje, da se u njima mogu, da što prije podvore što veće ljudi, koje brzo hitaju daije. U Americi svaki živi u ilu■> će ga ta žurba i jurnjava po mogućnosti što prije dodo željenog cilja; do bogatstva, i ♦ ■ No ima jedno mjesto u New-Yorku, gdje se fućka na na[F *time is money« £ gdje nitko ne pazi na taj »sveti« prinIma mjesto, gdje se u dnevnom čavrljanju o literarnim i dogadjajima rasipa* ono skupo amerikansko vrijeU nidta se troši vrijeme u živoj zabavi i u pjevuckanju i melankoličnih pjesama, donesenih pred mnogo go-4 daleke Rusije. I I T° je mjesto: židovska literarna kavana, zvana »KibeIFtnje« na East Broadwayu, u blizini redakcije vei kSh židnevnika »Vorwaits«, »Tog« itd Kavana »Kibecarkoja imarie samo jednu dvoranu, dom je židovskog lite■mo-žurnalisttčkog puka čitavog New-Yorka. Oni što nemaju |g ta Posla, t. j. koji nijesu saradaka dnevnih novina, borave dakako najveći dio dana a i noći No i otć, što su silno takozvani »allrigbt-lrterati i žomaßste, dnevno nekoliko puta u »KJbecamje« i upravo se nadmetaju, više da psuje na idol »time is ntonty«.

Čovjek mora da neko vrijeme živi u Americi da bi uzmogao razumjeti od kakove je kulturne važnosti jedna takova literarna kavana;, i to ne zato, jer se ondje izmjenjuju duboke misli i jer se ondje potpomaže literatura. Sama činjenica, da se u beskorisnom čavrljanju o nematerijalnim stvarima proborave dani i noći, upravo je balzam za ranjenu dušu, koja ne može da ravnodušno primi, što se vrijeme usporedjuje s novcem. ♦ Poslije podne osobita je užurbanost u »Kibecarnju«. U to vrijeme nalazi se ondje od srca dobri, no već prilično ostarjeli pučki pjesnk Avrobom Reisen. Upravo sam ga našao u velikoj uzrujanosffi, što jedna velika New-Yorška novina nije voljna da se ovećim člankom sjeti smrtnoga dana pjesnika Morrisa Rosenfelda. »Ja ću proti nje organizovati č : tavu javnost«, dobacuje on u lice uredniku, »ja ću sam napisati taj članak!« Cesto začudjuje Reisen svojom nalivnošću, kojoj nema premca i na koju se može da odgovori jedino srdačnim zagrljajem. »Kakol«, užurbano se okrenu meni »vi tvrdite, da u židovskoj prozi nije u zadnje vrijeme ništa osobitog napisano? A’i zašto, molim vas, ne spominjale ni jednom riječi moje pripovijetke?« Divno 1 Stendhal je jednom upitao nekog slikara, zašto još nema dobrog portrarta neke grofice, poznate ljepotice. »Zato, jer je ja dosad nisam još slikao« odgovori slikar. Infatmja, zar ne? Ali kod Reisena zvuči to tako neposredno, toliko dirljivo, da bi čovjek ovoga zaslužnog i pravog pučkog pjesnika mogao da zagrli. Kod jednog posebnog stolića sjede: dva poznata pjesnika: Jehoasch iLijessin. S puno poštovanja i respekta spominju se ova dva imena; ona znače: nikakve koncesije onome, što se naziva amerikanizam. Svaki od njih štiti i’ brani svoj mali hram, da ne bude oskvrnut. Pjesnička vatra, svejedno da li velika ili mala, čista, treba da bude. Obađvojica su već stariji ljudi Sijeda kosa, veoma simpatična lica. Jak£ rađenici sa specjalnim idejama. Ambicija je Jehoascha, da prevede na Hdiš proroke: Perec je to pokušao, Jehoacsh izvršio. Lijessinorv je ponos što izdaje ozbiljni mjesečnik za amerikansfke židovske radnike (koliko već može da u spjeva, da mu njegov mjesečnik bude u isto vrijeme popularan i ozbiljan). »Zukunft« je zasada jedini časopis na ®di§ jeziku, koji može dat se uzme ozbiljna U Lijessfna je, fcđoa ieju America već preko 30 godina, ostato mnogo od tipa rusko-ađevskog intelektualca. U

