Жидов

doći, ali ga nije smo dobili i nije bilo u budžetu za hahšarn pokrića). Pa ako ti ljudi i ne odu u Palestinu naša je zadaća da -h privedemo produktivnim zvanjima. Treba sa ovoga Vijeća da se obratimoi Mjesnim Cijonističkim Organizacijama i bogoslovnim općinama, da kao što i u Njemačkoj, općine stvore društva, koja rade oko toga da se Židovi privedu produktivnim zvanjima. Ako bi i postojala mogućnost da neko ne ide u Palestinu ipak je naša zadlaća dia podupremoi hahšaru. Treba da se promijeni stanje u kom žive danas Židovi. Ostaje do govorim o našoj štampi. 0 »Židovu« je bilo dosta govora. »Gideon« je morao da prestane, jer nije naišao na dovpljno potpore kod! gradjanskih krugova pa je morao da likvidira. (Upadica: Ni kod 1 omladine!) Sada se misli osnovati list »Hanoar«, koji bi trebao da izlazi polumjesečno. Po svoj prilici će o tome biti govora u omladinskom referatu. Što se tiče »Haaviva«: Bit će Vam poznato što za nas znači »Haaviv«. Koliko »Haaviv« znači znat će najbolje oni, koji su radili sa djecom. Taj list je potreba, bez koje se ne može zamisliti odgoia djece. A ipak se taj list mora boriti da smogne novaca da može izlaziti. To bi bili prijedlozi. Ja nijesam nastojao, da lijepim riječima ukraiujcm referat nego sam tek istaknuo stvari, bez kojih se ne može raditi l . Ima još mnogo stvari o kouma bifl mogao govoriti, ali sam, na čistu da bi to bili samo zahtjevi, koji se ne bi nikada izvršili, jer nema finansijske mogućnosti; zato ih ne treba iznositi. Možda bi trebalo govoriti 01 tome kako da probudimo Židovstvo u Juž. Srbiji. Mislio sam na to da se ladla jedan prilog na španjolskom jeziku sa raši pismenima u »Židovu«, ali nema. ni za današnji »Židov« pokrića! Ako bi se možda našlo za to pokrića, mogli bismo o tome govoriti. Želja je i cilj svih tih prijedloga i svih tih zahtjeva, da se cžjonisti'čki život kod nas produbi. Da se faktično osjeti da cijoinista biti znači biti nešto drugo, znači posve drukčije shvatiti odgovornost časa, nego to čine ostali Židovi. Tek onda kad ne samo naša zastava, nego kada i naša krv postane plarvobijella, kada naša krv i srce postanu plavo-bijeli, tek ond!a moći ćemo govoriti o cijonističkoj disciplini i o pozitivnom cijonističkom radu. {Dugi pljesak. Povici: tako je!)

Hebrejski koreferat g. Levija

Gosp. Šabetaj L ev i upravnik jevrejske osnovne škole u Beogradu u oduljem hebrejskom govoru razlaže bit hebraizacije, kritikuje današnje stanje u tom pogledu u nas i iznosi nekoliko prijedloga. Naglašava što o hebraizaciji govori upravo hebr, jezikom jer tko o hebrejskom odgoji govori na drugom jeziku griješi. Bit je narodne naše obnove obnova jezika i kulture. U pogledu ov,oga zahtjeva još nije pravi narodni duh prodro ni u rad djonista. Cijonisti vole da se izgovaraju brigama oko svladavanja materijalnih teškoća obnove Erec Jisraela. I omladina ne bavi se hebrejskim jezikom kako valja. 0 jeziku ovisi narodna egzistencija Mi djecu odgajamo asimilatorski. G. Lcvi ocrtao je prilike na jevrejskoj osnovnoj Školi u Beogradu konstatujuči da u užim i širim krugovima nema dovoljno osjećaja za razvitak te Škole. I u drugim je općinama loše. Cijonisti valja da se pobrinu, da se ovo današnje stanje popravi. Položaj jevr. škole ovisan je prije svega o onima, koji ih uzdržaju. Vjeronauku treba upotrijebiti za širenje hebr. kulture. Potkraj svoga govora g, je Levi iznio niz konkretnih pri■edloga o širenju hebr. jezika pomoću društava i škola. Savez Cijonista, Savez Rabina, a naročito Savez Opština zvani su da se staraju za hebreizadju. Najviše mogućnosti imade za ovo Savez Opština. Trebala bi da se osnuje zemaljska organizacija >Tarbut«. Valjalo bi zatražiti od ministarstva prosvjete da za djake uvede u Škole učenje hebr. jezika. Nakon obrazloženja svojih prijedloga gpsp. je Levi govorio još o problemu historičkoga grupisamia unutar jevrcjstva. Prisutni popratiše govor g. Levija živim odobravanjem.

