Књижевне новине

SVEČANI DAN SLOVENAČRE DRAME

Pre sto i šezdeset godina digao še zastor pred prvom slovenačkom pozorišnom igrom, lLinhartovom »Županovom Mickom«. Slobodni mislilac Zojsovog kruga, pristalica prosvećenosti, savlađao je našu zaostalost i oblikovao u narodnom govoru prvi Slovenački pozorišni komad, Na njega je mislio drugi veliki slobodni mislilac, „slovenački genije, Prešern, kad je pravio planove za tragediju. Tada i još dugo, dugo potom, slovenački pozorišni komad nije imao 8Vo–je scene, svoje kuće. U uskim prostorijama čitaonica, na improvizovanim pozornicama, trudili su se diletanti da realizuju „pozorišno delo slovenačkog čoveka. Jurčić, Levstik i naSlednici njihove stvaralačke snage i htenja stvarali su u svim veriođima. našeg društvenog razvoja dramu slovenačkog čoveka. Ali je tek Ivam Cankar, najveći stvaralački duh pošle Prešerna, svojim dramama, farBama, komedijama, učinio odlučan korak napred. Njegovo delo je afirmacija i osvetljavanje istorisko? razvoja naše dramske umetnosti, ga-

rancija za budućnost i. prva Velika škola modernog slovenačkog glumca. Cankar je takoreći na sgmrtnoj postelji doživeo da je slovenačka Drama dobila svoj krov.

"Trideset godina proteklo je od da-·

na, kad slovenačkoj Drami nije više bilo nužno gostovati i moljakati za prostorije, Glumci su sad bili u svojoj kući, dobili su svoje garderobe, svoje pomoćnike u tehničkom osoblju, sa kojim su počeli da urastaju u kolektiv Drame,

'Tridesetogodišnjica Drame nije jubilej posedovanja kuće, nego jubilej bogatog života i neumornog rada. U tih trideset godina morala je slove-

načka Drama premostiti kobnu zao· štalost, Sa žudmjom i nestrpljivošću prikazivala su se naša dramska dela od Linharta dalje, neumoma volja za radom povezivala je savremenike na stvaranju slovenačke drame, bezmalo svi značajni dramski pisci i komediografi svetskog repertoara u tom kratkom periodu, bogatili su duhovne horizonte našega čoveka, Oživela je antika; Šekspir, nedosežan uzor moderne drame, u majstorskim prevodima postao je velika škola za glumces i gledaoca.

"Trideset godina, otkako drama ima svoj dom, ofkriva bujan život našeg kulturnog razvoja. Slovenački režiseri su u svim umetničkim stilovima oblikovali ljudske drame. Scemaristi su se s. prilično skromnim sredstvima uspešno takmičili s razvojem bogatih i velikih pozorišta. U damima »triđesetogodišnjice« glumački ansambl pretstavlja skladan kolektiv svih generacija kojemu u praktičnom rađu verno pomaže kolovan kađar tehničkog osoblja.

Proslava ove godišnjice je pregled obavljenog rada. S obzirom na prošlo vreme, ona neka bude učvrščenje sazmanja da su razvoju slovenačke Drame danas otvorene sve mogućnosti izvomog stila đramiske umetnosti u socijalističkom radu, Slovenački radni čovek, koji je u džinovskoj otadžbinskoj borbi protiv „fašizma konačno pobedio društvenu zaostalost, očekuje od svoje Drame, Kkolektiva glumaca, režisera, tehničkog oSoblja i autora, živi lik najđubljeg doživljavanja i najođlučnijeg podviga koji je u svojoj istoriji izvršio,

Proslava neka bude istovremeno i Smotra za nov uspon!

Juš KOZAK

{ici

O „prilogu“ „oblaka“ štamparskih grešaka

Ovo što želim da objavim ovdje, u »Književnim novinama«, — ja bih našim čitaocima najradije poslao ovako u rukopisu: jer ko mi može garantova-– ti da će izići naštampano onako kako je napisano, Riječ je o nečem što je već dogorjelo do nokata, o štamparskim greškama, kojih u »Književnim novinama« · ima tolika tušta i tma, da od njih pisce hvata nesvjestica, čitaoce nedoumica, a krivce, po svemu, do dana današnjeg ni da glava zaboli,

