Књижевне новине

MN Ty WORM j AX Vr:

BMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU!

GODINA I BROJ 28

Adresa uredništva i administracije:

Francuska ? — Telefon: 28-098

ORGAN SAVEZA

BEOGRAD, UTORAK, 24 AVGUST 1948

.

RATNI ZLOČINCI U SLUZBI

IMPERIJALISTA

Suđenje pedesetorici ustaških zločinaca i terorista u Zagrebu svakim ie danom sve slikovitije isticalo povezanost legla terorističkih i špijunskih akcija organizovanih od imperiialista u inostranstvu protiv naše države i drugih država narodne demokratiie. U svetlosti dokumenata, činienica i priznanja uhvaćenih u zajedničkoi zločinačkoj sprezi pojavljuju se i pretstavnioci imperijalizma, i preistavnici Vatikana, i sav ostatak fašizma, onaj koji je za vrenie prošlog rata pustošio okupirane zemlje, palio, klao. mučio, ubijao, masovno uništavao slobodo-

ljubive narode, Sve što je neprija-.

teljsko prema napretku čovečanstva i slobodnom razvitku naroda udružilo ge sa najokorelijim i najgnusnijim razbojnicima za nova krvoprolića, nove zločine. m

Ratni zločinci, čija su zloglasna imena zapamtili naši narođi kao čudovišna po svireposti i razboiništvima, odgovarali suiza svoje ratne zločine pred narodnim sudom u Zagrebu. Danas je sasvim jašno zbog čega oni nisu bili izručeni narodnoj vlasti naše zemlje. Izručivanje narodnoi vlasti sabotirao je njihov visoki protektor Vatikan sa papom na čelu, zajedno sa vojnim i civilnim pretstavnicima imperijalista zapadnih zemalja, ma da je to izručivanje bio dug saveznika iz rata prema svečanim obavezama datim u img mira na završetku rata. dug takođe prema sopstvenim „žrtvama. prema onima koji su život dali da fašizma i fašista više ne bude. Zločini koje 8u uhvaćene ustaše izvršile za vreme rata opšte su poznati, i DO obimnosti i grozoti divljaštva u ubijanju ističu se sređ zločinstava izvršenih od strane fašizma. Umesto da ih saveznici iz rata izruče odmah i bez dvoumljenja, ovi zločinci uživali su punu zaštitu, slobodu kretanja, stvorene su im mogućnosti da putuju po Italiji, zapadnoj Nemačkoi. Austriji, Španiji, Francuskoj. Štaviše. ubačeni su u našu zemlju, s nalogom da po tragu krvi koju su pod nemačkom komandom prolili u masovnim pokoljima za vreme rata zadaju nove razbojničke udđarce onima koji su se rame uz rame 88' savezničkim voiskama borili đa se fašistički zločini i fašistički razbojnici iskorene.

Iz iskaza ustaških zločinaca pred sudom utvrđeno je da je njihovo spasavanje od odgovornosti za ratne zločine izvršeno u okrilju Vatikana. Papin blagoslov pao je na glave mnogostrukih ubica, izroda narodnih, Koljački nož, čiji nacrt je dao sam Pavelić, »đobar Hrvat i dobar katolik«. kako ga je papa komplimentirao, osvećen je svetom vodicom. Vatikan je od svojih samostana stvorio skloništa za ratne zločince. Zavod Svetog Jeronima sa svim svojim verskim ornamentima, svetiteljskim statuama i raspećima, postao je stanica za spasavanje, jazbina ustaških zlikovaca. Oni koji su upravljali strašnim masovnim istreblieuajima narođa u Bosni, Hercegovini,

