Књижевне новине

Adresa uredništva i · Francuska 7 — 1IđNelefon: 28-098

administracije:

Za na8, savremenike i učesnike revolucionarnih pobeda u mašoj zemlji, julski dani obeležavaju ogramne istoriske korake naših naroda, kojima su oni, sopstvenim snagama, pošli na im= vršenje revolucionarnih i oslobodilačkih zađataka u, svojoj porobljenoj zemlji, korake kojima su oni svesno, pon o 1 neustrašivo, pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije, kre= nuli ma, ispunjenje svojih internacionalisfičkih- dužnosti prema međuna-

ir revolucionarnom i ošlobodilačlpom pokretu i napose prema Sovjet-

OH vezu, na Čiji su Život tada, godina, bile nasmule ostrv-

ašističke osovine. Ti dani . 13 juli, 27 juli — kojima ustanci naših naroda, stoje i i svetli planinski vrhovi u Btoriji i povezani čine granitni, eni greben revolucionarne prece od koje je krenuo široki i ut, put voz borbu ujedinjeJa naše zemlje, u novu, 5O0-

;, domovinu stvorenu prven= lastitim snagama, krvlju i ja, ato su naši narodi tako je-

% Zato tako vole svoju socidomovinu, zato sa takvom n đ- uju i proslavljaju te awvmnp, najslavnije u svojoj istoriji goŠojica sato će one ostati veliki naodi Drazanici za sva naša buduća po-

|

· Neši mmrođi su još u foku velikog Oslobodilačkog rata naučili da proslavljajn velike dane, trudbeničke i bor= UO a ocena bn i nacionalne pra= te.na poseban način — u ratu ratmi & u miru radnim. pobedama i use gaa Ove godine prošlava tih nayjh praznika, dana ustanaka, ispreplešena je:sa drugim slavnim godišnjicame i pobedama, * Byprošla je godina dana od istoriskog

aa e koji fie bio prvi kongreb artije t oslobođenoj zemlji, po= 'bobedđe ti oslobodilačkoj borbi i Naoj revoluciji, u jeku borbe za ispunjenje Poetogodišnjeg plana, za proteklu godinu člemovi naše Partije, milioni članova našeg Narodnog fron'ta, boreći se za ostvarenje programa naše Partije usvojenog na Petom kon= gresu, uložilj su još Više sV«SsrOB poleta, sve svoje snage, da na već postignutim revolucionarnim pobedama i tekovinama izvojuju dalje pobede u izgradnji socijalizma, Uvereni u pravilno rukovodstvo Partije i neraskidivo vezani za mju oi su tada dobili jež više nadahnuća, mjihovi napori su još. čvršće usmereni odlukama Petoš O O sno položio Yatije o i dostojanštveno položio radi «~ G&vojoj ijstoriskoj delatnošti u ežim danima jBtorije naših naro> d delegatima Partije, pred čiPartijom, pred radničkom kla53% + padmim narođom naše zemlje, a i hbped proletarijetom, pred revolucionampži oslobodilačkim pokretima čietka, Bez ikakve hvalisavosti, vrtoglavice od uspeha, kritički listane su strani

3008 8V

—– podigla i organizovala na | razvila neslućene snaa W&tvaralačkom „primenom lemjinizma, ostvarila ne jedinstvo naših naroda, sruički poredak i još u toku borbe izgrađivala naradnu ityarata novu državu, narodno vw, Socijalističku, Baš zato narodi, u slavu godišnjice Pei godišnjica „narodnih Širom zemlje sacija-

fima bore Alija SiŠikobić. I ne samo 36 višestrukih udaY-

GOcICLUlpO ona i novatora bore

se sa Što brže OWtvamenje socijalizma. erazdvojno povezani sa svojom Parioroy koja jb za proteklu godinu još > gvojti monolitnost, MAI

- negakomljivu čvzsliinmu, gvoju prožetoš om tgorijom marksizmaevoju epokolebljivošt u

ee by}

5 mo&tižu sVe nove i nove pobeđe u aljkim bodkaraa gocijalističke izsgrarnije, Te postignute pobede i one