Referat o omladini

Dr. Cvi R oi th m ii 11 e r: Gospodo i gospodje! Meni je namijenjena delikatna zadaća, da iznesem stanje omladinskog pokreta. Iza svega, što ste čuli i vidjeli, ne će vas začuditi, da stanje omladine nije, kako bi trebalo da bude prema očekivanju i željama. Na prošlo smo Vijeće došli s nadom u razvitak misleći, da će jevrejska omladina poći odlučnim korakom napred u cijonističkom smjeru, u približavanju palestinskom životu i palestinskim zadacima. Koliko je toga ostvareno, dade se prikazati u kratko. Osim naših prijatelja cofim, koji su nešta stvorili' i nekih malenih skupina, koje su pokročile prema tomu cilju naš prvi zadatak cijonistički, t. j. vezanje s Palestinom, nije se ostvano. Imademo i imat ćemo još dugo da se borimo s osnovnim poteškoćama, koje leže u shvaćanju omladinskoga rada. Možete ovdje da stvorite odluke zaneseni govorom izaslanika Egzekutive, koji je dovoljno istaknuo, da u središtu rada mora da stoji palestinska stvarnost, možete da pozdravite palestinske težnje omladine, a ipak će svaki puta biti teško, da se nešto konkretno ostvari. Nije krivnja na starima ( što nisu pomagali, nego su uzroci mnogo dublji, oni su u nama u omladini. Činjenica je, i to se već dovoljno naglasilo, da danas pokreću duševnim ili onim, što je nastupilo mjesto duševnog života, drugi motivi, nego prije. Istina je, da je život protiv nas. To nam ne daje prava da sustanemo, nego nam namiče dužnost,