rvatskoj i direktno kao koliači učeSstvovali u njima, postali su Visoki funkcionari u Vatikanu, crkveni učiteljii pedagozi, Veza Vatikana sa masov-= nim pokoljiima nadđ našim narodima za vreme rata ,sa logorima smrti kao što je Jasenovac, sa divliačkim masa– kriranjem naroda sa Kozare, žena i dece, sa paklenim ustaškim jiamama obelođaniena je na sudu, Pop Krunoslav Draganović, koji je jedan od glavnih zločinaca pri istreblivwanju naroda sa Kozare, sada je profesor sveučilišta i jedan od vođećih liudi u zavodu Svetog Jeronima. Preko niega Vatikan otvara zatvorska vrata ratnim zločincima, organizuje transporte koljača za profašističku „Argentinu, preko njega: se vrši povezivanie ovih zločinaca sa imperijalističkom obaveštainom službom i uska saradnia sa zapadnim imperijalistima za ugrožavanje razvitka zemalja u kojima vlada narodna demokratija,

Oni koji su svirepim ubistvima i divljačkim mučenjima uništavali decu, pevali su u horu pred visokim klerom »dušebrižnika« u Vatikanu. Trebalo bi još samo da tim horom đdiriguje fratar Majstorović, onai koji je svojom rukom izvršio najviše muče– nia i pokolia u logoru Jasenovcu Hor ubica u papinim dvorima, to je slika iz Danteovih ilustracija pakla. Ta horska svečanost ratnih zločinaca izvedena pred »bogobojažilivim« fratrima jedan je vid one krvave svečano=sti orgijanja u pokolju izvršenom na Bošić 1941 u Jasenovcu. kađa su ovi horisti pucali u ljudsko meso. u žene i đecu, nasumce, iz zločinačke obesti, a sve radi bilansa uništenja ljudskih života koji će biti sračunat u vatikanskim kancelarijama, Jasenovački dželat. dušebrižnik fratar Majstorović, za Vatikan i njegovog poglavara izvesno »dobar Hrvat i đobar katolik«. zaslužio je po broju »uzetih« đuša da mu se podigne počasna bista u zavodu Svetog Jeronmima.

Pretstavnici imperijalizma, ne moEgući đa nađu u našoi zemlii oslonce za špijunažu i terorističke akcije, uzimaju u službu ove ratne zločince koji nemaju otadžbine nemalu više ni lika

Velibor GLIGORIĆ

čoveka. »Literaturnaja Gazeta« pre nela je vest iz rumunskog lista »Universul« o sastanku američkih generala. u Frankfurtu na Majni u junu mesecu sa bivšim nemačkim generalima Guderijanom i Galderomu cilju organizovanja špijunaža i terorističkih akcija u zemljama narodnih demokratija. Iz iskaza ratnih zločinaca. ustaša i terorista, uhvaćenih odmah pri dolasku u Jugoslaviju, vidi se da se mreža Špijunskih akcija i terorističkih obuka razapinje među onima koji su pobegli od odgovornosti iz zemalja narodnih demokratija, da se pojavljuju špijunske organizacije neprijateljske prema demokratskim narodima, “organizacija u službi imperijalista kao

što je »Zelena internacionala«, skupina

bankrotiranih buržoaskih političara i narodnih izdajnika, da se konci špijunskih i terorističkih akcija uperenih protiv zemalja narodne demokratije odvijaju iz raznih imperijalističkih vojnih i civilnih biroa, uključivši tu i papine dvore i da obuhvataiu emigracije Jugoslavije, Poljske, Bugar-– ske, Čehoslovačke, Rumunije, »raseljena lica« i ratne zločince, Pavelić, Maček, Potić, Milan Gavrilović. nalaze se u jednom istom zmijskom klup-. ku, registrovani pod numerama u kartotekama špijunskih biroa, sa šifrova-– nim »vezama« koje su ih za vreme rata vezivale i za fašiste. Ove špijunske »veze« koje spaja jedne za druge imperijalistički plan razarania života il; slobode naroda povezale su ujedno i Velikosrbe i Velikohrvate i katolike Pavelićevog soja i Ljotićeve pravoslavce, Oni koji su pripremali teren fašističkom porobljavanju razbijanjem bratstva i jedinstva naroda zbratimieni su u vatikanskoj kasi i u blagajnama špijunskih fondova imperija=lista. y Suđenje pokazuje kako se stavilo sve u pokret u imperijalističkorn,

taboru da se po svaku cenu naškodi

zemljama narodne domokratije. Stva raju se škole i kursevi za obuku špijuna i agenata u terorističkim i špijunskim · akcijama, izvlače se stručnjaci za taj rađ' iz redova agaenata i funkcionera gestapoa, specijaliste »fabrika smrti«, majstori krematorijuma, uspostavljaju se nekadašnje veze gestapoa, oživljava se ona fašistička aparatura koja je služila za ubacivanje pete kolone U zemlje koje je trebalo iznutra razbiti, pa okupirati, stvaraju se špi~