ı Moje Čitava G&ocijalistička Jugoslao dleže 6ve svoje snage i očekuje kra uverena u njih i jesu uzrok što se Informibiro a svojoj besomučnoj hajei &ve više srozava na pozicije Tevizionizma i kontravevolucije, Te bit i pobeđe kroz koje Su prošli i dalje prolaze naši narođi pod sigurnim i čvrstim rukovodstvom Partije, CK. i druga Tita i jesu izvor one snage, morala i principijelnosti sa. kojima še na= ša Partija pobeđonošno bori, već više od gođimu dana, i ave se više izdiže U borbi za izvojevanje pobede Da

mot 'siyma–~lenjinizma i praOe odbona među komunističkim

partija: i socijaligtičkim državama, ; a NS i iye naprednih sna-

Ž sveile perspe a se održala,

p no zašto

Oea i prekalila naša Partivodnik naših trudbeničkih Šešto jOj nigu mogli „naškoditi aj od strane imperijalista ni

“ij ; arti3 pakosti od strane + p | a CDa odstava inform delaunih rukovo 51 the

:0Dvalcih gemalja, koja su išl vukovodstva, ha

Partije, koja je u najtežim ·

frohiu, — madni ljudi Ju. ·

postignu spolja ono što iznutra —

kao što su se uverili — ne mogu i

neće moći. ; Otuda je jasno zašto naš Petogo=

· dišnji plan uspešno napreduje, iako

je proglašen »megalomanskim« i »avanturističkim«, iako su informbiroovci, koji stalno govore o pomoći, nastojali svim &redstvima da ometu naš plan u najpresudnijim momentima, ne ustežući se ni od kakve nedo= zvoljene sabotaže.

Otuda je jasno zašto je indeks se= ljačkih radnih zadruga od prvog januara do petlnaeštog maja 1949 porastao &a 100 na 323, indeks domaćinstava u tim zadrugama sa 100 na 291, odnos zemlje u tim zadrugama sa 100 na 808, — i da je za četiri meseca stvoreno 3.000 krupnih zadružnih poljoprivrednih dobara. Jasno je otkuda na kraju prve polovine naše Petoljetke — četiri godine posle zavIšetka rata — socijalistički sektor naše poljoprivrede (bez fabričkih ekonomija) iznosi 19,70/0o, a od toga na seljačke radne zadruge olpada 140/0, Taj rastući proceg socijalističkog preobražaja našeg sela pokazuje odziv naših seljačkih radnih masa na odluke Drugog plenuma CK KPJ, to je ofanziva koju radni narod naše zemlje vrši za bržu izgradju socijalizma uprkos svih smetnji, ucena. sabotaža i provokacija od strane informbiroovaca, uprkos teškim i neprebolnim uvredama koie su našim „narodima nanešene nepravednom trgovinom Ko= ruškom i nepojamnim „klevetama u vezi sg Grčkom. i

Otuda je jasno kako se može ostva= riti u našoj zemlji Petogodišnji plan izgradnje socijalizma sopstvenim snagama, otuda su jasne brojke o izvrše“ nju prve polovine Petogodišnjeg plana koje je objavila Savezna planska komisija, otuda je jasno kako od za= ostale zemlje, koju je politika Infbrmbiroa osuđivala da takva i nadalje ostane, može nečuvenim tempom da postaje privredno razvijena i napredna zemlja, kako mala zemlja, koja je u ratu činila ogromne napore i ima= la ogromne žrtve, može već danas da 2. svojim ostvarenjima u izgrad' niži Aldo

Naša Partija umela je da povede naše narode u oslobodilački rat kada pomoć;j niotkuda nije bilo ali je bilo uzdanja i perspektive, kada je borba naših naroda, kojom su rukovodili Partija i Tito, bila dragocena pomoć Sovjetskom Savezu i ostalim narođima koji su se borili protiv fašizma. Naša Partija nije čekala računajući na konačni ishod rata, zato je' oslobodilački rat doneo neocenjive revolucionarne tekovine. Naša. Partija je

wepa0)f-}ate ay NSO

umela i ume da svoju pravilnu liniju

prenese na milionske mase trudbenika, da je ovi sprovode kao svoju. U takvoj zemlji revolucionarnog preobražaja nije izuzetak da ljudi stari preko šezdeset godina idu sa omladi-

nom od radilišta do radilišta da se iz ·

dana u dan javljaju novi racionalizatori, pronalazači, konstruktori. Jasno je i zašto borci Jugoslovenshe armije dnevno tovare 109 vagona kamena za Autoput i zašto mradio-stanica »Bratstvo—jeđinstvo« na „WAutoputu govori: »Izgraditi Autoput u ovoj SO-

dini — naš zavet narodu, Partiji i

Titu«, zašto omlađinske brigade sa

Novog Beograda pišu ogromne parole

SLAVNE GODIŠNJICE,

»Mi se takmičimo 6a graditeljima Autoputa« — zašto jedna smena tih brigada daje 1001 udamika i sa koliko napora i visokih rezultata su oni odneli pobedu u tome takmičenju. Razumljivo je zašto 40.000 frontova-

ca iz Sarajeva može za dva i po.

