Књижевне новине

STRANA «4 TE

O FIL

·'(Nastavak sa treće strane)

svojim prisustvom u njihovoj sredini u jeku borbe — takođe je ostao izvan dohvata drame. Zbog toga je motiv revolucije izgubio od svoje veličine, a 'Marij drama nije mogla da poprimi šire okvire,

Scenario Horvata — to je djelo 'Književnika sposobnog da osjeti 7.9 rođnooslobodilačku borbu i da na nju reagira ozbiljnim umjetničkim ostva-

· renjima, Horvat ima dara da slika i

osjeti likove naših ljudi, on umije da

· konstruiše raznolike i originalne nji-

hove međusobne odnose, on zna da stvara raznovrsne situacije u kojima naša &tvarnosšt i njeni nosioci mogu da se ispolje. Zato je šteta što je pisac olako prešao preko nekih važnih pro~

| blema filmškog scenarija. Na primjer,

— on koji je s uspjehom savladao

| niz problema u dramskoj konstruk-

ciji &cenarija, izgleđa da je izgubio strpljenje kad je trebalo pokušati da se cijela drama stavi u dostojan okvir, Kad se već odlučilo da se pravi

»okvimi film«. trebalo je početku i

kraju dati mnogo više smisla i dubine, Ovako je taj okvir ostao samo tehnički okvir, a kraj — u Marijinoj garderobi — čak i dijametralno oprečan elemenat čitavoj drami. Umjesto da 8e pretvori u poantu filma, koji je

· inače prožet revolucionarnom borbe-

nošću i optimizmom, završna Scena u Marijinoj garđerobi, u kojoj beznađežna tuga za pdginulim Petrom obuzima i Moarijine drugarice i Mariju, pretstavlja direktnu suprotnost intenciji autora scenarija da podvuče lik

Marije kao narodnog umjetnika u slo-

bodnoj domovini. To je još nesretnije potencirano idejom da se cijeli Marijin put Rro~ Narodncoslobodilački rat nazove »pričom«! Nevješto nakalemljen okvir nanio je štele ne samo drami nego i njenoj idejnoj dosljednosti. Slabošt scenarija ispoljila se i u raspletu drame. »Zastava« ima faktički četiri svršetka: isticanje zastave na vrhu Kalnika — prvi, obračun naroda 8 Vuksanom — drugi. kraj Marijinog pripovijedanja — treći, i balet — četvrti! Ovaj poslednji đat je sasvim odvojeno od drame, bez i najmanjeg napora da se nekom sponom veže uz

· _Bve ono što mu je prethodilo,

Vrlo često pisci scenarija smatraju dijalog u filmu samo sporednim elementom drame, eksplikativnim sredstvom, koje ne može mnomo da Dpomogne unapređivanju i pokretanju dramske radnje i koje je prilično nevažno za realizaciju uloge. Izgleda da je takvo shvatanje imalo izvjesnog utjecaja i na autora scenarija »Zastave«. 'Freba požaliti što dijalogu u našem sedmom filmu nije uvijek data ona literarmna i dramska vrijednost koju bi kapacitet Tože Horvata mo+ gao da pruži, Zbog toga su u ostva– renom filmu mnogi likovi ostali i glumački ispnoa antorove zamisli.

Reditelji Branko Mnrjanović pristupio je realizovanju Horvatovog scena» rija studiozno i savjesno, To je rediteli koji je w*oebrodi'n Wopčotničke griješke i koji umije đa filmskim sređstvima nađe put do publike. On je pozitivne strane scenarija uspješno transportirao na filmsko platno i svOjim redđiteljskim sposobnostima | inventivnošću pođigao na izvjesnu Vi» sinu i njegove manje uspjele ili za film nezahvalne detalje. Nekoliko rediteljskih uspješno izvedenih „velikih scena (defile pred pogubljenim DaTtizanima i otmica zastave, zauzima= nje voza, ulazak partizana u 8elo) pokazuju nesumnjjvi talenat reditelja Marjanovića, a gotovo svi prizori bitaka su na visini,

U »Zastavi« doduše nema onako potresnih i tragičnih momenata kao što su smrt Slavičina (»Slavica«), rasplitanje kose (»Živjeće ovaj narod) ili izuvanje cipela pred strijeljanje (+Na svojoj zemlji«), koje su već ušle u zasad još kratku historiju jugoslovenskog umjetničkog filma. Ali čitava sekvenca otimanja zastave u »Zastavi« pretstavlja jedan od rediteljski najsolidnije pripremljenih i izvedenih radova u mašem filmu, uprkos tome