'junske baze među fašistima u Ita-

liji, zapadnoj Nemačkoj, Austriji, Španiji i Francuskoj. Banđe fašistič kih ratnih zločinaca upotrebljavaju se protiv ustanaka patriota antifašista, No razlika je velika između terena na koji se ovog rata spustio go-

. stapo i terena na koji želi da se is=

krca špijunaža američko-engleskih imperijalista. Kada je gestapo formirao pete kolone, veliku pomoć ukazala mu je buržoazija na vlasti, uplašena za svoje gospodareće pozicije, Teren je bio unutrašnje raskomađan, rovit, iskidan „korupcijama, nestabilnom o omraženom političkom upravom i vlašću, vojskom koja je formirana nasilno, pod presijom, sa nesposobnim i podmitljivim voćstvom, Agresor je imao Dpomagače u državnom .i vojnom aparatu zemalja koje je hteo da napad-

. ne. Drugojačiji je sasvim teren na

kome je gospodar narod sam, To su morali uviđeti imperijalisti kađa su bili prinuđeni da vrbuju za agente

one koji su na glašu u svojoj zem-.

lji po zločinima, po fizičkom i materijalnom upropašćavanju naroda, koji nemaju nikakvog: korena u 5vo-

joj zemlji u kojoj postoje hiljadama.

porodica koje su u crmo zavili, Oni

su to morali uvideti i u samom fak-.

fu da su ustaški zločinci, koje su snabdeli lažnim imenima i lažnim ispravama, pali u ruke vlasti čim su se pomolili na granici. To svedoči o snazi naše nove unutrašnjoj čvrstini, unutrašnjem jedinstvu. kompaktnosti koja je ne-. probojna. Imperijalistička špijunaža ima pred sobom zemlju snažnu, na sigurnim temeljima, zemlju koja se napredno razvija ka socijalizmu, jer taj razvitak nose narodi koji su iskovali u borbi protiv fašizma svest o Svqjoj istoriskoj ulozi i o opasnosti koja im preti od strane imperijalista. Ubacivanje · agenata iz inostranstva u našu zemlju pokazalo se u punoj meri avanturističko i dalo je mogućnošti našim narodima da 8agledaju podzemni rad imperijalističke špijunaže i metode toga rađa. Dalo je i mogućnosti da se Vatikan istera iz kamuflaže svojih religioznih rituala i licemerne pobožne hrišćanske »čovečnosti«, da otvori javnosti svoje dvore i da u svojim odajama. pokaže i zločinačku jazbinu u kojoj su još sveži krvavi tragovi jašenovačkih žrtava, žena i dece, poklanih od »dušebrižnika«, da neoborivo

države, o njenoj.

iznese jasno i nepobitno na vidik i svojim vernicma i celom svetu šsVOju potstrekačku ulogu u pokoljima i

kaznenim ekspedicijama izvršenim od »pobožnih« ustaša za vreme Tašističke okupacije, pod voćstvom

»dobrog Hrvata i dobrog katolika«, kakvu je pohvaln'cu izdao papa 'ločincu, jizdajniku i špijunu Paveliću za sva ona divljaštva i zverstva, izvršena u Jugoslaviji pod njegovora komandom. Ubačene ustaše, umestc križarske vojske i mačekovih odreda »Zelene internacionale« po hrvatskim šumama (priviđenja koja su isDunjavala njihovu razbojničku mažtu u zavodu Svetog Jeronima i drug:m jazbinama) — našli su organe narodne vlasti, Uprava državne bezbednosti koja je izrasla iz narodnooslobodilačke borbe, iz borbe protiv {ašizma ubedila je još jednom imperijalističku špijunažu da je intervencija organa narodne bezbednosti hitra, dostižna i efikasna.

