Жидов

naroda. P,o svom konačnom efektu čitava naša kultura, naš narodni jezik u političkom smislu za nas ništa drugo ne znače negoi propagandu za cijonizam. Ne valja stoga đa se dng >voljpo odreknemo tih sredstava, naše agitacije. Možda zvuči suviše grubo, đa jedna tisućgodišnja kultura bude orudjcm politike, Medjutim, dok smo u galuti, naš jezik i naša je kultura jedino sredstvo političke propagande cionističke organizacije. Druga je stvar u Palestini, gdje Jevreji u pretežito) većini nažalost ni nisu cijoniste, jer su se pod tegobom dnevnih briga odrekli učešća u političkom životu. No taj će se položaj popraviti čim Palestina uznapreduje toliko, da brige za kruh ne će biti najznačajnije u životu nove Palestine, Kod nas ne znači biti nečedan, ako se politički aktivišemo u stvarima cijonističke .organizacije. Mi treba da dademo naš izričaj toj organizaciji, jer ta organizacija naš je »državni« organizam, mi smo njeni aktivni članovi, a vodstvo te organizacije mi, cijonistički građjani. Ako će dakle ti cionistički gradiani doći do uvjerenja, da nema drugih puteva soluciji palestinskoga rada osim, da se vodstvo cijonističke organizacije povjeri nekolicini ili jednom čovjeku, onda će biti diktature. Ali lako dugo, dok živi živ osjećaj pripadnosti jednoj velikoj skupini svijesnih političkih radenika, dok će biti svijesti u snagu i sposobnost svakpga pojedinca od nas, volje đa cijonizmu dade svoje najbolje, dotle će biti i tradioijonalne cijonističke đemokratije u cijonističkoj .organizaciji. Hi, zar je klonula vjera u snagu slobodne naše političke zajednice? D, S,