Da zaista ne pravim od muve medvjeda, evo vam primjera u mom napisu »Iskre Breze«, koji je objavljen u poslednjem broju »Književnih. novina« (br. 5, god. II); kao primjer uzimam baš svoj napis zato što u tuđima često nisam načistu da li su njihovi pisci mislili upravo to što je naštampano. U mom napisu »Iskre Breze« ima 30 štamparskih grešaka! Na dva i po štampana stupca 30 (slovima: trideset) štamparskih grešaka! Nastranu, u ovom trenutku, greške kao što su grgađanina (mjesto građanina)ilđi u prtlogu Prvog svetskog rata (mjesto u vrtlogu Prvog svetskog rata — u napisu Milana Bogdanovića), jer svaki će se naš građanin (pa i Grga građanin) ipak nekako da razabere u tom pprflogu štamparskog rata, nastranu, privrememno, i zapete, tačke, tačke i zapete i ostale mikroskopske pojave pravopisnog svijeta! Ali šta da se misli o štamparskim greškama koje mijenjaju, izopačuju ili unakazuju smisao riječi ili čitavih rečenica? .

Ja sam, tako, u pomenutom napišu napišao:

Ono nekoliko sati što ih proveđosmo u tom ruđarskom naselju nedaleko od Sarajeva, maloj i slavnoj Brezi, i danas mi žive u duši kao neočekivano Vviđenje, kao ozbiljna, najozbiljnija Oopomena i kao, doduše stara, ali potstakmuta želja, — sve to izmiješano u meni u nekakav nemir, Btalam i nesnosam, IA naštampano ·'je ovo:

„sve · je to zamiješano u meni u mekakav nemir, stalan i nesnosan., Neka mi čitaoci vjeruju, a svjedok mi je Ređakcija, da kuvar koji je takvu kašu zamiješao — nisam, po sto puta nisam ja!

U tom istom napisu, stajalo je u rukopisu: To movo u njoj jest u prvom redu to BtoO evo sada na čelu mašeg stola sjedi radnik, džhrektor rudnika, jesu i čisti tanjiri, i dobra, dovoljna hrama (dali su mam, kako smo došli na brzinu, redovnu vuđarsku večeru), ali ono najđublje novo, Još žitko, a poteklo u newiđene oblike, — ja osjećam da leži ta čovjeku koji sjedi na drugoj strami stola, ukoso od mene,

A u naštampanom napisu izišlo je: „ali ono majdđublje movo, još žitko, u taljenju, a eklo u #dmeviđene oblake...

Kako je, dakle, to novo poteklo u meviđeme oblike, a kako mi po nebu gledamo oblake gdje i oni stalno mijenjaju oblike, — ko bi mu ga znao, mošda bi zbilja mjesto oblike moglo da bude bolje oblake!

Ja sam, dalje, napisao:

Ono što nenavikla čovjeka ispumja u jami stalnom nekom tjeskobom mije ni mrak, ni mjestimična vođa i blato, mi ponegdje nizak plafon hodnika, ni vagonete koje se pokatkad začuju u mraku; tom tjeskobom pritiskuju čovjeka ove drvene grede, »šprajcevi«, koji u ovim »uskopima« i

niskopima« ne daju zemlji da se · sklopi. 'A štampano je:

„.ono Što maVvikla čovjeka ispu

mja u jami stalnom nekom tieskobom... Čovjeka, dakle, koji se već navikao ma jamu hvata strah od nje; a nenavikao ošjeća se tu kao u svojo] sobi! gi zaista ono što u »Knjižeynim novinama« ispunja i nenavikla i navikla

čovjeka stalnom nekom tjeskobom to su ovi popucali štamparski šprajcevi, kakav sam u Brezi vidio svega jedan, a taj su radnici Breze odmah stali da popravljaju!

Da ne duljim, još samo jeđan primjer. Moj napis, u rukopisu, zavr-

šava: | Šta mogu drugo na rastanku da ti kažem, sva Brezo, sva živa knjigo, ne go: Do viđenja!

A sad, kao što se to desilo u »Književnim „novinama«, izostavite ono nego i pokušajte tu završnu rečenicu nekako da razumijete, Sve mislili, na iedno smislili, ne ispada ništa drugo nego ovo: Ništa ja tebi, mila i draga Brezo, nemam da kažem. te đajbože da se još kađa vidimo. pa da ti, akobogda, ioš jedanput ovako nemadnem šla da kažem!

