Књижевне новине

BDROJ 6

Mihailo

Knjige pripovedaka i pesama koje su do blizu kraja prošle godine izlazilo iz štampe sadržavale su u glavnom zbirke u kojima je zastupljen veliki deo predratnog književnog stvaralačkog rađa naših pisaca. Knji ge koje su objavljene na kraju prošle godine i koje se sada objavljuju sve više iznose plodove posleratnog književnog stvaranja, sve je više zasbupljeno u njima „prikazivanje života i lika čoveka koji je izrastao iz narodnooslobodilačke borbe. Zbirka »Izvidnica« Mihaila Lalića sakupila je u najvećem delu književne radove koje je pisac objavio u listovima posle 1944 godine,

Ove pripovetke sa malim izuzetkom obrađuju motive iz narodnooslobodilačkog rata, Glavni motiv koji se provlači gotovo kroz sve njih je borba naroda protiv okupatora i izdajnika, borba sa talijanskim o. kupatorima i četnicima, mučenje i strađanje naroda u kamenim ekspedicijama, nepokornost naroda osvajačima. U knjizi Mihaila Lalića piše povest o narodnooslobodilačkoj borbi čovek > iz naroda, piše je živim narodnim jezikom, trudeći se da povest knjiški ne doteruje, da događaje knjiški ne konstruiše već da ih opiše u surovosti i te= žini stvarno doživljenog,

Opisujući događaje iz marodnooslobodilačke borbe, Lalić je pratio žilavu i upormu borbu sela i seljaka iz kraja koji mu je vrlo poznat i blizak, za koga ga vezuju i mladost i ustaničke tradicije koje žive u tom kraju. Njegove pripovetke daju doživljaj jak, neposredam, proživljen u jednom ambijentu u kome je pisac' srođen i sa prirodom i sa čovekom. Snaga borbe i frpljenje muka je sva u tvrdđoći, u nesavladljivoj, otpornosti, u nesavitljivosti koja u smrtnoj opasnosti postaje još tvrdokornija. Čovek koji se u Lalićevim pripovet= kama bori sa okupatorom saliven je od čvrstine, upornosti i istrajnosti. U njemu ima sirove jedmostavnosti, u njemu nema razmetanja i Drecenjivanja. Iz te sirove jednostavnosti Lalić je prilazio prikazima ratnih do gađaja.

Njegovo pripovedanje je po Svojim motivima okrenuto opisima muha i stradanja naroda njegovog Kraja u borbama protiv okupatora. Taj kraj' ima Svoju specifičnost. On se, posle prvog talasa ustanka, nalazio izdvojen i udaljen od centara mnarodrmooslobođilačke borbe, On je bio zaokružen neprijateljskim snagama pod jakim i čestim udarima kaznenih ekspedicija, Na njegovom ferenu bila je strahovlada četnika, Čelnici su klali, masakrirali nepokoreni narod, punili tamnice, ali nisu bili u stanju da umište olpor. Teren na kome sa .odigrava narodnooslobodilačka „borba u Lalićevim pripovetkama je poprište oružanih sukoba .sa okupatorom i izdajnicima, ali pre svega taj teren je i mučilište, To je uslovilo da se u Lalićevom pripovedanju ispolji tragična nota koja se provlači u njegovim pripovetkama i da prevlada sumorna oblačnost u njima, u njihovoj sadržini, Prikaz poprišta borbe kao mučilišta sadrži momenite koji su veoma snažni i slikoviti u tragičnosti, To je opis pogibije onog dečka u pripovetci »Posmrine poTuke« koji pokušava da se bekstvom spase klanja i pada ežet u ruke dželatima, to je slučaj sa onim streljanjem oca i sina u vrlo sadržajnoj priči »Pusta zemlja« kada otac, da bi zadržao za sebe sina, dovodi ga u neizbežnu smrt.