da učinimo više nego do sada. Danas jc ostvarenje cijonizma mnogo teže, nego prije. Treba samo da zamislimo, da je prije rata bio uzoran cionista onaj, koi je unišao iz srednjoškolskoga udruženja u uprave naših društava i Cionističkoga Saveza. Danas vodi cijonistički put u Emek, u Palestinu, a nije više prob em cionistički i zadaća njegova ta f da odgajamo dobre upravnike i funkcionare cijonističkih organizacija Dok je prije veći dio cijonista imao mogućnost da sprovede u život sv.oje I ideale, dotle jc danas vrlo malen procenat onih, koji u punoj mjeri mogu dai ostvare, što su u svojoj mašti zamislili. Samo maleni postotak može da postane haluc, a to je temel na tež. r.ja svakoga cionističkog omladinskog pokreta. Što jc posl’jedica- toga? Generacija za generacijom ne izvršuje dovoljno svoje dužnosti; razočara se u cionizrau, napušta osnovnu težn u za halucijutom, gubi povjerenje u cijonizam uepće i misli, da se on ne da ostvariti. Imademo pojava, da jedno omladinsko udruženje živi li| jepim životom dvije ili tri godine, dok je u njem generacija koja vjeruje, ali čim se razočaraju, otpadaju i oni sami i njihovi neposredni nasljednici, jer su vid eli, da njihovi prednjaci nisu j izvršili dužnost. Treba opet nekoliko godina, dok dodju mladji, I kori to kruto razočaranje još nisu proživjeti pa kušaju da pro. vedu osnovni princip cijonizma, t. j. halucijot. Istina je, da je nemoguće u velikoj mjeri provesti halucij iut, i drugdje, a ne samo kod 1 nas. Treba nam i ljudi, ko i su helferi,, kako je nedavno rekao Martin Buber, i koji svojom pomoći učestvuju u radu obnove Palestine. Adi i oni moraju da imadu puno razumijevanje za život, koi se radja u Palestini. Bez te osnovne povezanosti nema smislila čitav odgojni rad. Tu osnovu, priznajmo iskreno mi istom moramo da stvaramo. lako je g. Rosenbliith s pravom tražio, da stari iskrenim ci. jonizmom utiču na omladinu, ipak nam to ne daje pravo, da čekamo poticaj od starijih. Treba mtdfusobno razumijevanje, kojim ćemo stići do povoljnih rezultata. Držim, da niste dovoljno informirani o đogodjajima, koji su se zbili u omladinskim redovima. Ne ću da ulazim u sitnice, nego spominjem samo krupnije stvari. Osnovna je činjenica, što smo uvidjeli da omladina nije idejno i mentalno potpuno jedno vita. Naš je Savez dosad imao dosta usku bazu rada i nije se ništa brinuo za sve ono, što jc izvan toga okvira. U posljednjim je godinama nastajalo u više centara strujanje, da se unese specifikacije u pokret. Rodilo se nastojanje, dai se odgaja omladina na socijalističkim osnovama. Ahdut-hacofim ima da dovede omladinu do čistoga cijonizma. Sefardska omladina u Sarajevu hoće opet da svoje ideje unese u pokret. Stojimo pred pitanjem: ili da S. Ž. 0. U. kao takav bude v’šeman e bezbojna cijonistička organizacija, koja se zadovoljava priznavanjem cijonističkih postulata i minimalnim radom, dok život omladine ne ulazi u okvir Saveza, nego je slobodan i omladina može da se razvija kako hoće, ili mora da se unutar Saveza ispofje pojedini pravci ( koji se danas javljaju. Time bi raš Savez postao zajednica od nekoliko samostalnih jedinica, koje će se možda i organizatorno kao takve ispoljiti, ali svakako iraadii pravo na samostalan razvitak. Nije tu mjesto da iznosim svoje lično gledište o tom pi. I tanju, jer će to biti raspravljeno na sjednici omladinskih deie- j gata. Još nam nisu posve jasni pravci, kojima bi trebalo da krenemo, t nismo na čistu, koji je smjer za cdjonistički pokret najpovoljniji. Jedno je već danas sigurno, dai će selo izdvajanje pojedinih skupina morati da provede u što kraće vrijeme i d'a će biti briga pozvanih faktora na čelu Omladinskog Sa- i veza, da se to dogodi bez većih potresa. Želio bih, kao omi a- I dinski referent t da 'konstatiram, da struja sefardske omladine i nije identična sa sarajevskim sporom. Možemo da sudimo o gradjanskim djonistima u Sarajevu kako hoćemo, da imamo o njima povoljno mnijenje ili nepovoljno, da ih krstimo zločincima ili ispravnim cijonistima i ali .treba da imamo povjerenja u omladince u Sarajevu* koji su iskreno, s punom voljom i cijelom svojom ličnošću ušli u sefardski pokret. Iznijet ću momente iz njihova shvatan a, što još ne znači, da sve odobravam i da se s tim saglašavam. Kad smo već počeli govoriti 0 sefardskom strujanju u omladini, stavili smo se samim tim na bazu, da raspravljamo posebice o -jednoj, a posebice o drugoj skupini. Možemo da se mi upravljamo po drugim principima i idealima u saveznom radu, možemo da se borimo protiv njihovih ideala, ali im ne smijemo osporiti pravo na njihov razvitak. Osnovna je koju pokazuje sefardski pokret u omladini, da su po njihovu uvjerenju razlike izmedju sefarada 1 aškenaza takove, te se ne dadu prebroditi. Ne samo da 'asketi rzi imadu drugi mentalitet, i da žive u drugim prilikama, ne samo da. sefardi trebaju druge metode u cijonističkom radu nego po izjavama njihovih predstavnika, koji su našli za zgodno, da u njihovo ime govore, ta će razlika ostati faktom, s kojim se mora računati i u budućnosti. I u Palestini treba da se znade, što su jedni, a što su drugi. Zai nas Palestina nije zato, da se uzdržavaju razlike nastale galutskom istorijom. Za nas imade Palestina' samo onda vrijednost, ako bude duhovno središte toga rascjepkanoga židovstva, ako ona bude ono, što će dati jeđnorvitost cijelome židovstvu. Za nas Palestina nije ono mjesto, gdje će naći utočište bijednici, nego ima biti naš duhovni dom, ona treba da bude jedini naš centar. Ali to mišljenje naših prijatelja u Sarajevu nije bitno za tok istorije, jer će se Palestina razvijati' po stalnim zakonima socijalnoga života. Ekonomski razvitak natjerat će sve naše grupe, da se u Palestini ne klasificiraju po pori’etilii, nego po socijalnoj strukturi. Bitno je, kako će ovo mišljenje utjecati na rad ovdje u galutu. Dolaize neki ljudi i kažu* da će razdvojiti ovaj rad naše omladine u Jugoslaviji. Onim časom, kad bi ta opasnost bila tu, kad bismo izgubili povjerenje u vodstvo sefardske ! omladine, mi bismo morali da se borimo protiv toga strujanja. Dok imademo puno povjerenje u njih i dok vjerujemo, da ne žele i da će spriječiti razdvajanje omladine, hoćemo i moramo | da im dopuštamo samostalan razvitak.

