Књижевне новине

ei “ha

| BROJG

e) KNJIŽEVNEINOVINE aaa a e ———

! BU MAIN IIMD irnErk:2 Ratni zločinci kao ugledni arbini

Ovih dana u Zapadni Nemačkoj i vima, nastavlja sa svojim propovedi. a

Najzad je, 2 februara ove godine, u Budimpešti počelo suđenje kardihalu Mindsentiju, jednom od glavnih \vođa imperijalističke špijunaže i kontrarevolucionarne delatnosti „protiv mlađe narodne demokratije u Mađar– skoj. Svaki demokrat mora da se rađuje tome što je mađarska demokratija najzad smogla snage da izvede na sud velikog ratnog zločinca i imperijalističkog agenta, ođevenog u prvosvešteničku odeždu i miropoma–

jer je mogla jačim argumentima optužiti Mindsentija i mađarsku reakCIJU, a svetskoj demokratiji pomognuto je time što je još jednom vrlo efikasno demaskirana volstritsko-vatikanska igra, : Tada, o zagrebačkom procešu, ćutala je sva štampa i propaganda Sovjetskog Saveza i zemalja narodne demokrtije, Tek posle protesta s jugoSlovenske strane objavljena je kratka Vest da se u Zagrebu sudi grupi špi~

je nedavno članak Džona berlena, u kome se pisac trudi da dokaže kako je američki trgovački sloj najviše doprineo današnjoi ekonomskoj snazı i visokom nivou civilizacije u Americi. U vezi s tim on podvrgava oštroj kritici engleskog socijalistu Harolda Laskia koji se usudio da u svojoj knjizi »Američka demokratija« nepovolino okarakteriše američkog biznismena i američku »trgovačku kulturu«. Kako se po Čemberlenovom mišljenju ovakve knjige ne

okupacione vlasti izvele su pred sud pretsednika Komunističke partije Za-

padne zone Rajmana, a da bi stvar vj

bila jasnija, u isto vreme pustile su iz zatvora ratnog zločinca, istaknutog

· Hitlerovog saradnika fon Papena. Či- ~

njenice u ovom članku time dobijaju svoju jezivu poemtu. i

Još 27 jula 1943 godine, — dakle u

vreme kada su se na istočnom frontu.

i u porobljenim zemljama Evrope vodile žestoke borbe protiv fašističkih agresora, protiv fašizma kao oličenja zoološke mržnje prema svemu na-

se neđavno vrata zalvora, po milosti anglo-američkih vlasti, otvorila i jednom Hjelmaru Šahtu, najbližem Hitlerovom saradniku i saučesniku u ostvarenju manijačkih planova o osvajanju sveta i gospodstvu bogomizabrane germanske rase. Ali i ovde, u ovom slučaju, američki imperijalisti postupili su promišljeno, Šaht nije jednostavno pušten iz zatvora, Svakako da se okoreli zločinac ne bi osećao sigurnim u svojoj hitlerovskoi ko ži đa prethodno nije razglasio »obra-

ma o potrebi tesne saradnje nemač. kih i američkih monopolista.

. Recept koji Šaht daje za rešenje ·

»nemačkog pitanja« „predviđa uspostvaljanje »kondominijuma« američ. kih i nemačkih monopola u nemačkoj privredi, s tim što bi nemački monopoli u tom savezu igrali ulogu mlađih partnera. Šaht je vatrem pristalica Maršalovog i Huverovog plana koji-

ma se omogućava uspostavljanje teh=

ničke i ekonomske moći nemačke te-

zanog u Vatikpnu, Tome se pogoto- juna, To ćutanie imalo ie V jed- išu n iskustva, ne prednom u svetu, prema progresšiVv- čun« sa svojom nepopularnom bpro- ške industrije i čiji je smisao — ak= Vu rađuju naši narodi, koji su O nom vikom, a vikbm ju je a ovu kJ O PO ONDE NINE nom čovečanstvu, — pukovnik Vinlok, šžlošću. Kao rezultat dugih zatvorskih „tivno učešće nemačkih monopola u Pe pincu i njima sličnima u sVojoj ze- “gla rezolucija Informbiroa, s kleveta- ~ književnost. koja je tobože Laskiju pretstavnik američkog ministarstva | muoeditacija on je, uz blagoslov bizon~ ostvarenju američke agresije protivu aa mlji sudili već davno, i time učinili ma protiv naše Partije i njenog Pe- pružila materijal za njegove zaključ- Vojske, na jednom savetovanju dao je skih vlasti, štampao u Štutgartu i „Sovjetskog Saveza, Šaht se, dalje, ne i veliku uslugu demokratskom frontu u “tog kongresa. Naša štampa ni tada ni ke. Čemberlen oštro napada gotovo Sledeću ciničnu izjavu: | Hamburgu knjigu koja nosi zvučan usteže da otkrije imperijalističke ape- O svetu, a protiv Minđsentija dali sna- kasnije nije ni o jednoj zemlji narod- Sve poznate američke književnike »Uopšte uzev termine »fašista«, naslov: »Obračun s Hitlerom« Ovoj tite prema zemljama Jugoistočne Bv. . n žan optužni materijal, ne demokratije objavila nijednu nei- kako žive tako i mrtve, što su u svo- »nacista« treba izbaciti iz našeg rečni- knjizi dat je neobično širok publici. rope i da nagovesti kako su Nemačkoj fa