Talijanski Židovi i fašizam

(Od posebnoga dopisnika »Židova«), Od našega posebnog talijanskog ,od kojega smo nedavno donijeli članak »Židovi u Italiji«, donosimo evo članak ,o dnžanju talijanskih Židova prema fašizmu. Naglašujemo, da se o t,oj temi dosada gotovo uopće nije pisalo u židovskoj štampi, Uredn. »Židova« Rijeka, u julu 1926, Nedavno je umro u) Rimu Vittorio Polacco, kr. senator i univerzitetski profesor. Bio je jedan od prvaka talijanskih Židova i uvaženi stručnjak u mnogim pravnim pitanjima. No osim toga bio je bliz onim talijanskim strankama, koje su do nastupa fašizma redovito držale vlast u svojim rukama. Te stranke, koje fašisti nazivaju demo liberal i, imale su u većini slučajeva za sobom židovske glasove. I ako Polacco nije nikad bio u vladi, on je ipak reprezentiraoi jedan gradjanski smjer, naročito kao predstavnik židovske buržoazije. I kao takvog imenovao ga je kralj senatorom. Zadnji puta istaknuo se je Polacco u senatu prigodom diskusije o srednj.oškojskoj reformi. Mussolini je bio odlučio da promijeni nastavnu osnovu u školama, te da uvede religioznu odgoju. Dotada nije bilo vjeronauka u školama, pače škola je bila. u Italiji očito protukatolička, Ni Mussolini nije uveo vjeronauk, ali je predlagao, da se čitava školska odgoja preudesi u katoličko-religioznome smjeru. Kakoi je stanovništvo Italije većinom skroz katoličko, uzbunili su se protiv toga samo Židovi, jer je to značilo da se će se i njihova djeca odgajati katolički. U ime Židova govorio je pred neko dvije godine Polacco i tražio neke izmjene u korist Židova. Ali bez uspjeha. Mussolini je bio da simbolom fašističkog odgoja treba biti »rozarij i bodež« i pri tome je ostalo. Tek kasnije se je vidjelo,, da čitava školska reforma nije tako opasna za nekatolike, jer se je u samom fašističkome učiteljstvu pobudio neki otpor protiv katoličke odgoje, koja je prepuštena većinom klerikalnim elementima, kojima je reformom znatno bio olakšan rad. To je bio jedini slučaj, da se je talijansko židovstvo oficijelno sukobilo s fašističkom doktrinom. A dogodilo se to samo zato, jer su fašisti unijeli u svoj program klerikalne momente, kako bi privukli k sebi široku katoličku masu i kler, što im je dobrim dijelom i uspjelo. Inače se fašizam nije nikad obazirao na Židove, osim što je jednom bivši glavni sekretar fašističke stranke Farinacci držao u Trstu govor, u kojem se je oborio i na tamošnje Židjove. No to je imalo tek lokalan karakter, jer su tršćanski Židovi većim dijelom predstavnici »ancien regime-a« u Trstu, protiv koga je govof bio zapravo uperen. No to ne znači, da su Židovi u Italiji bezuslovni pristaše fašizma. Naprotiv, oni kao okosnica prijašnjeg slobodnog zidarstva ne mogu osobit,o simpatizirati s Mussolinijem, koji je dao lože nasilno rastjerati i poništiti. Osim toga su Židovi, kako je spomenulo, bili uvijek pristaše srednjih gradjanskih stranaka, te su i Židovi došli često do najistaknutijeg kao stranački reprezentanti (Luigi Luzzatti bio je nekoć pređsjednik,om ministarskog savjeta). No ne smije se zaboraviti, da je fašizam produkt buržoazije, koja je bila zaprepaštena kolosalnim napretkom socijalizma, te je stoga, stavila u gibanje čitavu fašističku akciju. To Židovi dobr.o znadu, pa kao dio gradjanske klase moraju to> uzeti u obzir. Osim toga je fašizmu uspjelo, da spretnom politikom i gospodarenjem znatno povisi produkcione mogućnosti talijanskog kapitala, industrije i trgovine, od česa su Žid.ovi imali velike koristi. Zbog toga se Židovi i ne bi sjetili da javno ustanu protv fašizma, sve da to i nije bilo povezano s .opasnošću za život i imutak. Pojedini lični razlozi nesimpatiji ne dolaze do odlučne važnosti, pa se stoga najveći dio Židova drži prema fašizmu neutralno. Židovi su preoprezni, a da bi se otvoreno zalagali za fašizam dosta je riskantno biti i u vodstvu fašističke stranke, no ipak ima i .ovdje nekoliko Židova to manje, što su lično ipak potisnuti u pozadinu, (Tako i Viktor Polacco nije više , nikada javno istupio, otkad mu nije uspjelo da sa sv.ojim stanovištem prodre. Osim toga nije zato imao ni suviše prilike, jer i se je senat tek rijetko ina kratko vrijeme sastajao. No ako i se fašizam i dalje učvrsti, te stalno uzdrži, vrlo je vjerojatno, ! da će Židovi opet početi da politički djeluju, ali na njegovu I korist. Fašizam prestaje sve više biti revolucionarnim pokretom. <ai svoj razvitak će dovršiti time, da će .oko sebe okupiti t

čitavu talijansku buržoaziju, koju će na borbeni način braniti od napadaja radnika, koji su doduše tak od jer (prisilno) fašistički prganizovani, ali je i suviše jasno, da su de facto potisnuti ili barem zapostavljeni. Ako dodje ponovno do klasne borbe u Italiji, razumije se, da će Židovi i otvoreno podupirati fašizam. Dakako ne kao

Židovi, nego kao članovi gradjanske klase. Njihov odnos P s _ fašizmu odredjen je nutarnjim stanjem u Italiji. Imperijali 5 * 1 ’ tendence fašizma i vanjsko politički smjer Mussolinije 7 u tome opredjeljivanju talijanskih Židova nikakav faktorI ti z. R.

"Klasna borba?"

{Od našega redovitog palestinskog dopisnika) Jerusolim, 21. jula 1926.