Nego takvih zamješanciia. »gprgađana«, »prtloga« i ostalih »naviklih« »oblaka« ima u »Književnim novinama« toliko da bi se mime duše mogla otvoriti humoristička rubrika. Ovdje čitaocima treba pomenuti da 'e Redakcija — koliko mi je poznato upućivala upozoremje, molbs i žalbe, da se stanje popravi, ali sve ie. eto, bilo uzalud kao da se obraćala Gutenbergu na onaj svijet. Treba čitaoce upoznati još i s time da poneki pisac ode u štampariju i sam izvrši korekturu Svoga priloga, pa sam tako, od nevolje, učinio i ja, Ali greške koje sam ispravio osvanule su sutradan u DOvećanhom društvu, kao da su preko noĆi dobile mlade. y

Sjećam se naših listova i brošura u vrijeme Narođnoosšlobodilačke borbe. Radilo se u tijesnim prostorijama, pri karbidnim i petrolejskim lampama. u pokretima, pod avijacijom, svakako. Za vrijeme ofanzive na Kozaru mi smo nekoliko puta morali da nosimo šifove na škrovita mjesta i đa vršimo korekturu pod bukvama, a noću smo ih vraćali u štampariju i štampali, Pa ipak je na našim stranicama teško bilo naći grešku, — ko želi da se u to uvjeri nek zaviri u arhivu i pogleda sačuvane primjerke! Tako čist rađ bio je moguć zato što su ti naši tipografi i korekfori shvaćali svoj pošao kao svoj dio borbe, što su bili sviesni da je štampana mniječ– jedno oružje fe borbe i što su. zato. kapali nad svakim slovom, zapeftom, bjelinom, Zar se može taj posao đanaš drukčije uzeti? Zar ispuniti mormu znači samo ispuniti je na vrijeme? A kvalitet? Neka se naši đrugovi tipografi i korektori koji prave ovakve greške malo zamisle nađ ovim običnim pifamjima, Mi cijenimo njihov rad, pa i oni treba da cilene naš! Ali mi ne cijenimo ovakav njihov rađ i me možemo đopustiti da po takvom njihovom radu mjeri naše riieči čitalac — narod za koji mi, i jedni i đrupi. ovai posao rađimo! A alo fi naši drugovi i dalje budu ovako radili. onda mislim đa imn načina da se takvoj raboti stane makrai,

Skender KTYTIDNOVIĆ

KNJIŽEVNI KRUŽOCI

Na inicijativu Saveza kuli:rmo-prosvetnih društava, u Požarevcu e osnovan Kkniiževni klub loji ie oko sebe okupio književne radnike grada. U ređakciji lista »Reč navođa«, jedanput nedđeliio, oni održavaju svoje sednice, na kojima se pretresaju pitanja iz književnosti, čitaju rađovi članova. i diskutuje o aktuelnim Kmjiževnim pro= blemima. Istovremeno, sa osnivanjem kluba ređakcija „»Reč naroda« raspisala je književni konkurs, na kome je učestvovalo 10 književnika iz Požarevca i okoline, sa % pesme i 6 p.ipoveđaka. „Ođređeni žiri pregleđao je rađove i mugrađio dve Desme

i dve pribovetke, a neke rađove pohvalio.

Trvo književno veče u Leskovcu priredio je leskovački Literami klub u dvorani Gradskog narodnog pozorišta. Književnici iz Leskovca čitali su svoje originalne radcve, pesme, priče i drugo.

Kinematografija u našoj novoj državi ide velikim koracima napred. Prema podacima koji su objavljeni u časopisu »Hrvatsko kolo« stara Jugoslavija je imala 1939 godine svega 432 bioskopa, tj. jedan bioskop je dolazio na 25.000 stanovnika, Stanje reprođuktivne kinematografije izgleda još gore kad se uzme u obzir da je 750/) bioskopa bilo u većim gradovima, dok je samo 25% bilo u mjestima ispod 10.000 stanovnika. Produktivne kinematografije Jugoslavija u današnjem smislu nije imala. Nešto domaćih filmova koji su se u zemlji proizvodili bili su kratkometražni reklamni filmovi ili turističke reportaže,

Razmotrimo li filmove koji su se prikazivali u bioskopima predratne Jugoslavije, možemo kazati da je uvoz bio stopostotan, Tako su na primjer u godini 1938 prikazana u Ju. goslaviji 924 strana filma a svega 63 domaća kratka filma, Uvoz se ograničavao na zabavne dugometražne filmove ili kratke reklame za te filmove, dok je nazovi-~kulturnih filmova bilo veoma malo, Najviše su uvozile Sjedinjene Američke Države, nešto manje Njemačka i Francuska, dot su ostale države uvozile veoma malo i rijetko, Sovjetskih filmova bilo je svega nekoliko, i to uvezenih preko indirektnih trgovačkih veza,

