Жидов
Jugoslovensko halučko naselje u Palestini
■ nam babici iz Erec Jisraela: 4 augusta. Prenijet smo i postavili na našem ■ ’ stoćkovom) zemljištu baraku i 2. augusta prvi puta ■ 3 ;jU n a >tlu jugoslavenske kolonije, ana mjestu, gdje će B rnoŠav. Do dazias smo tražili i izabrali dobar par mula i 13J30 nakupovali najnužnije orudje i jestvenine. Prošle ■ote bio je na zemljištu najbolji stručnjak Palestine H az a| Dao je najbolji sud o tlu, pa ga smatra naročito prir' n , m za vinograde. Drži, da će iuz povoljno rješenje o ■udu vode za natapanje jedna obitelj trebati 130 dunama. | aica tla teče nepovoljno, pa moramo nastojati, da tečaL rodina približimo čitav kompleks obliku kvadrata. Vrlo | povoljna okolnost, što zemljište izuzev 3—4 dunuma Ipienita tla imade jedva dvije vrsti zemlje (ilovača i Lkovita ilovača), što će svojedobno uvelike olakšati jeđnaI ; pravednu parcelaciju*. NASELJE BI SE IMALO DA ZOVE BET b’ARIM. H a inci namjeravaju da mošav nazovu imenom biblijskoga fešta B e t š'aršm, jer znanstvenjad drže, da iskopine prcIđiene na terenu, na dijelu kojega je naselje, potječu od Ua mjesta. _ v , . . [ Naselje ne leži, kako bi se mislilo, baš u Dzedi, koje je Lpsko'selo, nego na kompleksu, koje je vezano uz to ime. L Džeda udaljeno je od naselja jedan kilometar. Od naL a do Hajfe ima svega 21 kilometar. Na’ zemljištu su sada 7 halucim, odi tih su dvojica na po[usu. Kasnije će se farma popuniti.
ZAHVALA RUSKIH EMIGRANATA ŽIDOVSKIM LIJEČNICIMA
>l sm o organizacije »Zeragor« gospodinu Vrhovnim Rabinu. (JTA) Vodstvo organizacije ruskih emigranata »Zemgor* iriposlalo je gosp. Vrhovnom Rabinu dr. lsaku Alkalaju goiišoji izvještaj o radu organizacije i tom izvještaju priložilo ovo značajno pismo; _ _ Oosp. dru. I. Alkalaju, Vrhovnomu Rabinu Kraljevine ,SMS. Dubokoštovani Gospodine Vrhovni Rabine! Čast nam je uputiti. Vama '»lzveštaj 0 radu Predstavništva »Zemgora« za 1925. godinu« kao vodi i cvrejskog naroda u Kraljevini SHS. Ujedno s tim molimo Vas, da primite .izraz naše najtoplije zahvalnosti za neocenjive usluge, koje su nam učfinfli lekari evrejj. Tiim više vrede ove usluge, što su se nazvana gospoda lekari rukovodili u svom radu isklučivo hu-
manitarnim načelima, ne uzimajući u obzir nactbnalnih i verskih razlika, premda neki od Rusa, .1 ako su se koristili dobročinstvom gospode lekara, nose sebi teret odgovornosti za »evrejske pogrome* u Rusijfi, jer su Sdeolozi tih pogroma. U Vašem licu mi pozdravljamo plemenita 4 mudri akt Vaših sunarodnjaka. Prlimite izraz našeg odličnog poštovanja. Todor Makslm M aksim °« apo Predstavnik. Sekretar.
DR. ISAK ALTARAC U ZAGREBU
Pred kratko vrijeme stight> jetiz NeiV Vortka u Jugoslaviju naš prijatelj i nekadanji sarađnik gosp. dr. lsak All arac. Svoj boravak u Jugoslavija! iskorištava dr. Altarac za pučko prosvjetni! rad, kojim se bavi u Ametici naročito u njujorškoi jugoslavenskoj koloniji, taf njegov rad nakšao je i ondje i u”jugos'.avenskoj Javnosti na puno priznanje. U Zagrebu boravi ; dr. Altarac već nekoliko dana. Prošle nedjelje tumačio je prikazivanje pučko prosvjetnoga finiji, jednoga od onih, koje je za propagandu u Jugoslaviji) uzajmio kod vlade u Udruženim Državama. Dr. Altarac poznat je židovskim krugovima u nas po svojim publikacijama, a u omladini svojom brošurom o omladinskom pokretu. Oosp. dr. Altarac vraćal sei u Ameriku krajem ovoga mjeseca. Želmo mu ugodan boravak u našoj sredini.
„Tko je pobijedio na sletu?"
