Жидов

Talijansko-židovsko plemstvo

(Od našeg 'redovitog dopisnika za ItaliijuJ. Rijeka, u> •oktobru 1926. Židovi imađu u svojim redovima neku vrstu plemstva mediju ko*ha n i ra i lev iji m. Inače su Židovi zazirali od svake vrste titula, pločasti i plemićkih povlastica. Originalnoga židovskog plemstva u feudalnom i novovljekom smislu Židovi nisu nigdje poznavali’. U Italiji bilo je židovskih plemića ijoš u vrlo staro dioba, ali svi su bili manje više suminjivih naslova, što su ih isami prisvojili na Orijentu, a da nisu imali l nikako ve vlasti, a ni pravnoga temelja za nošenje ,orvih titula. Ipak je poznat od sultana imenovani’ vojvoda od Naksosa i drugi, za koje se zna, da su bili Židovi, a da su t posjedovali i vršili plemićka ! prava. Srednji vijek je donio Židovima samo poniženja i progona; ,o podjeljivanju plemstva nema ni govora. Izuzetak 'čine Španija i Arapska Država, gdje su pod Maurima Vladale drukčije prilike. Tek nakon emancipacije podijeljuju Svjetovni knezovi plemstvo izuzetno i Židovima, ponajviše onakvim novčanim magnatima, koji’ su darivanjem ili drugim uslugama stekli zasluge za dvor i državu. Kako su ti ljudi bili i inače vrlo uvaženi i štovani, postali su podignućem u plemstvo još vidjenijitm čllanovima židovskog društva, dok im je čekto ulaz u staro, autohtono (plemićke društvo bio. dosta oteščan_ Možda su stoga često puta kao po reakciji svoje žiidovktvo i svijesino isticali, tako na pr. obitelj Rotbschild, barun ■Hirsch i neki’ drugi. Osim možda u Madjarskoj, nije nigdje bilo toliko židoVskoga plem)stva i kao u Italiji. To dolazi odatle, štosa •plemstvo vi Italiji lako podjeljuje, pa imade bezbroj talijanskih cavaliera i drugih nižih plemićkih titula. U širemu društvu ovakvi naslovi’ ne uživaju veliki ugled, ali lipak ih posjedJnioi svakom zgodom vole isticati. To je plemstvo uvijek po>sve novoga datuma, a daje se za svakovrsne zasluge u ekonomskom, znanstvenom, političkom itd. životu. Ali u Italiji’ ima i višega židovskoga plemstva i to u većem broju, nego u drugim zemljama. Razlog je isti, kao i kod nižega plemstva: plemićki stalež nije tako ugledan, kap drugdje, pa lako postaju plemićima i onakvi ljudi, koji to drugdje nikad ne bi postali. Osim toga podjeljuje se plemstvo rado odmah i do najvišeg stupnja, bez medjuitpmnih etapa; t. j, Inetko postaje grofom Hi markizom, a da nije nikad bio ni plemić ni barun. Danas žive u Italiji oko 20 porodica, koje su za vrijeme podjeljenja višega plemstva bile Židovi’. Neki su se kasnije pokrstili j ali većina ostadoše Židovima. Najvleći dio svih oVih plemića ima da zahvali svoj naslov’dobrotvornim djelima i novčanome pomaganju za vrijeme oslobodilačkih ratova kraljevine Sardinije. Jedna od najstarijih i najodličnijdh porodica je familija baruna Treves dc Bonfili, koji su dobili plemstvo od Napoleona, a kasnije im je isto potvrdjeno od austrijskoga cara (živjeli su u tada austrijskoj Veneciji), a najzad i od Viktora Emanuela 11, Porodica velikih dobrotvora i židovskih odličnika, još i danas igra istaknutu ulogu u visokome talijanskome društvu. Nekoliko pijemonteskih i drugih porodica dobilo je plemićke naslove za većinom novčane zasluge, što su ih bili učinili vladalačkome domu i vojsci za vrijeme oslobodjenja Italije. Ovamo spadaju na pr. grofovi Cprinaldi, baruni. Leonino, baruni Levi, grpfovi Ottolemghi i drugi. Ima i odličnih liječnika, advokata i industrijalaca, koji su zadobili bamnat ili grpiovski naslov za svoje zasluge za talijanski narod. U zadnje doba (od god, 1900.) rijetko je Židovima podijeljen viši naslov, jer je uopće znatno reducirano podizanje u viši plemićki stalež. ", I ako su pojedini oki spomenutih plemića stekli i za Židove mnogo* zasluga, te svojim filantropskim radom omogućili mnoge dobrotvorne židovske ustanove, ipak nema sumnje, da Su se rapidnom asimilacijom dosta ptudjili odi svoje židovske braće. No- u Italiji zato nije gotovo nikad došlo do renegat s t v a, jer nije poznato, da bi se bili Židovi pokrstili l radi toga, da budu primljeni u plemićke društvo, tek su prilike sa Sobom donijele, da su djjeca i potomci tih plemićkih familija djelomice danas već totalno astmilovani, pa i .onda, ako ni ms promijenili vjeru. z. r. •