Međutim, neki partiski i državni stinitu ili žlonamernu vest, »Borba« ~ jim delima »iskrivili« pravu sliku ame- ka. Pamtite da za nas, Amerikance, i tet i ima tiraž od 350.000 primeraka, tj. nemačkim monopolistima. potrebne ie

rukovodioci u Mađarskoj umanjili su moralni značaj ovog suđenja koje tre ba da potvrdi najviši moral, Umanjilisu ga time što su u već obezumljenoj hajci protiv Jugoslavije, čak i to suđenje iskoristili za podle postupke prema njoj, Budimpeštanski radio

najgore klevete i laži protiv Jugosla' vije, ne plašeći se da crpe ni iz najprljavijih izvora imperijalističke propagande, ne stideći se da u primeni Protiv Jugošlavije obnavlja čak i otpatke fašističkog arsenala kleveta koje su bacane na Sovjetski Savez, Budimpeštanski rađio nažalost nije jedini od rađiostanica zemalja „narodne demokratije koji poziva na pobunu u Jugoslaviji, zloguko proriče propast izgradnji socijalizma i nastoji da slomi stvaralački elan „naših graditelja socijalizma. Uoči ovoga pro cesa, međutim, Budđimpeštanski radio dozvolio je sebi i da čini neke podle aluzije o nekim »vezama« Mindsentia 8 — Jugoslavijom, Na samo suđenje Mindsentiu, pak, mađarske vlasti zabranile su pristup dopisniku Tan-

je upozorila na to da je suđenje u Zagrebu poslužilo i drugim zemljama narodne demokratije, jer se radi o jstom. izvoru iz koga dolaze špijuni i diverzanti, a naročito je ukazala na Mindsentia, protiv koga je zagrebački proces dao jake dokaze.

svaki dan čita Jugoslaviji smešno glu De lekcije o socijalizmu, doduše i dalje prenosi svete mise, ali je to suđenje u svakom slučaju uspeh mađar– ske demokratije Međutim, da li će taj uspeh biti zaista uspeh, ako se i to najopravdanije suđenje iskoristi za diskriminiciju jugoslovenske štampe i države? Još suviše su živi u Mađarskoj razni zli dusi, i to ne samo Oni »svi sveci« koji se slučajno nalaze u imenu Mindsentia (mind —d svi, sent — svetac), i ne samo aveti sentištvanske krune, nego i duh besprincipijelnog oportunizma koji je veoma opasan za radnički. pokret i socijalizam,

Ovaj postupak prema Jugoslaviji, s kojom je Mađarska, kao i druge zemlje narodne demokratije, vezana u-

ričkog poslovnog čoveka. Niegov se gnev izliva na pisce kao što su Džek London, Teodor Drajzer, Sinkler Luis, Norman Mejler, Tejlor Kolđuel, Apitn Sinkler, Džon Stejnbek, Robert Uajlder, Artur Miler. Henri Džejms, i dr.. dakle ne semo na one koji svesno

su ma gde u svojim delima dali neku realističku sliku američke stvarnosti. Čemberlen se umilostivio da poštedi samo dvs pisca, Busa Tarkingtona i Kina Renda, dvojicu pisaca u koje američka imperijalistička reakcija polaže velike nade. Dos Pasos je kritikovan za svoj roman »Veliki novac« ali je ova kritika puna obzira, pošto je Dos Pasos uvideo svoju »grešku« i »ispravio« je u svojim kasnijim radovima, List »Njiu Ripablik«, odgovara– jući na Čemberlenov članak, piše: »Ova epizoda bila bi samo žalosna kad ne bi bila i s'mptomatična. Ona je deo opšte duhovne i moralne psihoze hladnog rata i pretstavlja logično pro širenje metođa Komiteta za ispitivanje anticameričke delatnosti, koji stavlja pred sud pisce i filmske pro-