VJESNIK S.Ž.O.U
Uredjuje vodstvo S.Ž.O U,
Sarajlije nastavljaju stare svad'je ne brineći baš mmalo, hoće li time štetovati cijonistički i omladinski rad, koji je i »Životu« i »Svijesti« na srcu, barem prema njihovoj osjetljivo- ! sti za svaki čin protivne strane, ako se dade prikazati u crnom svijetlu. I iza sleta za njih lje jedino pit? nje ono, koje ih je vo4ilo u pozdravnim govorima pri otvorenju sleta: kako će napadati protivnike, samo da bi se omladina izjasnila za njih. Sad »Svijest« smatrajući se izdanom napada omladinu i jer joj se crni pred očima ne može da nadje nijednu svijetlu konstataciju. Štaviše: upotrebljavajući argumente, koji djelomično kanda doslovce kopiraju jedan govor Joela Rosenbergera (»Sta je s omladinom« o dvostrukom sefardskom pokretu), žali, Sto na taj način mora istom da tumači omi. vodstvu pravo stanje stvari, i napada baš lično Joela Rosenbergera (»Bez polemike.) i čitav krug oko »Židova«, da stvara dezorijentaciju, jer nema pravoga shvaćan;a stvari. Tako daleko može da krene zaslijepljenost, pa makar i bila dobronamjerna. (To, kako vele u Sarajevu, za zrele ljude nije nikakva isprika!) Ali je mnogo dalje zašla očita zlonamjernost u jednom nepismenom članku »Jevrejskoga Života«, (»Agonija Žid. Svi jesti«), koji bi isto tako bio mogao da izadje u najbljutavijim i najrevolverskijim anticijonističkim novinama. Zaista je nečuveno u cijonističkom svijetu, da se ovakvim riječima (»lajati itd..«) i argumentima napada cijonističika grupa zato, što je palestinocentrička! Redakcija bi »Života« koristila cionističkoj stvari i razvitku prilika u nas, kad bi smogla iskrenosti i smionosti, pa da otvoreno prizma, da je ovaj članak bio »entglajzung. s ma kako široke linije lista, koji je ipak i ako neformalno glasilo Mjesne Cijonističke Organizacije. (Sjećam se, da je redakcija »Života« zbog cijonistički daleko nevažnijeg članka natjerala svoga odličnog sarađnika na istup). Govoriti više o tom članku bilo bi smiješno i uzaludno, jer se s piscem ovakvoga tona i nema što da govori sve dotle, dok ne ne odluči na pristojnije pisanje. No ima jedna stvar, zbog koje osjećam dužnost da baš u našemu Vjesniku napišem ove riječi kao čovjek, koji se brinuo, da se na ovom sletu nadju najbolje mogućnosti ovogodišnjega rada. Nastala je vika o nekoj pobjedi »Jevr. Života« na sletu. Osvaja se javno mišljenje tobožnjim pristajanjem omladine uz »Jevr. Život«. Nasuprot tim glasinama konstatiram: nama se nije radilo o borbi izmedju »Svijesti« i »Života«. Osječka rezolucija o
neutralnosti nije osporena ni ukinuta. Mi ne možemo pozdraviti, da se omladina kao takva angažira ma za koju stranku. Naš pozdrav sefardiskome pokretu i angažiranje omladine u njemu nikako ne izriče sud o »sarajevskom sporu«. Lično još uvijek mislim, da su se u njemu toliko uprljali jedni i drug., da ih ni deset poplava ne bi moglo oprati. Ali to moje lično mišljenje ne može da odluči u stvaranju mogućnosti za rad. Tu vidim; ima pokret, koji ide za budjenjem zamrlih snaga, Što leže u sefardskim masama. Za to buđjenje treba drugih metoda no za naše »vraćanje židovstvu«. Treba i drugih ljudi i drugih gesla. Dakle moram pozdraviti iskreno i od srca sefardski pokret. Žalosno je, da su možda aškenazi ul Bosni vredjali sefarde i time navukli na sebe i na nas mržnju, koju je teško iskorijeniti. (Nema bolnije pojave od onoga sumnjičavoga vrebanja na naše