Жидов

MJESEC CIJONISTIČKE ORGANIZACIJE

Priredbe u Zagrebu i Bjelovaru. Provedba akcije u Sarajevu Putovanja izaslanika Radnoga Odbora Saveza Cijonista.

Ijarska lakcija u Zagrebu započela je zborom održanim u srijedu dne 25, aprila uveče u dvorani Makabijeva doma. Skupštinu je otvorio predsjednik Radnoga Odbora Saveza Cijonista g. dr. Beno S t e i n. Nakon uvodnoga pozdrava prešao je na označenje svrhe .ove skupštine i ijarske akcije, pa je pored ostaloga rekao slijedeće: Ova skupština treba da bude uvod u akciju, što ju je Egzekutiva Svjetske Cijon. Organizacije proglasila za mjesec ijar, a pod devizom idejne propagande i organizatorne izgradnje. Govornici današnje večeri prikazat će smisao i ciljeve te akcije. Kako je današnja večer tek uvod u ijarsku akciju, tako treba da sama akcija bude tek polčetak stalnog i sustavnog rada oko intenzivnog širenja cionističke ideje i okoi čvrstog organizovanja njezinih pristaša. Za ta(j posao moramo naći mjesta i vremena, a da od toga ne trpi ostali niaš rad, koji se očituje u zanimljivim iskazima suhih brojaka. Već obratno on će vući od toga velike koristi, a povrh toga će se naše organizatorne stanice pretvoriti opet u ono, što su nekoć bile: postat će i opet čvrsto organizovane i idejno spremne jedinice, u kojima će Egzekutiva naći vazda jaki moralni oslon. Nakon dr. Steina uzeo je riječ . g. inž. Oto Rechnitzer pa je ponajjprije istaknuo, kako je u cijon. taboru sazrijevala misao, da se već jednom udovolji veoma osjećanoj potrebi o radu za jačanje organizacije cijonizma. Mnogi su mislili da je pokret već u luci konačnoga stadija, ali se je sve jače osjećalo da nije tako i da još treba mnogo predanoga rada, a kao prvi preduvjet snažne i poletne radne redove. Danas treba da se osovimo na vlastite noge, treba da si podamo raićuna o (vlastitoj snazi. Potreba idejnoga i ideološkoga intenziviranja (mogla bi nas nagnati u grešku da ostanemo kod riječi. Velika •konkretna odgovornost ne dopušta nikome da .odbjegne pustim riječima bez stvarnih čina. Cijonizam je narodna obnova. Ono što ga je pred 30 godina uznosilo i tjeralo naprijed, tjera ga i danas; bol s rastrganosti židovstva i Vjera da se može stvoriti život bez natruha i teškoće galuta. Ali se danas pridružilo stvari više logike i iskustva. Cijonizam treba ojačati u smjeru da mu sve to jasnije, za svačiji pogled, bude izbijao značaj pune etske snage u židovstvu, Ponajprije treba da ispitamo svoje djelovanje i svoju nutrinju, da se spremimo na popravljanje onoga, što sipo eventualno zanemarili. Tako ćemo ojačati i dalje se osposobiti, da našoj ideji privedemo i druge. Prije svega obazrirao se na organizaciju. Sva je veličina stvaralačke snage cijonizma u njegovoj organizaciji. Najveće djelo Herzlovo je Svjetska Cijonistička Organizacija. Brojka će i dalje biti izričaj zgrnute snage. U tom smislu treba respektovati stvarni značaj brojčanoga mjerila naših čina. Jakost Cijon, Organizacije izriče se br.ojem šekela, spoljašnjim svjedočanstvom o snazi njenoga tabora. Asimilacija opet diže glavu. Ne ćemo nikome nametati borbe, ali hoćemp da svaki vidi jasno koliko je u nas odlučne snage, s koliko odrešitosti možemo da očitujemo* svoju snagu, kadgod to ustreba. Nakon živoga odobravanja, kojim je popraćen završetak govora g. inž. Rechnitzera uzeo je riječ, toplo pozdravljen gosp. dr. Aleksandar Licht Osvrnuvši se ponajprije na znalčajku ove prve ijarske priredbe zagrebačkih cijonista prikazao je potrebu, da baš oni, koji su odani mislima i ciljevima cijonizma, nakon 30 godina.