Našim „vlastima pali su u ruke krupni ratni zločinci. Tu su i oni iz glavnog štaba Pavelića kao što je Kavran, i oni koji su upravljali logorom Jasenovac kao što je Miloš, i oni koji su bili najljući i najsvirepiji dželati u pokoljima naroda. Čitav divlji krvoločni zverinjak sedi ma optuženičkoj klupi. Pred sudom se izlažu slike užasnih prizora mučenja i ubijanja koja su izvršili šadašnji emisari Vatikana i imperijalizma. Čovek se ubija kao ptica, iz lovačke pasije, Dete se muči sadizmom koji je pmevazišao sva varvar– stva zabeležena u istoriji. Tu se živi spaljuju, tu se vrše umorstva strašnom smrću postupnog ugušivanja, Tu je gvozdena šipka koja lomi vratne žile, tu su iskopane oči koje se bacaju na gomile, Tu su najstrašnije i najkrvavije ene jame u koje ustaši koljači bacaju i žive i mrtve. Leševi koji padaju u jame ubijaju živoga, a u raskopanoj jami nalazi se mati u sedećem stavu sa otsečenom glavom deteta u krilu, Kako poema Gorana Kovačića »Jama« postaje prodiruće tragično živ8a i istinita u svetlosti iskaza svedoka na sudu o ustaškim zverstvima! 1Jhvaćene ustaše i sami opisuju svoja zverstva. Opisuju ih mirno, ·ravnodušno, bez uzbuđenja, kao da imaju uvek na umu da su papi simpatični zbog ovih zločinstava i da su im sva ubistva oproštena u molitvama i crkvenim „službama u samostanima gde su prali krvave ruke u svetim vođicama, „Pretstavnici američkog i engleskog imperijalizma. šalju takva čudovišta u našu zemlju da njihovom pomoću izgrađe baze za svoju »čistu demokratiju« i. svoju »humanost«, za svu svoju dđemokrafsku ma-– skarađu iza koje se krije najsurovija eksploatacija i porobljivačka politika, a koja nosi u sebi srozavanje čoveka.

Suđenje ustaško-četničko-mačekovskim agentima zapadnag imperijalizma, završeno ovih dana u Zagrebu, otkrilo je da su špijunska legla u Italiji, zapadnoj Nemačkoj i Austriji usmerila svoje akcije na Sovjetski Savez, Jugoslaviju, „Poljsku, Čehoslovačku, Bugarsku, Rumuniju. Neprijatelji socijalizma i narodne demokratije ne biraju sredstva i o· ruđa za izvršenje svojih imperijalističkih ciljeva. Naročito prema tim zemljama imperijalisti se služe ratnim zločincima, izdajnicima i gangsterima, oprobanim u fašističko: praksi. Pošto je na suđenju u Zagrebu, gde su sedeli na optuženičkoj klupi svi do jednog od ubačenih zločinaca, špijuna, nepobitno dokazano da su iste sile pripremale i dalje pripremaju planove iz istih izvora protiv svih ostalih zemalja narodne demokratije, suđenje u Zagrebu moralo bi u velikoj meri zainteresovati narode. okupljene u demokratskom, antiimperijalističkom taboru. Neprijatelji demokratije i mira koji su razotkriveni i osuđeni u Zagrebu neprijatelji su i Sovjetskog Saveza i zemalja narodne demokratije. Tim neprijateljima zađat je porazan udarac, atojeod neocenjivog interesa za zemlje i narođe antiimperijalističkog tabora, za radničke pokrete svih kapitalističkih zemalja. Pokušaj imperijalista da svojim bandama zratnih zločinaca upadnu u novu Jugoslaviju — slomljen je u samom začetku. To je veliki uspeh narodne vlasti u novoj Jugoslaviji, to je još jedna pobeda ne samo naših naroda koji pod

rukovodstvom Komunističke partije.

