Жидов

Problem Vojvodine

»Pitanje Vojvodine, aktiviranja i osveštavanja vojvodanskih Jevreja, danas je ne manje aktuelno nego pre 6 godina« veli gosp, David Alkalaj. I ima pravo. Neke izolirane činjenice kao na pr, stavka od 15.000 dinara u budžetu općine u Velikom Bečkereku kao n'ezin prihod Keren Kajemetu, srazrojerno dobar rad novosadske Mjesne Cijonističke Organizacije i relativno (samo relativno!) zadovoljavajući rad omladine u nekim mjestima ne mijenja ništa na stvari. Istaknuo bih kao prolaznu točku d izliječivi roomenat slabu, sasvime nedostatnu organizovanost na terenu Vojvodine. U tom ,je pogledu stanje u ovom kraju, gotovo bih rekao, mizerno. Mjesnih Organizacija ima samo u Nov.ome Sadu 5 Senti. Subotica sa svojih 8000 Jevreja ima organizaciju tek na papiru, a i nju istom od najnovijega vremena. A gdje su Sombor, pa Vršac, Vel. Bećkerek, Vel. Kikinda, Pančevo i tko bi ih sve nabrojio. Kad se promotri- Vojvodina (kao cjelina, omladina čini jedini, ali samo relativni pozitivum. U njoj ima nešto živosti i sistematizovane organizovanosti. U Vojvodini nema nacionalne židovske svijesti ni interesovana za cijonizam. Kraj svih tih ortodoksnih općina ) najortodoksnijih u nas, začudo je i interes za jevrejstvo uopće slab bolje reći nikakav. Polovična aktivnost pokazuje se tek na području humanitarnoga rada i »izraelitskih«, korporacija. Asimilatorstvo u Vojvodini je upravo sudbonosno. To opasnije, što nema ničega snažnijega i centralnoga, što bi vršilo dublji i jači uticaj, da se razvije narodna svijest ili barem odrešita židovska uspravnost. U praktičnom sitnijem radu na oko se postizavaju neki rezultati, jer je žilavom agilnošću pojedinaca, a naročito vodstva ušao u običaj taj rad. Radi se o Keren Kajemetu, koji je jedina institucija naša, što je u jačoj mjeri prodrla u ovim krajevima. Ali i ovdje rezultati nisu kakovi bi -morali da budu, da u jevrejstvu Vojvodine vladaju drugačije prilike. Nemamo jednoga raširenog cijonističkog organa, koji bi vršio odlučan uticaj. Neki ludi, prilično ograničen broj, čitaju dobru reviju na madjarskora jeziku »Mult es Jovo« mjesečnik, koji u Budimpešti izda'e pobornik oijonizma u Madjarskoj, pnof, Josef Patai. U Bačkoj Topoli izlazi u redakciji g. đr. Kellera tjednik »Izrael« na njemačkom jeziku. List je u Vojvodini i Slavoniji prilično raširen ) ali sadržajno ne može da dovoljno snažno propagira, naše ideje, »Židov« i- »Wiener Morgenzeitung« još nisu pravo prodrli. Naprotiv je veoma raširen zadrti madjarsko asimilantski list iz Pešte, »Egyenl6seg«, koji je poznat po svom nepoštenom načinu borbe protiv svega što- i minši na cijonizam. Kao poznavalac prilika u Vojvodini mogu ustvrditi, da je ono nekoliko naših ljudi u tom dijelu Kraljevine u priličnoj mjeri samo krivo, što- je i danas »nakon 6 godina« stanje ovakovo. Veli se a to je tek donekle opravdano da nijedan Radni Odbor nije davao dovoTno inicijative. Ali- zar nema toliko slučajeva, gdje ta inicijativa sasvim jednostavno nije na- I ilazdla ni na kakav odaziv. U Vojvodini ima -lijep broj uglednih i spremnih oijonističkih ličnosti, koje bi mogle da porade ! u svojim prebivalištima i u okolišu mnogo, te bi donekle bilo nade, da će nam stvar i u Vojvodini da napreduje. Danas je ovakva inaktivuost neoprostiv grijeh. Mjereći potrebe pokreta i Ereca -i ovo stanje u nas, čovjek mora teško da prekori ipo kojega, toga. A šta je s omladinom? Kamo -njen osjećaj odgovornosti? Ni ona ne zadovoljava. Jer prirodno- je, da u mladeži ima