što ih bilježi pokret, skrenu poglede svoje u prošlost i budućnost njegovu i da se na čas zamisle u dubinu i korijen ideje. Židovski se narod naziva »narod božji«. Ispunjen naročitim duhovnim vrjednotama, duboko uvriježenima, a sai spoljašnjim obilježjem nacionalnoga bivstva, imao je ovako taj narod oslonca, da se odrvava najezdama i da se održaje kroz vijekove. Ponosnoj devizi gordoga Rimljanina »civis Romanus sum« židovski je čovjek suprotstavio svoj »civis Dei sum«. Pobjedonosni Rimljanin mogao je da podjarmi i izbriše s površine zemaljske veće i snažnije narode nego što su Židovi, lali taj maleni narod nije mogao da makne sa svijeta, Izgleda nam premnogo, ako i danas za ovaj nar,od kakav jest, arogiramo naziv »naroda, božjeg«. Toliko je truleža, bolesti i blata, psovki i toliko zgrušane krvi nagomilano nai površini toga naroda, te nam se čini, da je izbrisan u njemu svaki trag božanskog čovjeka. Uzevši židovski narod u današnjoj njegovoj strukturi, treba da imamo mnogo duše i neizrecive ljubavi, pa da ispod kore što se otkrabjuje nadjemo narod čist u duševnosti njegovoj. Izgledalo je, zbog raspairčanosti i raskidanosti židovstva, da nastupa njegovo opće rasulo, da židovstvo puno jaza i cijepanja sasvim gubi zajedništvo. Nije bilo odlučnog momenta, što bi, pored blagdanskih molitava, i u svakidašnjici davao zajedničku duševnu krepčinu, nije bilo povezanosti jedinstvene misli, nečega, što bismo moderno razvali zahvalnom ideologijom. Ono, čega je još bilo, kidalo se navalom asimilacijonih težnja. U ovakovom je kritičkom periodu došao cijonizam, koji se danas naziva ideološkim, propagandnim cijonizmom, cijonizmom entuzijazma, cijonizmom urnebesa. Ovom se cijonizmu suprotstavlja t. zv. realni cijonizam, Tek oni, što ovako dijele cijonizam nijesu jamačno na čistu s time, što je realizam. Realnost nije nešto, što postoji izvan i neovisno od nas, jer se ona ogledava u našoj nutrini; za nas je realnost sve ono, što proživljavamo i doživljavamo. Konkretno vidljivi rezultati rada, što smo ih postigli, drugo su za cijonistu, koji ih subjektivno gleda, a drugo za onoga nežidova, koji ih posmatra kao i sve ostale stvari na svijetu. U ovoj vezi dr. Licht govori ,o jedinstvenoj liniji, što normalno teče od začetka pokreta do njegovih današnjih vidljivih rezultata, pa naglaišuje važnost nutarnje stvaralačke dispozicije, koja je preduslov pojavama, što navode mnoge, da ovo kasnije doba za razliku od ranijeg doba pokreta nazivlju realističkom lazom. Riječ važi, kad je iza nje titraj srca. Zadatak je Ijar-akcije u tome, da se zamislimo u dubine idejne sadržioe djonizma, da zavirimo u svoju nutrinju; da nadjemo osvježenja, pa da nas zahvati novi orkan i snažni polet. Od apela na džepove treba da skrenemo na. apel za naše duše. Zahvati li se svaki pojedinac u duhovnom i duševnom smislu, poradi li se više idejno, imat će ii stvarno djelanjc i radni bolje reći i »tehnički cijonizam« velike koristi od svega toga. Mjesec ijar, mjesec sefire i sjećanjai žalosnih događaja iz historije naše, ovaj je mjesec brojanja žrtava podesan za svraćanje u samog sebe. Ističući vrijednost cijonizma za stvaralačko ospospbljenjc židovstva i za podizanje njegove strukture, uvjerljivo je govornik prikazao apsolutni kontinuitet svega bivanja u cijonizmu, kojega je krivo dijeliti u etape skučene nekim karakteristikama. Sve što je u cijonizmu osnovno i najplemenitije, začeto je u ideji, u jezgri, pred 30 godina, A sam je cijonizam rodjen iz narodnih potreba židovske psihe, iz nužne atavističke težnje.'