siguimo izgrađuju socijalizam, megc i naprednih demokratskih snaga u svetu, jedna pobeda naprednog čovečanstva, ;

KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

O PITANJU OBRADE :· NARODNIH PESAMA | IGARA

U poslednje vreme kod nas je neobično jako i na nov način poraslo interesovanje za narodnu umetnost. I stručnjaci i nestručnjaci, i muzički i drugi kulturni radnici i stvaraoci ovom pitanju, danas više nego ikada ranije, poklanjaju svoju pažnju. Masovne organizacije, razna kulturnoumetnička društva i· prosvetne ustanove, potsticani i zahtevima »odozdo«, usled neobično naraslog interesovania naroda za kulturu i kulturue i umetničke tekovine, takođe su se Dpoduhvatile posla oko popularisanja i iskorišćavanja ovog neizmernog bogatstva koje leži u narodu. Narodne pesme i igre, manje ili više obrađene. manje ili više uspešno doterane, očišćene od nepotrebnih kafanskih i drupih štetnih nanosa, manje ili više »stilizovane«, postale su ređovan i stalan — pa zato i vrlo važan — deo programa na svim našim kulturnoumetničkim priredbama i manifestacijama. |

Ovo izvamredno veliko interesovanje za folklornu umetnost, koje se kod nas na svim stranama tako očevidno manifestuje posle oslobođenja, nikako ne ireba smatrati nekom slučajnom, pa nj privremenom pojavam. U svim revolucionarnim epohama i revolucionarnim „pokretima zadatak demokratizacije umetnosti, „njenog skidanja &a tobožnjeg wanklasnog i natklasnog „pijedestala i vraćanja »prostom«, »običnom« čoveku iz mase, usko je bio povezan sa zadatkom njenog idejnog, sadržajnog i tematskog prečišćavanja i osvežavanja. Izvori tog prečišćavanja i osvežavanja, između ostalog, mogu biti, i jesu, i motivi i teme sadržane u narodno] umetnosti, u folkloru. Sva velika muzička dela klasike, uoštalom, imaju svoju čvrstu bazu na motivima narodnog melosa, bez kojih sene bi mogla ni zamisliti. Narodna pesma i igra, kao i narodna poezija, pružaju muzičaru, kao i pesniku, umetniku uopšte, ne= iscrpno vrelo inspiracije i rezervoar motiva, koje oni treba da višim i savršenijim izražajnim sredstvima razviju dalje i podignu na viši i savršeniji umetnički nivo.

, Umetnost, da bi bila narodna, mora ne samo da bude, po svome sadržaju i svojim glavnim, osnovnim intencijama, namenijena narodu, nego i da, u određenoj i potrebnoj meri, u određenim i potrebnim elementima, polazi od naroda. I u muzici i u literaturi ovo jedinstvo je, kad ga je bilo, do. sađa·davalo velike rezultate. Razume se, do ovakvih rezultata se doazilo, i moglo doći, pod određenim društveno-istorijskim uslovima i okolnostima. Takva pojava bi danas, recimo, bila nezamisliva na kapitalističkom Zapadu, gde umetnost rapidno,

iz dana u dan, i iz časa u č9ss, zajedno.

8 kapitalističkim sistemom, preživljava svoju tešku krizu, opštu dekadenciju i raspadanje„a narodne mase nemaju uslova da budu stvaraJački subjekt. Buržoazija, kao klasa koja je odigrala svoju ijstorijsku misiju, kao klasa koja danas vuče celokupni društveni razvitak u nazadak, u regres, i na umetničkom i opštekulturnom planu, preko svojih »ideologa« i »kultumih« barjaktara, dekademata svih boja i dlaka, ne može a da ne ide u fakozvani larpurlar, nađrealizam, kubizam, u stotinu raznih »izama«, tj.. u krajnjoj liniji, u mistiku i negiranie svake prave umetnosti. TI baš usled te okolnosti, u još jačoj svetlosti se ističe pravi značaj i važnost kulturne revolucije koja se vrši u našoj socijalističkoj domovini. u još jačoj svetlosti se ističe sav revolucionirajući značaj rasta socijalističke kulture u Sovjet.

