Жидов

BELETRISTIKA Azriel, knjigoveža

Preštampavati u cijelosti 111 n odlomcima smije se samo uz dopuštenje uredništva ~Židova'*

Iz zbirke »Draga provincija«. JkUlš mpfilsiao Šlomo Grorelik. (Svršetak).

Vazdan krstari Azriel vrtovima i poljima. Na svaku se stvar obazire. Njegova je žedj za znanjem bezgranična. I ne može da shvati* zašto svi* što ga okružuju, pa i njegovi dobri prijatelji, ne osjećaju ljepotu svib tih zlatnih dana i božanskih noći ili je barem ne osjećaju toliko koliko hi on htio. Kako li fci inače mogli da budu u sobi, kad vami u poliju pjevaju ševe? Kako li bi inače mogli da spavaju, dok su noći toliko pune čara? Njegov sustanar, koji stanuje s njim u jednoj sobi, često ga doziva; »Ama, Azrielu, ta dodjite već jednom, kasno je već«. »Odmah, začas, samo još jedan trenutak!« odgovara on. Ali trenutak se oduljio. Prošao već i sat, a Azriel se ne miče s mjesta. Čudni ljudi, misli on, zatvaraju vrata i prozore upravo, kad je vrijeme da budeš budan. Ao, moj Bože! Kakvog li neba! Ne, spavajte u božje ime, ja ću da ostanem napolju . . . Pa ustane i podje stazom k obali, udje u! barku, odgurne je odi obale i doskora se nadje usred rijeke. I u ovakovo vrijeme oni ondje spavaju ... Iz vrta dopire biglisaj slavuja .. . Azriel prestaje da vesla, ispružuje se u čamcu podmetnuvši ruke pod glavu i zagledavši se u vedro nebo. Dugo bi, dugo ovako ležao, a čamac se ljuljao sasvim lagano. Naokolo sve tiho; kako Ii je lijepo razmišljati u tišini , . . Nikako se ne može d ( a sjeti, koga je to bila zadesila strahota, o koju mu je sad zapela misao. Zar njega? Ne, ne. Žalosna je to priča; koju pričaše njemu o nekom mladiću Židovu, koji je bio osudjen na tri godine službe u kaznenom batajonu. Da, ovome je bilo ondje veoma teško. I jedan drug rekao mu je ondje, onome mladiću: »Ab, brate! Boli me jad tvoj. Propast ćeš ovdje« , . . Ao* ta on bijaše onaj jadnik, koga je ova nevolja bila zadesila . . . Tjuit, tjuit, tjuc, tjuc, tjuit . . . pjeva slavuj u vrtu. Svijetlo je i tiho. Sjene se drveća kupaju u rijeci. Čitav je vrt u rijeci. A zvijezde, posvuda zvijezde, gore i dolje . . . Ne, ne, strahotne mrke stijene tek su samo san. Ne, tai on to nije mogao da bude, on ne, ia ni drugi koji židovski mladić. To bijaše tek san, težak san . . , Zatvori oči i ču sasvim jasno, gdje netko svira na harfi, Opet ga obuze želja* da čuje pitanje: »Zar ne, Azrielu, osjećaš, da 'ti je dobro?« i da uzmogne odgovoriti: »Oh, vrlo dobro, vrlo dobro«. Ne će da se tuži, nego da govori o svojoj sreći, da, da, to . . . Sve strašno, što je morao da dpživi, nestalo je, nije nikada ni bilo •, — m kazneni batajon, nd dugogodišnje gladovanje, ni lutanje. Ima samo svijetla, božanska noć, ima sretnih ljudi. U krošnji bigliše slavuj,, pjeva, jer hoće, jer ga to raduje. »Az riel, Az riel« dopire sa obale glas njegovoga sustanara. »Ah, toliko mi se ne da da idem u sobu« reče Azriel odskočivši iz čamca. VIII. Svi su gosti već napustili Mihelovku. Samo je Azriel bio još ovdje. Vidio je, gdje drveća. mijenjaju boju, kako se lišće bojadiše zlatožuto i crveno i pada o tle, vidio je, gdje vene cvijeće. Ugodna ga sjeta ,obuzela, pa razmišljaše o svim stvarima, kojih se Ičovjek u jesen laglje sjeća, nego ikad o smrti i uništenju. Odlučio je, da prezimi u Mihelovki, Jer ovdje je u blizini bilo mnogo vlastelina, pa je biio dovoljno vjerojatnosti, da će imati zarade. A raditi je htio i morao. Bio je odlučio, da skupi nešto novaca, pa da podje u druge krajeve. Neki mu nutarnji glas nalagaše, da opet putuje. Snašla ga želja da ide u Litvu i Poljsku, da opet čuje, što ond(je biva, što ondje zaokuplja židovsku mladež. I bio bi tu zamisao bio izveo, da nije nenadana katastrofa, što se survala na Mihelovku, zahvatila i njega i zauvijek mu uništila sve sanje, izmaštane slike i misli. Tko da pomisli, 'da će se u Mihelovki rasplamsati agrarna buna. Seljaci, imadjahu više zemlje nego seljaci u drugim selima i bijahu mirni ljudi. I nikakav znak ne odavaše katastrofu, što će doskora da se javi. Zato se i začudiše Svi, kad se ono u nedjelju skupila na trgu gomila ljudi, s kojom je raspravljao komesar okružen policajcima na konjima. Ne mogaše nikako da shvati, što bi ovo imalo da znači. Azriel stajaše' medju mnogima, što se okupljahu podalje i mirno gledaše, što biva. Ponajprije bijaše sasvim tiho. Okružni je komesar govorio nešto, nastojao je da uvjeri ljude. A onda započne mrmor, što posta jaše sve jači* Mnoštvo počne da rogobori glasnije i da «e uzbibava. Odjednom odjeknuše divlji poklici. Trka, gužva. Gole sablje, kletve, plač žena, pucanj. Azmel stajaše kao prikovan, otvorenih ustiju. Netko ga zgrabi za ruku i povikne mu, da ode. Ali se on nije mogao da makne. Kad se otrijeznio, mašao se na praznom trgu. Nekoliko je ljudi ležalo na tlu, u (nenaravnom položaju. A medju njima i okružni komesar, koga je netko iz gomile, seljak neki, bio übio dugačkom, oštrom bosiljkom. . Kad je igomila opazila, da je komesar mrtav, uplašila se veoma. Gnjev se slegao i svaki uznastojaše, da što brže i neopazice šmugne. Pognutih glava, tmurni, razidjoše se seljaici pojedince i u manjim skupinama. Tamna, smrtna tišina zavladala selom kao mora tišina, kojom se činilo da ječi, jedini ntrahotni krič: Čekajte, pvo ćete skupo da platite. 1 seljaci