— početak reprize, Velika smetnja is'tleamnju tog momenifa možda je i Bam problem akustike u dvorani Kolarčevog univerziteta. No za jasno isticanje te »krize« važna je priprema dinamičke i orkestracione građacije koja dovodi do to mjesta, a neophodno 'Je potrebno ostvarivanje potpunog zvulkta samog akorda (sekstakord, fisa-d, takt 301) koji dolazi kao razrješenje i »rašćišćenje« dugog niza harmonija. Taj akord bio je nejasan 4 prazan (bez basovog tona!), i sav "onaj Utisak nečeg neizmjernog, bezgraničnog, elementtarnog, što je Betoven htio ostvariti tim akorđem otpao je. Moramo se ovdje osvrnuti ı na interpretaciju »Iode« prvog staya (takt 513). U tom momentu kao da e "Betoven „predaje „časkom bolj i beznadnošti, kao đa ga je nadvladao crni pesimizam s kojim se on avijek uspješno bori, a onda, rva-

'jući we teško „mnadvladava ga, uzđiže se u posljednim taktovima odJučno i prijeteći (kao Prometej ili

Taust) spreman đag nastavi borbu na život i 6&mrt. Ta epizoda djelovala je u Baranovićevoj interpretaciji veoma Bnažno, Baranović toj epizodi nije pristupio mehanički, nije se'povodđio za njenom izvanjom sličnosti sa drugim stavom »Eroike« (kao što tumači Aljšvang u švom članku o Devetoj simfoniji u 5 broju »Sovjetske muzie«, odakle je i uzet komentar za program koncerta), nego je dobro podvukao poantu te epizode: mome• nat časovitog klonuća, koje se odmah pretvara u protest i prerasta u straš"nu prijetnju.

U burnoj atmošferi drugog stava, Rgrešimir Baranović je dobro istaknuo 'dramatičnost i nezadrživu snagu tog dramafskog — i mjestimično tragičnog— Sskerca. No valja primijetiti da ritmička preciznost kod izvođenja Ovog stava nije bila potpuna. Dobro je data atmosfera u srednjem dijelu, gdje je živa slawenska tema lijepo došla do izražaja, tako da je čitava li-

· što je kvari psihološki dobro zamišljen ali slabo ostvaren dijalog između Marije i njene majke. 8 mnogo inventivnosti reditelj je uspio da publiku postepeno psihološki tako pripremi.i u»

· vede u, tu scenu, da gotovo redovno

spontano izbija aplauz gledalaca već u momentu kad se mali Martin maši za revolver, Temperamentno režirano

osvajanje voza, doček partizana u se- ,

lu, prelaz preko . pruge i borba oko pruge, govore da u Marjanoviću treperi osjetljivi režiserski nerv i da se on može da razvije u dobrog filmskog reditelja, On je znao da — naročito situacije i scene u partizanskom logo= ru ili koloni — obavije štimungom partizanskog života i mnogo je pomogao piscu scenarija u otkrivanju mentaliteta naših boraca, Uprkos neloliko manjih, očitih griješaka u mon= taži, Marjanović je dokazao da pozna montažu i da zna da še njome služi. On je mnoge dramski važne momente uspio da naglasi, podvuče i objasni monftažnim efel-tima; on se u »Zastavi« dosljedno i do maksimuma koristi monfažom kao interpunkcijom filmskog kazivanja. Njegov filmski rječnik — to je rječnik koji možda i nije bogat novim izrazima. ali u kome se već poznate riječi upotrebliavaju pravilno i na svom mjestu. A to je solidna osnova za dalji razvoj Marjanovića kao filmskog reditelja. Sad je na njemu da ispolji smjelost u' pronnlaženiu novih. originalnih riječi i pripomogne formiranju jugoslovenskog filmskog izraza, stila našeg umjeiničkog filma, Ozbiljnu slabost Marjanovićeve režije pretstavlja pomanjkanje rada s glumcima. Zbog te velike praznine u Marjanovićevom radu glumački. ansambl »Zastave« bio je. prepušten sebi i u njemu se snalazio svak onako kako je najbolje znao, Otuda osjetni nesrazmjer i neujednačenost glumačkog kolektiva. Tom krupnom ređiteljskom nedostatku Marjanović treba da u buduće posveti najveću pažnju!