za buduću Evropu, do danas nepopularni nacional-socijalisti mogu biti i biće korisniji i pogodniji od raznih antifašista i uopšte demokrata, Mi, Amerikanci, uspostavljaćemo nov pore. dak u Evropi, a za to su nam potrebni mnogobrojni i po svom đuhu i ubeđenju nama bliski kađrovi...a

ljala samo jednu od etapa ka ostvnrenju daljih megalomanskih osvajačkih Snova o ušpostavljanju dominacije u Svetu, prikriveno ali organizovano i sistematski pripremala da na svaki način, pa i putem angažovanja »nepopularnih nacional-socijalista«, guši napredne snage u posleratnoj Evropi. Što se više primicao kraj trećem rajhu sve više su se američkim monopolistima nemački eseSovci i gestapovci ukazivali na političkom horizontu kao vrlo pogodni saveznici u uspostavljanju američkog poretka u Evro-

pi.

Ništa zato što glajhštaltovana nacistička savest nemačkih i drugih ratnih zločinaca nosi mnogobrojne zločine, sve one koncentracione logore u kojima su milioni ljudi umirali sve~

Ona treba da odigra ulogu efikasnog sredstva u rehabilitovanju njenog au. tora, zloglasnog „ratnog zločinca, u njegovom političkom reaktiviranju. U onoj poplavi memoarske literature poznatih fašista i profašista u Zapadnoj Nemačkoj, počev od knjige vaj-

belsa i Eve Braun, ova knjiga sama za sebe pretstavlja izrazito politički alt. Ta knjiga, kao i samo puštanje Šahta na slobođu, znači kriminal svoje vrste na političkom planu. Šaht izlaže i na sav glas reklamira svoj politički i ekonomski program. Memoarski oblik koji „knjiga ima poslužio je Šahtu kao sredstvo i pogodan pretekst kako bi nesmetano izneo svoje ultrareakcionarne političke koncepcije, Knjiga ima u prvom redu namenu da prikaže Šahta kao glavu antihitlerovskog pokreta u Nemačkoj i dokaže čitaocima — ukoliko ih tako duhovno ograničenih ima kako je Šaht, ma da je sarađivao s Hitlerom, bio istaknuti pretstavnik »unutrašnjeg otpora«. Za svoju delat. nost kao jednog od istaknutih Hitle-

kolonije. Sve to govori da nemački monopolistički Kkrugovi nisu izvukli nikakve pouke iz tek minulog rata i da se hisu odrekli svojih imperijalističkih snova,

Knjiga koju je napisa Šaht nema za cilj da rebabilituje samo njenog autora već i fašizam kao takav. Hit-

Šaht da nameine nemačkom narodu. Ovaj zagriženi nacista i sađa je na po" zicijama fašizma i gleda na njega kao na jedinu »nemačku ideologiju«. Nazivajući sebe demokratom, masonom, pobožnim hrišćaninom i socijalistom, on se ujedno izjašnjava protiv republike a za monarhiju, on odlučno i neumoljivo istupa protivu agrarne re. forme kojom bi bili podrezani koreni junkerstvu, on je ogorčeni protivnik demontiranja fabrika vojne inđustrije i plaćanja reparacija, žestoko osuđuje denacifikaciju i zahteva neodložno vraćanje svih »iskrenih hitlero, vaca« na najviša mesta, svim bićem zalaže se za borbu protivu »komunističke propagande« šireći strah od »boljševičke opasnosti«, sve dakle u skladu sa politikom „koju sprovodi

juga, iako je dozvoljen pristup dopi- govorom o prijateljstvu, saradnji i ducente Holivuda ne zbog njihovog ~ sni da daju živote za lepšu sutrašnji- rovih saradnika Šaht najazi sve same } } DR Snicima nekih kapitalističkih listova | Uzžajamno) pomoći, dolazi upravo u Protivdržavnog delovanja, nego zbog cu, sve one jezive dušegupke i krema · plemenite i humane razloge. Svoj đo- a8nglo-američka reakcija u Bizonij njihove ideologije. Njihova greška ni- Rajhs- WJednom reči, Šaht je ostao Šaht, sta-

