Жидов

harica prošla barakom i sakupila ono malo vode, što se nalazilo u limenim posudama j. bocama, Podjosmo do Arapa, da kupimo vode, Juče su još bili ponizni. Danas vidješe da smo u stisci i nevolji, pa potpiriše staru svadju. Nijesmo li bili Ahmeda kaznili s 50 pijastera jer je svoje stado bio pasao na našem polju? Muhameda smo uhvatili kad je krao odjeću jednoga djeteta iz kolonije i kaznili ga. Ali je »zabunom« kod košnje bio pokosio i jedan dio našega polja, pa je morao da plati kazan, A naš najteži grijeh bila je sramota, koju smo bili nanijeli Fatmi. Fatmi je uspjelo, >đa sa užeta nestane rublje: a mi smo joj oduzeli rubac s glave i poslali je gologlavu kući. Arapima bijaše lako, da nam se za sve to osvete. Jedan ih je od nas podsjećao: »Kad smo došli amo, svi ste bili siromašni. Kupovali smo od vas povrće, pa ste zaradili toliko novaca, da svaki od vas sad ima već i kuću. Mislilo smo, da ćemo s vama živjeti u miru«. Arapi se smijali. Konačno se jedan smekšao pa nam ponudio vodu. Ali je cijena bila nedostiživa. Vratismo se neobavljena posla, upregosmo jedna kola i jurnusmo prema Moći, da dobavimo vodu. Uveče vijećasmo veoma ozbiljno, kako da mljekaru i sve prijatelje u njoj prevezemo u Jerusolim. Jedva što saznadoše Arapi, da ćemo odavle možda da odemo, ponudiše vodu uz mnogo jeftiniju cijenu. Kroz pet mjeseci dovozili su nam Arapi vodu na mulama, prljavu vodu. Ovu vodu nijesmo platili samo novcem nego i životom. Izbila su tri oboljenja od trbušnoga tifusa. Jedan od bolesnika podlegao je bolesti. Približavao se period kiše. Svi su s mnogo čežnje očekivali prvu kišu, da se konačno riješimo mula sia prljavom vodom. A kiše nije bilo. Odjednom, jedne noći, zapljušti nešto po limenom krpvp naše

barake. Svi potrčaše napolje, da vide kišu. Bila je tek slaba kiša. Bačve su se doduše napunile, ali je izvor ostao suh. Opet prodje nekoliko dana u čekanju i čežnji. Pogledi upravljeni prema nebu. Svaki dašak sa jugozapada, odakle vjetar donosi kišu, uzbudjivao je svačiju dušu. Prvi zimski oblaci prođjoše nebom i ne donesoše kišu. To nam bijaše opomenom da požurimo gradnju vodovodnog tornja, za koji nam je dao novac Kereni Kajemet, Medjutim je prolazio mjesec za mjesecom. Prošla već i Hanuka, prošao i Hamiša asar bišvat, a zimske kiše još uvijek nema. Raspoloženje postojalo u nas od dana u dan sve to gore. Nakon Purima svršava već period kiša. A onda ćemo se naći pred golemom sušom i žedji U mislima, šapčući, započele molitve; da se otvore vrela sa nebesa! Naša molitva bje uslišana. Kiša je pala. Za jedan sat bio je suhi vadi, korito potoka, pun šumne brzice. Pohrlismo do vodovodnoga tornja. Svakoga sata nova poruka: četvrt . . . pola je tornja gotovo puno vode ... i nakraju je sav bazen bio pun. Odahnusmo. Ljeti ne ćemo više da trpimo zbog nestašice vode. I dok je napolju pljuštila kiša slavili smo u kišnim kabanicama posvećenje tornja. Pitajte ljude u Kirjat Anavim, što je i kako prija voda.