Ima mjesta u filmu u kojima režija nije posvetila specijalnu brigu da rediteljskim rješenjima izbjegne ili umanji slabosti scenarija. To je slučaj sa gotovo svim scenama i likovima u taboru neprijatelja. Mršavi kostur tih likova Marjanović je ostavio onako oglođanim i golim kako smo ga već navikli đa gledamo u sovjetskim filmovima i u gotovo svim našim do sada. Završnu scenu u Marijinoj garderobi Marjanović ne samo, da nije ispravio i podigao, već je svojom rediteljskom koncepcijom još više poten= cirao njene slabosti, Isto je i sa vezivanjem baleta »Igra sa zastavom« za osnovnu dramsku radnju. Rediteljska osjetljivost za probleme scenarija, koju je Marjanović na mnogim drugim mjestima u filmu ispoljio, ostala je ma tim mjestima skrštenih ruku. Šteta! Jer dokaza da bi uz veće napore on mogao i te slabosti scenarija da otkloni i umanji — ne treba tražiti dalje od drugih primjera u »Zastavi«.

Glavnu ulogu balerine Marije tumači Sonja Kastl kojoj je to prvo · istupanje u filmu. Njena fotogeničnost i činjenica da se u jednom licu našla glumica ! balerina, zaslužuju da joj od strane naših filmskih reditelja bu= · de posvećena puna pažnja, Uprkos još jakim diletantskim elementima u . nienoj glumi, koji su se ispoljili u ovom njenom prvom nastupu, lik Marije, kako ga je ona ostvarila, nosio je u sebi svježine i topline. Marijan Lovrić u ulozi komandira Petra i Joža Gregorin u ulozi komesara, sa podjed= nakim uspjehom prefstavljaju dobra ostvarene likove. Naročito treba istaći Gregorina koji je oskuđne mogućnosti svoga teksta i situacije maksimalno iskoristio. Ulogu ustaškog »bojnika« Vuksana, koji se više od ostalih lica u filmu ispolinva kroz akciju, tumačio je Antun Nalis, trudeći se često sa uspjehom — da izbjegne

»šmiru« koja je u samoj koncepciji ovog neprijateljskog lika već lebdjela u zraku. Od epizodnih., uloga treba pohvaliti one koje su sa izrazitim individualnim osobinama dali Tkalec i Didić. »Tatek« i partizanka Mitra —

nija ovog stava zajedno sa ovom svijetlom epizodom: bila možda · najbolje zaokružena u čitavoj simfoniji. Interpretacija trećeg stava vrlo je složen i težak zadatak. Njegove dimenzije, zatim njegov jzrazito lirski (pomalo i »međitacioni«) karakter, gdje nemamo različitih kontrastirujućih elemenata kao u gotovo svim polaganim stavovima Betovenovih dsimfonija, postavlja velike zahtjeve i dirigentu i orkestru. Polpuno je promašen učinak ovog divnog sBtava, najljepšeg među Betovenim polaganim stavovima, ako ma i u jednom momentu publika osjeti jednoličnost. Ljepota ovog 'stava ne sastoji se u izvana nametnutoj dinamičkoj ili dramatskoj građa“ciji, niti u kontrastima. Gradacija u tom stavu postoji, ali ona se sastoji u sve dubljem poniranju u čista ljudska osjećanja, u psihički svijet umjetnika (ne prelazeći nikada u krug umjetnikovih pređodžaba koje bi bile izolovane od vanjskog svijeta). Građaciju u trećem stavu Betoven ostvaruje razvijanjem sve bujnije orkestracije, bogatstvom motivičke razrade koja negdje postiže sasvim filigrantsko šarenilo, ali i tada služi jedino odvlačenju i uokvltivanju ideje čitavog stava. Važan problem za inferpretaciju je'i pravilno odmjeravanje tempa. Kod previše · polaganog tempa ne možemo izbjeći »vagnerijansku« razvučenost, a kod prebrzog tempa gubi se i miotivičko pogatstvo i orkestralno šarenilo. U drugom i trećem iwvođenju simfonije došle gu OSObine ftrećeg stava,nešto više do izra žaja zahvaljujući najviše. uzimanju tempa koji tom stavu odgovara, Dinamičkom nijansiranju treba u ovom stavu prilaziti sa osobitom obazrivcšću, jer ono može da poremeti ili :'igkida razvojni tok čitavog stava. U tom pogledu neka miasta nisu najsretnije realizovana, Najviše upada u oči modulacioni prelaz na treću varijaciju, gdje je dam previše. napadni Rreščendo. Takav kreščendo ovdje ni-

takođe su dva dobro interpretirana, smireno i diskretno data lika. Kamera Nikole Tanhofera snimala je uglavnom korektno. Ma da se'·u njenom rađu ogjeća i ruka reditelja, nema sumnje da je zalaganjem 'snimatelja omogućena realizacija mnoge smionije redđiteljske zamisli, Šteta što preduzeće »Jađran« nije osiguralo

veći rasvjetni park za 6nimanje u en=. terijerima koji su svi ispod snima-

teljskog dometa u ostalim dijelovima filma. Trebalo je više pažnje posvetiti i noćnim snimcima. i