iagencija. Čega seto plaše ti mađarSki rukovodioci? U julu prošle godine u Zagrebu je održano suđenje velikoj grupi ustaša i četnika koje je inostrana špijunaža ubacila u JugoSlaviju rađi diverzija i rušenja poretka. To je bila ona grupa koju je imperijalistička propaganda bila pretvorila u »pobunjeničku vojsku« dok Su vođe te »vojske« već bile u rukama narodne vlasti a od »Vojske« nije bilo ni traga. Suđenje je pokazalo prvo koliko je bio nemoćan taj monstruozni pokušaj imperijalista i koliko je naša državna bezbednost budna i 8posobna, a drugo, koliko su interesi zemalja socijalizma i narodne demokrafije neđeljivi. Na suđenju

dane kada je, u nizu nepobitnih dokaza pravilne politike Jugoslavije, Jugoslavija dala svoj odlučni udeo Očuvanju jedinstva Svetske sindikalne federacije — koje su američki i engleski desni socijalisti i njihovi lakeji iz drugih zemalja pokušali da razbiju. U praksi Jugoslavija je neophodna gde god se brani mir i demokratija. Ona brani mir i demokratiju, nepokolebljiva u jedinstvu interesa svih demokratskih snaga sveta, uprkos klevetama, izmišljotinama, i pakostima koje dolaze sa strane sa koje: ne smeju doći, Novopečeni junaci rađio Budimpešte mogk bi imati bar ukusa ako već nemaju principijelnosti ili prosto rečeno poštenja. A ma-

je bila toliko u tome što su odbili da kažu pred Komitetom da li su komunisti nego u tome što su u svojim filmovima davali malo laskavu sliku američkog biznismenai što su dozvo= lili da se kažu rđave stvari o »velikom novcu«. M. G.

FRANCUSKA Film o revoluciji 1848 nepoželjian na platnima

francuskih bioskopa

Povodom zabrane dokumentarnog filma

torijume, svu onu sablasnu šumu vešala, sav onaj očajni zemaljski inferno u kome su seu krvi gubili, jednom za Svagda, jauci i Krici bezbrojnih žrtava, ništa zato što je zahtev slobođoljubivog čovečanstva da se vinovnici svih narodnih patnji i užasa rata po pravdi kazne neumoljivo opravđan; dolarski avanturisti, u svojoj ratnoj histeriji ne prezajući ni pred čim, poduhvatili su še da, za postizanje ciljeva svoje posleratne politike, u ratnim zločincima osiguraju sebi potrebne »kadrove« kojima će smišljeno rukovoditi i politički ih reaktivirati kako bi onemogućili dalji porast demokratije u svetu. Ne mari ništa što su biografije ovih »kadđrova«

lazak na mesto pretsednika banke on objašnjava hrišćanskom željom da milionima besposlenih — koji su inače u rafu bili topovska hrana — pruži posla i hleba. Trudđeći se da se prikaže velikođušnim samarićaninom u odnosu na nemačko radništvo, koje dobro pamti tu »darežljivu« bankarsku ruku, on se, zatim, pojavljuje u herojakoj ulozi Hitlerovog protivnika koji jie u nacističkom zverinjaku jedini uspeo da sačuva neokaljanu dušu pravednika, a u Hitlerovu vladu je ušao po niegovim vlastitim rečima punim pritvorstva i smišljenog lukavstva — samo zato da bi je iznutra minirao. »Ja nisam bio pasivni posmatrač — ponosno uzvikuje Šaht,

· ri i ovejani hitlerovac,

kome se ni jedna dlaka na njegovoj vučjoj koži nije promenila, konsekvenftan u svo= joj zločinačkoj ćudi, Drugo se i ne može očekivati. Od njegovog obračuna s Hitlerom ostao je samo našlov na koricama knjige, koja je sva prošeta idejama ratnog revanša.

Zanimljiva strana knjige i u tome je što Šaht razotkriva svoje tesne veze sa pojedinim liderima međunarodne reakcije. Između ostalih, on tu među svoje prijatelje ubraja poznate ratne huškače: Čerčila. Huvera i Leona Bluma,

Puštanje iz zatvora poznatih pot, paljivača rata i onih kojima je zlo-

je razgolićen volstritsko-vatikanski | đarske vlasti bi mogle imati malo i SO je izazyala šednođušne proteste ispunjene mnogobrojnim zločinima. čeprkajući po svojoj kriminalnoj pro- čin bio profesija, kao i »milosrđe« an= centar aparata špijunaže i diverzije više „političke dalekovidosti, One štampa „donela Meri Doslednj Vie OhiE Reči pukovnika Vinloka, izgovorene šlosti — već sam svim svojim bićem glo-američkih vlasti prema njima, jeupravljenog# protiv demokratskog ta- „bDristup na suđenje ratnom „zločincu ~ komentara, koji bacaju punu svetlost na | 19483 godine sa profetističkim prizvu- „nastojao da hitlerovski režim uvedem dan je od dokaza više one zavere u

međunarodnim razmerama protiv đe-

bora, presečeni su neki ođ glavnih konaca jedne opasne mreže, provaljeni neki kanali koji si iz volstritSko-vatikanske centrale vodili u druge zemlje narodne demokratije. Na tome suđenju izišli su na viđelo i mnogi konkretni dokazi protiv kardinala Mindsentia, koji je sve dotad 'Da i do skora zločinodejstvovao u Ma đarskoj.