meseca da da 657.000 dobrovoljnih radnih časova i razumljivo je kako i zašto su posebne frontovske brigade Hrvatske dale 29 miliona radnih časova, Uz nesmanjeni polet svesnih radnih masa, mnadahnutih Partijom i

"Titom, takoreći iz dana u dan niču

nove fabrike i hidrocentrale, osvajaju se nove proizvodnje, primenjuju se novi izvori snaga i postižu nove prerađe naših obilnih sirovina, raste broj radničko-službeničkih men= zi i restorana, škola i kulturnih ustanova, bolnica i letovališta. Uz pesmu, sa zanosom i borbenim radnim elanom otima se od močvari 50.000 hektara zemlje, u Vojvodini se stvaraju ogromna pirinčana polja na lošem

zemljištu, a u Crnoj Gori i Hercego=

vini ogromna pamučna polja, Pod brigom naše Paštije i države sve naše republike i svi naši krajevi uzdižu se do visokog stupnja privrede i kulture. Gradovi postaju lepši, na pu” slim poljima niču.novi gradovi, a sela se približujua kulturi centara, Razumljivo je otkudđa ponos, revolucionarni elan herojima rada u našoj zemlji, zašto se takmičarski zamah Alije Sirotanovića, Hase „Katanića, Katice Kostm, Habibe Jajetović i mnogih drugih mudarnika prenoši ma ogromne mase, što iz masa naših ljuđi i žena iz dana u dan niču kvalifikovani radnici.

Takva je zemlja Jugoslavija koju podiže KPJ na osnovu Programa donesenog na Petom kongresu, na osno“ vu Titovog Petogodišnjeg plana izgradnje socijalizma čija je prva DpOolovina pobeđonosno zavnšena,

i vaspitava za građitelje socijalizma, kao nesalomljivi oslonac naprednih međunaujbdnih snaga. To su rezultati kojima maša Partija i zemlja odgovara na jednogodišnje informbiroovake nasrt-je na našu socijalističku domovinu, to sit one svešne mase, u koje Partija unosi đuh marksipzma-lenjinizma. To su podvizi sopstvenih snaga kojima se naša Partija i naši narodi bore za pobedu istine, za pobedu ravnopravnosti i jednakosti među. narodima, za pravilne odnose među komunističkim partijama i Ssocijalističkim državama, za: revolucionarnu nauku 1 revoluocionarnu praksu, protiv revizi” onizma i konfrarevolucije, protiv me= toda neravnopravnosti i podvlašćivanja u socijalističkom svefu, To su rezultati sa kojima šu mproslavljene godišnjice ustanaka u Socijalističkim ofanzivama ma ispunjenju Petogodišnjeg plana.

Ova borba naše Partije i naših na= roda za istinu i za komunistički mo= ral, za rešenje pitanja koja se u međunarodnom radničkom pokretu moraju rešiti, daje nov parevolucionarni prinos u riznicu međunarodnog revo=

Jucionarnog pokreta. Ta borba će pobediti, jer je pravedna i nepokolebliiva i jer je vodi Partija i marod oprobani i prekaljeni u mppavednoj borbi. i

Dragi MILENROVIO ·

takvi ' su njeni }judi koje Partija nadahnjuje ~

SVIJETLI GROBOVI

Dva omlađinska prvoborca, dva rukovodioca omlađine Bosne | Hercegovine, Vladimir Nemet i Kosta Bosnić, poginuli su idući na zbor u Ključu gde je proslavljan Ilinjđan. Njih dvojica su u toku trogodišnje borbe prošli put od boraca prvih partizanskih odreda

do istaknutih političkih rukovodilaca omladine.