Muzika Mila Cipre aktivno je učestvovala u stvaranju dramskih stanja i trebalo bi da bude podvrgnuta detaljnijo} analizi muzičkih stručnjaka. Scenograf Kopajtić išao je uglavnom u korak sa režijom, Ton su snimili Pregernik i Kukec; dok je muzika snimljena odlično, dijalog je ostao u tolikoj mjeri loše zapisan da je na mnogim čvomim mjestima dramske rađnje to oduzimalo snagu čak i samoj drami i mnoge scene ostavilo nejasnima. Kompozitor Milo Cipra i koreograf Margarita Froman nisu uspjeli da »Igru, sa zastavom« afirmišu kao naš prvi filmski balet. Balet u filmu postavlja sasvim druge zahtjeve. od onih na pozornici. A već i obični pozorišni balet na femu oslobodđdilačke borbe pretstavlja složen i krupan zadatak. Svojim mjestom u drami, svojom ko-

reogralski neipventivnem obradom i

slabim izvođenjem, završni balet-ostao je samo. jedan nmaljepljeni privjesak.

»Zastava« je drugi film hrvatskog preduzeća »Jadran«, koje je i ovim filmom dokazalo razlog postojanja republičkih filmskih proizvodnih pređuzeća kao važnih faktora nacionalne kulture, pronalaženja i mobilizacije filmskih umjetničkih kadrova. »Zastava« je još jedna afirmacija stvara lačke sposobnosti naših liudi, Sedmo djelo naše sedme umjetnosti dokazalo je da smo i u kinematografiji naučili da brojimo đo sedam — vlastitim snagama.

Vicko RASPOR

Đorđe Krstić (1851—1907): Seljak |

je u skladu ni sa atmosferom, niti sa orkestracionom postavkom tog pasusa. Na tom mjestu dinamika ne bi smje la preći stepen »mezo-piano«. Ima u trećem stavu jedna epizoda, kratka ali vrlo značajna ža ovu fazu razvoja motivičke razrade. Ovdje mis:im na odjek motiva koji donose fanfare, odjek dat samo drugim violinama. Taj motiv često 8e u izvođenjima slabo ističe, a kotkada i posve gubi. Baranović je taj motiv pravilno istaknuo i tako oOstvario onaj dojam odjeka, odnosno pretapanja fog motivičkog fragmenta u novu ftematsku materiju.

Ako polazimo od toga da stavovi De vete simfonije razotkrivaju ~ pojedine crte karaktera čovjeka — Betovena, odnosno ako polazimo od bilo kakvog pozitivnog fumačenja idejnog sadržaja Devete simfonije, moramo doći do konstatacije da je najjači kontrast, najjači, najdramatičnjji prelom: čitave simfonije kao cjeline — prelaz od trećeg stava na četvrti. Taj kontrast treba ostaviti da djeluje, treba ga i jako podvući. Iz smirenog raspoloženja trećeg stava, iza »toka duboke rijeke razmišljanja« (Ališvang) nastup četvrtog stava treba da djeluje kao udar koji umjetniku ponovno vraća &vijest o težini života, o. potrebi borbe za rješenje zapleta koji su doneseni u prvom i drugom. stavu. Iz lirskog sanjarenja, iz filozofskog meditiranja fortisimo-akond sa emjelom disonansom, vraća ponovno Betovena u tešku životnu stvarnost, namećući mu fra·ženje hitnog raspleta, završetka čitave drame. Jeđan njemački muzički pisac vrlo duhovito navodi uz fu e-

' pizodu citat iz Geteovog »Fausta«:

»Jufrom užasnut se budim«, To poređenje neće nam se činiti neumjesnim, ako znamo koliko interesa je pokazivao Betoven za Geteovog., »PFausta«.

| Uvezisftime podvlačim wažnost pra=vilnog povezivanja trećeg i, četvrtog stava, koji ne bi smjeli biti rastavljeni, a pogotovo ne dugom pauzom za vrijeme. koje se namješta hor. Ukoli-

KRJIŽEVNEINOVINE. -

STAVA...

STORM a aha

i

BOT ČBSDPIBE | USYTBUH

OSVRT NA „POLET“...