UTORKOM

Tanasije MLADENOVIĆ

skom Savezu, koji nam je služio i služi kao obrazec ı primer i koji nam pruža bogato iskustvo teorije i prakse socijalističkog realizma

U svome rađu naši umetnici — a kada je reč o narodnoj pesmi i igri, onda muzičari i koreografi u prvome redu — moraju da se drže kako principa sogrijalističkog realizma, tako i iskustava (koja su u tom pogledu dragocena) ne samo naših, nego i svetskih, naročito ruskih, klasičara. o, međutim, ne znači da treba težiti za nekom »folklorizacijom« naše muzike. »PFolklorizacija«, sama po sebi, nije ništa manje opasna od ostalih skrefanja u umetnosti, jer vodi njenom sTOzavanju u primitivizam. A socijalistička kultura znači uzdizanje narodnih masa.

U svakom slučaju, po našem mišljenju, folkloru se može prići trojako: ili kao umetnik koji na bazi folklora hoće da stvara nova umetnička dela, umetnička dela na višem stupnju, više muzičke forme, ili kao umetnik koji folklorne tvorevine naroda želi da očisti od svega što se na njima, usput, nagomilalo i nakupilo a što je narodu i narodnom duhu tuđe — to su takozvane »obrade«, to je posao »obrađivanja«; ili, najzad, kao umetnik koji želi da prikuplja i odabira sirovi folklor, onakav kakav je na izvoru, bez ikakvog doterivanja.

Prvo pitanje, mislimo, da je jasno i o njemu ne treba diskutovati, jer je principijelno prečišćeno; jedino bi se moglo diskutovati o ovom. i onom konkretnom muzičaru, o ovom ili Onom konkretnom muzičkom delu, što ne bi spadalo u okvir ovog članka.

Što se tiče »obrada« i sirovog folklora, tu se čitava stvar sasvim drukčije postavlja. Obrađivanje narodmog melosa, koje se kod nas već duže vremena prilično sistematski vrši, nailazi i kod nekih naših muzičara i kod naroda ma sasvim različit prijem. U nedav noj anketi, koju je poveo »20 oktobar« i koja je, nažalost, prekinuta, meki naši muzičari (Živković, Danon, Baranović, Bandur, Vukdragović, Hristić, Konjović, Logar i Milošević) izneli su svoje mišljenje o tom problemu. Većina pomenutih kompozitora se slaže da narodne pesme i igre principijelno treba obrađivati, ali se u pogleđu, da tako kažemo, metođa obrađivanja razilaze. Trojica od njih (Živković, Baranović i Logar) u Sšuštini su protiv dosadašnjeg: načina obrađivanja i smafraju da se folklor može davati samo onakav kakav se nalazi na izvoru ili kao kompozicija umetničke forme. Ovi kompozitori su, dakle, protiv »sredine«, protiv obrađa.

Moramo istaći da obrade nisu naišle na dobar prijem ni kod jednog dela publike i da se„o njima uveliko, i uglavnom negafivno, diskutuje u re-

„dovima slušalaca radđio-om'sija. Ova

pojava je rezultat, prvo, nenaviknutosti jednog dela naše publike, čiji je ukus prilično iskvaren kafanskim i buržoasko — slađunjavim interpretiranjem narodnog meloša, na obrađene, doferane i očišćene otra pesme i, drugo, još nedovoljnoB snalaženja naših kompozitora u ovom poslu, u kome oni, zasad, pored nekih nesumnjivo dobrih postignuća, pokazuju i dosta lutanja. Ođ tri stotime obrađa, koliko ih otprilike đo sada ima, jedva trideset procenata se može primiti kao potpuno zadnvoljavajuće, i ne samo kao zađovoljavajuće, nego kao obrađe koje, zadržavajući u svemu melođiju i ritam originala, spašavaju naš narodni folklor od daljeg kvarenja i propadanjia. Prema tome,