Prikazivanje filmova donosilo je velike dobiti. Godišnji prihod od kinematografa kretao se, prema nepotpunim podacima, od 120 do 130 milijuna dinara godišnje, Od. ovoga treba odbiti poreze, da bi se dobila suma od oko 80 milijuna. koja je išla u džepove vlasnika Rkinematografa, odnosno filmskih kompanija koje su filmove uvozile.

Bioskopi u predratnoj Jugoslaviji bili su privatno vlasništvo, Stoga se može i razumjeti nesrazmjer pojedinih pokrajina u broju kinematografa (vlasnici su birali »dobro tržište«) kao i repertoama politika. Predaleko bi nas odvelo da analiziramo filmove koji su se uvozili, no dosta je da kažemo da su to bili mahom filmo–vi vrlo sumnjive kvalitete,

Bosna i Hercegovina stajale su u pogledu kinofikacije veoma slabo, slabije nego li mnoge druge pokrajine. Na 70.000 stanovnika Bosne i Hercegovine „dolazio je jeđan bioskop. Okupator je prilikom povlačenja uništio mnoge aparafure, Po oslobođenju u Bosni i Hercegovini bilo je samo 26 bioskopa.

*

Još su jedinice Jugoslovenske armije gonile neprijatelja sa rodne gru de, a već je jedna ekipa sa pokretnom kino-aparaturom obilazila teren Petog korpusa. To je bila ekipa Propagandnog odjela „Petog korpusa. Tada su mnogi naši seljaci~planinci vidjeli po prvi puta filmsku pretstavu. Ekipa je prikazivala filmove »Sekretar rajkoma«, »Ona brani otadžbinu« i »Odbrana Moskve«.

Od toga je vremena učinjeno veoma mnogo. Počelo je stvaranje reproduktivne i produktivne kinemato grafije Bosne i Hercegovine,

U reproduktivnoj „kinematografiji

== HSZK————— i l * ~ KNJIŽEVNE

/NEINOVINE | —= | | Razvitak kinematografije u Bosni i Hercegovini

pojavili su se problemi vlasništva kinematografa i problem repertoara.

Odmah po oslobođenju najveći dio kinematografa prešao je u državne ruke, Maleni ostatak je preuzela država po Zakonu o nacionalizaciji, U

prvo. su vrijeme kinematografima upravljale republikanske direkcije Filmskog preduzeća PNRJ, Ovakav

način rukovođenja nije bio prikladan. Bilo je veoma teškc iz jednog centra zapaziti sve specifičnosti jednoga kraja ili mjesta, bilo je veoma teško iz~jednog centra mobilizirati sve mJesne snage za obnovu kinematografa te za izgradnju novih. Tek kad su rukovodstvo preuzele Komisije za kinematografiju situacija se znatno mijenja. Kinematografi prelaze u vlasništvo mjesnih narodnih vlasti i masovnih organizacija, koje ih izdržavaju, dok Komisije pružaju potrebnu pomoć kako u materijalu i aparaturama, tako i osposobljavanjem novog sfručnog kadra.

No obnova bioskopske mreže išla je dosta teško, Zemlja je bila porušena, bilo je potrebno da se u prvom redu osiguraju osmovne životne potrebe, Ono što je najviše smetalo, bio je neredovan saobraćaj. Filmovi su dolazili sa zakašnjenjima, teško, često u pojedinim mjestima nije ni bilo moguće slati filmove, Kruženje filmova po bioskopima išlo je polako.

To je trajalo samo jedno vrijeme. Sređivanjem prilika, „reprođuktivna kinematografija počela je brže da se oporavlja, čak su se otvarali novi bioskopi.

I zaista filmovi su počeli dolaziti u sela i gradđove naše Republike. Na otvorenom ili u tek popravljenoj zgra di građani i seljaci su gledali filmove, Film je počeo da ulazi u narod, da vrši funkciju koja mu je namijenjena. U tom poslu su naročito pomogle pokretne kino-aparature. One su o• mogućile da se film „gledao i tamo gdje se ranije nije ni pomišljalo na bioskopsku pretstavu,

Tako Su samo u prvih đevet mje= seci u 1948 gođini pokretne kimoaparature u Bosni i Hercegovini w• spjele da dadu kino-pretstave za 383.599 seljaka.

U Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini će se prema Zakonu o Petogođišnjem planu povećati do 1951 godine kinematografska mreža za sedam puta, kako bi na 10.000 stanovnika bio jeđan bioskop,

Bosna i Hercegovina na početku treće planske godine ima otvorenih 80 bioskopa, a u planu je da se tokom 1949 godine otvore daljih 50, za koje već postoje aparature i ostali potreban materijal,

U produktivnoj „Kkinmematografiji Bosne i Hercegovine stanie je bilo veoma jednostavno — fabula raza. Poslije oslobođenja u našoj republici radili su reporteri saveznog preduzeća za proizvodnju filmova »Zvezda film« sve do osnutka »Bosna film« u jesen 1947 godine,

Prva etapa rađa bila je organizaciono postaviti pređuzeće, te registrirati događaje u republici. Snimatelji »Bosna filma« imali su težak zadatak. Život u Bosni i Hercegovini me-

njao se svakim danom, jurio naprijed nevjerovatnom brzinom, upravo ključao, Nebrojeno mnogo događaja, nebrojeno mnogo .podviga i masa trebalo je zabilježiti i sačuvati na filmskoj traci. Samo preduzeće nije imalo nikakve tehnike za obradu matemijala. Snimatelji su svoj ma terijal slali u druga republikanska preduzeća i dobivali gotove proizvode -— mjesečnike, Na taj način većina ljudi koji su pojedine stvari snimali vidjeli su ih u gotovom, obrađemom obliku, bez mogućnosti da viđe i onaj materijal koji je uslijed grešaka otpao. To je otežavalo olklanjanje grešaka i usvajanje bdljez metoda rada. n

U 1948 godini »Bosna film« ie uspio đa kompletira svoju tehniku. u tolikoj mjeri, đa je bio u stanju skoro sve poslove oko obrade materijala vršiti sam, To je značilo veoma mnogo. Posljeđica toga bila je mogućnost brzog korigovanja i veće mogućnosti razvoja snimatelin i redaktora. Četrnaest mjesečnika »Bošna filma« rječito govore o tome,

Iskustva u tehničkom i umjefničkom pogledu redaktora, režisera i snimatelja »Bosna filma«, te ostalog osoblja, kao i organizaciona sređenost omogućili su početak rađa na

BROS

:

dokumentarnim filmovima već Kra= jem 1948 godine.

Tako je »Bosna film« oktobra 1948 završio svoj prvi dokumentawvni film »Novi ftemelji«, po scenaniju i u re• žiji Branka Majera, dok sada završava dokumoentami film »Na planini«, po scenariju Side Marjanović a u režiji Vjeke Dobrinčića, te dugomotražni film »Pruga Šamac—Sarazevo« (radni naslov), po scenariju i u režije Slobodana Jovičića.

Rad na dokumentamim filmovima je svjedodžba zrelosti kadrova bosamsko-hercegovačke produktivne kinematografije. Iskustva skupljena u toku rada, biće upotrebljena u 1949, kada je planiran i dugometražni umjetnički film, i

U slijedećim planskim godinama »Bosna film« ima da učini još mnogo, kako u pogledu sređivanja materijamih i tehničkih sredstava, tako i u popunjavanju umjetničkog i tehničkog kadra. Pitanje novih scenarija kako za dokumentame, tako i za buduće umjetničke filmove, trebaće preduzeće da riješi u suradnji sa Društvom Kmjiževnika Bosne i Hercegovine, Vjeko DOBRINČIĆ

Scena iz komedije »Dunđo Marole« od đdubrovačkog pesnika Marina Držića, čiju 400-godišnjicu ove gođine slavimo. Pretscava Jugoslovenskog dramskog pozorišta, režija B. Stupice

BIBLIOGRAFIJA

Borba za Petogodišnji plan. Govori Josipa Broza Tita, Edvarđa Karđelja, Borisa Kidriča i dr. Blagoja Neškovića na IV vanrednom „zasedanju Narodne skupštine FNRJ u okviru debate o budžetu za 1949 godinu. Štampa »Politika« Beograd, 1949. Cena 5 dinara.