sjedijahu u svojim kućama <i čekahu kaizan, što mora da ih snadje. Mihelovka ne bijaše mnogo udaljena od građa, u kome je bila gubernijska oblast. Već sutradan nakon katastrofć dodje odred vojske pa činovnička komisija i jedan mladi plavokosi oficir. To bijaše kaznena ekspedicija. Kozaci idjafau od kuće do kuće i pohvataše sve, koje im činovnici označiše kao glavne krivce. Azriel, koji stanovaše usred sela u nekoga nikolajevskog vojnika,* začudi se, što dodjoše i k njemu, a još se više iznenadi, kadi povedoše i njegova domaćinu. Da je bilo redovne istrage, Azriela bi opet bili pustili na slobodu. Jer on ne bijaše u nikakovoj vezi sa stvarima, što se desiše. AE se radilo o što bržoj osveti za komesarova smrt. A tu dostojahu neke nevažne vanjske slučajnosti, što se mogahu upotrijebiti protiv, Azriela: da su ga često vidjali gdje razgovara sa seljacima, da je prečesto krstario vrtovima i poljima, a spomenuše i to, da je ostao u selu, kad su se svi gosti već davno vratiE u grad. A krivicu domaćine nadjoše jednostavno u tome, što je primio na stan ovako opasnoga agitatora. Seljaci čekahu šutljivo i mirno svoju kazan. Zaboraviše svpje zahtjeve, nijesu čak više ni znali, kako E se sve to zbilo, pa posmatrahu dogadjaij kao udarac sudbine, kao pošast ili požar neki. I Azriel bijaše miran, ukoEko se ticalo njegovoga udesa, i ako je znao da ga čeka nešto golemo u strahoti svojoj, da mu je možda i smrt na domaku. Ali tištio ga udes onoga staroga židovskog nikolajevskog vojnika: ne će li sramota poštedjeti ni ovoga starca s dugačkom sijedom bradom, što drhti? Ne desi li se čudo, sutra će ga bičevati neprestano je ovo morao da, misli. Na velikom trgu, na istom mjestu, gdje se nesreća, klecaše niz seljaka, ozbiljnih u teškoj kušnji. Posljednji u redu bijahu Azriel i njegov domaćina, nikolajevski vojnik. Dugačka, sijeda brada drhtjela je. Nasuprot im stajahu kozaci s nagajkama u roci i čekahu na zapovijed. Egzekucija bi skoro trebala da počne. Nadčinovnik i mladi plavokosi oficir prodjoše pored reda klečećih. Kad dodjoše do starog nikolajevoa, šapne mladi oficir činovniku nešto u uho, našto ovaj odmah po vikne: »Viteže krsta Svetoga Djurdja, obzirom na vaše ranije zasluge oprostit će vam se kazan. Ustajte i hajte kući!«. Stari se digne, ali je mogao da se makne tek za nekoliko koračaja. Padne na tle i suze mu poteku obilato, u dugačku sijedu bradu, što je drhtjela jače no inače. Azrielovo lice zasja radošću. Zaboravio je posvema, gdje je i što će još da mu se desi. Nije vidio kozake, što su već bili podigli nagajke. Vidio je tek, da je prazno mjesto, gdje bijaše starac klečao, pa se smiješili. Širok, sretan smiješak. »A ti se još smiješ, prokleti Žid 1 !« vikaše kozaka udarci zazuje i stadoše da biju glavu, ledja; polagani, strašni udarci... Seljaci ustadoše, ozbiljni u teškoj šutnji. Samo Azriel ostade na tlu . . . .. . Istoga dana, kad sahraniše komesara, pokopaše i njega. Vojnici iz vremena cara Nikole, kad još nije bilo opće vojne obveze, pa je vojna služba trajala 25 godina.