J ehuda Lewiatow

Ferid Asseo i Max Naumann

Maušlstvo na djelo. Povodom značajnih dogadjaja u Turskoj i Njemačkoj šalje nam naš stalni sar_dnik b. j. ovaj čanak: Židovski je narod bogat izrodima, izdajicama. To je sudbina svih rasijanih skupina. Svagda se nadje ljudi, kojima ide u račun zatajiti interese manjine pa se priklopiti sredini, A mi, najrasijaniji i najrastepeniji, morali smo da izrodimo najviše takvih dezertera, Herzl im je dao časno ime »maušl«, Cijonisti ih smatraju nužnim produktom galutskoga židovstva. U oslobodjenoj domovini na rodjenoj grudi ojačat će kičma. Ali već sam cijonistički pokret znači prizdravljenje bolesne galutske duše. Samosvijest, ponos i poštena pripadnost svome narodu to su darovi cijonizma galutskim Židovima. Interesantno je promatrati različitu sudbinu takvih izrodničkih tipova. Dok jedne židovska okolina odmah prepoznaje i odbija, drugi joj čak mogu da se nametnu za vodje. Stoji to u jednu ruku do prosvijećenosti židovske zajednice, a u drugu do odnosa njena spram vlade. Max Na u m a nn, nadrinijemac, u posljednje se vrijeme opet obrukao člankom o slučaju Haas, gdje se osvrće i na Dreyfusovu aferu pa veli, da smo »mi stariji doživjeli instinktivno zadovoljstvo zbog krvarenja (Selbstzerfleischung) francuskoga naroda«, A kad je Dreyfus bio oslobodjen, bili smo kao ljudi zadovoljni, ali kao Nijemci pomalo razočarani«. U magdeburškom slučaju, gdje je nevino osumnjičen Židov Haas, veli, da se istup Židova za Haasa ima smatrati zalaganjem jedne »svojte za svoga suplemenjaka«, a da nije promislila je li on kriv ili nedužan! Ovo nekoliko riječi i bez obzira na sav njegov asimilatorsko-antisemistski rad dovoljno označuje Naumannovo maušlstvo>. Napisao ih je u jednom berlinskom antisemit, listu. Kolika li je etičnost te prikrpe! Hoće da bude »papstlicher als der Papst«, pa odletio u hakenkrajclerske rasiste. Ali je njemačko židovstvo hvala cijonističkoj odgoji toliko svijesno i puno tolike vitalnosti, da je Naumann sa svojom svojtom naprosto izjuren iz židovskoga društva. On je osudjen na samotni stav jalovoga zlobnika, a osudiše ga ne samo Židovi, nego i prosvjcćeniji, objektivni nežidovi. Ferid Asseo Bey, »prijatelj« angorske vlade, izdajica nimalo manji od Naumanna, uspio je da se nametne vodjom turskom židovstvu. Njegovo

je djelo ono sramotno napuštanje židovskih prava, koje je osamljena pojava u našoj najnovijoj povijesti, toliko ispunjenoj borbom za ta prava. Dok sa židovstva u Poljskoj i njenim susjednim državama bore za svako parče židovskih pravica, dotle se tursko židovstvo zavedeno tipovima Asseova kova odriče svakoga prava. Gadna sramota! To se moglo dogoditi zato, što je tursko židlovstvo letargično, nevaspitano, a što je iza Ferid Assea turska vlada, koja hoće da poturči židovsku zajednicu. Žalosno je, što prosvjetu unose oni ljudi, koji nemaju ni srca ni smisla za židovstvo, ali to više smisla za ličnu korist. Levantinstvo sitnoga oportunizma protivno je svakoj gordosti, koju su turski Židovi trebali da pokažu za volju sebe i ostalih Židova, Ali tješimo se; kolo se pomaknulo. Izvana je bačena, u neprijateljskoj namjeri, buktinja u židovski logor. Danas može da škodi. Židovstvo će da se turkificira. Usporedo s tim poturčivanjem morat će da ide obrambeni židovski rad, ako ima nešto vitalnosti u ncasimilovanoj masi. Ferid Asseo Bey i njegovi prijatelji po svijetu ne smiju da triumfiraju. Maušl je izrod galutskoga židovstva, Gmizav, podmukao i egoističan. Bez načela, bez čovječje sadržine. I obično hoće da Židovima propovijeda neki nadripatriolizam, da na taj patriotizam stekne patent i postane vodjom, A kad se dublje zaviri, vidi se, što se u tom krije. Ima židovstvo snage, da te maušle preživi, Cijonizam je upravo živ dokaz, kako je židovstvo iz jednoga bezizglednoga perioda jurnulo naprijed snagom dubokog nacionalnog osvježenja i time pokazalo jačinu vitalnosti svoga korijena. Uspravnost i gordost, koju je donio cijonizam, odbacuju s prezirom egoistično maušlsko agiranje i odredjuje stav ispravnoga patrijotstva, socijalno višega i boljega od svake asimilantske sljeparije. b. j.