Iz Jugoslavije

Beogradsko pismo | Cionizam srbijanskih Jevreja D. A, 1. oktobra 1926. god. Naše jevrejsko javno mišljenje još ranije je imalo svoj ođredijeni sud o nacionalizmu srbijanskih, a naročito beograd| »inih Jevreja. Prema tome mišljenju, njihov je nacionalizam ; svoje vrste, ne mnogo dubok, dosta površan. Na njih se običI no primenjuje pojam »dvostruke narodnosti«. Zaključci koji 1 j se izvode o njihovom shvatanju cionizma nisu kompliment ni ' za njih same, a ni za cionizam! U jednom od svojih poslednjih brojeva, »Narodna Židovj ska Svijest« zanimala se opširno tim pitanjem u jednom velikom uvodnom članku. Članak je j u opšte uzev, dobro napij san. Ali ima jedan veliki nedostatak. Sa jednom vidljivom odlučnošću) điat je sud o »našem radu u Srbiji«, bez dovoljnog poznavanja stvari. Slika o srbijanskim Jevre ima, njihovom i jevrejskom životu, cionističkom radu, njihovoj nacionalnoj svesti, i suviše je crna. Jer po tome članku, srbijanski su Jevreji isto toliko nacionalni, kao i vojvodjanski. Zatim Jevre'i ! u Srbiji ne rade ništa u cionističkom pogledu, sve je samo na papiru. I naposletku, jedna vrlo. smela konstatacija: za kratko vreme ostale Jevreje u našoj zemlji ništa neće vezivati za sr| bijanske Jevreje. Upravo, jedino će ih vezivati ime ali d to na papiru! Dakle baš ništa?! Na objektivnoga čitaoca ono smelo tvrdjenje moralo je ostaviti tešku impresiju. Moglo je šta više i da revoltira kod osetljivoig beogradjandna, koji si oš uobražava, da preslonički Jevreji mogu u cionističkom pokretu više f osim da izdejstvuju povlasticu u vožnji na željeznicama za kongres u pola cene .. . Ali tudje mišljenje valja poštovati u toliko više, u koliko se manje slaže s našim. Srbijanski Jevreji su nacionalno sveslan elemenat. Samoi, njihov nacionalizam nije bez kompromisa. To je nacionalizam sefardskih Jevreja u opšte; kod srbijanskih Jevreja, njihovo »priljubljivanje sredini« (izraz kdji' se mnogo pominje u poslednje vreme kod omladine!) učinilo je, da nihova nacionalna svest bude malo latentna, ali i tada, kao latentna, ona postoji. Kod njih su cionistička shvatanja realnija, praktičnija, ali su oni ipak dobar cionistički materijal. Samo, taj je materijal sirov, neizradjen i kao takav bez mnogo vrednosti. U cionističkom pogledu ne može se, medjutim, vojvodjanski Jevreiin ni uporediti sa srbijanskim. Ovdašnje Jevreje ne treba tek pridobiti za pokret; njih valja samo zainteresovati. To je velika razlika. Cionizam kod nas nije u svojoj prvoj fari kada se osvaja, bori sa protivnicima i lome osnovne predrasude, već u periodu širenja cionizma, cionističke propagande, u periodu stvaranja organizacije. U naših ljudi ima ljubavi za cionizam. Ali nema cionističkog vaspitanja. I nacionalna svest, to se mora priznati, nije ni iz daleka na onom stupnju na kome bi morala da bude. Nedovoljan rad, mali broj aktivnih radnika, rad nestalan, s vremena; na vreme, od akcije do akcije, I jesu doista uzrok toj velikoj cionističkoj praznini u Srbiji, pa i i u Beogradu. To je činjenica. Ali, ne želeći da t’me pravdamo Jevreje u našim krajevima ( moglo bi se o tim prazninama govoriti kao o jednoj opštoj pojavi kod nas. Ima ih i u Bosni, i u Sarajevu, gde" je jevrejski život intenzivniji, ali ne mnogo više cionistički. Ima ih i u Hrvatskoj, gde sam jevrejski život nije tako intenzivan. Za srbijansku braću moglo bi se reći, da je njihova nacionalna svest uspavana, nerazvijena, nep>okrenuta. Ali je ta svest, u opšte uzev, u svima krajevima dosta i slaba. Naša braća u Bosni imaju običaj da u nacionalni rad računaju i rad za humane i kulturne ustanove. Takvog rada bar j ima dosta kod nas. Ali to nije nacionalni rad. Pravi nacionalni rad izražava se jedino u posrednom ili neposrednom radu za cionizam. Da li je osnovano tvrdjenje, da i u prestonici nema nij kakvog cionističkog rada i da je tamo sve na hartiji, kao i u provinciji? »Židov« veli, da jedino Beograd ima ispravnu me| snu cionističku organizaciju od svih naših centara. Mi bi, da nismo zainteresovani f mogli i više reći. To bi se moglo reći i za Povereništvo Nacionalnog Fonda. Ima bez sumnje mnogo istine u tome, da prinosi za Fond nisu u srazmeru sa nacionalnom svešću darodavaca. Ali je velika istina, da je ustapova Narodnog Fonda veoma popularna kod svih slojeva gnadjanstva. Po broju šekelista, Beograd stpji gotovo na prvom mestu. Naravno, da bi bilo deplasirano, da se u vreme stvaranja radne koalicije sai necionistima u svetu, traži u svakom šekelu izraz najpunijeg cionističkog uverenja. Ali šekel po 45 Din. neće dati lako protivnik cionizma. Na taj način, sa najvećim brojem šekela, Beograd treba najviše da doprinosi za izdržavanje Saveza. A to je pozitivan rad u kome se ogleda disciplina cionistička 1 savezna svest. Pozitivan je i rad Kuratorijuma Keren Hajesoda, koji je za 9 meseci od kad je premešten u Beograd, pokazao cifru tri puta veću od one koju je dala ćela 1925, godina. Bez sumnje da će u najskorije) budućnosti i Sefardska Organizacija u Beogradu doprineti razvitku cionističkog rada. Ne može se dakle reći, da je i u prestonici sre samo na papiru. Na protiv, beogradski cionisti nikako ne mi- : sle, da su oni, da je Beograd jedna quantite negldgeable u našem cionističkom pokretu, kao što se to obično misli. Samo i oni su svesni svih praznina, svih nedostataka u njihovom radu. Po svome skromnom ćutanju jer toliki rad doista ne daje j pravo da se i suviše glasno o tome govori, izgledalo bi, da j u prestonici nema cionističkog daha i da u prestondeu još nije stigla vest o silnom cionističkom radu, od koga sve buja i Vrvi u .ostalim našim centrima . .. Južna Srbija i ono nekoliko gradova u Srbiji je već ne- i Sto drugo. Ona predstavlja problem i široko polje rada. Tamo | ne pomažu saveti i upustva. Tamo valja raditi na licu mesta. Godinu, dve i više, pa da se oseti rezultat. Ali treba vero- ■ vati da i onaj elemenat može biti koristan za cionistićku Stvar, i Bitolj je ove godine dao 800 šekela. Doduše bez saveznog prinosa, što je odsustvo discipline i razumevanja za celinu. Ali je to ipak znak da položaj u onim krajevima .još daje do- j sta nade.