I vazda više živosti nego u gradjana. Ali ta razlika u Vojvodini ; nije tolika, te bi se moglo ustvrditi da omladina vrijedi mnogo. Ipak je ona jedini nosilac neke vidljive aktivnosti. Pored toga, rekosmo već, ona je organizatorno i duhovno danas već jače j zbližena s ostalim oij-onističkim redovima u različitim krajevima države ( pa pokazuje jače učešće u osjećanju odgovornosti za općeniti razvitak pokreta podjednako u cijeloj zemlji. Ona je nakraju i jedina nada u bolje dane cijonizma u Vojvodini. Značajno je po mentalitet u nekim mjestima, što se dešavalo, baš u onim gradovima, gdje se nekako- radi, da su staI r-ijd omladincima govori ii o hucpi, kad su ovi htjeli da ma riječju kritike učestvuju u radu gradjanskih cijonista. Gradjani još uvijek nijesu napustili ideju vojvodjanskoga distrikta. Da je u Vojvodini rad na cijonističkorn području bio intenzivniji, po mom mišljenju ova ideja distrikta ne bi se danas spominjala Karakteristično ,je, da najaktivniji dio omladine odlučno odbija posebni omladinski distrikt naglašujući neprestano sve prednosti što jače veze s -ostalim dijelovima omladine u -nas i potrebe, da se Vojvodina ne zavlači vazda za te i zbiljske i fiktivne osobine svoje, nego da naprotiv bez neprestanog forma-1 lističkoga prepiranja zagrabi punom mjerom u rad posvuda J gdje treba i gdje se ikako može, A s praktičnoga razloga, da j se zapitamo, šta će jedmo-me mjestu vodstvo distrikta, kad ono | nije nasmoglo energija i ustrajnosti, da i samo radi u svom manjem i skromnijem okviru. U Novom Sadu nije uopće provedena ijarska akcija. A radi j što ss može nazvati radom, zapravo samo za- KKL, u glavnom tek Pro Palestina sekcija gospodja i omladina. Nije mi do napadaja i optužaba. Tek bih ovime da nanižem svoje iskrene kostatacije, koje ne treba skrivati- ni za kakove plašteve i sitnice. A na osnovu- toga, da pokušam ukazati- smjernice, kojima bi valjalo poći, da u Vojvodini- bude bolje. Savezno Vijeće treba da se pozabavi tim pitanjem i da vo;vodjance pozove na rad. Treba- pod svaku cijenu organizovati ustrajnu propagandnu akciju, da se u svakom mjestu osnuje Mjesna Cijon. Organizacija, koju treba voditi u nepopustljivoj evidenciji i neprestano je poticati na vršenje sitnijih i krupni ih dužnosti. Treba odsad mnogo više pažnje posvećivati vezivanu Vojvodine s -ostalim dijelovima jevrej-stva i cionističkim skupinama u nas. To je za Vojvodinu veoma važno. Sve podesne -ličnosti u Vojvodini moraju se Radnome Odbora -staviti na raspoloženje ne za Mjesec Cijonističke Organizacije nego za Godinu posvećenu prodiranju i produbljenju cijonističke misli u Vojvodini Mnogo bi mogao koristiti i »Izrael« đ-a se bolje izgradi. Ovo- bi trebalo potpomoći. Istina je doduše, da je teren u Vojvodini težak, -ali zato treba to -više ustrajnosti. A cijonistički pokret mora iu svim svojim stanicama da bude po značaju svo-m obilježen žilavom -aktivnošću i upornošću što prkosi teškoćama. I kao da je posljednji čas, da se odlučno zagrabi. Onaj- kome su poznate prilike u Vojvodini, taj će lako da to prizna. Asimilatorstvo je vanredno intenzivno. Treba mu nečim stati -na put. Prije svega budjenjem nacionalne svijesti. A onda valja poći dalje. Pa da se jednom Vojvodina u skali rad-a Za cijonizam makne već jednom naprijed! Zagreb, prije Sav. Vijeća.

Meir Weltmann.

Panevropski kongres

(Posebni izvještaj »Židovu«.)