Tim sara se pitanjem opširnije zabavio zato, jer sam i žao t da. Je iza. svega,- što se- tuđe iznijelo- o-Sarajjeaav bilo. trcbmo, da se promotri i s ovoga gledišta. Imao bih još da menem neke stvari, ali je od n ih veliki dio iznesen u ku'ta, nom referatu,, pa ću da učinim samo neke napomene. Govor*, se o hahšari. Imade medju našom omladinom takvih, koji f na pr. svršili tehničku škorii i traže mjesto, da nakon dvije i tri godine svršene prakse idu u Palestinu. A treba da zn a i da nam nije u čitavoj Jugoslaviji uspjelo da nadjemo mesl o Ne vrijedi o tome iznositi prijedlog i rezolucije na hvat j nego očekujemo od novoga vodstva, da će posvetili ton« dovoljnu brigu. Još nešto o omlad. listu. Tu moramo mi omiladina, da pr znamo iskreno, da »Gideon« ni e propao što ga nisu gradia« pomagali, jer je uistinu dobivao subvenciju od Saveza Cijn nista ( i odi Bogoštovne Zagrebačke Općine. Bife su to subvej. čije, koje neštoi znače. »Gideon« je likvidirao, jer omladina nit pokazivala dosta Interesa. Sad smo .odlučili, da izdajemo gljj. niik, u kojemu će omladina doći do riječi i koji će osjećati svojim. Današnji duševni život omladine kreće se u dragim granicama, nego što bismo mil htjeli, pa se mora i list priitgodr.ti tom duševnom životu. Vi ćete, gospodo, imati kod 1 budžete debate d l a odlučite o subvenciji listu »Hanoar«. Treba imati i vidu, da bez toga ostaje sve naše nastojanje i htijenja pjena, kori će se brzo izgubiti. Treba omogućiti takav list i zato, ;Er smio došli do točke, gdje se omladina počela da dijeli pj treba da imamo glasnik kori će biti centrala u kojemu će svt ideje i pravci doći do izražaja. Uvjeren sam, da će u listi pobijediti najjači snrer, a to je smjer čistoga cijcmizma, koj teži za odgojem pomlatka za Palestinu. Želim, da naglasim još jedno. Krivo je mišljenje nekih, d» se naša omladina nalazi u defetističkom šbimungu. To je, gaspodo, relativan pojam. Ako uzmemo u obzir < da smo prije dvije godine mislili, da će veliki, procenat otići u Palestinu i d» treba učiniti sve, da do toga dodje, mgrao je nastati takav štimung. Ali ako nam programom ima da bude recimo, jedaa | gradjamski oijonistički program, koji nije tako radikalan, onda nema razloga, da budemo defetisti. Mi imađemo danas u omia. đinskim društvima opet posve mlad narašta ; , koji nije doživio loša iskustva posljednjih godina i koji hoće da aktivno radi Mogao bi nanizali nekoliko mjestai, u kojima je mediju omladinom izmedju 14 i 17 godina nastalo kretanje gdje traže da im se dade zgode za rad. To nam daje punu vjeru, da će naš cijonistički pokret dobiti skoro novi podmladak. (Odobravanje). Referat o jugosl. halučkom naselju u Palestini

Dr. Aleksander Licht:

Vodeći računa 01 tome, da je. vrijeme poodraaklo te da « palestinska pitanja već bilai tretirana a jpš će g Feßks Rose nbluth imati prilike, da o izvjesnim problemima palestinskoj rađa i prilika govori,, ja ću se u svome referatu da ograničim na 'jugoslavensku halučku farmu; mislim dla ćete boli s tim sablasni. 1 u tome pitanju mogu da budem kratak iz jednostavnog razloga, ijer držim, da jc ono bilo uvijek s interesom praćeno od svih cijeniš ta, pa čak i čitave židovske javnosti naše Kraljevine. Iz historijata mogu ukratko na osnovu podataka, kaje ori lje đr. Stein stavio 1 u bazno na raspolaganje, reći ovo: Godine 1920 mi smo izobražavali haluoim u ,poljoprivrednom radu na posjedu našega prijatelja Avrama Finzilja u B eljini. Godine 1921. krenuli su naši balucim, oko dvadesetak njih, u Palestinu, i dlošavši onamo našli su najprije zaposJenie kod gradnje ceste. Uslijed nestašice rada ova se je grupa brzo raspala. Haluoim tražili su rada na drugim mjestima, bdio kao zidarski radnici, bilo kao poljoprivredni. Oko godine 1921. naši su haludm djelomično koncentrirani, te su stvorili jezgru buduće jugoslavenske baltičke farme. Počeli su sa KK a djeLoimično i sa KH najprije pismeno, a kasnije na 13. kongresu u Karlovim Varima d lično pregovori sa odgovornim činiocima i došlo je, kako vam jc poznato, do jednog ugovora, koji i e možda bio temelj za buduće razvijanje ovoga pitanja, ali koji onako, kako je sklopljen, nije sasvim došao do ostvarenja. Iza toga kad je tako formalno položen pravni osnov jugoslavensko; farmi, pošlo se tražiti zemljište. Bilo je tu otpora i sa jedne i sa druge strane. Otpora sa strane naših halucim, koiji su insistirali na tome, da. im se dade pripravljeno ili barem dobre kvalitete zemljište, kako se ne bi u velikim melioracijama zemlišta i drugim pripremnim radovima iscrpile fizičke i duševne energije naših haluca. Bilo je različitih mogućnosti i različitih prijedloga od strane KK, koji su većim dijelom bili zabačeni od naših haluca kao nepodesni. Ja hoću ondje da istaknem, da odjenite težak rad' Radnoga Odbora, prošlog i pretprošlog, da je Radni Odbor,, stojeći dkfcako na strani naših haluca, imao da se bori sa velikim poteškoćama unutar KK. Ne ću da ulazim u detalj e te borbe sa baraba lom KK koja je katkada poprimala i ultimativnu formu sa naše strane. U proljeću godine 1924. dr. Beno Stein je lično intervenirao u Palestini u hanbali KKL da se ovo pitanje povoljno riješi. I izia ovog njegovog interveniranja konačno se počelo sa dodjeljivanjem ovih obećanih hiljadu dunuma i izgledalo !« da nam jc obećana zemlja u Obećanoj Zemlji već na d|ohvatu. bilo jc u izgledu naselje u Artufu, ali su bez krivice haluca nastale izvjesne poteškoće oko kupovanja toga tla,, a kasnite kad se radilo o tom da naši haluci uzmu u zakup imami e gospGoldbergera, i to se osujetilo. U to je (počela sabirna akdj a u većoj mjeri za jugoslavensku balučku farmu, kad je izgledalo da je zaista zemljište u Artufu osigurano za naše haluce. Došao ie lično iz Palestine inžrnjer Zaloscer, koji je poveo propagandu 2a namicanje sredstava i koji nam je ipo svojoj savršeno? gvozđeno : energiji dao jasne poglede o namjerama, koje laf čovjek ima, i koje su jedino po njegovo uvjerenju garantovale uspjeh halučke farme.

2

»ŽIDOV«

BROJ 45,

U slučaju potrebe ogledala, bruienog »takla, umjetničkog uataklivanja • mjedi kao i u mesingaetim čipkama i ploru nemojte raboraritl na adrcn: Mališo Rom. ZagriH, Rokova ni. Z. Cijene umjerene. Solidan izradba.