Njibova pogibija

izazvala je među mladim drugovima đuboku žalost ali je delovalg

li i kao poziv za ostvaren,

- Od jučer, niko še od nas ničemu ne Tiasmija, ni ne osmijehnu.

· Jučer poslije podne, kad stiže ta vijest da poginuste, — grč, kao da su kandže strelovite „grabilice, zgrabi nam i sledi lica, baš kad sma u mladom hrastiku povrh zelene Bane igrali kola ilinjska, slavili četvrto ustaničko, posljednje, pobjedničko Tlinje,

Grč, cijeli dan smo u tom grču, zaleđio nam je sada i riječ i šuzu, u ovom muhlom trenutku kad spora koraka, kao da bismo da odgodimo nezamislivi rastanak, idemo za vašim kcvčezima prateći vas na groblje pokraj crkvice što se u ovaj posljednji vaš suton bijeli na brežuljku pod Grmečom.,

'A i Grmeč, strm i težak, nađuosi se nad vas, mrkomodar od pritajena čemera, iz kojih ponekad zarosi, — šta Tosi iz suvih grmečkih očiju? Šta plsče u malom zvonu sa crkvice? Može li plakati tuč?

Možemo li plakati mi koji smo u četvrtoj ofanzivi, u tom. Grmeču iznad vas, vidjeli majku kako u zbjegu bežeći ispod granata polaže u enijeg jedno dijete da bi spasila ono drugo, nejače? Možemo li plakati mi koji smo

oslije Četvrte, na cesti između DrMara i Prekaje, odgmuli ponjavu sa jedmog tijela u jarku: majka iz Banije, mrtva; u onoj nepreglednoj povorci

je punog jedinstva u redovima naše omladine.

izbjeglica povlačila se stotine kilometara pred Nijemcima, tu eto klonula i mrtivo njeno tijelo neko je pokrio ponjavom kojom se zagrnula krenuvši od kuće u snijeg i neizvjesnost. Možemo li plakati mi koji smo vidjeli, na Pašinim Konacima i Kozari, poslije Kozarske ofanzive, crn, kao sad skinut, šešir pokraj lubanje koju su oglodali mravi i uz tu lubanju oca Jubanje njegove žene i djece? Može li plakati tuč?

Ovdje gdše najzad stigosmo, između ova dva hrasštića, čekaju vas, jedna pokraj druge, dvije rake. Naglo otvorene, iznenađene, zaprepaštene. Kuda, i baš sada? Zar na avo IhHnje, pred samu pobjedu, kojoj ste letjeli kao dvije strijele ?

Zar su istinite, mladi metalče, zar su posljednje, Kosta, te riječi što ti ih rekosmo tako stegnuta srca, tvrde i drhtave kao nekad željezo kad je zvonilo pod tvojim čekićem? Zar se mi to zbilja ne našalismo, prostodušni čitatelju Ostapa Bendera, Braca naš, zar se mi fo zbilja ne našalismo kad ti

otpjevasmo, tešku kao bat sprovodmih ·

koraka, pjesmu koju si ponekad pjevušio na svojim dugim putevima obilazeći omlađinu po glamočkim vrtača= ma i kozarskim obrežjima?

Sjećaš li se, Braco, onog snijega do vrata, one prve ustaničke zime? Ti si tada, jedini ti 8i bio 6sposoban da bu-

PET ILINDENA -——

— er era

Prviot ušte go pomnam od Kozjak — vo mimi ž plamen. Rasteše zemja ilinđenska v bitki pod borečko zmeame.

*

Proleta, godina — selica.... Vioriot proslavi slava, so mas vo rudđarska jama i negde vo movrođen zavod.

*

Vivnata zlatesta žetva so pesni pak Denot go sretna. Odnovo v široki zenioi beskrajna idnina svetna.

* Letaat krileni denovi, So nas se rujnite zoriv..

Eve go Ilinden žestok, so zamav ma čovek i borec.

Peti paši od zaseda temna nekoj zad filot ni strelal. No, eve, pak za nas raste zora, ilindenska, bela.