OMLADINSKI ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST i KULTURU

Krajem prošle godine u Beograđu je počeo da izlazi »Polet«, omladinski časopis za književnost i kulturu. Nesumnjivo da ovaj časopis, koji izdaje Centralni komitet Narodne omladine Srbije pretstavlja u okviru kulturne revolucije u našoj zemlji »jeđan od važnih činilaca u borbi za osvajanje kulture od strane omlađinskih masa, proširivanje vidika, za razvijanje književnih težnji mlađih, za buđenje stvaralačkog, kritičkog i publicističkog rađa u najširim slojevima naše omladine«, kao što je formulisano u uvodnoj reči u prvom broju. U tom smislu časopis je razvio svoju delatnost, još sa prvim brojem odredio karakteristike svoje fizionomije i stao u red ostalih omladinskih književnih časopisa koji su se pre njega počeli javljati u ostalim republičkim centrima, kao što Su »Izvor« u Zagrebu, »Zora« u Sarajevu, »Mladinska revija« u Ljubljani, j

Dosadašnja. đelatnost „časopiša Označena je, između ostalog, ispunjenjem jednog od vrlo važnih zadataka, okupljanjem što većeg broja mladih saradnika, objavljivanjem njihovih najboljih radova, pružajući im mogućnost da e njihov s\varalačkiiidećjno-kritički rad pravilno razvija. U tome je časopis znamo uspeo, iako bi rezultati mogli da buđu još veći, Nesumnjivo da je jedna od teškoća sa kojom je časopis imao da se bori u tome što veliki broj mlađih pisaca Srbije sarađuje u »Mladosti«, centralnom časopisu mladih književnika Jugoslavije. Ali, tokom izlaženja, časopis je i ovu teškoću uspeo uglavnom da savlađa. Listajući časopis, s rađošću se može konstatovati činjenica da se na njegovim stranicama pojavljuje izvestan broj novih saradnika koji rade na poeziji i književnoj. prozi ili se pak ogledaju u literarnoj kritici. Po tome što oni obećavaju ili već od sebe daju kao pokušaj ili ostvarenje, i pored nedostataka koji nisu samo njihovi, može se slobodna reći, da su stal: na sigurno tle. To se posebno ogleda u pravilno odabiranim temama iz naše žive i dinamične stvarnosti.

U izvršenju ovog zadatka časopisu je svakako koristio konkurs za najbolje pesme, priče, dnevnike, zbirke beleški i reportaža sa radnih akcija,

. konkurs koji*je sredinom prošle godine objavio Centralni komitet Narodne omladine Srbije. Pored jednog studenta, nagrađena su još tri učenika i jedan radnik. To govori da: je in}eresovanje za književnost u literarnim đačkim družinama i literarnim klubov:ma u unutrašnjosti matno razvijeno i da se otuđa može očekivati priliv no=vih snaga koje će se postepeno ali sigurmno uključivati u našu mladu književnost. Stoga je još čvršće povezivanje časopisa s tim organizacijama značajan zadatak čije ostvarenje treba da odigra korisnu ulogu.

pBeletristički deo časopisa pokazuje đa je broj a i kvalitet poetskih priloga znatniji u poređenju sa proznim. U poetskom delu srećemo se sa mladim autorima čija su imena poznata iz časopisa »Mladost«, a nekih i iz »Književnosti« i »Letopisa Matice srpske«, kao: SL. Marković, Sl. Vukosavljević, D, Grbić, L. Ivanji, B. Živojinović. Ima i nekoliko novih (L. Lazić, M. Mitić, B, Ćosić, V. Petrović) koji nagoveštavaju talenat. To je generacija najmlađih koja uglavnom ide stopama naših mladih pesnika ugledajući se prilično na neka njihova ranija pgetska dostignuća.

Od poetskih priloga izdvajaju «e stihovi S]. Vukosavljevića u kojima je kroz jednostavan izraz iskazana ljubav prema drugu Titu. Na poetskoj naraciji SI. Vukosavljević je zasnovao evociranje đramatičnih događaja u jesen 1941 u Užicu i kroz njih toplo o= crtao lik druga Tita, Može se samo

ko hor ne može da stoji za vrijeme čitave simfonije (iz bilo kakovih raz» loga) najsretnije rješenje je, da ulazak hora padne između drugog i trećeg stava, između kojih Je pauza moguća.