riječi, koje radja hotimičnim i nehotimičnim izvrtanjem svake naše misli, da bi šfe svagdje demonstrirala »antisefardska nota« čak i tamo. gdje svak iole razuman i objektivan čovjjek mora da nadje posve druge motive. Ali svakiput pomislim: koliko li mora da su ovi ljudi bili duboko vredjani i koliko se moralo da zasjekne u njihovu dušu nepovjerenje spram nas, da nam i dahas još ne vjeruju, kad ih mi iskreno napadamo, gdje su po našemu mišljenju u knvu, a iskreno pozdravljamo, gdje nam donose izglede u ljepšu budućnost židovstva). Žalosno je, da su kod gđjekojega pristalice sefardskoga pokreta odlučili bilo momenti taštine i povremenoga samoljublja (pričali su mi o člancima, neprimljenim od »Svijesti«, koje je onda štampao »Život«, o pozdravljanju na ulici; o kritiziranju predavanja ild.) bilo materijalne naravi (čujem o čovjeku, koji dobiva dva stipendija, a stalno stanuje u Sarajevu; o drugom, koji jc dobio najmasniji stipendij Gradske općine; o trećemu, koji je bacao kamenje za autom sef. vodja, dok mu nije ustrebao stipendij Benevolencije itdl, itd. _ pa onda o drugima, koji ne smiju da traže stipendij od Benevolencije, jer ne će da se pokore njihovu političkom uvjerenju. Bilo bi uopće korisno, da se pokušamo liječiti od toga levantinsko-trgovačkoga vezivanja potpore i ličnoga uvjerenja, koje mogu da traže državno-režimska potporna društva a la »•Prosvjeta«, ali bi se morale irlrijebiti iz židovskoga života!) Sve te žalosne motive vidim i spoznajem baš kao i »Svijest«. Ali što to znači, ako prosuđjujemo prodornu snagu jednoga pokreta. Jer kad vidim sve te stvari i veo hoću da osudim te mlade ljude, sjetim se, da će možda i meni tkogod prigovoriti, da sam cijonista samo* za to, jer dobivam stipendij Žid. Općine ili obrnuto, da dobivam stipendij samo zato, što
sam cifoaista. Pa ako se smijem nasmijati takvom prigovoru, odakle mi pravo, da drukčije sudim o drugima samo zato, jer oni zastupaju ideje, koje ne odobravam u c;elini. Ne odobravam hvalisavo i glupavo lupanje na neku tobože iskonsku vitalnost sefarada, jer znam, da je ona produkt životnih prilika i da će se promjenom tih uvjeta nužno mijenjati i vitalna snaga sefardskoga dijela našega naroda. Ne odobravam ni gestu sefarada, da makar u kojemu obliku analogiziraju židovstvo s kompliciranim skupom nekolikih naroda ili plemena (značajno je, da oni onda vide samo dva: se' fardski i aškenaaki dio židovstva), ako iz toga može u praksi da štetuje saradnja, to jest ako se time stvara neki štimung makar i relativne otudjenosti. AU ako u familiji jedan brat na-> glašava, da je drugačiji, bolji ili gori, ali različan-od drugih, onda je besmisleno dokazivati njemu, da je isto što i ostali članovi porodice. Brntskije' je iskreno priznati, da on ima pravo na gajenje svojih osobitosti, pa ga pustiti, neka se razvija, dok i sam ne vidi, da je ona otudjjenost prestala, da može da se potpuno priljubi familiji. Zato ne bi nikoga smjelo da odbije naglašavanje sefardstva sve dotle, dok nije u pitanju naš zajednički cilj; Palestina. Ali sefardstvo ne smije biti plašt za antipalestinske demonstracije. Izrugivanje palestinocentricima i eksaltirankn omladincima ne može nikako da stvara u masama ono raspoloženje, koje će unapređivati rad za Palestinu, Vodstvo cijonistiičkih institucija (pa i novina!) mora da vodi barem toliko računa o tim psihološkim momentima, koliko o stranačkom prestižu!