Izložba sovietske književnosti na ruskom jeziku u Moskvi

U Državnom književnom muzeju u

' Moskvi priređena je izložba sovjet-

ske književnosti na ruskom jeziku u poslednjih trideset godina. U pet velikih dvorana izloženo je oko dve hiljade knjiga, rukopisa, dokumenata,

novina, ilustracija i potreta, Naročita ·

prostorija posvećena je Gorkom i Ma-

jakovskom. U drugoj dvorani su izlo-

žene knjige iz prvih godina posle revolucije — knjige Serafimoviča, Feđina, Fadioeieva i dr. U trećoi dvorani su Knjige izdate u doba staljinskih pjatiljetki Jedna dvorana je posvećena ratnoj književnosti, a u posebnom O=deljenju nalazili su se pisci lenjingradske blokade — Tihonov i Vera Tnberova. Za trideset godina izdato je 873.000 knjiga u tiraži od jemanaest milijarđi primeraka. Sovjetska ruska književinost prevedena je na devedeset jezika ostalih narođa SSSR.i na 31 strani jezik.

TUBILARNO IZDANJE DELA Vv. G. BJRBLINSKOG Prilikom stogodišnjice od smrti ve-

likog ruškog kritičara V. G. Bjelinskog, Državni izdavački zavod (Gosšlitizdat)

»ljutitog Visariona«,

izdao je kritičke rađove Bjelinskog u tri sveske. U prvom delu nalaze se ove studije i članci: »Književna maštanja«, prvi od njegovih mačajnijih članaka o književnosti, objavljen 1843 E. potom, »O ruskoj noveli i o novelama Gogoljevim«, članci o pesmama V. Benedikta i Kaljcova, članak o »Junaku našeg doba« Ljermontova i o njegovim pesmama. U drugom delu nal.ze se teoretski članci o deobi poezije prema vrstama i formi, o ideji u umetnosti, o opštem značaju reči književnost, »Govor o kritici«, tri stu-

· dije o »Mrtvim dušama«, ocena o Nje' krasovljevu almanahu »Piziologija Pe-

terburga« i. najzad, studija o I. A· Krjlovu, u kojoj je izvanredno pronikao u duboko narodni i realistički karakter slavnog ruskog bamnopisca. U trećem delu nalaze se pmegledi književnosti za godine 1845, 1846 i 1847, potom jedanaest članaka o Puškinu, rasprava o Gogelju s poznatim, pismom

,

PRIMERAK 8 DINARA

ne možemo se nikako složiti s mišlje. njem Stane Đurić-Klajn, koja, u svome članku »Konture našeg stvarala„ štva« (»Muzika« br. 1), tvrdi da obrade nisu stekle masovnost »više usleđ iskvarenog ukusa široke ·slušalačke publike i pogrešnog pojma o narodnoj pesmi no usled nedostataka samih * obrada«. To je samo jedna strana medalje, a treba pogledati i drugu onu koja leži u samim kompozitorima i u njihovom načinu i metođu prilaženja narodnim pesmama i igrama. Mi smatramo da taj metođ nije uvek bio ni pravilan ni naročito srećan, Narodno stvaralaštvo je umetnost, istina ponekad primitivna po formi i sadržini; istina, ponekad naivna, ali u= mefnost, ponekad vrlo visoka. I ko god joj prilazi sa nekim drugim shva« fanjima, sa težnjom da, prilikom njenruoog obrađivanja, pronalazi u njoj ne znam šta »novo« i »neobično«, — ne-=

· će uspeti u svom poslu. Narod to ne-

će. primiti, i ima pravo da ne primi sve ono što iz osnova odudara od narodne melodije i ritma, sve ono što pretstavlja običnu kakofonijsku zbrku »na narodne mothlive« i, prema rečima Ždanova, samo rastrojava nervni sistem, — a fakvih je obrada, moramo priznati, bilo u priličnoj meri.