1 Kod posljednjih gradskih izbora u TeJ-Avivu pobijedila ’* ' ie ~ i e poznato, većina lijevih stranaka, koje su na čelo odgovornih resora gradske uprave postavili svoje \ ' si!e - ova i g »Poijjeda ljevice« prouzrokovala protuakaiju eleh ’ menaita, koji najviše naginju na; desno, a koji su sakupljen: u e organizaciji '»kućevlasnika i posjednika«. Stranka kućevla. snika podigla je kod vlade tužbu protßv izbora u TelAvi vu sa svrhom, da se šzboni proglase ni štetnim a. Posljedica bi toga bila, da bi svi zakonodavnu akti! . gradske uprave iz zadnjega perioda izgubili zakonsku snagu. • 1 . a Pojedine faze sudbene rasprave, u kojoj je bilo mnogo nteresantnih stvarnih i psiholoških momenata, nijesu važne 3 7d razumijevanje s procjenjivanje akcije. Važno je obrazlože, nje postupka i posljedice, koi? će ova stvar po svoj prilici i mati za razvoj Tel-AvSta, te našu nacijonalnu autonomiju i j niez,n inftegr'itet. Posjednici protestovali su protiv zadnjih izbora s motivacijom, da jej u liste unesen velik broj osoba, koje na to nijesu imale prava. Ispostavio se u toku ras> Prave, da se kako se čini radi o elementima, ćii:; poreski cenzus nije dosta visok, da bi imali pravo glasa i o takovima, koji nijesu palestinski podani ci, pa prema tome nemaju mogućnosti, da sudjeluju kod l izbora telavivske gradske uprave. Bit će poznato, da se o pitanju 'izbornoga prava kod raspisl vanja zadnjih izbora u Tel-Avivji oštro raspravljalo i da je konačno za izborno pravo kao uvjet ustanovljena neznatna poreska stavka. Misao vodilica bila je, da se što širi krugovi gradianstva privuku izborima. Stanovništvo Tel-Aviva čine sve ako ne uzmemo u obziHr radništvo veEkflm dijelom »maleni ljudi«, koji mogu da plaćaju samo malene poreze. Budući da sei baš u Tel-Avivu koncentrišu mase useljenika, koji tek počinju, da sS stvaraju egzistenciju, to postoji! samo relativno maleni sloj, koti! je u stanju, da plaća veće poreze. Isključiti nekoga od izbora znači; oduzeti; mu mogućnost, da sudjeluje ikod odredjenja stvari bitnih i važnih po njegov život, jer gradska uprava u Tel-Avtvu imade zailsta široku autonomiju ij velik utjecaj na ekonomski razvoj grada. Gradski su izbori goruća tačka svih realnih i ekonomsko-polltičklih interesa, važnijt od svh ostalih židovskih institucija u Palestini. Sastav gradske uprave odlučuje o mjerti javnh poslova, o zemljiš. politici, o snabdjevaniir vodom, zdravštvenlim ustanovama, napretku trgovine etc. Dok su ostale institucije Jišuva kao na pr. Vaad Leumi i Asefat Hanivhaitn dokgod nijesu potvrdjene od vlade, pa prema tome i bez kakove zakonske) moći lako teoretskoga karaktera, te je njihov utjecaj u glavnom sačinjen od moralnih faktora, dotle limade gradska uprava široku autonomiju i veliku ekonomsku; moć. Zapravo Ste to u Palestinu; jedino mjesto, gdje se u unutarnjoj židovskoj poffii'b! realni interesi neprekidno križaju i gdje izbori imadu neposredno gospodarsko djelovanje. Jasno je dakle (i razumljivo, da ovo mjesto, koje je po razvitku naprednije od drugih, prvo mora postati pozorištem borbe protivničkih sila, koje se bore za gospodarski sistemi i njegove rezultate.