Boris Kidrič: privredni problemi u FNRJ. Govori i članci: I. O karakteru privrede u FNRJ; II, O zađiugarstvu; III. Organizacione forme i muetođi privređivanja, i IV. Plan. Izdanje »Kulture«, Zagreb, 1948. Cena 45 dinara.

Moša Pijade; Pet godina narodne države. ·

Govor održan u Beogradu 28 novembra 1948 na svečanoj Akademiji u čast 29 novembra,

MUZEJI ISTRE

O muzejima Istre vrijedno je i potrebno voditi računa. Njih ima relativno mnogo na malom području (3), a smješteni su SVi na zapadnoj obali (Pula, Poreč, Kopar). Uslijed svog dugog postojanja osećaju se oni kao nužni sastavni dio istarskog Kkulturnog života i kao jeđan od najpovoljnjijih izraza lokalnog patriotizma Dpojedinog grada. Na njihovoj se sudbini naročito jako odrazila teška politička povijest Istre, dok u ovom ratu zamalo da nijesu u cijelosti pali žrtvom fašizma.

Danas muzeji u Puli i Poreču oživljuju. Uz velike napore bit će oni ne obnovljeni, već postavljeni ma nove temelje, kako to zahtjeva suvremena muzeologija. To iziskuje, dakako, golemi rad, jer od ovih muzeja, kako će se vidjeti, ostalo je jedva ne-

' Što.

Kad su še italijanski okupatori pripremali za rat, počeli su iz muzeja uklanjati na »šsigumije mjesto« sve što se dalo prenositi; među ostalim: slike Carpaccia, gotičku drevnu plastiku, mnoštvo asitnih arheoloških predmeta, uglavnom predhistorijskih i rimskih, veliku numizmatičku zbirku i dr. Ostavio je samo kamene spomenike i nešto s&itnih „predmeta (keramike, stakla, metala) manje vrijednosti, U vrijeme oslobođenja Pule, kad su maše narodnme vlasti preuzele muzej, nalazio se on u očajnom stanju. Samo je lapidarij bio na mjestu (u muzejskoj zgradi i oko nje), a čak ni namještaja (vitrina, ormara i sl.) nije bilo, Na osnovu sakupljenih podataka postavljeni su Italiji zahtjevi za restituciju pojedinih muzejskih objekata i čitavih zbirka. S druge pak strane, započeto je temeljito preuređivanje lapidarija, koji sadrži mnogobrojne vrijedne spomenike od predhistorijskih vremena, preko rimskih, ranokršćanskih, &tarohrvatskih, romaničkih. gotičkih, renesansnih do baroka, iz Pule i okolnih predjela, uglavnom Nezakcija.

Muzej je poslije oslobođenja proglašen arheološkim, pa je time konačno jašno određeno područje njegove djelatnosti i pravac razvitka u buđućnosti. Rađovi oko uređenja lapidarija se đovršavaju, pa će još u januaru biti otvorene narođu Pule i čitave Istre dvorane prizemlja (lapiđarij) i prvog kata (manji kameni spomenici, pretežito predhistoriski, i nešto sitnih arheoloških „predmeta, uglavnom iz Nezakcija), di

Porečki je muzej, sudeći po vodiču iz 1926, g., bio izrazit primjer ma-

lograđskog muzeja „zastarjelog tipa. Izlagani su svi predmeti koji su, pukim slučajem ili dobronamjernošću građana spojenom s neznanjem i nepoznavanjem | „suvremenih muzeoloških principa, dospjeli u muzej. O nekom smislu muzeja, njegovoj svrsi ili bar području njegove djelaimosti, čini se, da se tada nije mnogo Yazmišljalo. Među ostalim „izlošcima spominju se na primjer: crkvena odijela jednog. od porečkih biskupa, stare slike i tlocrti grada, dokumenti o Porečanima koji su sudjelovali u ratovima za talijanski »Risorgimento«, nagrađe diplome i medalje sporiskih utakmica i nekog istaknutog pobornika gimnastike u dvije male sobe; u velikoj dvorani: rimska ara s natpisom, dva kapitela iz X vijeka, natpis iz 1249. g, o gradnji zidina oko Poreča, predhistorijski silmi predmeti iz nalazišta u onom kraju Istre, ploča na uspomenu osnutka istarskog sabora 1861 8g., serija portreta članova grofovske porodice Carli, rimski mozaici, seljačke istarske škrinje itd. itđ. U tom muzeju bez sistema i ređa bilo je, kako je iz vodiča vidljivo, predmeta i veće kultumo-historijske i umjetničke važnosti.