Nota ftragičnosti koja je izbila iz uslova u kojima je pisac doživeo narodnooslobodilački rat, sam postupak pisca u obradi svojih doživljaja, u tome da ostaje u njima, da se ne nadvisuje nad njima, učinio je da se u njegovim pripovetkama ne oseća ono jumaštvo podviga, ono svetlo, veliko, vodeće u marodnooslobodilačkoj borbi, ono što je podizalo, čeličilo i preobražavalo ljude. Već u moltivima koji su svi izbili iz doživljaja ratne situacije na periferiji „narodnooslobodđilačke borbe sadrži se položaj boraca koji je u većem broju ovih motiva bespomoćan. To su mučenja po zatvorima, klanja, streljanja, ubijanje ranjenika, staraca 1 dece, To su pustošenja i uništavanja naroda od strane četnika, U pripovetkama Mihaila Laliča narod nije pašivan prema tome, nije samo u zZbegu, već i u ljutoj borbi, u nepokornosšti smrti, u prkosu, odvažnosti, visokoj karakternosti u najopasnijim frenutcima života. No veličina držanja boraca ipak ne „nwnadvisuje sliku bezobzime i istrebljivačke surovosti okupacije u realističkom postupku Mihaila Lalića., Borba opisana u pnripovetci »Izvidnica« me izražava omu heroiku narodnooslobodilačkog rata u kojoj je odđ Velikog značaja svest, predviđanje, strategisko uništavanje neprijatelja. Izvidnica u Toj pripovetci nagazi na neprijatelja i partizanski odred potuče ga zato što je nagazio na njega i iznenadio ga na spavanju. Opisi u toj pripovetci su veoma živi i verni, u njoj ima dobro nađenih karakterističnih detalja i senčenja likova, ali u samoj fabuli ne leži primer one epopeje rukovodeće sile narodnooslobodilačke borbe, koji je pisac u njoj hteo dati. | ;

Sve pripovetke koje je Lalić posvetio u ovoj knjizi motivima iz narodnooslobodilačke borbe ubedljivo pokazuju da je on duboko uživljen u događaje koje je sagledao iz bliza, da je poneo u sebi i zemlju na kojoj su se ti događaji ođigravali i ljude koji su u njima bili akteri. On je težinu surovosti i tragičnosti tih događaja uneo u svoja pripovedanja. Postigao je da ona budu upeča{ljiva svojom 1stinitošću razvijajući događaje u SVO me životnom toku. Borci u njegovim pripovetkama izrastaju 1Z naroda,

ni, i Lalić ima književne

OSVRTE VA RNJIGE

Lalić: „Izvidnica”“

IZDANJE „PROSVETE« — BEOGRAD '

Oni su &eljaci, no pored toga što ima među njima seljaka komunista, ima u Lalićevom „pripovedanju i stihijnosti u tom izrastanju. U pripovetci »Tri dana« javlja se junaštvo u borcu u času smrtne opasnosti iako se trenutak pre toga pokolebao, izgubio veru u narodnooslobodilačku borbu. Stihijnost je u nekoliko vezana u Lalićevom „pripovedanju i za ustaničke tradicije prema kojima Lalić ina Žive ljubavi i kulta.

Naklonost Lalića prema epskom, prema slobodarskim tradicijama SVO ga kraja inspirisala ga je da kreira jedan lik koji je najsvetliji u njegovom pripovedanju, a to je lik Ra-

'de Bašića, hrabrog i popularnog od-

metnika iz vremena austro-ugarske borbe koji je svoje slobodarstvo preneo i u narodnoosiobodilačku borbu. Lalić je uspeo da u njemu oživi izvesne karakteristike i viteške crte narcda, Rade Bašić ima nečeg epskog u svojoj ličnosti. On je ustanik, slobođar, neustrašiv, viteški karakter, nepokoran zavojevaču. On je patriot, ponosan svojim „narodom, častoljubiv, pun prezrenja za izdajice, za čet nike. Lalić ga je prikazao u ambijentu u kome je njegova markantna boračka ličnost sputana. No i u tom ambijentu on je velik, velik u svojoj ponositosti, nesavijenosti, moralnoj čistoti, poštenju i prirodnosti. U njegovoj karakterizaciji ima sklada, realističke plastičnosti i vernosti, a sa vrio malo jlustrativnih detalja Lalić je postigao da u živom realističkom portretu prikaže njegovu markaninu ličnost u snazi marcijalne muškosti, nepokolebljivosti i hrabrosti, Naročito je izrazita njegova impozantnost, njegova viteška mirnoća, u momentima panike, kađa je sve oko njega uzrujano i usplahireno.,

Lalić je saživljen sa životom ljudi iz naroda svoga kraja. On poznaje njihove osobine, njihove osobenosti, mentalitet i psihologiju. Kada piše njihovu istoriju on je među njima i u njima. On zna kako oni izražavaju Svoju misao, svoju ljubav i svoju mržnju. On poznaje njihov „govor, njihove međusobne odnoše, Ličnosti u Laličevim pripovetkama govore svojim narodnim jezikom, Iz njihove riznice jezika on crpe blago za svoje Sugestivne književne opise prirode, podneblja, ljudi, događaja. On se pomalo sa tim blagom i razmeće, ne zadržavajući se uvek na prostoti, jedrini i živopisnosti bogatstva jezika. A. jezik u njegovim pripovetkama je zaista lep, preliva se u svojoj svežini, prirodnosti i čistoti.