Proces posjednika protiv gradske uprave je borba radJkalnih desničara protiv ljevice. Objekt je borbe politička moć u »prvom židovskom gradu«. Sredstvo je za to smanjenje broja izbornika pomoću cenzusa. I ovaj cenzus treba da se ogranč' na malenli krug, koji odgovara političkim i ekonomskim tendencijama' posjednika. Po predlozima posjednika i njihovoga odvjetnika valja da platežf »vergha« (jedne vrsti poreza na zemljišnu parcelu) bude kriterij za izborno pravo. Oslte toga je sudu podnesen predfog, koji se oslanja na jedan turski zakon, da se izborno pravo dade samo palestinskim podanicima, a da se uskrati svim strancima. Oto je za židovsku javnost prevršilo mjeru. I onako se teško osjećalo, da se ovdje unutarnji židovski konflikti iznose pred tud® forum, naime pred drž. vlasti. No ovaj pokušaj, da se 'razluče oni, koji su već palestinski podanici od ostalih, smatrao se upravo strahovitošću. Danas postoji samo malena grupa židovskih »podanika« u Palestini. Velika masa, prije svega useljenici 'poslije rafta smatraju se po ovoj terminologiji »strancima«. Široka se javnost jasno i energično odijelila od ove šačice posjednika. Vaad Leumi je u svojoj posljednjoj sjednici osudio ovakova borbena sredstva. Pa S jedan dio samih kućevlasnika li posjednika složio se u novoj organizaciji, koja je lizjavila, da ne će da imade ništa zajedničkoga sa ovim nazori ima i ovim metodama borbe. Tako je agresivna desnoradikalna grupa ostala posve izolovana. Činit se, da se ona u svom položaju sama više ne os.eća najbolje, a možda i sluti, što je učiinla ne birajući sredstva, jer je pred sudom dala izjavu, da se odriče svoga zahtjeva glede primjene turskoga zakona o razlikovanju izmedju »gradjana 3 stranaca«. Posljedice te svadje mogu za gradsku upravu da budu veoma dalekosežne. Ako se za»sta ii prebrodi zapreka, da se posljeđni uredovni period proglasi ništetnim, to se ipak vjerojatno ne će moći spriječiti promjene u izbornom pravu, koje mogu ,pod stanovitim okolnostima da budu veoma važne. Osim toga, a to je javnost i koja je daleko izvan socijalist, kru-