Prošli rat donio je gotovo potpu-

nu propast muzejskom blagu Poreča. Netaknuti su ostali samo lapidariji.

Od predmeta muzeja sve je ođneseno

ili razvučeno. Vrijednije stvari vjerovatno su prenesene u Italiju ili tokom rata da bi bile »sačuvane« ili prigođom seobe članova Istarskog arheološkog društva. Mnogo je toga razbacano, tobože i opet »spremljeno«, po javnim i privatnim podrumima, magazinima i sl, Sigurno je znatah dio onog što je muzej posjedovao, otišlo u nepovrat. Za ono što se dalo ustanoviti, postavljeni su Italiji Zahtjevi za restituciju, koje je bilo vrlo teško izraditi, isto kao u Puli, jer su nestali i svi inventari. Muzejska dvorana (»Sala del nessuno«) oštećena je u bombardiranju.

Kako se po svemu vidi, razdoblje života porečkog: muzeja pod talijanskom okupacijom završilo je općčim rasulom, .

Prvi čas poslije oslobođenja Poreča bila je situacija u pogledu muzeja očajna: ni muzejskog materijala, ni zgrade, ni ljudi koji bi posao oko uređenja muzeja preuzeli,

Sad se pronalaze po Poreču i okolici muzejski predmeti i dijelovi bivših zbirka, otkrivaju se raznovrsna »spremišta«, — prikuplja se ono što se sačuvalo. Za muzej je određena

dvokatna barokna palača Sinčić, u kojoj se već vrše neke potrebne adaptacije, Prostrano prizemlje palače, (kojemu su pod i zidovi kameni, a strop sastavljen od drvnih greda), moći će poslužiti za muzejsko izlaganje kamenih špomenika, koji se sada nalaze u Martovom hramu i »Kući svetaca« Tim okupljanjem na jednom mjestu bit će »lapide« lakše pristupačne razgledavanju i proučavanju, Prvi kat zapremat će kulturno-historijska i umjetnička zbirka. Njezin sastav ovisit će o predmetima koji budu pronađeni i restituira= ni. U drugom katu nalazi se bogata knjižnica, koja će vjerovatno i dalje tamo ostati.

U daljoj budućnosti predviđa se u Poreču i etnografska zbirka, koja bi bila smještena u posebnoj zgradi.

Svim time bio bi ostvaren u Poreču muzej većeg opsega s više odjela, koji bi prikazivao mnoge pojave života ovog grada i njegove okolice u prošlosti i sadašnjosti,

'xređenjem muzeja u Puli i PoreČu imat će Istra dvije muzejske uštanove različitog tipa. Dok je muzej u Puli izrazito arheološkog karaktera, a po tom usmjeren pretežito prema naučnoj altivnosti. onaj u Poreču bit će, kako se sad čini, više progsvjetno-informafivne prirode, što ne isključuje, dakako, mogućnost naučnog rađa. Jedna i druga Vrst ustanova Istri je neophodno potrebna, pa će ti muzeji nedvojbeno vršiti važnu naučnu i prosvjetu misiju.

Dr Lelia DOBRONIČ 95 YE Tar Taa TT pini ATI IP Ka a O yBe BI or OB UP i SRE (Cara kvo aoDd

Novi broji »Socijalističkog

fronta«

Izašao je iz štampe prvi broj II godine čašopisa »Socijalistički front«, organa Cenfralnos komiteta Komunističke partije Hrvatske.

Sadržaj broja je sledeći: Odluke II kongresa Komunističke partije ·Hrvatske; Članovi Ceniralnog komiteta Komunističke partije Hrvaitske; Jure Franičević: Drugi kongres Komunističke partije Hrvatske: Mile Počuča: KPJ rukovodilac narodnooslobodilačke borbe i knjiga druga Tita »Borba za oslobođenje Jugoslavije« Ivan Šibl: Naša Armija u periodu izgradnje socijalizma;. Jakov Sirotković: O nekim osmovnim pitanjima teorije i metodologije planiranja i o njihovom primenjivanju u našoj praksi; Prikazi i beleške,

ndgovorni nrednik: Jovan Popović, Beograd. Francuska broj ? — Štamparija »Borba«, Beograd, Dečanska 31.

sa pogovorom. Izdanje »Borbe«, Beograd, 1948. Cena 4 dinara.