Zadatak je naših kompozitora, kao i svih ostalih radnika na polju kulture, da osluškuju i glas masa. Primamo da mase mogu, usled još niskog kulturnog nivoa i nerazumevanja, da se povode za raznim štetnim, u ovom slučaju kafanskim. shvatanjima u interpretaciji narodnih pesama, ali u osnovnom — one ne greše. One vrlo đobro znaju i umeju da razlikuju vino od vode, dobru obrađu od loše, kakofoniju od melodije. Tim pre, što se ovde rađi o narodnim, a ne o ne znamo kakvim melodijama.

Pošeban posao i zađatak pretstavlia sakupljanje i odabiranje sirovog, autentičnog folklora, onakvog kakav se on nalazi na samom izvoru, u narodu. Ovo ogromno bogatstvo još ni iz daleka nije kod nas ispitano i iskorišćeno. TI tu treba ođabirati đobro od sumn]jivog. Narodne pesme i igre, naročito one najranije. trpe stalne promene i iz generacije u generaciju menjaju svoj lik. Ovo može da bude i korisno, ali ie najčešći slučaj da dolaze u nevešte i nespretne ruke sumnjivih muzikanata koji ih onđa, raznim dođava-– njem i »ulepšavanjiem«, kvare.

Nekog sistemafskog i kritičkog prikupljanja narodnih pesama u narodu đo sađa nije bilo. Ovim poslom su se, uglavnom, bavili na svoju inicijativu pojedini naši muzičari i muzikolozi (kod Srba Milojević, Manojlović, Konjović. Vasiljević), koji, prema nepotpunim podacima, raspolažu danas sa zbirkom od ukupno 10—15 hiljada zabeleženih melodija. Zoešto oni ili njihovi naslednici (ovđe j* reč o Milojevićevim naslednicima), to i dan-đanas drže u svojim fijoekama a ne stavljaju ih na raspoloženje narodu — fo je, čini nam se, posebno pita= nje.

1 BalWyelVjk narodnih pesama i igara na samom terenu, onde gde su i nastale, i na instrumentima na kojima se u narodu obično izvode, ima višestruki značaj za našu muzičku kulturu. Na fai način će se, pre svega, najbolje sačuvati narodne melodije ođ svih evenfualnih budućih kvarenja i nespretnih izmena. Drugo, na taj način će naši kompozitori, i za obrađivanje i za svoj rađ na kompoziciji umet= niške forme na bazi folklora, đobijati materijal iz prve ruke, a ne, možda, tek iz desete. I, najzad, na taj način bi se sabrao bogat materijal i za šire naučno obrađivanje našeg narodnog melosa, njegovih osobina i karakteristika. 'U svakom slučaju, bilo đa se narođne pesme i igre đaju u svom izvomom, sirovom stanju, bilo da se obrađivanjem čiste od nepotrebnih nanosa, one ne smeju da se falsifikuju. Ono što je osnovno u njima — narodna melođija i ritam —, to mora đa buđe sačuvano prilikom svih beleženja i obrađivanja. inače beleženje nije belešženje, niti ie obrađa — obrada. Sva= ko preterano, da se laički izrazimo, »profinjavanje« i »modernizovanje« originalne narodne melodije i ritmike vođi u štetno eksperimentisanje, koje, u krajnjoj liniji, iskrivljuje i tu melodiju i tu ritmiku. S druge strane, svako suvišno insistiranie na onim »pravim« narodnim, sirovim elemem-= tima u narodnoj pesmi i igri, da bi što »originalnije« zvučalo, — vođi u primitivizam, u ono, već poznato, primifivno i neskladno dmdanje raznih instrumenata, koje smo imali prilike toliko puta da čujemo u našim radšoemisijama. Naći meru između toga dvoga, to je zadatak naših kompozitora. Kada taj zadatak bude rešen, kađa se pravilno mefodski bude pristupilo narodnim. pesmama i igrama, onđa će one biti

i sačuvane od daljeg degenerisanja i

propadanja i biti podignute na jeđan” viši, kulturniji jednom još nedovoljno ocenjen: likom. blagu, LL HOE _š

iy ju

stepen. A reč je o. i Že-