ŠTO VELI LOUIS MARSHALL?

Louls Marshall, predsjednik American Jewish Committee-a, objavio je izjavu, koja se odnosi na minoritetna prava Židova u Osudjuje oštrim riječima namjeru reprezentanata židovskih općina u Turskoj, da se odreknu prava narodne manjitre, koja im garantuje mirovni ugovor Turske sa zapadnim velSlastima, sklopljen u Lausannu. Ovakovo bi odreknuće, veli Marshall 1 , bilo sramotno i beskorisno. Odreknu li se turski Židovi uistinu tih prava izvrći će se preziru svih prijatelja istinskoga ljudstva i čovječjega dostojanstva. t, 1 Izjava je, kako se vidi, objavljena prije nego što se u Americi saznalo, da je konferencija u Carigradu prihvatila deklaraciju, kojom se odriče prava narodne manjine.

EDUARD SPRANGER O DUŠEVNIM OSOBINAMA ŽIDOVSKE OMLADINE.

Neutralni Save? Židovskih OrjUadfnskßi UdružeJ u Njemačkoj »Der Jugendbund«, kojega se centrali J laži u Diisseldorfu, izdaje svoj dobro vedigovani ć.f k pis. U posljednjem broju, koji smo primi! pred nsa liko dana, nalazi se veoma zanimljivo p.smo iedncta od mjerodavnijih njemačkih pedagoga i naučeni Eduarda Sprangera. Redakcija časopisa stavila ( pred pismo ovu bilješku: »U jednom cd svarili n jih djela, rekao je Eduard Spranger, da bi trebalo uv? žiti naročite duhovne razlike židovske mladeži Po* kana ovom napomenom jpilsala je naša prijateljica r, Lechner iz Braunschvveiga ovom poznatom pedagoga zamolila ga, neka joj razloži svoje mišljenje o ( ovj naročitim razlikama, jer ju to kao Židovku i omladini veoma .ftiteresuje.* Prenosimo ovo pismo, fer je veoma interesantno jer mnogočhne pokazuje, da u naučenjačkim nežidov skim krugovima) vladaju još uvijek po neka mišljeni? i duševnoj konstrukciji Židova, koja bismo nazvali na ivnima. Pismo glasi; »Mnoga Viam hvala za Vaše ljubazne riječi. Pokušati da Vam odgovorim na. pitanje, koliko se to ukratko mois Naročitost u duševnom razvitku mladeži židovskoga pori jekla osniva se ponajprije na jednom prirodnom faktoru. Raj vitak kroči brže, pubertet se javlja ranije. Seksualnost j općenito jače naglašena nego u nordijskih naroda. Kn udara jače. Ovome pridolaze uticaji okoline. Borbeni stav, i kome se židovska manjina nalazi usred društvene, okotm koja joj ne žei; dobro, traži napinjanje sila u životnoj tri Zbog toga tolika obilata intelektualnost. često i do preko mjernosti mnogo refleksija, a u službi samoobrane i proti janja kroz život. U vrijeme, kad se pojedinac zapravo bi; duševno, znači pojavljivanje svijesti o naročitom položaj oštrenje opčene krize. Kod toga imade dvije forme raj vitka: kadšto radikalan, gotovo profetski idealizam, koji ga duh k etičnoj strogosti, čistoći i pravednosti (tipus c i;o ni s ta), a kadšto razorna sumnja, koja se odvaja od sv tradidilje, sve vjere i osjećajne dubine, a zbog: toga tlo iać briljira s'obodna igra intelekta i bez osnovice karaktera, n kojoj tek intelekt može da djeluje plodonosno i- gradilački. Posljedica ie razorilačka tendence, dalekosežna neurav noteženost na seksualnom, a gdjekad i na društvenom i pa litičkom području. Naposljetku poznata je uska pdVezanos! (koja se osniva na prošlosti staroj stotine godina) židovstv s novčarstvom i odatle rezultirajući naročito živ interes li dovskih mladića upravo za ovo područje. Dublje nature ni stoje da već zarana uzgoje u sebi protutežu tome. Zbog tog nalilazimo na jače naginjanje k duševnosti, naročito k z® nosti i estetici. Alj se lako može osjetiti, da se ovdje radi o nekoj vrs samoobrane, a ne o nečemu, što je slobodno poraslo iz rs tarnjosti. Dopustite mi, da na koncu kažem, da je mladome Židov u našemu svijetu veoma teško, ali da, ako u toi nutarnjoj vanjskoj borbi bude pobjednikom, postaje jednom od naš čih i najvrednijih snaga zajedničke kulture.