Lalić u slikanju čoveka iz naroda svoga Rkraja ne daje još ono što je najtipičnije u njemu, ne uspeva mu još da zahvati dublje u mudrost narođa, da iznese ono što je najjedrije u narodnoi duhov:tosti. ali n egav čovek nije književna shema. on je istisnage da ga prikaže na razvojnom putu i životno i književno realist čki ubedljivo. 'U pripovetci »Pusta zemlja« lik Sretka je izrazito lik živog čoveka jer je Lalić uspeo da u vrlo kratk,m crtama prikaže njegova svojstva seljaka koji drhti nad svoiom imovinom i životom

svoga sina, koji sve prikr va u sebi ali koji bukne elementarnom snagom u času smrtne opasnosti.

Mali broj Lalićevih pripovedaka o-

stavlia utisak celine, U jednom broju

Od glavnog druma Skoplje — Ohrid, selo je udaljeno desetak kilometara i vezamo je kozjom, planinskom. stazom, tako uskom, da je čoveku teško očuvati se od vrtoglavice, ako pogleda u ponor, obrastao u mrko-crvene grmove. Drugi je put noviji, izgradili su ga zadrugari, a dovoljno je širok i za najveći kamion zadruge. . a eii

Na Boškovom mostu, poslednjoj autobuskoj stamici za Lazaropolje, dočekuje nas čovek mršavog ali rumenog, neobrijanog lica, sa nemarno zabačenom kapom, ispod koje vire zamršeni čuperci guste kose,

Naš vodić koji se ne odlikuje govorljivošću, hitro, skoro podskakuJući, korača ispred mog konja i ravnodušnim „izrazom „posmatra sivu daljinu planinskih vrhova. Želim 4a razgovaram. Nudim čoveka žcyigaretom i pokušavam da ga otrgnem od strogosti poslovnih ljudi, Malo po malo postaje govorljiviji,

— to, bratac, kako ti je kod das

a ti zapiši, Sto pedeset kuća u selu, a svih sto pedeset u zadruzi, Nije baš da je bilo bez teškoća. Bilo je teškoća, još te kako. Ja sam pre rata kućio kuću, a nikako da je okućim. Potucaš se, na tuđem ti poslu krv iz dlanova puste i — ništa, Brimeš se, kako ćeš naći parče za zakrpu po-

. cepanih čakšira, A danas pljuneš u

šake, pa koliko uradiš toliko tebi na trpezu... Dvojica od drugova sa kojima pu-

' tujem zaoštali su. Naš vodić uspo-

rava hod da bi ih pričekao., Produžavam sa četvrtim drugom, koji drži obema rukama vlažnu grivu Svog beličastog konja, Put postaje težak. · Naglim zaokretom iz klanca prelazi u usku mrazovitu stazu, koja se nemilosrdnim zamahom penje u visinu.

U sam sumrak pred nama se ukazuje selo razbacamih kuća, uzidđanih skoro u stenje. Poslednji otsjaji vedrog dana s mukom odražavaju SVOju mraznu bledoću nad vrhovima Bistre, Polako, jedna za drugom, pa-

· le se svetiljke po kućama. Na ble-

dim Kkvadratima. prozora ocrtavaju se siluete zabrađenih žena i dece, dajući neku osobenu živost planin= skoj noći, U »Glavnoj« ulici, nedaleko od velikog zadružnog doma, uprkos hladnoći i mraku, živo je. Ne-

' koliko dece okupilo se u gomilu. U

rukama bucmaste devojčice stislo se maleno jagnje, bele glave i dugih

fankih nogu. Prilazi nam čovek du-

pripovedaka kao što su na primer »Iri dana«, »Vučići«, »Pobjeda na Šancu«, ne razaznaje se ispoljenije osovina na kojoj se drže ispripovedana zbivanja. Opisi bitke su tu vrlo živi, ali ih jedna izrazitija fabula ne povezuje, ili ta fabula nije pripovedački tako pretstavljena da ona ostane žive u svesti čitaoca kada se svi detalji pozaboravliaiu, Pripovedsču., Laliću pretstoji još da reši izbor moti va za pr.povetke, takvih koji će nositi u sebi tipsko iz života, jedinstvenijih, reljefnijih „sažimajućih fabula. Da je on na putu da te probleme reši pokazuju pripovetke »Rade Bašić«, »Pusta zemlja«, »Pretsmrtne poruke« koje se pamte, koje svoje jako umetničko i realističko dejstvo postižu i snagom svojih koncepcija i jedinstvom obrade. Kao put ovog ovladavanja „materijom navešću i primer »Slučai Kerošev ća« gde je Lalić uspeo ra reportažni materijal realistič kom književnom obrađom uzdigne do umetničke pripovetke.