Blavko TANBVSKI

DRPOSLAVA STOGODIŠNJICE SMRTI ŠANDORA DETEFIJA

Trideset i prvog jula ove godine širom Vojvodine &večano je proslavljena stogodišnjica smrti velikog mađar– skog pesnika i revolucionarnog borca Šandora Petefija. Program ove proslave utvrđen je blagovremeno na sastanku rukovodilaca Saveza kulturno= prosvetnih društava i mađarskih kulturmih i javnih radmika iz Vojvadine. U svim građovima i selima Vojvodine održane gu Gvečane akađemije na kojima su čitani referati o životu i rađu Petefija i recitovane njegove najbolje pesme. Na akademijama t većim mestima govorili su mađarski književnici i kulturni radnici iz Vojvodime. Mađarska amaterska pozorišta i dramske sekcije mađarskih kulturno-pro» svetnih društava izveli su Petefijevo delo »Apostol« i »Petefi pred sudom« od Ane Balaš,

Proslava dana pogibije velikog pe=

snika mađarske revolucije dala je rečite dokaze o tome koliko naši narodi poštuju i vole delo Šandora Petefija.

Još prošloga veka naš pesnik Jovan Jovanović=Zmaj prevodio je. Petefijeve &tihove, a i docnije Petefi je često prevođen i o njemu se pisalo kod nas. Posle oslobođenja u izđanju »Matice srpske« objavljena je zbirka pre-

veđenih Petefijevih pesama.

Za vreme Narodnooslobodilačke bor be revolucionarne pesme Petefija nadahnjivale 8u naše borce u Vojvodini u borbi protiv fašističkog okupatora i domaćih izdajica. Ime Petefija nosila je prva brigada sastavljena od vojvo-

đanskih Mađara, Posle oslobođenja u i

svim mađarskim mestima, pa i u me= stima nastanjenim našim življem, Petefijeve pesme često su recitovane na priredbama.

BORBA ZA ODBRANU MIRA

Poslednjih meseci u Berlinu iu drugim gradovima Nemačke priređen je niz masovnih manifestacija u borbi za mir. Na njima je uzelo učešća nekoliko miliona ljudi. Za pretsednike Stalnog komiteta pristalica mira izabrani su poznati nemački književnici i javni radnici Ana Zegers, Johanes Beher i Arnold Zvajg.

U Urugvaju su nm nizu masovnih 8kupova istupali delegati sa Pariskog kongresa pristalica mira, Dosađa je u nacionalni komitet pristalica mira stupilo 20 razhičitih organizacija.

Ww Pavizu je svečano proslavljen francuski nacionalni praanik 14 juli, (dan pađa Bastilje. Velika povorka ma-

nifestanata fekla je nekoliko časova

neprekidno od Bastilje do trga Nasion. Učesnici u proslavi naročito šu toplo

ši vrevjzija procesa madagaskarskin, poslanicima, koji 8u nedavno osuđeni.

UW Koreji je krajem juma održan osnivački kongres Jedinstvenog demokratskog fronta Koreje: »Korejski narođ« — kaže se u rezoluoiji donetoj na ovom kongresu — freba da postavi kao &voj glavni zađatak borbu za mir i učvršćivanje međunazodne saradnje, protiv agresivne politike imperijalističkih država«, Posle kongresa održan je veliki miting, na kome je učestvovalo preko 200.000 ljuđi.

Pod pretsedništvom profesora Dibua i uz učešće čuvenog pevača Pola Robsona, u Njujorku je nedavno odmžan masovni miting. Govornici na mitingu izazvali su veliko oduševljenje

svojim pozivom, upućenim Crncima

Amerike, da uzmu aktivnog učešća u

snažnom pokretu za oslobođenje Cr-

đeš tada kurir između Kozare 1 Čemernice! Pregrljati šezdeset kilometara, za jedan dan, po onim nametima, pokraj ustaških pošada i kroz četničke zasjede — šta je to bilo za tebe? »To je, drugovi, medicinska činjenica!«, gavorio si poslije toga Benderovim jezikom ulazeći u štab Mladena Stojsnovića u pola noći poput vuko= dlaka, mašući smrznutim rukama kao marioneta, »Nego zbilja, drugovi,« govorio bi dalje, »ako vi želite poštu, onda mi izvolite izmasirati ruke, e da bi vam istu mogao izvaditi iz džepa!« Ili, kađ si u Rkozarskoj ofamgzivi +dok su po jelikama oko mas rsšknli neprijateljski plotuni — dobacivao isto tako granate: »Drugarice, malo ste predaleko izvoljeli prsanutif« IH, kad si u Sedmoj, na prvi pucanj švapske zasjede u Sonefici, zgrabio šmaj&er i ko bi tebe tađa zauštavio da ne jurišaš na čuku sa titovskom vojskom, krilat uz nju i ona uza te? Ili, ejećaš li se onog bukovog pendreka koji si, kao mlad zagrebački student u” predvečerje aprilske katastrofe, izvađio ispod kaputa i kojim si lupao po frankovačkim glavama na mitingu? .., Zar, Kosta naš, planuše brzo kao barut tvoja četiri ognjena Ilinja, zar zbilja prasnuše nad tvojim rumenim, zađihanim licem četiri nađgrobna plotuna, zar se to zbilja, u četvrtom plotunu, ugasi negdje đuboko u grmečkim“ \blacima jedan svjjetleći metak? Sjedčaš li se onih "vijetlećih metfaka? Wiih si &lao, prvih ilinjskih dama,