SJEDNICA RADNOGA ODBORA SAVEZA CIJONISTa održana dne 20, i 27, septembra. Na sjednici Radnoga Odbora od 20. septembra izvijest >e tajnik g. Drago Steiner o stanju šekelske akcije a , toga o radu pojedinih odbora za pripremu Saveznoga Vi'eća. Pismo direktorija Ker e m Ha jes o d a o posebnoj a ' Sc upućuje se Kuratoriju KH u Beogradu. Govoreno je zatim 0 pitanju prga ni zovanf a 'cifonis t ič k i h žena „ Jugo si a’vi j i i o nekim referatima na Saveznom Vi : eć u U stvari baltičke farme raspravljeno jepitanje ekspedicije ; n vemtara. Na sjednici od 27. septembra pročitano je ponajprije pi. smo gosp. Jehude Altmanna iz Palestine. Uzima se nj znanje dopis Egzekutive, kojim najavljuje dolazak svojega člana, gosp. Feliksa Rosenbliitha na Savezno Vijeće Predstavnici pojedinih odbora Za pripravu Saveznoga Vijeća referirali su o radu tih odbora. Ing. Rechnitzer izvijestio je o rezultatima šekelske akcije. Iza toga pročitano je pismo Ahđut hacofim u stvari hahšare.

Dr. MAVRO SCHREIBER | Dne 1. .oktobra 1926. preminuo je na liječenju u Beču nai sumišljenik liječnik dr, Mavro S chreiber. Svršivši studije u Beču, došao je na pralksu u Jugoslaviju. Upravo se spremaoi da u jednom mjestu zapadne Podravine uredi ordinaciju. Kad je već gotovo bio završio sve pripreme i trebao da započne s radom, javila se opasna bolest, Prateći budno dijagnosticiranje bolesti konstatirao’ je slabu vjerojatnost oedravljenja. Spremio se na iječenje u Beč. Znao je svoja bolest, kad je govorio svojoj rodbini i drugovima, medju koiroa je bioi vanredno omiljen, da se jamačno ne će vite živ da vrati. Izjavio je želju da za slučaj smrti nljegeova bogata knjižnica pripadne Sveučilišnoj i Narodnoj Biblioteci u Jerusolimu. Tijelo pokojnika prevezeno je u Varaždin, gdje je sahranjeno u četvrtak dne 7. ov. mj. Bila mu laka zemlja i blagoslovljena uspomena.

