Књижевне новине

SKUPŠTINA UDRUŽ

TV e IE

40, ' EL AA a

1

SRRANA 4

ha 23, IV održana godiS Beograđu 2 O kejiševnika

oljub Čolaković, zatim ministar za nauku i kulturu NR Srbije Mita MiljKković i delegati udruženja književnika iz ostalih naših republika,

TReferat o rađu Udruženja u prošloj

aero je sekretar Milorad PaOVO Obvrkima KnjiBavni životi

prošloj godini pretsednik Udruženja Milan Bogđanović zadržao še na ne kim najvažnijim problemima koji su u toku godine pokrenuti. . Posle diskusije pročitan je i prihvačen predlog pravila Udruženja sa po”

- ~

trebnim izmenama „unesenim prema movom statutu donetom na Drugom kongresu književnika Jugoslavije. Na kraju je izabrana uprava Udruženja,

„Sud časti i Nadzorni odbor. Za pret-

&ednika je izabran Milan Bogdanović, za potpretsednika Jovan Popović, za sekretare Milorad Panić-Surep, Erih Koš i Risto Tošović, a za članove De&sanka Maksimović, Mladen Leskovac, Mihalj Majtenji, Tanasije Mladenović, Milivoje Ristić i Eli Finci, U Sud časti su ušli Dušan Kostić, Dušan Matić i Branko Ćopić, a u Nadzorni odbor Milan Joković, Đuza Radović i Arsen Diklić.

Sa skupštine je upućem maršalu Titu,

telegram

Referat M. Danića-Surepa

MKnjiževno wWtivaralaštvo u našoj ML usko povezamo &a oslobodila

borbom naših naroda i kultur” nim podizanjem širokih radnih masa, iz generacije u generaciju za poslednji vek i po, bivalo je sve jače zapa žano, negovano i 6ve Više cenjeno, Danas, u našoj socijalističkoj otadžbini, ono je postalo jedno od najuzvišenijih poziva, a ljudi koji su se njemu posvetili široko su shvaćeni i primljeni kao izraz vremena i naše socijalističke stvarnosti,

Takav ugled književnosti kod nas i poštovanje koje uživa pisac u našoj zemlji, prirodni su i zasluženi, Rođena u borbi za oslobođenje zemlje od porobljivača, naša novija književnost rasla je i izrasla do svog najvišeg nivoa u borbi za oslobođenje rada, slo bođu misli, u borbi za lepši, kulturniji i ljudi dostojan život, svojim naj” značajnijim delima, upravo po svemu opome što nju i sačinjava, ona je Ogledalo baš toga procesa i sredine u kojoj se on razvijao. Isto je tako prirodno što su i nosioci te delatnosti, pisci, ne samo svojim književnim de“ lom već i svojim životom bili verni sinovi &voga naroda, što su & njim zajedno prolazili kroz sve radosti i sve patnje, kroz gorčine poraza i triumf pobeda, i na taj način ostvarivali jedinstvo svoje ličnosti i svoga dela, povezivali svoje delo sa najna” prednmijim težnjama radnih masa svoOga vremena, Daleko od namere da ovu konstataciju uopštim, da je primenim, na &ve što je kod nas napisano i na 6Ve one koji su se za poslednji vek i po bavili među nama pisanjem, ja želim da naglasim da je ona u potpuno“ sti tačna kad je reč o istinskim, trajnim vrednoštima našeg Književnog nasleđa, To potvrđuju životi i dela takvih naših prethodnika kao što su Vuk Karadžić i Branko, Njegoš i Đura Jakšić, Sterija, Vojislav Ilić, Sve“ tolik Ranković, Domanović, Zmaj i mnogi drugi, upravo svi oni što čine osnovu i vrhove naše duhovne kultu. re, sve do živih savremenika čija se reč i akcija nerazdvojno prepliću .u opštem naporu naroda da u ovoj zem” lji izgradi takvo društveno uređenje u kome je zaista vredno živeti, Zbog toga je naš čitalac — a to su damas najšire narodne mase — navikao da u delima svojih pisaca traži i nalazi samo istinu, pravdu, čovečnost, plemenito rodoljublje, kao i nemilosrdno razgolićavanje svega nakaznog, otvorenu i žestoku osudu tiranije, unižavanje čoveka, osudu svakog ugrožava” nja ljudskih sloboda. Zbog toga su ređovno propadali i svi pokušaji da se u našu zemlju prenešu i presade raznorazni morbidni izmi iz društava i umetnosti koje su trulile u svetu, a koj&'su i ovde tražile svoju podlogu; od mjih u našoj književnosti nije ostalo ni traga; kao zadah truleži pro lazih su preko nas sa dahom vetra, a wšev naših polja i dalje se hranio i bujšo sokovima svoga tla i svetlošću svoga podneblja.

Eto, takav pređeni put naše knji” ževmosti i takav odnos, takva vernost, ta povezamost našeg pisca sa narodom i jesu učinili da je književna delatnost postala kod nas uzvišen i odgovoran poziv, a književnik visoko cenjen, prisno voljem i brižljivo negovan radnik u radnoj zajednici koja se oslo” bođila svih vrsta eksploatacije.