Cijonizam nije doduše stvorio objektivno egzistentnu kulturu, ali je subjektivno za svakoga od nas vrutak kulturnog obogaćenja, a uopće vrši proces stvaranja pretpostavki za stvaralačko bivanje naroda. Ne valja omalovažiti riječ. Iza nje dakako mora da pun drhtaj srca i duše. Ali riječ je nosilac ideala, njom nosimo plamen naše vatre. I .ovaj puta valja da raspirimo vatru u nama, da zapalimo sebe i da oganj prenesemo ; našu okolinu. Nakon govora dr. Lichta, koji se ve.oma dojmio svih p. sutnih i bio popraćen vanredno živim odobravanjem, zavri« je ova skupština, kojom je započeo niz priredaba u okh Ijar-akcije u Zagrebu. SVEČANI IJARSKI DAN U BJELOVARU. Dolazak dalegata Radnog Odbora Saveza Cijonista. je'.ne posjete židovskom gradskom zastupniku, predsjedaj bogoštovne općine i predsjedniku povjereništva Židovsk Narodnog Fonda. Dogovor glede propagiranja »Židova*. Sastanak viđjenijih cijonista i uspostava Mjesne Cijon.stia Organizacije. Svečani ijarski miting u sinagozi. Net zanj sastanak. (Od našega redovitog dopisnika.) U Bjelovaru započela je Ijar-akclja vrlo svečano, te j uspjeh, koji je 25. aprila o. g. postignut, dokazom da stoji pred novim danima lijepog movog cijonističkog rada u B» lovaru. Veliki udio na ovome uspjehu imadu izaslanici i čh« novli Radnoga Odbora Saveza Cijonista'gg. dr. Marko Hor i Egon Pollak. Kako Mjesna Cijonistička Organizacija već unatrag k koliko godina aktivna ne radi, to, je organiziranje ijarske čije preuzeo posebni- odbor na čelu s predsjednikom, povjeri ništva Keren Kayemetha g. drom. Dragutinom Landleroi U nedjelju ulij četvrt sati prije podne; dočekali su ćli novi svečanosnog odbora izaslanike Saveza Cijonista- na bje lovarskoj stanici, te Sh -otpratili! ponajprije do njihovog li načisto. U pola' 12, sati posjeti!! su- gg. dr* Horu i Egon Polli u pratnji gg. prof. Scheya 1 Joze Webera ponajprije bit lovarskog židovskog gradskog zastupnika g. Žigu Pollak Nakon love odulje li veoma srdačne posjete, posjekli su izašli nici Radnog Odbora predsjednika židovske bogošt. općine i dra. Hmka Gottlleba i predsjednika povjereništva Kera Kayemetha dra. Dragutina Landlera. Sve posjete imales skroz olicijelni karakter, a kod sviju većina razgovora kn tala se oko mjesnih židovskih pitanja i provodienja Iju akcije. Poslije ručka sastali su ’se istaknuti cijonisti u hotel Stem i ovdje je došlo do razgovora o reorganizaciji mje® organizacije, za koju je bio urečen sastanak u pola 3 sat poslije podne u dvorani židovske bogošt. općine. Govori se ovdje -mnogo o širenju »Židova« medju židovske gradu« Itako, -da su se mnoga,* gospoda odazvala za tu svrhu, te i prikupiti Sto više pretplatnika, pa se možemo nadati, da ; naskoro »Židov« prodrijeti u gotovo sve! židovske kuće Bjelovaru. * D pola tri sata poslije podne otvorio) je dr. Hinfco Goti 1i e b u vijećnici bogoštovne općine sastanak aktivnih cit nistrčkllh radenika i u uvodnim tijecima govorio o zadati uspostave Mjesne Oijonističke Organizacije, te predao rije dru. M. Harnu. Gosp. dr. Horn; medju ostalim rekao ie slijedeće; Treh stvoriti organizaciju, u kojoj valja da vlada pozitivan zid« ski rad; treba joj dati sađržine, koja će da zadovoljava. R 3