· sa drvarskih kamenjara pravo u ka-

sino talijanskih oficira. I sjećaš li še, proljetos, bili smo u planini Šiši, bila je Sedma ofanziva. »Tu še pola sata od nas«, rekao Si, »nalazi Trimaesta brigada. Ja ovdje, drugovi, momentano nisam potreban, idem da je obiđem!« i odletio si kao hrt. I vrativši se iz brigađe, čuo si đa še drugarica iz vašeg rukovodsiva izvukla iz Drvara u koji sa se pred nekoliko dana spustile bile njemačke jedrilice đa uhva– te Tita, Meni, koji sam te gledao sa strane, činilo se tada kao da ćeš se na vijest a drugarioi sav rasprsnuti od ustreptale radosti, »Iđemo po nju na Potoke!« skočio si na konja i zamakao u ohlake — koji &#u se tada provlačili kroza šumu. Poslije podne, doveo si tu druganicu u našu kolonu i pokazivao je svakom koga bi sreo, široko i nasmijeno: »Vidiš, živat«

A ja sađa gledam: Mrtav! Da, mr-• tav. Obadva, veličanstveno mrtvi, I leže u svojim kovčezima mimi pred rakama kao da baš oni najmanje žale za svojim životom, mimi kao i cnda kad &u bili u tom životu pa ga nisu štedjeli i bez po muke atotinu ga pu= ta dawalH. I kao da je mrtva sama smrt, a one žive nad njom, leže zastave po njima žarke u svojim bojama, hrvatska po Hrvatu iz Zagorja, prpska po Srbinu iz Drvara, pa obojici ervena. Ta &mrt leži ničice pred likom Tita.

TI ne daj suzi, blijedi škojevče, ti što se opraštaš s mjim! „Braco, Kosta, metci svijetleći ili zvijezde, sokolovi ili borovi zeleni, ili sve što ide u viš i u sunce, — ili kako drukčije, kojim drugim imenom da vas ošlovimo u ovom nijemom trenutku dok vaši kovčezi stružu zemlju spuštajući se u ra” ku! Ne damo suzama, iako naviru na” oči ne kao plač, već kao zakletva! Đođe joj da zariđa nad vama, ovoj gr mečkoj i drvarskoi omladini što je na glag vaše smrbi dojurila ovamo, na ovo posljednje viđenje s vama; ali ne pušta glasa ad sebe. Ruku podiže da obriše suzm mal sanički „musliman, koji je za vaše vijence nabrao poljskog cvijeća, ali suza mu se sama zaustavlja u oku. I ovom tihom domaćinu — koji se usput priključio va» šem sprovodu, ne znajući ništa više do toliko da je to provod naših dobrih boraca — povija se oko brkova roditeljska tuga — samo što nije briznuo; ali stisnutih vilica gleda preda se. A njemu, pogledajte njega, starog našeg rukovodioca! Mjemu se evo lice, 8Uravo i jarkovito kso vododerina, šVe. islerivilo u jedan vrisak — koji se sle-

dio u čelik, Ćuteći, mirno, svak uzima ” | Šš grudu zemlje i spušta je u raku za

vama, kao da otkida komad sebe za. pobjeđu. n : Oe O. biće našal Neće biti samo vaše majke i dragane, koje će vam šutra doći na grobove, Dolaziće vam hi. starih i mlađih\da se živi, za 15

đa su ne samo pozivala na

27 be- y 4, 8 i ON dk _ ı M : | ı a vip dn e 4LNAARA PO MPAA Ir OON. BM