Galutskoga rada ima dvije protivne vrste: jedno je rad za galut kao takav, drugo je galutski rad za Palestinu. Ne vrijede tu nikakove smicalice: ima zaista velika razlika, da li. mi osvajamo mase za cijonizam t. .}. za Palestinu (novčano za Keren Kaijemet i Keren Hajesod ili' za obligacije Svjetske Sefardske Organizacije, a idejno za hebrejski jezik, za palestinske oblike života na ipr. za negermansku havu, pa makar se ona kome blaziranom umišljeniku činila patvorinom pokraj čarlstona i drugih mondenih plesova, koji su najedamput postali štićenikom onih ljudi, što inače propovijedaju patrijarhalnost itd!) ili mi javnim radom smatramo samo sabiranje za Benevolenciju, gospodjinska društva, pa gradnju hramova itd. (da ne bi tko u tomu vidio »antisefardsku notu« pripominjem, da je u »Židovu« bila napadnuta i jedna aškenaška općina, fer je Keren Hajesod zanemarila zbog gradnje hrama). Da se razumijemo: sav je taj galutski rad od vrijednosti. Humanitarne institucije pomažu produktivaciju; gradnje hramova doduše u za trun ne jačaju vjersku svijest, ali barem reprezentiraju snagu židovstva, koja dobiva političke koncesije, i ako mora možda baš zbog takvih veličajnih i skupih reprezentacija da plača veće poreze, no što ih u stvari i može da plati. Samo treba već jednom da se zna, tko pripada kuda. Nije da bi s 9 cijonistima smjeli zvati samo »stopostotni«, ako se on{ma drugim svidja cijonističko ime, tko će da im ga brani. Ali u vodstvu cionističkoga pokreta moraju nužno da budu najradikalniji, najfanatičniji i najlzadrtiji. Jer vodstvo mora da daje impuls za rad, a ljudi, smišljeni, a u stvari ne interesiram dovoljno ne mogu da dadu pravi impuls. Do te diobe rada mora prije ili kasnije doći. Ne samo u Sarajevu, nego i u čitavoj Kraljevini. Svuda mi imademo po vodstvima ljudi, koji nijesu išli s razvitkom pokreta, koji nijcsu dosta radikalni. Za tu diobu rada treba međliusobnoga povjerenja. U tom ,je čitavo pitanje. Jer u nas imade malo povjerenja. Smatram zadaćom omladine, da se ne dade zatrovati svadjama starijih. Da sačuva ili da stekne medjusobno povjerenje pored svih idejnih protivština i mentalnih razlika. Treba da jedni vjerujemo u poštenje i u dobrohotnost drugih lpa će se riješiti sva pitanja'. ' > , 1 To je možda u nesavršenoj mjeri donio slet, ali je ipak donio barem početke sporazumijevanja. Krivnjom Sarajlija oni su od početka pa sve do konca sleta biti krajnja opozicija. Jesu li time postigli išta više, no što bi učinili drugarskim razgovorom? Mislim, da nijesu. Pobudili su pažnju, pozornost, možda i zgražanje svojim načinom borbe. To je dobro, ako budu znali da svoju snagu dokažu i u radu. Jer stvarno om bi bili postigli sve rezultate i u miru. Ta »dobili« su samo ono, što je tražio razvitak Saveza, a tu mi nijesrao »protivne stranke«. Htjeli su autonomne oblasti, kojima bi čitava eksistencija Saveza postala iluzornom, jer bi R. 0. bio postao samo tobožnji nadzornik, a stvarno žrtva za sav nerad i sva zaguljivanja oblasnih odbora. Nekj su htjeli opoziv osječke rezolucije. Od jednoga i drugoga nije ostalo ni traga. Pozdravnu rezoluciju sefardskom pokretu bili smo i mi spremili, pa je bila samo stvar taktike, što su Sarajlije tražili, da prodje baš njihova. To je bio politički gest bez stvarnoga značaja, pa S mo ga mi mogli lako da primimo, jer je namat bilo samo do stvari, a ne do politike. Rezolucija o propagandnim odborima pripravljena je već zbog Vojvodine, a naročita napomena, da se Bosni i Južnoj Srbiji imade dati 50 posto od onih 5000 Din., odredjenih za agitaciju, stvar je prilično jasna, pa je žestina u debati oko nje nastala samo time, što se osjećalo, da se tu vodi borba o »sefardskom pitanju«. Tu isu Sarajlije pobijedili. Ali priznat će, da omladina nije pokazala nikako 'dosta razumijevanja za njih i za njihove ideje, nego je' iz povjerenja prema vodlstvu glasala za tu napomenu, iako se stvarno velik dio delegata izjasnio protiv nje. Budući đa te propagandne odbore bira R. 0„ samo je po sebi jasno, da od oblasnih autonomija nije ostala ni kitpica, da se njome pokriju prvotni zahtjevi Sarajlija, protiv kojih su bili i beogradski, dakle i sefardski delegati.
KkOJ 34-
•Ziis'-
5
Pred Ro* Hašana izaći će znatno uvećani Roš Hašana broj ~Ž!dova“. U tom broju bit će kao I svake godine na posebnim stranicama skupljene ćestitKe poduzeća i privatnika. Cijena je čestitke Din. 100 -, a veličina 28 četvornih centimetara. Narudžbe s priloženim tekstom treba priposlati odmah, jer Roš Hašana broj izlazi 6. septembra. Uprava ~Židova“ Zagreb, Ilica 38. I.
Cijenjenim damama na znanje Na 5. augusta otvoren te jedan prvoklasni modni salon haljina za dame, te se preporuča za izradu od naielegantmjeg engleskog Modni salon haljina »a dame kostima do najjednostavnije kućne ha- Zagreb, JeIaČICCV trg br. 6. £|^' c K, (I. ljine; izradba solidna i cijene umjerene Mezanin Telefon 11-21.