Жидов

Beletristika Azriel, knjigoveža

Preštampavati u cijelosti 111 a odlomcima smije *e samo uz dopuštenje uredništva „Židova *

Iz zbirke »Draga provincija«.Jidiš napisao Šlomo G-o r e 1 i k

I a ljetnog dana, kad ,je sunce žarko palilo, dva su policajca jašila na visokim konjima po kamenoj taraci rT { našega okružnoga grada. Medju njima koracao je neki Židov t s kapom na glavi, s crnom košuljom i modrim Nije išao pognute glave poput ostalih uapšenika, nego gledajući svakome u .oči i smješeći se, kao da ga neka sreća, ili da je nešto učinio, što mu bijaše dušu veseljem. trgovci pozatvaraše svoje radnje i pohitaše da stiHB li vidjela Haimka?« zapita jedan svoju ženu, a pozakružio sobom i dvorištem. u mnogim drugim kućama tražili su židovski oci i majc sinove i kćeri. Jer svi su očekivali, da će opet skoro da vide gdje po kamenoj taraci jaše dva policajca na konjima, a izmedfu njih ide Abramčik, Haim ili Seide... bojažljiva židovska majka, kleknula je do peći i u nju knjige svoje kćeri nedužne udžbenike i jedan roman od Turgenjeva. dolzva k sebi jednoga ,od tih »mladih ljudi od daH ponudi mu da sjedne, stavi svoju ruku na rame toga čovjeka i zamoli ga, da mu iskreno ispriča, što se dešava u gradu. On znade ( reče, da ne mare za mišljenje, i da njegove riječi ne djeluju. Ali jedno bi da im poruči, tim mladim ljudima, koji su pošli drugim Neka pomisle, da su Židovi u opasnosti . . . je ukočio sav grad. Govorilo se, da je policija na obali rijeke otkrila skupštinu mladića i djevojaka i da jjjHavni kolovodja onaj mladi čovjek, koga su upravo dva vipolicajca na visokim konjima dopremila na policiju. [jjHAl: taj st.oji sada ondje, u kutu, naslonjen nia zid, gologlav, na usnama, koji naročito nije ugodan onima, HH treba da vladaju i suđe. Odjednom se otvore vrata, na Ha se pojavi okružni komesar, čovjek visoka stasa, s crve!|H obrazima, dugim brcima, što' Se objesiše preko usana, u oficirskom kaputu, s rukama u džepu i cigarom u ustima. |Heia časkom zločinca, pristupi mu lupkajući mamuzama sa|H blizu i povikne gromovitim basom: muho gmizava, i tebi se ne svidja Rusija? I ovakohtjelo bi da bude revolucionar! Takova mušica .. . mi toga Židova ispred očiju!« povikne svojim činovi ode natrag u svoj kabinet. blijedi mladi čovjek bez kape, št.o se neprestano B’to zvao se Azriel i bio je knjigoveža otišao je s stanice. Činovnici ) sekretar i pisari, što su sjedili 9H velikog stola, glasno mu se smijahu. Smijahu se slabom za kaje je okružni komesar držao da mu je ispod uapsiti ga. Ma tko će da se bori i s napola mrtvim v knjigoveža, nije bio zato pušten, što komesar nije H 1 dovoljno čuvao javni poredak pa bio vičjan da pušta, mu napolju trčkaraju opasni zlikovci, nego, jer je se nedavno sa Kavkaza imao svoju logiku. Za svaki protivnik vlade u prvom redu bio čovjek velike snage. On je bio vičan da nailazi na revolucionarce, koje vezati, na stasite, košćate muževe s licem od sunca I ni jednoga časa nije sumnjao u to, da su i čuveni koji u inostranstvu pišu opasne bezbožne knjige, divovi A taj Azriel? Mršavi mladac, koga ne bi mogao proati bez mdlosrdja i komu bi najradje priuštio da se do sita j^B^ o, Katkad se vidjaju ovakovi židovčići, gdje ih policija ekskortira, jer nemaju pasoša ili kad hoće da umaknu pa ih uhvate na granici, Ovakovih se čovuljaka ne nitko da boji. Ta što će oni, možda, da obore po' Poljuljaju državu? , . . IBPa ipak se je gospodin komesar prevario. I H' SH Azriel, knjigoveža, imao je sve značajke čovjeka, koji bi prouzroči preokrete, nutarnje katastrofe, da preoc:a!enice, da ljude zainteresuje za stvari, koje im prije f| v - ai pale na um i da ih nagna, da se prebace iz svakidaš|H divota u drugi neki svijet. Mršavi, blijedi mladić pripari e Porodici onih nomadskih, nemirnih misionara, koji u tu‘ ea! liama i gradovima šire nove ideje. H. aa š je grad došao jednoga jutra s malenim svežnjem H * . . Došao je izdaleka, iz Litve, gdje je onda kikao u kotlu, gdje je židovska omladina bila posvema ■ ' * ' revolucionarnim idejama kao što su socijalizam, anarn itd. Ali on nije došao kao putujući agitator poznatoga s odredjenim instrukcijamaj po nalogu koje partije, da - svijetlo njezinih teorija u gradove , koje još nije stigla N e< nije pripadao nijednoj stranci, istupao je u B ° ‘ me i u nije zna,o mnogo oi teorijama. Možda ne bi, kad B; 1 tK °Ž°d bio zapitao o tome, znao ni da navede granice, ■ ,” e - e rednu stranku od druge. Azrielu bijaše uspjelo da 1 ®odernih ideja, koje su tada vladale u židovskoj omlaH sastavi začudni mozaik. I jer nije znao, kako da ga naSaabiao je staru, zaprašenu, istrošenu i ismijanu riječ: H o _' “i su ljudi bili podijeljeni u dva tabora: jedan je HV , 10 bez ideala, u njemu su zli i pokvarenjaci; drugi živi H . ° m - Tu su okupljeni svi, koji su spremni na žrtvu, neoni, što vrše svoje dužnosti. Prolazeći Poljskom i LieCl P^ ra o T® sve, pa je onda iz onoga, što je doživio, čuo H. j*' sačinio u svom nutarnjem laboratoriju naročitu reli■ er Azriel, zapravo, nije bio revolucionar, već neki rcliH.:. ieza utljivi stvor, pa je veoma podsjećao na tip ruskoga H 3 lz dalekih ruskih sela. U njega: je bilo i onoga blagog, Hj,*’/ sv ietlog smiješka, kojega ima u ljudi, kojih je bitak f ,ea jednim nutarnjim svijetlom