Mađarskoj demokratiji pružena je · zagrebačkim procesom velika pomoć,

Mindsentiu zabranjuju upravo pretstavniku štampe one zemlje koja je mnogo doprinela mogućnosti da Se Mindsentiu suđi, I radni narod Mađarske zna šta je Jugoslavija i treba đa zna ko je Mindsenti. Laž na jednoj strani slabi istinitost na drugoja to nije u interesu ni mađarskoj demokratiji iznutra, niti to doprinosi ugledu onih koji vrše te postupke i vođe politiku mađarske demokratije. J.P.

Lenjinova dvorana u Pragu

U čast 25-godišnjice Lenjinove smrti u Pragu je svečano otvorena · Lenjinova dvorana u Narodmom domu, gde je 1912 godine održana ištoriska Praška konferencija Ruske šsocijal-demokratske partije. Dvorana je dovedena u stanje u kome ie bila pre · 37 godima. U njoj su sakupljeni materijali (fotografije, Knjige, rukopisi i rezolucije) koji potsećaju na Prašku konferenciju i na ličnost Vladimira Iljiča Lenjiilna. Pored ostalog, zbirka sadrži i Lenjinovo pismo Maksimu Gorkom u kome se kaže: »Konačno smo uspeli da savladamo likvidatore i da preporodimo Partiju i njen Centralni komitet. Nađam se da še i vi, zajedno 6a nama, rađu-

U glavnim ulogama igraju J. Jurovski, V, Daviđov, Lj. Orlova i F, Ranjevskaja. Muziku za film komponovao je D. Šostakovič.

PREKO 900.000 POSETILACA TRETJAKOVSKM GALERIJHI U MOSKVI

Tokom 1948 godine čuvenu Državnu 'retjakovsku galeriju u Moskvi pose tilo je preko 900.000 posetilaca. Veh«. ki uspeh doživela su predavanja o stvaranju velikih slikara, koja se održavaju u samim dvoranama galerije. Tim predavanjima prisustvovalo je 50.000 ljudi.

ovu novu aferu u filmskom svetu Zapađa.

Dokumentarni film »1048« snimljen je na zahtev francuskog Ministarstva narodne prosvete. Pilm je istoriski u punom smislu reči; rađen je isključivo po dokumentima iz onoga doba, prema gravirama, estampama i crtežima. Film je prikazan pred Odborom za proslavu stogodišnjice 1848 i odobren; isto tako je odobren i od strane Komisije za cenzuru. Međutim, pretstavnik Ministarstva unutrašniih dela stavio je svoj veto, ističući da »socijalna i politička atmosfera nije pogodna za prikazivanje filma«. Sa svih strana podigli su se protesti Pre{stavnici Lige za prava čoveka: M. A. Rave, direktor filmskog otseka .Lige za prosvećivanje; Kristijan Žak, realizator filma o Anri Dinanu; Žorž Šaransol, potpret= sednik Filmske kritike; Šarl Spak, pretsednik Sindikata pisaca scenarija, — svi napredni intelektualci i demokratska štampa ističu da je film ostvaren s ukusom i inteligencijom, prema dokumentima koji stoje svakome na raspoloženju u bibliote-

kama, i da nema ničeg tenđencioznogr ni u slikama ni u komentaru. Matolički pisac Luj Marten Šofje čudi se molivaciji zabrane ovog filma i pita: »Zašto nepogođan? Za istorisku evokaciju jedne revolucije iz koje se rodila II republika? Zar je IV republika tako slaba ili ima fako nečistu savest, da ne može da podnese čisto i autentično svedočanstvo istorije?« On pored ostalog ističe?