U četvrtom stavu kao važnu primjedbu treba upozoriti na interpretaciju recitativa. "Trebalo je povesti računa o vokalnom karakteru recitativa i analogno prema sličnosti između pojedinih vokalnih i instrumentalnih recitativa (prvi instrumentalni i prvi vokalni, zatim posljeđnji instrumental ni i drugi vokalni recitativ su mjestimično identični) trebalo je interpretirati i ostale. Jedino tako niože se zaista osjetiti originalna i duboka zamisao Betovena, da svoj odnos prema idejnoj problematici koju tretira „u Devetoj simfoniji, izr: z<i konkretno na tako realističan. način (a korištenjem elemenata Ferojsko-patetičnog recitativa). Isto tako upadaju u oči neke cezure u četvrtom stavu! One smetaju, ne zbog toga žt) nisu propisane u partituri, neZo zato, što ne pridonose jasnijem razumijevanju kompozitorovih i deja i zamisli. Na primjer, cezura prije pojave teme »radosti« (koja nije propisana), upropaštava dojam, koji treba da izazove baš onaj nagli nastup teme. Tema »radosti« treba da nastupi odmah, bez odlaganja, bez operske »Peneralpauze«. Temu treba da Vviolončeli i kontrabasi donesu admah »sa „nestrpljenjem«. U tome i jeste smisao ohe promjene takta istom kod nastupa teme. Zar je Betovenu, koji dozvoljava u Devetoj simfoniji (i to baš u ovom stavu) mnoga. otstupanja ad taktovi šema, bilo teško da Dposljednji takt ovog recitativa &tavi u 4/4 da stavi koronu na posljednju pauzu, (kao što čini u trećem recitativu) ili na cezuru (kao u 4 recitativu) ili da naprosto učini »generalpauzu«?

Zatim nije pravilna cezura između 202 i 203 takta. Iako imamo u kontrafagotu i midačima prekinutu melodij-

primetiti da se tendencija koju ispo- ,

ljava ovaj naš talentovani mladi pesnik ka uprošćavanju izraza graniči sa preuzimanjem starinske poetske forme, što se može videti i po fakturi stiha i po čestom slikovanju jednosložnih reči (dan-=znan, rov=nov, naš-glas, kriv-živ, krug-drug).

Ivanji je u ovom česopisu dosada objavio mali broj pesama. Ističe se njegova pesma pod naslovom »Pismeni zadatak iz predmeta armirani beton«. I pored izvesnih formalnih nedosštataka, ta pesma deluje osvežavajuče jer je pitanie, uzeto iz socijalističke izgradnje naše zemlje, u njoj tretirano na nov i zanimljiv način. Edukativni momenti, koji su u njenoj osnovi, is-

kazani su u nensmetljivom, prihvat-

ljivom i pristupačnom obliku.

Tako ima , neravnina i nejednake vrednosti u svim svojim delovima privlači pažnju pesma I. Lađarskog »Marš u nočži«. I. Lađarski je sve do pojave »Poleta« objavljivao stihove u kragujevačkom časopisu »Naša stvarnost«. Sudeći po pesmama objavljenim u »Poletu«, on je u svom razvoju učinio izvestan napredak koji daje nade da će obogatiti svoj izraz i dati vrednija ostvarenja, Na svom stvaralačkom putu primetan napredak postigao je i St. Raičković o čemu svedoči njegova nadđahnuta pesma »Ja sam u sVi-

| ma koji rastu«, gde su poetske slike

žive i Jake u potezima, ponete pravim lirskim uzbuđenjem.

Među pripovetksma, kojih ima dobar broj, ima priloga koji su ispod potrebnog nivoa, ne mogu zadovoljiti ni minimalne zahteve koji se postavljaju pred pripoveiku. Obeležene upadljivim početništvom, u njima se ne vidi življi i plodniji rad stvaralačke mašte, One, u neku ruku, mogu poslu= žiti kao iskreno pisami dokument, jer su đate u okvirima falktološkog kazivanja, Ograničavajući svoj zadatak na beleženje činjenica, mladi pripoveda= či su daleko od pravog pripoveđačicog metoda kojim će oživeti i u literaturu preneti materijal što im ga pruža život. Skoro bez izuzetka, opservacija tu ne ide u pronicljivo uočavanje karaktenističnih pojedinosti. Mlađi sutori ne vođe dovoljno računa o dijaloEu i načinu na koli će on biti vođen, ni o Oblikovanju likova koje treba dovesti do reljefne pofpunosti već jih daju jednostrano, u nekoliko škrtih poteza.