Laliću kao pripovedđaču pretstoji i savlađivanje kompozicije pripovetke. U njegovim pripovetkama ili neđostaje (češće) ona poenta u kojoj se Sažme dramat ka zbivania i događaja, u kojoi kulminira ono što je najemotivnije, najpotresnije u zbivanju i doživljajima. ili je (ređe) takva poenta konstruisana i kao pridođata pripovetci. Poenta u pripovetci »U planini« je očevidno sfiilizovana sa potsećanjem na epsku poeziju, u pripovetci »Vučić« je u izvesnoi meri rasplinuta, u pripovetci »Pobjieda na Šancu« neuz– budljiva i nepotresna itd. U živoj, vr lo emoftivnoi pripovetci »Preftsmrtne poruke«, konstru:sana poenta sa čobaninom ruši veoma snažnu i impresivnu realističku uverljivost koju ta pripovetka nosi.

Vrlo plastimna u istinitosti i izrazitosti je u Lalićevim pripovetkama slika krvoločnosti četnika u vreme okupacije, Ta slika je jedna od najuspelijih u dosadđašnjoi literarmoj obradi ovog motiva. Monstruoznost njihovih zverstava nad narodom ispoljava se iz njihovih postupaka koji su sa snagom životne istinitosti pretstavljeni u Lalićevim pripovetkama. Izdajnički oružani ološ osvetljavan je sa svih strana „njegovih zločinstava, u njegovom divljaštvu, podlosti, proždrljivosti, bezdušnosti, bestijalnosti i kukavičluku, Nakaradnost četnika kao ljudi ispoljava se ne iz toga što bi Lalić tu nakaradnost potcrtavao, već iz njihovih VvVerno, živoinmo sadržajno prikazanih nasilja nad nezaštićenima, nađ ranjenicima, starima, ženama, decom, nad zatvorenicima. Ima epskoga u onoj slici pripovetke »U zbegu« starih i nejakih koji se listom uklanjaju od četničke Kkrvožednosti, uništavanja i pustošenja., Mihailo Lalić je kao pripovedač u razvitku. On je i sa ovim svojim pripovetkama koje su sakupliene u zbir ku zauzeo lepo mesto u savremenom stvaralaštvu naše Književnosti, Niegov pripovedački rad u svome sazrevanju pokazuje kvalitete realističkož fretiranja doživljene stvarnosti. Književne kritike, uredništva „časopisa, udruženje pisaca morali bi se založiti đa se tovripovedački falent Mihaila Lalića još više razvije i donese još bolje umetničke rezultate.

_ Velibor GLIGORIC

RNJIŽEVNEINOVINE

_ Ofvoarmje Instituta za društvene nguke

0.

U trećoj godini svog Petogodišnjeg plana narodi Jugoslavije neumorno i Ss nesmanjenim elanom produžuju delo izgradnje socijalizma u svojoj zemlji, Oni svakog dana postižu nove Uuspehe i pružaju tako najrečitiii i najstvarniji odgovor svima onima Koji im čine zapreke i smetnie u tom radu: i imperijalistima koji se ne mogu

'pomiriti s činjenicom što se Jugosla~

vija istrgla iz Kkmaea kaopitalističkih zemalja i »kritičarima« iz zemalja narodne demokratije koji sipaju na našu Partiju i na naše narode klevete zbog tobožnje izdaje socijalizma.

U takvom položaju, pored prođuženja mobil zacije snaga svih trudbenika na ostvarivaniu Petogodišnjeg plana, pojavio se problem sistematskog rada na podizanju visokokvalifikovanh kadrova koji će teoretskim uopštavanjem postignutih rezultata da ti potsticaje za nove uspehe u izgradnji socijalizma, čuvati i produbljavati čistotu u ideološkoi borbi, davati teoretske smernice za rukovođenje celokupn m naučnim radom kod naš,

razraditi sa stajališta marksizma-lenjinizma našu prošlost, našu narodđ-

” nooslobodilačku borbu i njene rezul-

tate, naše kulturno nasleđe i čitavu problematiku koja ie s tim oovezana.

Svi ti razlozi uslovili su potrebu formiranja jednog naučnog centra gde

bi se Wroncentisao ovai rmd. Tai cem-

tar biće Institut za društvene nauke koji ie otvoren 3 februara u MBeogradu. Svečanom otvaranju prisustvovali su: član Politbiroa CK. KP Jugoslavije Milovan Đilas. član CK KP Jugoslavije Veljko Vlahović, min'star za nauku i kulturu Vlade PNRJ Rodoljub Čolaković, direktor Direkcije za informacije Vlade FNRJ Vlad mir Dedijer, pređavači i slušaoci Instituta.

