Зенит

l'avenir dévoilé

Emile MALESPINE

L'AVENIR DEVOILE. Moyen sûr et rapide. Ni marc de café, ni jeu de tarots, ni corbeau valétudinaire qui picore da nas un bénitier. Eue clé des songes ? J’en ai une. C’est ? - La poésie. Sûr. La poésie est une clé des songes. Manière de s’en servir. 1 Prendre un poète. Un vrai. Evitez les contrel . . . Toute une ribambelle: ceux qui récitent les vieilles Lines démonétisées. Deux, les pickpokets qui tirent les images de la poche du voisin. Il y en a; et combien ! Trois. Quand une poule va aux champs, la première, la première, la première est . . . mais derrière il y a les autres. Fonogramme à la mode. 2 Jeter une pierre dans la mare. C'est nécessaire. Les grenouilles aiment les eaux dormantes. Les étoiles s’y reflètent comme dans miroir. Quand tout dort les grenouilles coassent. Il faut jeter la pierre et troubler la mare. Vers horizon ondes concentriques en larges cercles iront. Le neuf, ça fait pouf! Brise la glace et oscillent les étoiles. 3 Mettre votre poète sur un clocher. Il tourne aux 4 vents. Egale girouette qui mieux que Tour Eiffel peut temps prédire par T. S. F. Tête de paratonnerre plaquée d’idéal trait les nuages. 4 Lire le gratique. Les poèmes tracent la courbe. En pointillé chemin des idées où le troupeau passera demain.

arhltektura sllke

Lajos KASSAK

Pokret je život. Vecni pokret života istovetan je sa vecnim novo-stvaranjem i podrŽavanjera ravnotežo. Jer veeno pokretan život ne znači na kraju krajeva raznovrsnost pokre ta nego stanje koje nastaje iz konstriiktivnog pokreta snaga sveta, jedne uvek nove, dakle bcskonačne stalnosti. Svaka živuća konstrukeija iii organizaeija, eiji su unutarnji pokreti snage iz bilo kojih razloga uvek u zastoju, pada u rartvilo, gubi svoju dominantnu sadasnjost, svoju simbolicku bit. Mi vidimo dakie, da je pokret eksponent života, sveukupnost pokreta je stabilnost, t. j. univerzalui život. Takođe i covek zahvaljuje svoj opstanak snazi pokreta: postao je sposoban za život, ispunjen pokretuim snagama. stavljen takođe kao pokretua snaga usred onih snaga koje se pokreću van njega. I mi vidimo n organizmu čoveka neprekidnu borbu fizičkih i psihickih snaga za »normalno stanje«, za ravnotežu koja znaci život, kaosto vidimo borbu revolucija i kontrarevolucija za socialnu ravnotežu. Nase doba je period oslobodenih i ludih pokreta. Covek našeg doba jest oeajan covek. Uraetnost da našnjeg covek a jest dinamicka umetnost. Ona je pokret, koja katkada nastupa kao reakeija protivpokreta, katkada kao pokret radi saure sebe. Ova faza nmetnosti bila je futurizmom nvedena kao osećanje života, i našla je svoj nastavak sa pojacanim estetskim zahtevima u supreraatizmu i živela je napokon dalje u »Prouuii« kao agresivna i napadajuéa, èak kao snaga željna osvajanja. U svim tima umetnièkim nastojanjima sve je ovde jos zbog pokreta, njezini zakoni boja i oblika znače zakone pokreta, pokret opet kao eiemenat stvaranja a ne sarao stvaranje. Ümesto sin-