Dne 3., 4., 5. i 6. oktobra održao se u Beču, ui velikoj dvorani Konzerthausa panevropski kongres, koji označuje novu epohu u zbližavanju evropskih naroda. Za Židove, kao narod dijaspore ima ovaj kongres velikui važnost, jer tretira pitanja toliko aktuelna u gospodarskom i političkom životu Židova. Pa i ako ideje i zahtjevi, proklamovani na tom Prvom panevropskom kongresu, ne budu- za dulje vrijeme ostvarene, i ako se zasada' možda ne će nioči provesti združenje svih evropskih država u gospodarsku i političku zajednicu, koja bi bazirala na ravnopravnosti i miru i bila kao neka posestrimska organizacija u relaciji prema Udruženim Državama Sjeverne Amerike, ovaj prvi kongres jest važna činjenica, manifestacija impozantne evropejske armije. Ovu armiju čine moderne ugledne ličnosti s viju naroda, što hoće da uzmu na se ozbiljnu borbu Protiv nacionalističkoga šovenstva, koje je posvuda u Evropi na pr. urodilo antisemitizmom, bilo jednim °d glavnih uzročnika svjetskoga rata, a zbog konzekventnoga tlačenja narodnih manjina i gospodarske ekskluzivnosti pojedinih država ugrožava mir, ier stvara teren ogorčenju i socijalnom uzbudjivanju.

Austrijski savezni kancelar, dr. R a m e k rekao j 6 u svom govoru na sjednici otvorenja: »Putevi i čitavi panevropskoga pokreta nailaze u Austriji na Potpuno razumijevanje. Program je Panevrope: Mir, omogućen mirnom arbitražom, zaštita manjina i slobodna trgovina ... Strahotna škola bijede i jada Poučila je austrijski narod, da stare metode ne mogu ta svladaju probleme političkoga i gospodarskoga Života i da se polazeći od solidarnosti interesa nar°da moraju da potraže novi putevi, da opet ne doživ 'mo grozotnu katastrofu; koja nam je duboko u paketi«. Interesantno nadopunjenje ovome govoru bijahu %či predsjednika njemačkoga parlamenta, socijal-

demokrate Paula L6be-a; »Ima dakako ljudi koji nas nazivlju utopistima, fantastima i iluzionistima. A nije li vazda bilo takovih ljudi uz kolijevke svakoga novoga pokreta ? ... Baštinu nesnosne rascjepkanosti Evrope hoćemo da uklonimo koliko možemo, ne da se uzmognemo upustiti u borbu s kime, nego zato, da upravo uklonimo ovu našu raskidanost. Ne ćemo to da činimo zbog borbe protiv Amerike, Azije, Engleske i Rusije. Naprotiv združeni s ovima i u mirnoj saradnji valja da kročimo k napretku ljudstva. Mi ne radimo protiv Saveza Naroda, kako bi neki htjeli da ustvrde, baš oni, kojima bi moglo koristiti, što Evropa sama sredjuje i liječi svoje lokalne bolove«. Danska pjesnikinja i publicistkinja Karin M ichaelis naglasila je da Danska ima čovjeka, koji se već pred dvadeset godina borio za evropsku misao, Oeorga Brandcsa, koji je, kako je poznato, Židov. Brandes bi za siguirno bio ovdje, da ga ne priječi visoka starost od više nego 80 godina. Jedan od najznačajnijih dogadjaja na kongresu bilo je zbliže nje Francuza i Nijemaca, koje se ogledalo u govorima uglednih njemačkih i francuskih državnika i u sceni bratimljenja jednoga francuskoga i njemačkoga studenta. To bijaše kulminacija pozitivnoga raspoloženja kongresa. Kad je njemački student završio svoj govor, u kojem ie ispred uglednoga broja svojih kolega izrekao želju mirnoga, srdačnoga bratimstva s Francuzima, pristupio mu je predstavnik francuske omladine, zagrlio ga i poljubio. S naročitom je toplinom i srdačnošću govorio za panevropsku ideju čehoslovački delegat, ministar dr. Vaclav Schuster. Senzaciju i vanredan interes pobudio je govor ruskoga državnika Kerjens k o g a. Nakon što se izredao niz govornika, uzeo je riječ vodja panevropskoga pokreta grof C o udenho vc-Kalergi. Osoba govornika, tip novoga čovjeka, njegova odlična retorika, jasnoća i