ZANGWILLOVI *WE MODERNS« U FILMU.

Komemorirajući Zangwilla spomenuli smo, da se poslied' nje njegovo kazališno djelo, vesela igra »\Ve Moderns«, koja se s mnogo uspjeha izvodila na svsm većim pozornicama u Engleskoj i Njemačkoj (U njemačkom prijevodu zove se djelo vUnsere Kinder«) srama, u preradbi, za film. Film je pred kraiiko vrijeme dogotovljen, kao produkcija velikoga američkoga filmskoga preduzeća Prst National Pictures, a prikazivao se oVfli dana u zagrebačkom Balkan, kimi.

TOLSTOJEVO PISMO U ŽIDOV. NARODNOJ BIBLIOTECI U JERUSOLIMU.

Jerusolim, 23. augusta (JTA). Ženeroznim aktom' dovskoga filantropa u Americi gosp. Nathana Straussa pos.' je Židovska Narodna Biblioteka u Jemsolimu vlasnikom * noga originalnoga pisma Lava Tolstoja caru Nikoli 0. pismu saopćuje Tolstoj caru svoje prijedloge o novome ' e u upravi Rusije, a u vezi s golemom gospodarskom križ« koja je bila posljedica strašne gladi u godinama 1899. i '

VELIKA ŽIDOVSKA UMJETNIČKA IZLOŽBA U VARŠ A VI

Društvo za židovsku umjetnost u Poljsko l } priredit -■ mjesecu septembru u Varšavi veliku izložbu židovske nosti, koja će podati pregled židovske umjetnosti u P ol ! s 1 drugim zemljama.

BEČKA GRADSKA OPĆINA POSTAVLJA SPOMENIK ŽIDOVSKOM NAUČENJAKU POPPER LINCEUSU.

Gradska uprava u Beču odlučila je da u postavi spomenik pokojnome naučenjaku, Židovu Poppe ceusu. Popper Lynceus bio je za svoga života pnsUsa nizma. Svoju bogatu knjižnicu ostavio je Jerusolimskoi čilišnoj Biblioteci. Podižimo škole I za gluhonijemu djecu, natpis je knkoju je napisao Josip Medved, mnogogodišnji ra'■ zavoda za odgoj gluhonijeme djece u Zagrebu. Josip > dved poznat kao stručni pisac o obuci gluhonijeme i sam je decenije radio kao učitelj na zavodu za gluhom;" Ovo nije strogo stručno djelo, već je pisano u prvom • za sve one, kojih ta u svakom pogledu interesantna zanima. Ovdje će naći svaki pedagog, liječnik. svec«w uopće inteligenat, pa i načitan obrtnfk ili seljak w "‘ ŠtiVO. jj! Knjiga se dobiva uz cijenu od Din. 10, a sa P O5 Din. 11 kod Društva za pripomoć gluhonijeme djece. Josipovac 30, a može se nabavit i u svakoj većoj bačkoj knjižari. , ... . Ove godine slavi dvadeset J pet godina svojega n;a veliki židovski dnevnik u New Yorku *Jewish ( Journal*. Ovaj je list veoma dobro redigovan i pularan medju američkim Zidovikna, Mnogo se zala jonizim. .. .. >

4

»2IDOV«

BROJ 35,