Svečanost je otvorio direktor Instituta za društvene nauke Bor's Ziherl, a zatim ie u ime Savezne vlade govorio ministar za nauku i kulturu Rodoljub Čolaković. Drug Čolaković je, između ostaloga, rekao:

— Osnivanie Instituta za društvene nauke pretstavlia važan datum u našoj socijalističkoj izgradnji, u borbi za socijalističku Jugoslaviju. Uloga društvene svesti u izgradnji socijalizma igra ogromnu ulogu, što je sasvim razumljivo kada se ima na umu činjenica, đa je to prva društvena zajednica u razvitku čovečanstva u kojoj ljudi, savlađujući stihiju u odnosima proizvodnje — osnovnim odnosima svakog društva — s<voesno inhrađu'u svoi vlastiti život. što znači da njihova društvena aktivnost u eve većoj meri ima za posledicu ono što su oni unapred postavli kao svoj cilj. To u suštini pretstavlia onaj, po Engelsovim rečima, »skok iz carstva nužnostfi«, u kome se kretalo čovečanstvo u svim antagonističkim društveno-ekonomelrim farmneijr ma. »ti onmsafvo .slaebnde« kome, po neumitnoj zakonitosti istoriskog razvitka idu narodi, savlađujući borbom sve prepreke na tom putu.

Naša domovina srećna je što spada među one zemlje koje su na dnevni red kao svoj neposredni zadatak postavile izgradnju takvog »carstva slobode«, To je bilo mogućno blagodareći pobedi koju je naša radn čka klasa u savezu sa ostalim trudbenicima irzvojevala u našoj revoluciji, A ta pobeda ie mogućna i postignuta zato što ie na čelu narođa, šla takva partija kao što je naša Komunistička partija na čelu sa drugom Titom.

— Stanje na ideološkom fromtu u našoj zemlji — rekao je dalje ministar Čolaković — ne zadovoljava, iako su u tom pogledu učinjeni veliki napori i postignuti značajni rezultati, U našim školama. na univerzitetima. u akademijama nauka još se oseĆa uticaji nama tuđih, nenaučnih i reakcionarnih shvatanja koja sprovode ljudi koji ili nisu spošobni ili neće da prihvate naprednu naučnu misao.

Mi ioš nemamo dovoljno kvalifikova-

nih ljudi koji bi ih mogli zameniti na mestima s kojih oni ta shvatanja sprovođe. Ovo naročito važi za društvene nauke, za onu široku naučnu oblast u kojoj se najlakše kamufliraju razni reakcionari i nadrinaučnici. A upravo u toj oblasti pred nama su ogpromni zadaci. Na primer: treba podvrči ponovnoj oceni s gledišta nauke svu našu prošlost i odred ti ono što pretstavlia naše kulturno nasleđe; treba dublje izučavati i razrađivati sve ono što ie već dato o našoj revoluciji, u radovima druga Tita i Kardelja: treba teoretski razraditi proble matiku maše sociialist čke izgradnje — kako ekonomike takoinadgradnje; treba razvijati književnu kritiku itd.

Pored th takoreći normalnih, zakonomernih pojava u borbi na ideološkom frontu socijalističke izgradnje mi smo se našli pred pojavom koja nije ob čna. U našoj socijalističkoj izgradnji nas ne napađa samo imperijalistički svet nego i SSSR i zemlje nove demokratije. optužujući nas neo pravđano i klevetnički za ni manje ni više nego izdaju socijalizma. U toj, komun' sta nedostojnoj kampanji protiv naše Partije i zemlje, kojoj je cilj da demorališe naše liude u njihovoj borbi za socijalizam, za svoju bolju budućnost, za jačanje antiimperijalističkog fronta u svetu. naši kritičari se obično služe citatima iz Kklasika marksizma-leniinizma. (Tu mislim na one koji pokušavaju da »teoretsk'« objasne naše »otpadništvo«, a ne na one drekavce sa raznih radšiostanica koji čeprkaju po arsenalu buržoaskih kleveta protiv SSSR i time obas'paju našu zemliu). To nam nameće obavezu da još temeljitije izučavamo marksizam-lenjinizana kao večito živo i stvaralačko učenje, da usvajamo njegov smisao i duh kako bismo našu načelnu i pravednu borbu protiv citatologa i dđogmatičara mogli voditi onako kako to ona i zaslužuje: solidnim argumentima i činjenicama iz naše stvarnosti, osvetljenim teorijom marksizma-lenjinizma.