gova Jišuva osjetila, da je ovaj način, da se unutarnji g*. skd konflM nose pred tudji forum, opasan i nedostojan, jl voj naše unutarnje samouprave, za koju se već nekoliko * dina na primjer potvrda zakona o općinama tešj, žilavo borimo, mnogo stradava ovakovim atakama. Ova; cidenat u Tel-Avlvu pokazuje, da Židovi još nijesu na-4 da misle unutar granica svoje nastajne zajednice. Valjaj proces samo zamisliti kod jednog normalnog naroda, (j a * shvati potpuna apsurdnost ovoga koraka. Možemo si pv ' staviti, da ova tii ona stranka protestira protiv izborno, čina i njegovih rezultata. Ali teško je zamisliti, da će s ov» procSsom Izaći izvan granica svoga naroda. A palestinski, vlada u današnjim prilikama za .palestinsko židovstvo IzvJ faktor, faktor, s kojim se suradiuje, kad je potrebno i kc T , sno, ali faktor, prema kome mora židovski narod ti! r# govi eksponenti da istupe kao cjelina. U gospodarski borbi, kakova je ova borba posjednika, može čovjek da pj, stane uz jednu ili drugu stranku. Ovim bi se krugovftnu k* budućih gradskih izbora pružalo dosta mogućnosti, da j bore za svoje interese. No sredstva, koja su upotrijebi!; v , kazuju, da je ova grupa opasan elemenat. Ona su da nema dosta razumijevanja H dosta, osjećaja odgovornosti sv/im stv'arima javnosti, ako jedna grupa radi specifički svoji Strteresa krši nacijonalno jedinstvo i time pruža tudjim fakt}, rima oštro oružje. Ž’dovski je Jišuv. uvijek s pravom uprama vladi zauzimao stajalište, da zastupa sve Židove, koj su se uselli u Zemlju. Podaništvo 1 političko uvjerenje r.< smiju pri tome da igraju ulogu. Napadan su za to prm;# ekstremni kpmunisti (Mopsim), za koje se s palestinskoj vladom neprestano vodi bobra, dal ne bi bili izagnani. U unutarnjoj su se polite! ovi elementi uvijek oštro suzbijali (tresi da se sjetimo, da su Mopsim isključeni iz opće organizam* radnika, koje (isključenje mnogi takodjer smatraju odveć radikalnim), ali su se ove protivšbl'ne izgladie naravno unutar nacijonalne zajednice ? svako se miješanje izvana, na pr. si strane vlasti odbijalo. Proces će a i to je karakteristično donijeti sam štete. Pače nr' stranka posjednika ne će moći u miru da uživi njegove plodove. Ako joj uspije, da pomoću vlade prodre sa izbornim statutima, koji su njoo ugodni, izgubit će mnogo od simpatija javnosti. To dokazuje dioba vlastite stranke. A pokušali, da se izborno pravo uvjetuje o plaćanju zemlišnoj poreza, mnoge će zabrinutu. Za buduće izbore ova je stranka i ljevici d demokratima dala vanredan materijal protiv sebe jer nema bolje izborne parole nego borba protiv neprijatelja narodne jed nstvene fronte. Usprkos svega toga se u Zemlji značenje ove afere ipak pretjeruje. Akcija posjednika je akcija malene šačice, koja je momentano posvema izolovana. Jišuv je kao takav u mnoga publikacijama i manifestacijama fejavio, da ne će da Imale posla sa ovom vrsti sredstava. A time je najveća opasnost minula. Gospodarska borba, na kojoj se sve to temelji, mora da prirodno nastane prvo tamo, gdje se koncentriiše politička i gospodarska snaga. Da je ona dovela do besmislenih i krivih sredstava žalosna je pojava, ali reakcija je Jišuva pokazala, da Palestina imade sigurni osjećaj za tq, što je dopušteno, a što zabranjeno i gdje je granica za sredstva, koja se u borbi upotrebljavaju. Sto veći bude naš rad, to će se oštrije morati pripaziti, da krugovi, koji nemaju razumijevanja za poslove javnosti, izgube upliv. Prt« svega treba spriječiti, da prema vani istupaju kao »zastupnici J šuva«. Pojava posjednika kao »građjana prvoga židovskoga grada« je upravo tragikomična. Gerda Arlosorof! Ooldberg.

J erusolim, 26. jula (JTA). Gradsko je zastupstvo a Tel-Avivu zaključilo, da za mjesec oktobar o. g. raspiše n.pve izbore.

ZDRAVSTVO U PALESTINI. J erusolim, 26, jula. (PC). Iz zadnjega izvještaja z<k jT ' stvenoga odsjeka palestinske vlade razabire se, da je Had 3s3 najvećai organizacija ove vrsti u Zemlji, jednako u po svoga radnoga polja kao i obzirom na broj pacijenata, što nalaze u njezinim bolnicama i klinikama. Od 29.631 pacijM 3ta iz Hadasa-klinika bilo je 7179 nežidova. Kožne bolesti 1 33 trihofetija, favus etc., ko;c su prije medju djecom silno hara 13 ' nestale su gotovo sasvim uslijed požrtvovnog rada RootŽ e!1 odjela Hadasa-bolnice u Jerusolimu. Higijenski odio Ha^ 3se nadzire 20.245 školske djece, dvanaest dječjih klinika i nicoj 2 za trudnoću uzdržaje Hadasa, od ovih se nalaze njih 5 a samom Jerusolimu, jedna pače u arapskpj četvrti. Keren Hajesođ izdao je za zdravstvene svrhe P re^e 24.000 funti. Od toga je primila Hadasa-organizaclja a 11.000 doznačeno je različitim okružnim blagajnama Sve 0 ? čeg Radničkog Saveza i Mizrahi-a.

SADJENJE DRVEĆA U PALESTINI. Jer u sol im, 28. jula (PC). Direktorij Keren odobrio je za sadjenje drveća u godini 5687, budžet od 3® funti, ušlih iz darova u tu svrhu.

»ŽIDOV«

BROJ 3i