»Politička i socijalna atmosfera nije nikadđa pogodna ako se pod tim razume da bilo kakva istoriska evokacija može izazvati različita tumačenja. Vlada koja izjavljuje đa je za slobođu duha — mora je ne samo poštovati, već joj davati i potstre-

kom, našle su svoju žalosnu potvrđu i 1 nedavnim vestima naše i inostrane štampe o suđbini nekih ratnih zločinaca. Tako, na primer, čistokrvni američki Vojni sud u Nirnbergu smanjio je IIzi Koh kaznu večite robije na četiri gođine, iako se rađi o famoznoj i po zlu čuvenoj hitlerovki, ženi esesovskog pukovnika Karla Koha, komandania buhenvaldskog koncentracionog logora, lako je utvrđeno da je ova monstruozna žena svojeručno, posle dugotrajnih mučenja i prebijanja, poslala u smrt tolike žrtve svoje razuzdane životinjske pasije — da bi od fetovirane ljudske kože pravila abažure u svojoj raskošnoj vili. Ovakav postupak američkog Vojnog suda prema ovoj »crvenokosoj kraljici Buhenvalda«, koja je u svoje vreme do krvi šibala ljuđe u logoru, nije ni malo slučajan, Zna se đa u Nimbergu ratni zločinci, između ostalog, dobijaju godišnji dopust. Posloie čak i gledišta da njihova zločinačka dela ne pretstavljaju nikakav krivični prestup. da zločini koje su na osnovu mita o rasi i krvi počinili nisu nikakvi zločini već podvizi koje će, ako američka reakcija uspe da maršalizira ljudske savesti, dobiti evakako i zvaničnmo priznanje u vidu ordenja, zvučnih titula i drugih pompeznih dekora. cija.

Atomski politički krugovi već idu

u mirni, tihi farvater.*) Tpj zadatak — od koga su umakli demokratski političari — ja sam preuzeo na sebe«. Šaht iznosi zatim niz svojih, u zatvoru izmišljenih, »antifašističkih podviga« Neka je Šaht i rađio — kako ističe — na uklanjanju Hitlera s vla. sti, no očigledno, i u tom slučaju, on je imao za cilj nastavak i uspešnije sprovođenje hitlerovske politike, Šaht Be odriče Hitlera utoliko što ovaj nije ušpeo da ostvari ciljeve germanskog imperijalizma ali je dao sve od sebe da te ciljeve opravđa, prikazujući ih u što bezopasnijem vidu, iako se zna da se tu radi o porobljavanju i podjarmljivanju drugih narođa.

Zločnicu nije neđostajalo mašte u prikazivanju svojih zlodela, Pa ipak, kroz knjigu, u kojoj je dao mnoga cinična priznanja, jasno se ocrtava njegova odvratna zoličnačka fizionomija, krvavi lik ubeđenog, doslednog imperijaliste i fašističkog špijuna koji je još pre rata i u toku samog rata održavao tesne veze s američkim monopolistima, sa uticajnim bankarima iz »kuće Morgan«, a sađa, u novim uslo-

*) Holandska reč vaarwater — sredina

reke, prolaz za lađe.

mokratije, protiv nastojanja širokih narodnih masa da se osigura trajan mir u Svetu. Na volstritskim potpaljivačima rata — koji su zahvaćeni kultom brufalne sile, kojima su ničeovske lirske teme, kao i za naciste, postale jevanđelje sile, volja za. moć leži ogromna odgovornost pred istorijom. Njihovo podržavanje ratnih zločinaca ima za cilj zarvijanje i ras= paljivanje elementarnih, mračnih, životinjskih instikata, Njihov maoral, — ako uopšte vredi govoriti o ne kakvim moralnim principima kađa je reč o njihovoj politici, — jeste moral džungle, moral razuzđane horde, Ma koliko nastojali đa iz svog rečnika izbace fermine »fašista« i »nacista« oni neće uspeti đa obmanu slobodoljubive narode, koji su iskusili značenje tih reči i dobro upoznali zversko lice fašizma, Narodi su na delu upoznali svoje zaklete neprijatelje i umeće da Se obračunaju s njima Pokušaji anglo-američke reakcije da rehabilituje dokazane zločince samo su izraz moralne bede ı bankrotstva svetske reakcije, izraz njene političke nemoći i straha nad vlastitom sudbinom. · Antonije MARINKOVIĆ

jete.a .. MAĐARSKA ka. Inače će izneveriti svoj mandat«. ee _ Na Narodnom đomu svečano je ot- 'TRIDESETO 8 Blagodareći svim tim glasovima Koji su UMI NO PC NAL OT PRAatna e Kkrivena spomen-ploča na kojoj je TIDESRKTOGODIŠNJICA se digli đa traže njegovo »puštanje na slo- pre roka pušten iz zatvora V. Alfred

na ruskom i češkom jeziku uklesan sledeći natpis: »Ovde je u januaru 1912 godine održana Praška konferencija ruskih boljševika kojom je rukovođio V. I. Lenjin. Konferencija je položila temelje Partiii novog tipa, lenjinskoj Partiji, Partiji boljševika«.