razgovoru često citira ruske pisce .Na) zidu visi u staromodnom okruglom okviru sl'ka Lermontova. Govorimo o židovskoj i ruskoj literaturi, o Mihalowskom i o genijalnom kritičaru li entuzijastu Visarionu Bjelinskom, koji je na nas u mladim godinama toliko .'utjecao i koji nas je učio razumijevati Shakespearea, Ooethea i Oogolja. Ulazi Sch. N i g e r, poznatij i zaslužni židovski kritik, prijazan, otmjen, no ozbiljno rezertviisan, kao uvijek. Mladi modemi pjesnici nezadovoljni su s nffime. No mnogo je važnije to, da N’iger spada u Americi u mali krug onih, koji literarnu zastavu drže visoko i čistom, koji ne dopuštaju koncesije ničemu bučnome i jeftinome. Eto i Opat o s c h u-a, autora uspjelog djela »Poljske šume«. (Njemački prijevod ovog djela >Die polnischen \Va!der« izlazio je nedavno u bečkoj »NVitener Morgenzeitung«. Op. uredu. »2.«) Skrenuše mi pažnju na jednog mladog plavokosog čovjeka, što sjedi u kutu; to je Siegell, židovski pjesnik iz Kanade. Poznam njegove lijepe pjesme. Pjeva i opjevava daleku Kanadu. No ondje izdržati nije mogao. Vuklo ga je nešto u New4York, gdje itniađe više života. On je postolar, radi u radionici svoga kolege, pjesnika Manje L eib a, Avraham Reisen pak bježi neprestano od stola do stola: =>Kako?l Vi se još nijestie upoznali? No dodjite, yai ću vas upoznati.« I on počne: »To ie naš velJkil, najveći . . ~ a! to je naš znameniti, najznamenitiji . . .« No najživlje je u »Kibecarnju«, kad netko od literarne familije umre. Kod takove zgode literarno je Perec-ijruštvo osobito agilno. Pokojniku se priredjuje sjaje*) pogreb. Mnogo se pretjeruje, događjaju se tom pridaje gotovo uvijek mnogo veća važnost, nego Sto je zaista vrijedno. Tjedan dana nakon pogreba govori se u »Kibecamju« o pokojnom kolegi nešto mirnije, umjerenije. Nešto kasnćiie opet se pretjeruje ali u protivnom smjeru. (»Jiid. R.«) Savez zid. umjetnika u Americi pripravlja izložbu. Zid. umjetnici u Americi'izabrali su svoj egzekutivni odbor, u koji su ušH pored ostalih David Ignatov, Goldberg, Harritorv Kopmanni dr. Taj odbor upravo sprema vehku izložbu američkih žid. s 1 ik a*r a i kipara, koja će ee održawrt» u Ne w-Y orkn.

Iz štampe

Njujorški službeni organ američkih cijonista »Dos Jidiše Folk« donosi povodom svršetka turneje Jabotynskoga u Udruženim Državama članak: »Jasan pogled«, gdje se pored ostaloga kaže: Nakon što, je Jabotynski dovršio svoju predavalačku i propagandnu turneju u Americi mogu se razmotriti rezultati njegovoga posjeta u Americi. Držimo da je posjet bio vrijeđan i veoma koristan. Ponajprije se uvaženi gost mogao uvjerili, da američki cijoniste luče osobni momenat od politike. Mi možemo da otklanjaim,o neku politiku, ali nas to ne priječi, da nosioca i mentora te politike, lično, susrećemo, s poštovanjem i respektom, U drugu su ruku Jab,otynskijeva predavanja i njegove izjave na skupštinama i u našim službenim organima, koji su vazda pristupačni svakom izricanju raznih cijonističkih shvatanja, dali američkoj cijonističkoj publici prilike, da upozna njegov program. Gost je dovoljan gentlman, te nije uvijek govorio ,o svojem programu, nego o programu centralnoga komiteja revizionista, ali mi ne ćemo da skrivamo istinu, da su upravo zbog toga, što se radi o ličnosti kakova je Jabotynski, neki cijonistički krugovi bili radoznali, da upoznaju taj program. Budući da se o tom programu toliko govorilo, bilo je zaista dobro, da se je mogao saznati i upoznati iz prve ruke. Cijonistička se publika razočarala. Nekoje su programatske t,očke uistinu stare stvari, što se nalaze u raznim rezolucijama mnogih cijonističkih grupa. Druge su točke neprihvatljive. A ostali dio je skup teoretičkih problema. Držim da je najslabija točka Jabotynskijevoga programa, što je taj program uopće više tema za teoretiički studij, nego li za primjenu u svakidašnjem životu stvarne politike. Jabotynski je bez sumnje fin duh i politički esteta, a njegovi argumenti daju i te koliko zanimljive materije za vrijedne cijonističke diskusije, ali sve to nije politika, a opaža se da počiva na veoma slabašnom, praktičnom iskustvu. Nijedan ozbiljni posmalrač ne će moći priznati, da se ovdje radi o programu, koji imade aktuelnu važnost, šlaviše ne će ni poimati, kako se na osnovici programa, koji se sastoji od stvari, što se same po- sebi razumiju, od nemogućnosti i širokih teorija hoće da stvori samostalna stranka. * Pod naslovom »Ponovni posjet u Palestini«, donosi londonski »Times« članak svojega posebnog palestinskog dopisnika, u kojem se medju ostalim kaže: Ljudska priroda umije toliko da se prilagodjuje prilikama, te se čini, da ; e uspio i eksperimenat p rila god jenja židovske narodne domaje i relativno velikoga nežidovskoga pučanstva u malenoj i gospodarski siromašnoj zemlji, u kojoj ima i drugih (vjerskih, kulturnih i geografskih paradoksa), na koja su se Palestinjani toliko dobro priučili, Arapin poima, da je i pored egzistcnce židovske narodne domaje u Palestini ,ojj, siromašni sin Magare medju djecom Abrahamovom, naravno dijete tla. Već odugo u posjedu zemlje ne pokazuje toliko okretnosti i brzine, kao njegov cijonistički susjed, da upotrebom novih i skupih eksperimenata poboljša zemlju. Rezultat se namah može da zamjeti. Kuća podignuta arapskim radom jeftinija je i može se iznajmiti jeftinije nego kuća sagradjena cijonističkim radom. Arapska je produkcija zbog jednostavnih životnih potreba jeftinija. Cijonista je u svome entuziazmu da nadje brzi put ostvarenju svih svojih snova u razdoblju jedne generacije izgubio s vida, da je sin zemlje ostao posjednik vrijednoga ekonomskog oružja, kojim umije da čuva sebe i svoju tnadicijonalnu jednostavnost.

BROJ 17-

»ŽIDOV«

3