6

»ŽIDOV <

BROJ 35.

GJURO , ZAGREB SLIKAR NAPISA I GRBOVA Prije Marovska 7. Sada Marovska 18,

Ulazite Vaše prištednje kod ovdašnje Štedionice i zal a . gaonice d. d. u Preradovićevoj ul. 4., j er Vam tamo Vaš novac najsigurnije uložen i najbolje ukamaćen. Mnogostruko pokriće u založenim predmetima, svaka špekulacija isključena.

MIRKO ŽUGE.C Zagreb, Duga ni. 13. Specijalna, trgovima: antiknog pokućtva, zbirki oružja te raznih drugih stariniakih predmeti ujedno specijalna radiona aa restauriranje antikviteta.

sm.a. o m „»MA’ ti iaonlca za dame llica 12.

Ne ćete se Dutitl ako za RADIO odmah KUPITE NAJBOLJE od onoga što Vam nudi svjetski sajam : JELEFUNKEN“ stvorio je temelj Radiu pa postoji već 30 godina ~TELEFUNKEN“ je nebrojeno puta imitiran, ali nikada dostignut Radio Standard Zagreb, mesniCba ulica br. (3.

PRESELENJA PO GRADU, KAO I IZVAN GRADA te željeznicom sa Mobelvagonom, dovoz različite robe na isa kolodvora, obavlja savjesno'i uz najjeftinije cijene otpremništvo Eliaš i Lah, vlasnici velikih zračnih skladišta i industrijskih kolosjeka, Zagreb, Nikolićeva ul : ca br. 10, telefon 13-36.

Uloške za klevete, karniše konjsku strunu gradi za madrace i rolete, gobeline, mokete, pliševe, brokate itđ. itd. za pokućtvo, kožu za pokućtvo i sav tapetafski materijal kupujete najjeftinije na veliko i malo kod TRGOVINSKO K. P. Zagreb, Ilica 45. Zahtjevajte uzorke! MRV. INDUSTRIJA STAKLA G. Karal i drugovi Telefon 8. ZAGREB Ilica br. 5 Palača 1. hrv. štedionice preponi ča: najfinije porculanske pribore Rosenthal i drugo pribore f>d belgijskog kristala. Osim toga drži stalno na veliku količina običnog porculanskog te staklenog U koću, hotele, kavane, ljekarne itđ. Veliki izbor umjetničkih figura (rokoko) te raznih v** 4 * bijelog i bojenog kristala. _

Pohačf do na otplata 1 uz gotovo kupujte i naručujte samo kod producenta gdje dobijete najbolje i najsolidnije izradjeno, sve vrsti spavaćih, jedaćih gospodskih soba kao i pojedinih komada, te brijačkog i dućanskog namještaja. IVAN PLAFTARIĆ TRG N 8. (Kuća s kupolom iza bivšeg cirkusa Kludsky)

'nariK Pazi u svome vlastitom interese! Jedina je prava zagarantovana stroga ortodoksna košer tvornica salame I druge suhomesnate robe Šime Pfeiffer, Subotica Dobavlja promptno i najjeftinije prima čistu gušću mast kao i nerad.

fetampilije, društvene znakove, vfgnete, tfravnre. Eddće, emajlirane ploče, signature izrađuje brzo I jeftino Zavod za rezbari ju i štampOije BREZINA I DRUG. ZAGREB Frankopanska ofica broj 9, Telefon ini, broj S-53.

VeliKa pobjeda ,Adler‘ pisaćeg stroja u Berlinu' Izmedju 1000 pis. strojeva raznih sustava dobio prva niigrad ll W. ~Mff! I|tt model V* sa 12.086 udara u 62 minutenrr*ittt - ■ • t - ” * * skUd>it«. Mari« Mrcll, Zagreb, Nlkolić.«* «»«• 18 - - T.Ufon broj a®* l ® l