„Edvard Karđelj: prešernovo mesto v politični zgodovini slovens. ega naroda; Boris Kidrič: Nekaj misli ob obletnici Prešerno= ve smrti. Povodom stogodišnjice Prešernove smrti izdala Ljudska presveta Slovenije, Ljubljana, 1949. .'ena ?

Miloš Minić: O pooštravanju političke reakcije u Kkapitalističkim zemljama. »Mala politička bibiioteka«, sveska br. 17, Izdanje »Naprijed«, Zagreb, 1948. Cena 3,50 djnara. „Milan Stanić: Neprijateljska politika Vatikana prema Mrvatima. »Mala politička biblioteka«, sveska br. 18. Tzđanje »Nabprijed«, Zagreb, 1948. Cena 5,50 dinara.

J. A. Trantenberg: Opća kriza Kkapitalizma i buržoaska političxa ekonomija, »Mala ekonomska bibliotela«, sveska br. 19, Izdanje »Naprijed«, Zagreb, 1948. Cena 6,50 dinara.

A. Petrov: K pitanju o socijalističkoj reprodukciji. »Mala ekonomska biblioteka«, sveska br. 2. Izdđanje »Naprijed«, Zagreb, 1948. Cena 4 dinara.

Maksim Gorki: Dela. Knjiga XXII 1904 — 19930. Sećanja. Beleške. Uspomene Gorkoga o V. I. Lenjinu, A. P. Čehovu, Lavu Tolstoju, Sofiji Tolstojevoj, Sergeju Jesenjinu, Leonidu Krasinu i drugim ruskim književnicima i političarima. Preveli Rodoljub Colaković i Vera Stojić. Izdanje »Kultura«, Beograd, 1948. Cena 45 dinara.

Narodna čitanka. Odabrano štivo za kulturno podizanje širokih masa naroda. Čitanku je priredilo za štampu Odeljenje za narodno prosvećivanje Ministarstva prosvete NR Srbije, Beograd, 1248. Cena ?

— — | -_- ____, NOVI BROJ »RAZGLEDA« Tršćanski napredni časopis »Razgledi« posvećuje svoj prvi broj u 1949 godini pro= šlavi stogodišnjice Prešernove smrti. Na uvodnom mestu je članak redakcije o Prešemu; zatim slede članci: A. Budala: O italijanskim prevodima iz Prešema i M. „Ravbara: Antički elementi u Prešernovim »Poezijama«. Sem toga asopis donosi književni prilog B. Pahora: Crtica iz mladosti J. Godine Vrdelskega; priMaz predstave Canka.evih »Slugue• u Trstu i protest tršćanskih naprednih kulturnih radnika, književnika, slikara, muzičara i publicista »Za odbranu slovenačkog narodnog pozorišta« u "Trstu, protiv ometanja rada slovenačkog pozorišta kako od strane imperijalističke vojne uprave, tako i od strane likviđatoı jedinstva tršćanskog demokratskog pokreta — Vidđalijevih frakcionaša, koji su se srozali ma liniju imperijalističke politike.

a a i ———

SAOPŠTENJE ADMINISTRACIJE

Administracija »Književnih novina« raspolaže vrlo malim broiem kompleta lista iz 1948 gođine, od kojih je izvestan broj povezan u poluplatno.

Prilikom izvršavanja narudđžbina prednost imaju biblioteke i ostale prosvetno-kulturne ustanove.

Cena povezanom kompletu je 350.— đin. a nepovezanom 138,— din. U cenu nije uračunata poštarina.

Narudžbine slati na Administraciju »Književnih novina«, Francuska ul. br. 7, pošt. fah 617. wwez_II_–._A. enu spram ranu yarnrriZanersr Ye: uuunE; rare ri Iu UN OTO —

RBDAKCIONI ODBOR:

Jovan Popović, Čedomir Mindđerović, Marijan „Jurković, van Potrč, Vjekoslav Maleb, Isak Samokovlija, Janko Đomović i Dimitar Mikrev

—

PRETPLATA ZA MNNJIŽEVNE NOVINE

Za našu zemiju ma 3 meseca 35 dinara,

na 6 meseci 70 dinara i Ba godinu dana 140 dinara,

Za inostranstvo: na 3 meseca 50 dfnara, ma 6 meseci 100 dinara | na godMnu dana 200 dinara.

Rukopisi se ne vraćaju.

iroj čekovnog računa 1—270603%8 Poštanski tah bh

—-— ——f-- —_— o ~ —„>——=—