- SMRTI PESNIKA ENDRE ADIJA

Povođom triđesete godišnjice od smrti mađarskog pesnika EBndre Adija, u celoj Mađarskoj održane su svečane akademije. Savez mađarskih književnika na dan triđesete godišnjice smrti priredio je svečanu komemoraciju na pesnikovom grobu, kojoj su prisustvovali članovi mađarske vlade. bodđu«, film »1848« biće najzađ odobren, pod uslovom da se izbriše završna rečenica: »Ali ova istorija nije završena . . .«

R. N. H.

NORVEŠKA KNJIGA O. DAVIČA NA

Taner, koji je Finsku dosada uvalio u dve katastrofe. »U zatvoru sam se osećao izvrsno, jer mi je savest čista: ja sam nevin« — izjavio je po izlasku iz zatvora. No đemokratski narodi nišu zaboravili reči koje je on 1zgovorio 24 septembra 1943 godine: »Naš jedi-

Neprilike gospodina Sartra

Francuski egzistencijalistički pisac Pol Sartr priredio je nedavno jedno neprijatno iznenađenje svojim američkim prijateljima i „pzaštitnicima.

Sartr je tužio pariskom suđu Luisa Na- -

zne melodrame već odavno ne idu. Zato za vašu indiskreciju izvolite pla=titi toliko i toliko — u dolarima. An= tikomunizam za antikomunizam. a pozorišni komadi za pare!

BOVJETSKI SAVEŽ U velikoj sali Muzičke akademije Savez ni neprijatelj bio je i ostaje SSSR«. gela svog američkog izdavača, zato Što I zaista pojavio se jedan novi moSMRT BORISA VLADIMIROVICA | ada ak O o ee O eČe NORVEŠKOM JEZIKU Ratni zločinac Taner još uvek se na- je ovaj dozvolio da se adaptacija nje- menat, koji potvrđuje da je Sartr u | ASATJEVA ORO OU DOO O i O) stihove. Napredno norveško izdavačko pre= đlazi na tim svojim antisovjetskim po- BOVOR ODE GR »Prljave ruke«, pod na Mi slučaju AU. e KOSI Adije je rođen u Erdelju 1877 godine, Na- Š } ; ji zicijama i baš zato je on i potreban slovom »Crvene pmrukavice«, izvodi u is Darlinpl, zastupnik autorskog pra

O NINE ROGAOM ato: Jo Bovielaki, | plšao "Ja pornšte zurke pesšma/ utrv ı duzeće »Falten u Ošlu izdalo je knj zapadnim imeprijalistima. Politički Baltimoru, Nju Hejvenu i Bostonu, a _ Va g. Sartra u Engleskoj i Americi, iz

Boris Vladimirovič „Asafjev, istakmuti sovjetski muzičar i kompozitor, laureat Stalijinove nagrađe, narodni umetmik SSSR i pre uprave Saveza sovjetskih kompozitora.

|___Boris Vlađimirović Asafjev napisao je niz

dela o istoriji i teoriji muzike, a takođe je muzike,

poznat kao autor baletske

. PREMIJERE U MOSRKOVSKIM | DRAMSKIM POZORIŠTIMA

___U Moskovskom hudožestvenom aka– demskom teatru (MHA')) izvedena je

28 decembra prošle godine premijera

'komađa A. Surova »Zelena ulica« u režiji M.. Kedrova. Pozorište sada priprema pozorišni komađ Nikolaja Virfe »U jednoj zemlji“. | Isti komad N. Virte priprema i Mali teatar, Režiju će voditi K, Zubov, a scenator je V. Kaplunovski, U pretBtavi će uzeti učešća najistaknutiji Tumci Malog teatra — K. Zubov, E eva, A. Dikij, M. Carev, N. Anenkov i D. Zerkalova.

NOVI UMETNIČKI FILM »SUSRBT NA EBLBI« U stuđiju »Mosfilma« završava snimanje novog sovjetskog umetničkog filma »Susret na KElbi«, po Sce-

'nariju braće Tur i L. Šejnina. Film

režira G. Aleksandrov. Glavni snimašelj je E. Tise, a scenograf A Utkin,

zlato«, »Treba da me volite« i »Ispred mrtvih« u kojima je izru.io svoje napredne

Pogled na Petrovaradim

gu Oskara Daviča »Među Markosovim partizanima«, u prevodu S. Suzina.