preciznost izričaja zaokupiše prisutne i urocli'še bur-, nim odobravanjem. »Panevropa je deklaracija mira svim ljudima i narodima, koji su zamoreni vječnim ratom braće i političkim intrigama što treba da se naplaćuju krvlju i žrtvama evropskoga seljaka, radnika i gradjana. Objavljenje mira svim narodima u svijetu, koji, na istoku i na zapadu hoće da s nama. otvore novu svjetliju stranicu ljudske povjesnice, Ova će velika borba naša trajati dotle, dok nakon ove današnje skupštine nadodje zbor, na kojem će se konstituirati evropski državni savez*. Svoj zaključni govor završio je predsjednik Panevropske Unije dr. Coudenhove Kalergi značajnim riječima, koje zavrjedjnju jak odjek u redovima onih cijonista. što se drže sinovima 20. stoljeća i kojima je cijonizam istovjetan s renesansnim pokretom židovstva: »Mirno ostvarenje Panevrope u rukama je najviše pet stotina ljudi. Prcdbacivat će im se, da su izdali svoj nacionalni ideal internacionalnoj misli. Ali nitko ne služi više svojoj naciji od fcvropejca, koji svoj narod štiti od rata, potlačenja i stalnoga ugrožavanja i koji uklanja i suviše visoke granice. Panevropa poštuje dokraja nacionalnu misao, ne briše evropske nacije, nego ih vodi do zajedničkoga stvaranja. Svaki drugi program vodi do ovisnosti o ostalim kontinentima. Panevropa spašava nacionalne kulture, na kojima počiva evropska kultura«.

Prije razlaza odlučio je kongres, da se objavi manifest svim narodima u Evropi. Manifest poziva sve vlade, da saradjuju oko saziva konferenoe svih evropskih država, koja bi pripremila njihovo združenje. Manifest apeluje na Savez Naroda da unapredjuje evropsko sjedinjenje kao preduvjet svjetskome miru; poziva evropske žene i evropsku omladinu, da se u panevropskom duhu bore za novu Evropu i konačno apelira na sve narode na istoku i zapadh zemaljske kugle, neka ne dopuste da ugasne Evropa, ponosna buktinja čovječanstva.

Dr. Hermann Kađisch.

DELFINEROVA TVORNICA SVILE VEĆ RADI

Tvornica svile gosp. Deiiinera u Tel Avivu već radi. Zasada je uposlen tek dio radnika, koji su ranije bili radili u tvornici; ali bi u skorije vrijeme imao da započne rad u pnom opsegu, koji lje ranijie imao. Dclfincr boravi sada u Americi, da ondje nadje tržišta za svoiu robu i da tamošnje kapitaliste zainfceresuje za industriju svile u Palestini.

Gosp. Kasteliansky u Hajfi

Novi gospodarski savjetnik Cifoniističke Organizacije, g. Kastel:ansky ( bio : .e 16. septembra u Hajfi, gdje je praćen g. Pašmanom j Dizengoffom razgledavao radove Haifa Bay Companije u zalivu Hajle. S ovom je gospođiom vodio razgovore o močvarnoj strani ovih radova. Iza podneva istoga dana razgovara o je gosp. Kas teli ansky s predstavnikom trgovačke komore u Hajfi, g. Pewsnerom i predstavnikom udruženja industrijalaca Rabinovićem o ekonomskom stanju u Zemlji. Narednoga dana otputovao je gosp, Kasleliansky u London.

Električna željeznica iz Hajfe na Karmel

Javlja se s mjerodavnog mjesta, da se d dalje vrše pripreme za gradn : u električne željeznice iz Haljfe na Karmel. Gradsko Vijeće u Hajii odlučilo je da koncesiju za gradnju dade Ruthenbergovom društvu za elektrifikaciju Palestine (Ziko).

BROJ 42.

»ŽIDOV«

3

S:hic^it Svi žele da kupe Schichtov sapun. Neki se dadu nagovorili da kupe druga sredstva za pranje. Većina ostaje vjerna Schichtovomc sapunu. Tko postupa razborito? Samo onaj, koji je oprezan! Zaista, perete li rublje ma i samo jedamput jeftinim i lošim sapunom, gubite više, nego što možete ustediti na cijeni sapuna u jednoj godini.