teze analiza. Ali umetnost je stvaranje, ona je siuteza konstriiktivnog pokreta, jedna nova ravnoteža u velikoj dinamici života kao doknmenat onoga, da srno mi ovde sa nasom voljom i oseéajem sigurnosti za proizvoduju jedne nove i stabilen tačke. ü trazenju te stabilne tacke uputio se knbizam. On se izgubio u svojoj kompozicijskoj doktriui, ali je dao osnovu plasticke svesti i arhitektonski oseéaj novoga coveka. Dok je futurizam otkrio pokret kao eiemenat koji hrani zivot a »Proun« konstruktivnost pokreta, kubizam je znaeio moguénost stabilnosti i pokazivao na novu arhitekturu. Na onu arhitekturu, koja počiva na konstruktivnoj bazi, kao siutetiéka moguénost umetniékog traženja nasih dana. Borba za novu konstruktivnu arhitekturu krenula je u dva pravea; u prostoru i na površini. Prva je umetnost gradenja, druga arhitektura slike. Suprematizam je stavio u slikarstvu »zadnju tacku na slovo i«. I arhitektura slike pokusava, sa poletnom snagom »prouna«, svoje prve korakc ka arhitekturi kao jediuoj stvarnoj i duhovnoj konstruktivno-kolektivnoj umetnosti. Snaga arhitckture slike, kao sto i samog života. dana je p >kretom, ali ona je saura veé rezultat pokreta t. j. stabilnost. I zato ja ne vidim odsada u arhitekturi slike ni problème materijala, oblika i boja. sto do mini raju u svim umetnostima koje traže, nego vidim p:>cetak jedne nove sinteticke umetnosti. Arhitektura slike pripada prvim dokumeutima toga, da je ëovek od danas koji se istrosio u borbama opet zadobio svaj oseéaj sigurnosti i želi da svoje objektivisano gledistc na svet u bojama i oblicima, postavi prvi put na noge pomoéu primitivne umetnosti. Preveo Lj. M.

tanz in deutschland

F. R. BEHRENS

Und wenn die Erotik nicht wäre . . . Manche reizende Tänzerin ist die Gattin eines liebenswürdigen Gehpelzes. Tänze nach eigenen Ideen sind schöne Worte im Berliner Konzertsaal. Die Qualität der Ware erreicht oft nicht das Handwerkliche. Die Dokumente vor der Darstellung sind: Ein Programm mit Musik von Sibelius, Lumbye und Bizet, grosse breite Blumeriehrungen und ein nervöser schlanker Impresario. Der Tanz im Berliner Wertheim-Stil ist die herrliche Speise der Literaten mit der Hornbrille, deren Töchterchcu schon von der Wiege aus begabt waren. Tanzdichtungen sind Seltenheiten. Der Absolute Tanz ist die Erfindung der Theoretiker. Intuitive Tänze gibt nur Mary Wigman aus Dresden allein. Ihr Körperausdruck hat sich vom Gegenstand befreit. Selbst unter seeiiehen Depressionen gerät sie nicht ins Glitschige. W ignians Tänze ohne Musik erreichen die bisher schönste Struktur. Nicht im Sinne der Aesthetik. Lucy Kieselhausen versucht ihr nahe zu kommen und bleibt doch mit dem Walzer »An der schönen blauen Donau« am stärksten. Der Gedanke löst die Isoliertheit vom reinen Gefühl auf, wenn sie ohne Musik gestalten soll. Anstelle der Körpersprache tritt die üebersetzung der gedachten Musik zum Tanz. Kieselhausens bedingte Bewegungslinie* leicht und weich, hindert an das philosophische. Problematisch wird die weitere Entwicklung der Künstlerin bleiben. Ist Impekoven die primäre und gewandte Khytmitisierung und Valeska Gert der schauspielrisch spielerische Körper, kann man Karen Zabel als die deutsche Frau im Tanz bezeichnen. Was Henny Porten im deutschen Film bedeutet. Bedingung sind Gesellschaft und Orchester. Ganz der Stimmungen unterlegen. Eimerice Parts kann ihre Tänze wie Quecksilber steigern, zwingt sich bei Musik von Beethowen zuweilen in tanzende Architektur, verfällt danach in die süsslichste Romantik des Wintergartens. Das Tanzen durch Kostümierung

67