Bio: je samac, bez roditelja, koji već odavna preminuse. Osamljenosti bio se već priviknuo, a bio je i zadovoljan svojom strukom, koja ga nije silila da .ostane na jednom mjestu. Nije bio samo knjigoveža, nego- i tapetar. Vozio se od grada do grada ili pješačio. Svratio bi se kojem vlastelinu ili bogatom najam'niku. Nije li bilo knjiga da se uvežu, bilo je drugog kojeg rada, da se obavi . . . Volio je prirodu i šutnju. Rado je druge slušao. Govorio bi tek, kad je bilo potrebno, A i niegov je govor bio sasvim naročit. Običavao bi da se sasvim sti4ae do slušaoca, kao da ima da mu povjeri veoma važnu tajnu. I uvijek bi govorio o ljudima, koji imadu ideal, o žrtvama i junaštvu. Skeptiku bio bi jamačno dosadan zbog svoje naivnosti. Revolucionarne ne bi bio mogao podnijeti vječni mir u njegovoj duši. Na sreću se rijetko susretao s ovak,ovim ljudima. Dolazio bi k posve mladima, kojih se duše još ne bijahu probudile ili k.oje su ganutljivo nježne i nemirne čekale probudioca. Ovakav budilac bijaše Azriel. Potražio bi najskrovitije kutove i svojim je tihim riječima, zanimljivim pripovijestima i legendama sokolio duše. Za njim bi dolazili već drugi s odredjenim teorijama ) da njegove učenike podijele u razne stranke. Kad postadoše stariji, ovi bi se učenici kadšto smijali misleći na toga neobičnog knjigovežu ali bi se ipak sa zahvalnom ljubavi sjećali susreta s njime. U mnogim židovskim gradovima imao je Azriel prijatelja i medju srednjoškolcima i srednješkolkama, mlađim trgovačkim namještenicima t medju ostalim mladim ljudima iz dobrih kuća, prijatelje kojima je on i koji su njemu govorili »li«. A tako i u našem gradu. Kad je gospodja apotekarica iz svoje spavaće sobe dovikivala svetoj kćeri, srednjeSkolki, neka bi već napokon prestala da 'čita i utrnula svjetiljku, jer da je već kasno nije tome bio nitko kriv do Azriela, koji je u ove djevojke pobudio toliku volju za čitanje, I kad bi namještenik u kakovoj manufakturnoj, radnji bio prekoren od svojega poslodavca, jer je bio rastreseni i na račun umjesto imena trgovca p.oručitelja stavio sasvim čudnovato ime Ferdinand Lassalle, opet bi tome bio kriv Azrief. Jer on je juče u Gradskom perivoju pričao .0 njemačkom Židovu, koji je bio tako velik čovjek i umro toliko mlad. Uopće je već bilo tako; Kad bi Azriel bio u našem gradu, ljudi bi dulje sjedili u knjižnici i češće mijenjali knjige. U alejama perivoja sastaljale se grupe, a Azriel bi išao od jedne do druge. I kad bi sve već nestale, ostajao bi Azriel još s kime, koga bi uhvatio za nadlakticu i govorio mu svojim tihim glasom: »Kad već živimo, treba da znamo čemu! Zar me? Treba da imamo ideal. Dakako, može čovjek da bude kramar, da se čitav dan nateže s mušterijama, uveče prebrojava utržak, pai onda polazi kući spavati, da sutradaP opet rano, ustane i s crnim ključevima klepetajući podje preko pijace. Ali to nije dovoljno, To još nije! ono, čega treba«. Sjećam se jedne ljetne večeri: Pošao sam s Azrielora u polja. Ljudi upravo svršavaju rad. Mlade žene vežu zadnje snopove. Jedan si seljak upravo briše rukavom znoj sa čela i promatra načas požeto žito. Prebacuje kosu na rame i kreće zadovoljno i mirno prema selu. Kola natovarena pšenicom i raži odmiču polagano. Malena djeca sjede na vrhu voza s klasjem u ustima. Umorni ali zahvalni za suho vrijeme koracaju seljaci polagano uz kola, dime iz dugačkih lula i gone volove dugačkim bičevima l . »Hajs hei, kob hei!« A ondje je u gradu prašno. Doskora će putnici na večernji voz, Zaprašeni Židovi s prašnim bradama sjedit će u kočijama i razmišljati o novim mogućnostima, kako da se što zaradi. Na polju miriše svježe sijeno. Azriel udiše hladan uzduh i govori sasvim tiho: 1 »Ah, kako li je to dobrOj dobro!«. Upozorava na obližnja sela i dodaje; »Pa ipak su ljudi ondje nesretni«, »Zašto?« zapitah. Svi su nesretni. Od ranoga jutra do večeri pokrivaju polja kao skakavci. I ne osjećaju, koliko je ispravan i prir.odan put, kojim idu. Za njih je to tek baštinjena stvar. Tako to hoće njihova kultura, seoska kultura ~ . Kao djeca hrane goveda, ovce i konje. Kasnije oru i siju. Nemaju ideala, cilja«. »Dragi Azriele«, odgovorili, »možda je uprav.o dobro to, Sto idu pravim putem, a da to i ne osjećaju. Živi iako l čovjek za svega svojega života, čini dobro, spasava počesto nesretne i umire nakraju, a da t ne da je bio pravednik«. »Ne, ne, nemojte tako govoriti«, povikne on mahnuvši rukom, kao da se opire i razloži mi pomoću čitavoga niza .primjera iz svoga iskustvom bogatoga putničkog života misao, da je prije svega važna borba, svladavanje, prelaženje iz jednoga stanja u drugo. (Nastavit će se).