Zbog svega toga, otvaranje ovog Instituta pretstavlja važan datum u na– šoj borbi za socijalizam. Naša Partija i Vlada ulažu velike nade u ovu ustanovu i očekujiu da će kadar koji se u njoi bude školovao znatno doprineti našoi borbi na ideološkom frontu. Naša Partija očekuje da ovaj Institut da je ljude naoružane solidnim znanjem koji će moći svojim radom na univer-= zifetima, u partiskim. školama, kroz našu partisku i stručnu štampu po9omoći da se. što brže i bolje ostvare odluke Petog kongresa KPJ u pogledu borbe za idejnost i naučnost u našim školama i naučnim ustanovama, u pogledu borbe protiv idealizma i mistike, u pogledu borbe za istinsku nauku, njenu pobedu i procvat. Na vama je. drugovi, da opravdate te nade i ta očekivanja. Učite i radite neumorno. oružajte se znanjem koje je tako potrebno našoj zemlji, i imaite stalno na umu: našoj Partiji i našoj socijalističkoj domovini nisu

LAZAROPOLJE — IEDNO SELO NASE SOCITALISTICIKE, DOMOV.NE

gih brkova i duboko „usađenih, živih očiju i odmahuje „glavom. — Dete, — veli neodređenim gla-

som, osluškujući u isto vreme promukli ljutiti lavež pasa koji dopire odnekud sa kraja sela, Zatim otegnuto, skoro kroz zube: — Kurjaci, đavolji sinovi. Znaju za našu mladunčad, pa ih glad goni u naše toroVe, — I zatim, više kao za sebe, pokazujući na grupu ljudi sa puška-

ma: — Večeras će đežurati kraj sta-.

da. A i šta ćemo drugo. Ranije ih nije toliko bilo, a. nije bilo ni toliko ovaca, A sad, pasji reakcionari, kao da su osetili naše bogatstvo,

Jedan drug i ja otseli smo kod pretsednika rađne zadruge „Grujovskog. To je visok čovek, velike lepe glave i neobimo jakog grudnog koša. Nisam ubeđen da je stariji od triđeset pet godina. Razgovaramo u sobi punoj zadrugara, koji su došli pretsedniku, svakako, rađi nas. Iako uređena, soba je pretrpana stvarima — drveni razboj sa mnoštvom ra zapetih belih konaca, uza sam zid kao harfa, krevet, šporet, radio, sto i velika klupa, Razgovaramo Živo, kao da se poznajemo mnogo godina;

' osećam da su nas rado primili, Ge-

stikulišući snažnim rukama, pretsed nik priča:

— Posle jedne najezde albanskih balista, selo je opustelo. Ljudi su se rasturili po raznim krajevima Makedonije, a vratili su se, uz svestrano zalaganje i inicijativu komunista Lazaropoljčana, početkom dčetrđeset i pete. Prvi koji su se vratili pokušali su da stvore nešto. Ali — teško. nije bilo ni sredstava, ni ovaca, ni konja. Razmislismo i odlučismo. Odđnekuđ se stvorio jedan razboj i našlo se tri kilograma vune. (Prazne smo jastuke posle napunili slamom). Počesmo s ovim čim se moglo, zašukasmo rukave i latismo se rada. Utkivali smo mi, drugovi, ovom Vunom u prve naše tkanine i sve nade. Ali tih nekoliko tkanina bile su samo mustre. Skupljaju se drugovi, gledaju delo i vrte glavama: EB lepo je ovo ispalo, Pa će tek meni: Ajde ti, Taško, pođi sa ovim ministru. Primiće te, vele, naš je čovek, pa ako mu se dopadne, daće vune koliko nam treba, Mislim se ja i vidim

nema mi druge: Treba stvoriti kolektiv, a zato trebaju ljudi. Znači ljudi će doći ako bude rada,

Iz daljine dopire lavež pasa. Visok, suv seljak u građanskom odelu, naslonjen bradom na pesnice i zagledan u radio, osluškujući u isto Vreme i tihu muziku i lavež seoskih pasa, dobacuje:

— To oni na kurjake,. Zbilja, ove ih godine ima mnogo...

Prečuli smo njegove reči, očekujući priču pretsednika,

— Pođem ja dakle u ministarstvo. Stojim pred vratima ministra i češem se po zatiljku. Dobro, velim sebi samome, a ako on neće hteti da o ovome razgovara sa mnom? A drugim glasom, opet sebi samome: Uđi, Taško, ljudi čekaju na tebe da ispuniš zadatak.

— Plašio si se?

— A. nije, ali eto. Idem kod ministra, Nije, da kažeš, čovek kao ja, iz sela. Treba s njim umehi i razgova-– rati. Pokucam, znači, i uđem. Kad unutra, a ono moj prijatelj iz borbe. Zdravo, velim, druže, i odmah o ministru. A on se osmehuje i pita šta će mi ministar. Mogu, veli, i ja pomoći ako je reč o nečemu. Ispričam ja njemu sve i pokažem mu prve tkanine, A on se smeje: Odlično, veli, daćemo vam koliko treba vune.A ministar? — Ministar, — na to će on, — ja sam. Eto vidiš, takav je bio prvi naš korak. Otada niko od naših nije pošao u pečalbu.