I pored svih ncdostataka, ima neko= liko pripovedača koji se upornijim radom i učeniem mogu bolje razviti i dati veće rezultete. Ovđe na prvom mestu treba istači da i redakcija časopisa u tome treba mnogo više da Uučini i pruži konkrelnu pomoć svojim Baradnicima,

B. Petrović, koji se među mlađima s jakom voljora posvećuje pripovedačkom radu, ima sklonosti i izwesnog smisla za kratku priču, ali se može konstatovati da materijal koji u sebi nosi i koji je vezan za teške godine fašističke okupacije i oslobcaUačku borbu naših narođa nije u njegovim 0-– gtvarenjima dovolino umetnički savladan i obrađen tako da su to mahom skice na kojima još treba raditi. MnoEo više sigurnosti ima B. Paskaljević koji s više pažnje pristupa obradi jednog lika ali se kod njega može uočiti nedostatak svežeg i životnijeg izraza. To tome se od ostalih izdvaja M. Jelić čija izražajna sredstva prelaze katkad u liriku, kojom je inače mlađom i nedovoljno iskusnom piscu vrlo teško opoerisati u oblasti pripovetke. Očigledno je da nedostaci, od kojih šsu neki zajednički, smetaju mlađim pripoveđačima da pravilno odabranu tematiku zahvate što dublje i svestranije, da je realističkim metodom iska-

žu.

Kritički članci i osvrti po svom karakteru nisu samo informativni, Ocene i mišljenja u nekima su izražena

sku liniju, harmonijski i logički ta dva takta su usko pavezana. Jeste, sadržajno je donesen u kontrast idućem taktu, ali taj, kontrast je donesen kao logični razvoj misli, a ne kao iznenadni, naprasni prekid toka misli.

wU glavnom uzevši, crte granđiozno»sti i heroičnosti četvrtog stava ostvarene 6u u Baranovićevoi interpretaciji, i to više zaslugom realizacije horske nego orkoestralne partije. Četvrti stav je u pogledu fomme dosta teško povezati kao zaokruženu cjelinu, ali osnovna kompozitarova zamišao i atmosfera heroičnosti i veličine daju mu jedinstvo. Tu atmosferu Krešimir Baranović je uspio realizovati, Osim toga orkestralna faktura u čitavom. četvrtom stavu je cjelovita i živa, postavljena sa.'vim simfonijski, i zato treba orkestru posvećivati i u vokalnoinstrumentalnim pasusima jednako veliku pažnju. Jedino ta!o ćemo sasvim otkloniti đojam da je trima stavovima simfonije dođana kantata, i pokazati da je četvrti stay i sam za sebe organska cjelina a isto tako u sklopu čitave simfonije. Da je orkestralni part u "etvrtom stavu jednako važan kao i nac ski o tome govori dojam padanja i praznina koji smo dobili kod samih instrumentalnih dijelova zadnjeg stava, nakon pojave hora. Najviše se ta osjetilo pred kraj gdje je orkestarski part ispao prilično blijed i površan, · || \

Sam hor, sa isticanjem veličine i heroike, sa dostojanstvom velikih ho= rova iz oratorija 18 vijeka, a bez pretjerane patetike romantičarskog ora-

sa uverenjem i stavom, sa sigurnošću, Ali to nije uvek slučaj. Ima i takviha u kojima se ogleda slab ili pak mnodovoljno prečišćen kriterijum, mnaro“ito kad se radi o izdanjima naših sa=vremenih , pisaca.

Nesumnjivo da će časopis više odgovoriti potrebama nošog života ako svoju altivnost punije usmeri u pravcu tretiranja krupnih pojava iz našeg kulturnog nasleđa. Ma tom planu časopis je već nešto učinio, U tom pogledu zaslužuju pažnju eseji: P. Kolendića (o »Tireni« Marina Držića) i R. Konstantinovića (o Branku Radičeviću), Pred časopis se postavlja zadatak da svoj rad u tom pravcu i dalje razvija, angnžujući saradnike koji imaju

„smisla za esejistički i kritičarski ak-

tivitet, uzimajuć u obzir i naše istaknute i iskusne radnike na tom inače vrlo odgovornom poslu.

I pri letimičnom pogledu na izašle brojeve časopisa, pada u oči da ima priloga koji nisu dovoljno brižljivo redigovani a u nekim brojevima je osetan broj štamparskih grešaka,

Posmatrajući razvoj časopisa Kroz prizmu dosada „objavljenih radova, može se zaključiti da on ide sigurnim koracima ka. svom usponu. U stvaralačkim naporima mladih pisaca i početnika Srbije on je već našao svoje mesto. Donošeći raznovrsne priloge ne samo sa područja Rknjiženosti veći iz kulturne problematike i života naše· omladine, on je živ i aktuelan. U njemu su mnogi naši mladi pisci našli tribinu sa' koje kazuju svoju reč mnarođu-graditelju. Kao izraz težnji za novom socijalističkom kulturom, on je postao delatan i potreban činilac u procesu našeg kulturnog preobražaja.