PS 20

»ŽIDOV«

RflDioremiiKfl specijalno poduzeće za telefoniju bez žica. Laboratorij Telefon int. 4-79. ZAGREB Trenkova ulica 6 Prvorazredni aparati i sastavni dijelovi RADIO - ZAGREB najbolji DETEKTOR-APARATI

Tražim mjesto apotekarskog vježbenika Cijenjene upite molim na upravu lista pod „Apotekarski vježbenik*'

Zahtijevajte čajni maslac ~MIRA“ dobiva se u svim delikatesanim radnjama. Dnevno svježe skladište, nalazi se Preradovićeva ul. 20. Telefon 16—97.

lijek. Flosberger M. RothnOiier i H. Orossmao ZAGREB, ILiCA 38 ehhičnn. mirna i tsauićioiia dgovvna nrriauJte w6e Vjek.&eatieigei oiStgttfć Juea3B

smedji blank šivane (flexible) ili kovane u najboljoj kvaliteti, marka ~S T A N D A R D“ dobavlja uz jeftine originalne tvorničke cijene na veliko i malo CARL POLLOK d. d.. Ljubljani Glavno zastupstvo hić i ne. mm MESNIČKA UL. BR. 5. TELEFON BR. 4-45.

mvLic* ImOUSTUOA rOVANDtIANACAf rađ/ujelan f poljoprivredu} ' ( r ance\

e ;e pisaći stroj jest najmodernije i jake konstrukcije, vanrednog materijala i vrlo dugotrajan. ZASTUPSTVO “The Rex Co “ ZAGREB, Sajmište 56.

Oglošujte u „Židovu II mi**

L PIEROTTIA ng?llednlct Zagreb« Kukovićeva ni. 33* MMJLOPNI SPOMENICI

STAKLANA BRAĆA GROB ILICA 83 ZAGREB TEL.IZ-Z7 Veletrgovina stakla, porculana i kuhinjskog pribora. Najjeftinije vrelo za nabavu; Svih vrsti stakla, porculana, svjetiljaka, ogledala, okvira, staklenih ploča 1 raznog kuhinjskog pribora. NA MALO I VELI KO Najveći izbor letvica za okvire. Vlastita radiona okvira za slike i ogledala.

itampilije, društvene znakove, vigncte, ifraru«, Čekiće, emajlirane ploče, signature izradjnje brao I jeftino Zavod za rezbariju i štampilije BREZINA I DRUG. ZAGREB Frankopanska ulica broj 9. Telefon ini, broj B>S&