Vječni Žid

Kratko vrijeme nakon prvoga cijcnističkoga koi> gresa u Baselu izašao, je u uglednom engleskom dnevniku »D ai 1 y Cli r on i c 1 e« ovaj članak dr. Theodora Herz 1 a. Ovaj članak, namijenjen inače nežildovskoj javnosti, jasno i pregnantno pokazuje Herziovo poimanje ždovskoga pitanja i njegov jasni pogled na političkom području. Danas, kad svi cijoniste u Ijar-akciji posvećuju mjesec dana toncentrovanom radu za cijonas mteresuju misli, koje je, prožete vječnom istinom, nističku ideju i za Oijorističku Organizaciju mnogo u tom smjeru već davno rekao naš neumrli vodja, a koje su u svojoj suštini još uvijek .aktuelne. Zbog toga donosimo ovdje ponešto pokradeni prijevod članka »Vječni Žid«. Ured. »Zidova«. Djelo, što ga moji prijatelji cijoniste i ja vršimo već dvije godine, nije bilo neplodno, jer je postignulo, da se diskusiji židovskoga pitanja dade ovaj sadašnji oblik. Pitanje se tretira onakovim, kakovo i jest; kao veoma veliko političko pitanje. Nakon svjetskoga kongresa,*) koji sam usprkos prigovoru nekojih milijunaša .i njima predanih židovskih popova bio sazvao za konac augusta ove godine u Basel, započela je u štampi sviju zemalja debata o cijonizmu. Ranije se izvan geta nije znalo ništa o tome, što Je cijonizam. Jer geto postoji još posvuda, kolikogod mu bili nevidljivi njegov: zidovi. Geto jest u nepovjerenju gentiles-a, u naguranosti Židova i u bojazni, ustručavanju, da se prizna pripadništvo. Jedna je od mnogih začudnih kontradikcija našega narodnoga života: da smtj nadaleko r»sijani a da smo na svim pojedinim mjestima neudobno stisnuti. Geto imade svoje javno mišljenje, koje se ne čuje van nevidljivih Zidova, i nije li ponovan dokaz za egzistenciju geta, što je žestoka vika zbog cijonizma ostala dosada napolju nezapažena? Sto hoće cijonizam? Da stvori stalnu domaju narodu bez zemlje, koji je suviše velik brojem i kažimo odrešito prejak, a dai bi bez opasnosti za sebe i po druge mogao biti

*) IPrvi cijonisitiSki kongres održan u Baselu god. 1897.