Antonije MARINKOVIĆ

BIBLIOGRAFIJA ·

error Oea" 790) rare ae e O CO C—e

Josip Pavičić: Pesem o življenju in svetu, poema za decu. Na slovenački preveo Igo Gruden, Knjiga je ilustrovana crfežima Evgena Sajovića. Izdanje »Mladinske knjige«, Ljubljana, 1949, 21 strana, cena?

Vjenceslav Novak: Što je krivo, pripovetka. Izdanje »Novogp pokolenja«, Beograd, 1949, ćirilicom, 95 strana, cena 10 dinara.

Janko Kersnik: Seoske sUjke, pripovetke. Izdanje »Novog pokojlenja«, Beograd, 1949, ćirilicom, 50 strana, cena "7 dinara.

Sima Mutavulj: Novi svijet u starom MHozopeku, pripovefka. Izdanje »Novog polcoolenia«, Beograd, 1949, ćirilicom, 72 strane, cena 7 dinara.

Prvi srpski ustanak prema kazivanjima wstonika, i savremenih posm3a= trača. Sastavio i uredio Božidar Kovačević. Izdanje »Novog pokolenja«, Beograd, 1949, ćirilicom, 228 gtrana, cena 29 dinara.

Odabrane narodne pripovetke, Pripovetke odabrao M. Panić-Surep. Izdanje »Novog pokolenja«, Beograd, 1949, ćirilicom, 269 strana, cena 30 dinara. Boris Prikril: Rrazgovori o Petloletki, Izdanje »Novog pokolenja«, Beograd, 1949, ćirilicom, 879 strana, cena 58 dinara.

IT. Franko: Zahar Berkut, roman. 5 ruskog preveo Aleksandar Đurić, Iz-

danje »Novog pokolenja, Beqgrad, 1949, ćirilicom, 185 strana, cema 26 dinara.

_owwhupanungeerruGynurunavreipeiinirinrepiteap ocrni FT YET area UinrO=evninunay nie iaira \OTSrIKIvi Our arise iaLIO ie II Or ranOnuI IG GAA II Tr: u ua rrie vra run prrrunruaurim= fee: Fr prne gamer ar rir r—r ERI Ru Ig UDG UJE AAURIIEIJI FRP ARIJAEIJE : -: -_ =

teorija, ostvario je one sasvim realistične intencije Betovena, l-oji je u ovom horskom stavu želio da iznese glas slabodoljubivih masa svijeta i da u šamom kzrakteru horskog stava naglasi masovnost.

Kod solista (Valerija Mejbalova, Melanija Bugarinović, Laza Jovanović i Nikola Cvejić) koji su uspješno savlađali neobično teške partije, osječao ge nedostatak u objedinjavanju njihovih specifičnih boja, kao i nekih drugih individualnih osobina sa područja pjevačke tehnike, koje su se isticalč više nego što bi to bilo potrebno.

'U svemu, ovo izvođenje Devete simfonije maramo smatrati značajnim dcgađajem nažep muzičkog života jer kroz to izvođenje se vidjela mogućnost noših ansambla da savladavaju ovako teške zadatke, A konstatovanje nekih manjkavosti treba da posluži kao pofts:icaj za njihovo uklanjanje u daljem radu Beogradske filharmonije. FORA S Ni ot. FON VO a a u _e

Ređakcioni odbor

Jovan Pop"vić, Ceđomir Mindđerović,

Marijan „Jurković, Iva Potrč, Vjekoslav Maleb, Isak Samchkovlija, Janko Đomović, i MDmitar Mitrev

PRETPLATA ZA KNJIŽEVME NOVINE

Za našu zemlju na 3 meseca 35 dinara,

n 6 mesi . dinara i na godinu dana 140 dinara,

Za . mstranstvo: ma ) meseca 50 dinara, 31,6 meseci 100 đigara i ma gorćnu da” ı 200 dinara.

Ttukopisi se ne vraćaju.

Broj čekovnog računa 101-9060%8 Poštanski fah 617

Td .c.IiJImEMEnmKOmKRČRČRVNJJI-– —__ _-- _—__

Odgovorni urednik: Jovan Popović, Beograd, Francuska broj 7? — Btamparija „Borba« Beograd, Karđeljeva 31.

BROJ 44