— A danas? :

— Danas je drugo, danas imamo i vune i razboja, sopstvenu proizvodnju ćilimova i tkanine, blizu četiri hiljada ovaca, krava...

Pričanje je prekinuo glas sa radi-.

ja. Jedna od demokrafskih radiostanica, u &vojoj emisiji za „Jugoslovene. daje članak iz »Nove borbe«. Čovek koji je dotle pažljivo slušao muziku i dalje je naslonjen na

pesnice, Sluša, i trepćući crnim, gro-

zničavo svetlim očima, prekormo ·'kao da će radio-talasi poneti njegov glas, govori u samu skalu aparata:

— Eto kako oni nama, o našem

socijalizmu, Kao da mi nismo što i

oni, kao da ih mi manje volimo, Pred ponoć oprostili smo Se, po-

želivši jedno drugom laku noć,

· leko odatle

U rano. vedro jutro, puno svetlucavog plavetnila polazimo da razgledamo selo. Jedan od brigadira pokazuje nam nove, dobro uređene štale, pune rasnih krava, mlad:h bikova i konja. (»Ranije ih nije bilo, ali će ih ove godine biti mnogo više!«) Iznenađuje me koliko se selo ızmenilo za onih nekoliko meseci otkako sam poslednji put tu bio, Na ranije pustom brežuljku, nedaleko od nove milicionerske stanice, izdižu se četiri nove, moderne zgrađe, nedavno dovršene, i jedne u izgradnji, Nedadovršava se. ogromna zgrada u kojoj će se izrađivati ćilimovi i domaća tkanina, a odatle će, preko ćilimarskih kurseva, devojke iz mnogih mesta Makedonije poneti dovoljno znanja da u bele niti protkaju svetle boje naše budućnosti.

Kakvo je bilo, kakvo je i kakvo

će biti ovo selo? Starac đevedesetlo- '

godišnjak pričao nam je te večeri priču koju je čuo od dede devedesetogodišnjaka: Pred dvesta ili trista, ili možda i više godina, na ovome mestu bio je samo kamen i leglo medveda, U okolini, u jednoj pećini, naselili su se ljudi iz nekog popaljenog sela, krijući se ispred tumskih gospodara. Jednog su dana prošli Turci pored' pećine i ulogorili se na puškomet odatle, Iznenada' u pećini je zapevala đevojka. Meka, lepršava pesma dovukla je turske predstraže do skrovišta ljudi...

. I kad su se Turci udaljili brišući svoje krvave jatagane, od svih ljudi u zbegu, kao čuđom. nekim, ostao je živ samo. jedan — Lazar, On je prvi koji je sagrađio kuću na ovoj visini; po njemu je selo i dobilo ime, Od svog postanka .Lazaropolje je nekoliko puta pustošeno... Kolera.. najezde.. požar. Osiromašeni ljudi su bili prinuđeni da napuštaju svoja ognjišta i· da pođu u svet, u mučno pečalbarstvo, ostavljajući decu i žeme i prođavajući mladost za koru hleba. A otkako je počeo nov život, u selu se još niko nije razboleo od gladi, niti je nevolja naterala ljude da napuste svoj dom, ·

Uveče se ponovo srećem sa pretsednikom zadruge, :

— Čini mi se, priča on, đa još nismo postigli sve, Ima, a i biće još

potrebni znalci citata i ljudi mrtvog knjiškog znanja, nego borci koji će s

vrhunaca naulhe umeti da verno sagledaju našu stvamosšt i koji će biti spo. sobni da je, zajedno sa ostalim trud=

benicima naše zemlje, menjaju u du-

hu učenja marksizma-lenjinizma, a

na dobro i sreću svih naših ljudi rađa. O značaju, karakteru i načinu ra-

da u Institutu za društvene nauke go-

LEN je direktor Instituta Boris Zierl. — Zadatak Instituta za društvene nauke, rekao je između ostalog drug Zherl, jeste pre svega da izgrađuje kvalifikovane kadrove koji će biti sposobni da na našim višim školama predaju „marksist čko-lenjinističku teoriju, da rukovode fteoret= skim radom u našim društvenim organizacijama i da učvrste kadar naše napredne marksističko-lenjinističke publicistike.