BEOGRAD. Jedna cijonlstička konferencija. U nedelju dne 3. oiv i mes. uprava ovdašnje Mesne Cionističke Organizacije sazvala je širu konferenciju u sali kluba »Jedinstvo«. Osim predstavnika Sefardske Organizacije, Povereništva Jevr. Nac_ Fjonda, Keren Hajjesoda i Omlad. Udruženja, bilo je više lioa izvan tih organizacija. Konferencija je imala za cilj da sastavi kandidacionu listu za izbor delegata za Savezno l Veće. Rasprava je bila veoma živa a pretresana su neka pitanja, koja su u vezi sa cijonističkim radom u Beogradu i sa predstojećim Saveznim Većem. Izmedju ostalog odlučeno je, da se u nedelju, 10. o. nlj. održi u klubu »Jedinstvo« zbor gradjiana i šekelista, na kome će se saopštiti rezultat izboira za Savezno Veće, održati kratak referat o cijonističkom radu u Beogradu u vezi sa Sav. Većem i tražiti eventualne instrukcije. Motivi za ovaj zbor, pored ostalog, su d želja da se na njemu saslušaju neki beogradjani koji su se vratili iz Palestine te iznose izvesne žalbe, a i težnja, da se cijonizmu da što šira javnost.

KRIŽEVCI. (Od našega d.opisnika). Ovdašnja Židovska Omladina priredila je dne 26 septembra t. g. vrlo. uspjeli zajednički izlet na Kalničku Goru. Na Šemini aceret proslavljen je kod) nas rijetki jubilej. Naš odlični sumišljenik i grad. fizik g. dr. Drag. W ei s z navršio je ovog dana svoju 30 godišnjicu kao nehonorirani liječnik Hevre Kadišeš. Hevra Kađiša zaključila je na svojoj odborskoj sjednici, da se g. dra. Weisza u znak priznanja imenuje začasnim članom korporacije pa je Hevre Gabaj g, Jakob Hirschl na dan Šemini acercta svečanu predao ukusno izradjenu diplomu.

HEBREJSKI DJEČJI VRT U BITOLJU. Zaslugom uticajnih židovskih ličnosti u Bitolju a u mnogome rabina gosp. Djaena, koji se nmogo brinuo za hebraizaciju u tom gradu, otvoren je pred dvije godine Gan Hajelađim, hebrejski dječji vrt. Vrt nosi ime Ida Aroesti, po mladoj Židovkinji, koja je rodom iz Bitolja, umrla u Solunu. Njena porodica dala je židovskoj općini u Bitolju lijepu svotu novaca, od koje se uzdržaje Gan Hajelađim. U Newyorku živi oveći broj Jevreja iz Bitolja, koji i ako nijesu imućni šalju redovito općini svoje doprinose za uzdržavanje dječjega za baviš ta. Svrha gana je hebrejski uzgoj djece. Djeca u ganu lijepo napreduju. Prosječno dh ima u zabavištu oko 40 što muških što ženskih. Masa roditelja htjela bi da dade u gan svoju djecu, ali se preveliki broj ne može da primi. Gan je ranije bio isključivo hebrejski ali pred četiri mjeseci počela je da radi i srpska učiteljica, da djeca nauče što bolje domaći jezik Dosada je gan vodila učiteljica iz Palestine, gospojica Lea B endavid. Nedavno se morala da vrati kući u Rišon le Cijon. Za koji dan doći će iz Palestine nova ganenet. Trebalo bi dvije učiteljice da se uzmognu primiti sva djeca, koju bi roditelji htjeli dati u vrt.

10

«ŽIDOV»

Broj 4i

OIURO DETEL, ZAGREB SLIKAR NAPISA I GRBOVA Prije Marovska 7. ’ Sada Marovska 18.

Najpovoljnije i najbrže ćete kupiti odnosno pr,odati nekretnine kroz firmu M. IHĆ i P. ' ašparao Agencija za promet nekretninama Zagreb, Zrinjevac 17. 11. kat. (nad kavanom

OGLAS; M. ILIĆ I GAŠPARAC agencija za promet nekretninama zadržajej svoje stare poslovne prostorije Petrinjska 3. Telefon 19—97. u kojima i nadalje ureduje.

Podružnica Štedionice i znlaponice d. d., Ilica 67 podj Iju je zajmove na dragocijenosti i robu te prima štedne uloške. Ureduje od B—l 2 i pol i 3—5 poslije podne.