Rad Tomislava MKrizmana

rečnik Tanera sasvim je identičan rečniku kojim se danas služi Bevin. Pojava Tanera na političkoj pozornici znači da će on odigrati ulogu koja mu je, dok je bio u zatvoru, već una– pred u Vašingtonu i Londonu određena, ulogu koju je on u svih pet činova poznate drame finskog naroda vistruozno tfumačio, Naviknut da bude tuđinski plaćenik, on će, van sva-–

· ke sumnje, nastojati da, protivno ži-

voinim interesima finskog naroda, politioi Finske da njen »frađicionalni pravac«, tj. da, po svojoj rehabilitaciji, uz pomoć svojih naredbođavaca i zaštitnika, zavede antisovjetski kurs u politici finske republike. Već sada on se ošeća i ponaša kao gospodar sifuacije u zemlji i štampi. daje političke izjave. No, jedno je jasno: njegov put ni u kom slučaju ne može da bude put finske demokratije, Ma šta činili njegovi zaštitmici u pogledu njegove rehabilitacije on je bio i ostaje zagriženi neprijatelj finskop narođa, čije demokratske težnje i stremljenja ne mogu sprečiti razni Taneri,

Potpuno je u skladu· sa razvojnom linijom američke politike u Bizoniji koja je kulminirala u skanđaloznom oslobođenje feldmaršala Lista Vajhsa i ostalih nemačkih vojskovođa, što su

priprema i na Brodveju kao »obična

vulgarna melodrama ša antikomunističkom tendenciiom«.

Na to je Ted Haris, koji je komad režirao u Njujorku, izjavio da je komad, istina. malo skraćen, ali, ako on pretstavlja »vulgarnu melodramu sa antikomunističkom tendencijom«, kako je to naveo Sartr u tužbi, onda je pre svega pisac sam za to kriv, jer ga je tako nap'sao,

Kako je već od ranije poznat antikomunistički stav Pola Sartra, a i njegovih američkih prijatelja, poverovalo bi še da je po sredi neka šala. Međutim izgleda da se radi o Sledećem: Amerikanci su, kao praktični i PONVEI ao. ne bi »gubili vreme« oko raznih Sartro: i i= jilističkih, ORO LU skratili komađ i tako prikazali bez literarne fasade njegovu pravu duštinu — antikomunističku tendenciju.

Pol Sartr im sada svojom fužbom poručuje otprilike sledeće: Lepo je od vas što ste pravilno shvatili moj komad. ali nije trebalo da to i otvoreno pokazujete. Vi živite u Americi i vama je lakše, ali ja živim u Pran= cuskoj gde ima oko dva. miliona komu– nista i gde takve otvoreno tendencio~

literarnih konstrukcija,

javila je da je Sartr u razgovoru 8 njom bio postavio kao jeđini uslov »da pretstave njegovih komada u Americi treba pre svega da imaju finansiski uspeh, a da on ne želi da se meša u ideološka pitanja«. Prema tome izgle đa da se g. Sartr kasno setio da pazi na »umetničku čistotu« svojih dela.

A možda ni u Americi više ne prola ze sartrovske melodrame i možđa je i ova tužba samo reklamni trik?..

M. G. »NEUMESNE ŽELJE«

Kada je jedno izdavačko preduzeše u Engleskoj nedavno preduzelo izdavanje knjige »Naša je dužnost da ne diskutujemo«, koju su napisali osam britanskih oficira, vojne vlasti su demantovale glasove o tome da će ova knjiga zacelo biti zabranjena.

Pa ipak, neposredno pred objavljivanjem, knjiga je stvarno zabranjena. A. britanska štampa počela je da of{kriva prave razloge zabrane. Osam autora izrazili su u svojoj knjizi želju da svet više ne doživi sŽrahote jednog novog rata. Ali Intelidžens Servis — naglašava se u štampi smatrao je qve želje neumesnim, te

tako knjiga nije mogla da dopre u .

knjižare.

Već sedam meseci, uz nedeljne pre- Mindsenti je sad izveden na sud. Žele da u svojim delima kažu istinu Još ond marskog političara, »krvavog psa« uz ; o LG, i KOJEM i - a se američka reakcija, ko- | : - | nose Svele mise Svakodnevno sipa | „Budimpeštanska rađiostanica, koja o američkom životu, nečo i one koji ioj je nacistička Nemačka pretstav- WGustava Noske, pa do »dnevnika« Ge- RO a . OOĆOKO TaiVOl Rea ;

pipo ii aj PL 2 OC da Ka

Or O a: COSTA. PRC a OF Oe