Kada govorimo o teoretskom vaspitanju kadrova mi mislimo na dve stvari: prvo na usvajanje „naučne marhksist:čko-leniinističke teorije, koja otkriva osnovne zakonitosti raz-

vitka u prirodi i u društvu, pretštav=

lja najpouzdaniji kompas kako u nau= ci tako i u politici; drugo, na stvaralačko primenjivanje osnovnih postavki marksizma-lenjinizma, na njihovo konkretizovanie u sklađu sa istoriskim posebnostima date zemlje i naroda, na naučno istraživanje tih posebnosti pomoću marksističko-lenjinističke teorije i na bogaćenje same teorije postignutim rezultatima u istraživamju posebnog, konkretnog, I prvo i drugo prepliću še međusobno: izučavajući opšte postavke marksizma-leniinizma. mi ih radi bolieg usvajanja ilustrujemo konkretnim materijalom iz naše stvarnosti, i obrnuto, izučavajući našu konkretnu stvarnost mi u njoj otkrivamo delovanje cpštih zakonitosti koje su na osnovu ogromnog konkretnog maferijala i nadovezujući na naučno i filozofsko nasleđe utvrdili klasici „marksizma= lenjiinizma. U ovom dvostrukom smislu odvijaće se fakođe i rad našeg Instituta.

Istitut za društvene nauke nema karakter škole ili fakulteta. Njegova je svrha da kandidatima za predavače marksizma-lenjinizma i drugim radnicima na feoretskom frontu omogući nesmetano i sistematsko, planom utvrđeno jzučavanje napredne druš-= tvene nauke. Bilo bi pogrešno očekiva ti da ćete u licu predavača u ovom Institutu naići. na korifeje čija je reč poslednja reč marksističko-lenjinističke nauke. Pređavanja će u našem Institutu imati prvenstveno karakter uputstava za samostalne studije.

Osnivanie Instituta za društvene nauke izraz je preke potrebe·.u kvalifikovanim „kadrovima predavača i lektora marksizma-lenjinizma. Kao što je to slučaj na svim drugim područjima naše socijalističke izgradnje mi pristupamo osnivanju ovog nmšeg Instituta našim sopstvenim raspoloživim snagama. Ali, kao što je to slučaj na svim modručjima naše socijalističke izgradnje, mi i ovom našem radu pristupamo čvrsto uvereni da će on uroditi plodom i da će naš Institut časno ostvariti zadatak koji mu je postavlien od strane naše Partije i Vlade. Mi smo čvrsto uvereni da će iz njega izlaziti novi kadrovi kvalifikovanih radnika na teoretskom frontu, koji će svojim radom doprinositi neprestanom podizanju samog Instituta na sve veću visinu.

bolje, Znaš li šta ćemo učiniti ove godine? — naginje se prema moni, pokazujući red zdravih zuba, čvrsto usađenih u rumene desni, — Ove godine će biti borba za nadmašivanje normi a smanjenje radnog dana na sedmočasovno radno vreme, Vidiš, nama mnogo treba, i mi ćemo to stvoriti, Zašto, recimo, za jednu godinu ne bi povećali stado sa još nekoliko hiljada, kad za to postoje uslovi. Nema «eksploatacije. lihvarstva, pljačke. Stvaramo za sebe, za otadžbinu, pa kad je tako — na juriš. A i druge smo zadruge pozvali na takmičenje, Mi ćemo i ljude izgrađivati. Uspeli smo sa stoproceninim opismenjivanjem imamo i veliku biblioteku, pa eto naši ljudi i u marksizam već ulaze, Nova hidrocentrala, koju ćemo u proleće pustiti u pogon, obrađovaće naše ljude. Ne verujemo da će se naći neko koji bi po dobru spominjao svoju pro= šlost. Eto borba je skoro, takoreći

. dijalektika...

” — Kako to?

— Pa tako. U početku se nekima činilo smešno; stoje na konferencijama i duvaiu sebi u brkove, A. iok, vele, kako ćemo, mi to svi zajedno. A ako mi ovce ne bleje u kući rođenoj, kako ću decu prehraniti? U nje-

ga bednjaka koza ili jedno dve ovce.

On se ceo dan potuca, deca pomalo bleda, ali ipak teško mu je da shvati: sve zajedno! A kad ono naš kolektiv uneo deci u lice rumenilo i zdravlje, Pa eto svakim danom je sve bolje. Takoreći postajemo selo bogatih bez ijednog siromaha, '

I dok priča o razvitku čilimarstva u novoj zgradi, kažiprstom crta svom punom kolenu: 7

— Razboje ćemo kao vojnike ovako poređati, cveće čemo između svakog razboja posaditi, neka devojka-

STRANAS

ma koje buđu dolazile iz drugih se- a

la da uče, bude lepo, To ja tebi ovako, ne mora se o tome čak ni pisati. Mi ćemo poređ stočarstva. mle-

karske 'proizvodnje i zemljoradnje i prenoši.

dalje negovati ćilimarstvo i ti ga u druga mesta. || A zatim, pokazujući intimnim po-

| kretom glave na svoju trogođišnju :; · devojčicu, koja se zanela uspavljiva-

njem lufke, tiho, više u šali, zašapće:

— Neka njoj i njenim vršnjacima

kuće budu pune mekih ćilimova. Vidiš, takva je naša dijalektika,

Slavko JANEVSKI