prebacivan iz jedne zemlje u drugu. Ondje će biti manje nesretan ati 5 manje opasan. Bila je zabluda, koja se polako napušta, vjerovati, da će takozvanim napretkom čovječanstva židovsko pitanje podjednako samo od sebe nestati. Ako se tu misli vrijeme, kad će vuk i janje mirno da pasu, onda se ne može očekivati, da će se sve to desiti u narednom četvrtgodišJtu. Svatko drži da je on janje. Drugi je uvijek vuk. Ali u židovskom se pitanju pokazalo nešto naročito. Moderni promet koji toliko zbližava narode, pogoršao je političko i socijalno stanje Zidova, dok je u isto vrijeme uvećao njihovu ekonomsku ili recimo radije financijalnu snagu. Židov je postao neustaljeniji, as zbog toga nesretniii i omraženi)'!' nego što je ikada bio. Znade li se koliko su seoba preturili Židovi u zadnjih dvadeset godina? Ovdje se radi o pokretu masa, prema kojima su promjene ImraVišta mnogih plemena na početku srednjega vijeka vjerojatno dječja priča. Iz strašnih gnojišta Istočne Evrope dižu se neprestano već dvadeset godina stotine tisuća očajnih ljudi, da gdjegod potraže parče kruha i malo slobode. Koji će čovjek, što nema kameno srce, moći bez groze, nepoftresen, da gleda tu prejadnu, seobu iz nevolje u nevolju? Ali ovi napola Izgladnjeli a dopola očajni parije ne nose globu uokrug samo svoju vlastitu nevolju, nego i jad drugih. Tako bježe od mržnje a stvaraju je svagdje gdjegod s© pojavili Zbog toga, što su veći siromasi, otkidaju dosada najsiromašnijima kruh od ust’ju. Strpljiva ljubav prema grudi, koja čini seljaka onim, što uistinu jest, njima se gorči ili brani. Seoba od nužde već ih na najužoj gospodarskoj stepenici čini trgovcima. Svagdje se besprimjernom neslgumošću bore za egzistenciju — i probijaju se. Ovaj pohod jada sa svojom se tragikom i jadnom komikom pretvara u osvajalačkj pohod. AK ni onda kad već nekoji puste korijenje u koje tlo, nevolja ne prestaje. Karijere, kojima država mudro a društvo instinktivno iskazuje čast, brižno se t bojažljivo čuvaju od Židova. Zbog toga su prebačeni na teren trgovine naročito one, koja nesamo dopušta nego 5 traži najveću okretnost; novčarstvo. Na nižim stepenicama ne daje mu se zemlja, na, viSimj poriče mu se svaka! čast; to čini Židova onim. Sto jest.

Ima ljudi, koji rješenje židovskoga pitanja Vide u mila čiji. Ali, što je asimilacija? Ta jamačno ne mani« vrše uspjeli sweU, koji tkogod izriče; ne način rezanja bra>i ne odjeća, pa ni običaji dnevnoga života. Asimilacija je stica' zemljišta d časti u nekoj zemlji. Židovi bi posvuda bili S tovo da to o’ave. Dopušta li se? Al gdje 'se već i dop® danas, hoće li se I sutra? Mi Židovi u kulturnim zemlja® koje bi postale antisemitske, hoćemo da se asimiliramo, ■ upravo naši pokušaji asimilacije izazvali su moderni a® semit'zam, jer; se radilo o sricanju zemlje i časti. I to ‘ morat će, da nastane posvuda pa i u Engleskoj. Reći će mačno tkogod, da ja prenosim antisemitizam u Vičan sam već da čujem sve te perfkkje, ali me ništa i priječi, da i dalje govorim istinu, u koju vjerujem. ? aI potpun uspjeh cijonizma može engleske Židove sačuvati 1 antisemitizma, jer bi time bio otkupljen doticaj siromah osvajalačkih Židova. Jednostavne su to stvari: imade li ne dje malo Židova, želi se da se asimiliraju; umnože li : smatra se njihova asimilacija nacionalnom opasnosti, gles/ka je momerttano zemlja, koja najviše privlači Žić* svega svijeta, jer je toliko visoka u svojoj kulturi i toi! tolerantna prema našem narodu. Posljedica toga bila je, se je broj Židova u Engleskoj ako sfe ne varam za I sljednj h deset godina potrostručio. Ne znam tko bi u c želio, da tako i dalje ide. Tamošnji Židovi, držim, najma® tek je stvar za njih ponešto delikatna. Na temelju koi £ principa da se već useljeni bune protiv useljavanja 5 " braće? Svakako je neprijatno reći; Ajde drugamo glad®'' Ovdje mi smetaš moju probava, pusti da te drugdje jer ja hoću da ovdje budem u udobnom miru. Zaista i e ■ lema nevolja i sve se pričinja da joj nema rješenja. Ali nizam hoće da je svlada time, što svome narodu bez z £lt hoće da dade vlastitu zemlju i vlastitu čast. Neustaljen " letarci treba da se ustale na grudi, koju će konačno slt ' da ljube iza kojom nikad nisu prestali čeznuti: u njih historičkoj domaji. Ondje bi njihov dolazak stvorio red i ćudoredje, čep ‘ sada na Orijentu nema u dovoljnoj mjeri.

2

BROJ u