Iz tih razloga shvatljivo je i široko interesovanje koje pokazuju za rad našeg Udruženja široke narodne mase preko svojih organizacija, narodna vlast kao realizator izgradnje novog socijalističkog društva u našoj zemlji, a posebno naša Partija kao inspirator i organizator svestranog progresa bratske zajednice jugoslovenskih narođa. Sumirajući đanas, na ovoj skupštini, jednogodišnje napore književnika Srbije, članova našeg Udruženja, u ovom referatu biće izložena samo ona naša đelatnost koju smo ostvarili kao kolektiv, kao organizovani članovi jednog društva, Jasno je, kada je reč o , da bo ne može biti potpuna Wake aktivnosti, Glavni naši na” pori kao književnih stvaralaca ostvaruju 8e, po prirodi našeg posla, izvan Udnuženja, Ovaj će nas referat, svakako, više pretstaviti kao javne radnike u alkciji pred narodom i u radu na svojoj izgradnji, zajedničkom upoznavanju društvene problematike, rešava– nju pojedinačnih i opštih književnih problema, Zato ga treba primiti kao Rastavni deo RV OSONOI O a

problemima u 194 ni« koji će podneti drug pretšednik, E ČLANSTVO

Udruženje književnika Srbije broji đanas 82 člana i 20 kanđiđata, U njemu &u okupljeni svi aktivni pisci koji žive na teritoriji naše Republike, i to: Srba 81, Crnogoraca 9, Hrvata 4, Slovenca 2 i 6 pisaca nacionalnih manjina, U toku prošle godine Uprava je iz redova kandiđata začlanila 5 pisaca '(Roksu Njeguš, Antonija Marinkovića, Ristu Tošovića, Voju Carića i Arsena Diklića), iz povereništva za Crnu Goru došao je Mirko Vujačić, a ponovo je registrovan kao član našeg Udruženja jedan od njegovih osnivača, Rodoljub

Čolaković, koji je bio prestao biti član usled dužeg boravka van teritorije NR Srbije.

Za kanđiđate Udruženja od prošle skupštine do sada primljeni su mladi, nesumnjivo talentovani pisci Vasa Popović, Stevan Raičković, Todor Tošić, Ivan Ivanji i Đorđe Radišić, Upra= va je često na svojim sednicama razmatrala razvoj većeg broja kmjiževnih početnika, među kojima je zapazila više obdarenih omladinaca, ali nije mogla steći uverenje o njihovoj dovoljnoj dozrelosti kao ni o tome đa će se definitivno opredeliti za poziv Kknjiševnika, te ih zato nije mogla zakandidovati. Sa ovim mladim ljudima održana su i dva posebna sastanka, a više puta bili su pozivani kao gosti na naše plename skupove, naročito kađa je bilo reči o omlađinskoj književnosti i radovima mladih pisaca.

U toku protekle godine iz našeg Udruženja uklonjena su dva nedostojna člana (Marko Vranješević i Zlatko Klaćik) i četiri kandidata (Miodrag Tomić, Veles Perić, Vuk Trnavski i Miođrag Popović), koji šu u najtežim trenucima po našu zemlju moralno posmuli, izgubili osobine ljudi socijalističkog društva i pošli putem izdaje &voga naroda,

SEDNICE UPRAVE

Od 26 marta 1949 godine pa do ove skupštine Uprava je održala 28 sednica, Već od prvog &vog sastanka Uprava je nastojala đa rad Udruženja razvije po određenim, &vestrano prodiskutovanim smernicama, ulažući posebne napore na aktivizaciji celokupnog članstva. Što češći, po mogućstvu nedeljni plenarni sastanci usvojeni su kao najpođesniji način za združivanje, uzajamnu pomoć {i iđeološko izgrađivanje članova Uđruženja, Plenarni sa&tanci planirani su unapred tako da se na njima .naizmenično.,emenjuju rad na neposrednim književnim problemima i izučavanje i usvajanje rezultata marksističko-lenjinističke teorije sa „posebnim osvrtima na pitanja esšetike, — Kao drugi oblik delafnosti Udruženja usvojeno je često održavanje zajedničkih književnih večeri, predavanja i &ličnih javnih manifestacija 8 tim što bi se i ovaj rad podveo pod izvestan sistem. — Upoznavanje književnika Srbije sa problematikom našeg društva u borbi za ostvaremje Petogodišnjeg plana Uprava je postavila kao jedan od prvih zadataka,

Kako je ostvarivan ovaj planirani program rađa Udruženja videće se dđa– lje iz izveštaja, a ja bih ovde — kada je reč o Upravi — da naglasim da je ona zaista bila homogena i posle diskusšija redovno jedinstvena u donošenju svejih odluka, Sa Upravom Saveza saradnja se razvijala uglavnom mnormaino, izuzev nekoliko slučajeva, koji još nisu raščišćeni, a po kojima Uprava Saveza i Uprava našeg Udruženja nemaju ista gledišta.

PLENARNI SASTANCI

U toku protekle godine, naše Udruženje je održalo 24 plenarna sastanka. Na planu idejno-teoretskog rada održan je, na ovim &astancima, niz predavanja s diskusijom, kao što su: Dijalektički i istoriski materijalizam (predavač Eli Finci). Prorađivanje referata druga Tita 8 posebnim osvrtom na literaturu (M, Bogđanović), O problemima istorije književnosti na osno= vu članaka M. Đilasa »O nacionalnoj istoriji kao vaspitnom predmetu« (Eli Finci), Pregled diskusije o kosmopolitizmu u sovjetskoj književnosti, nauci i umetnosti (M. Jurković) itd, Rađi upoznavanja političke situacije u svetu i odbrane nezavisnosti naše zemlje od informbiroovskih nasrtljivaca održano je mekoliko sastanaka, među kojima: O Kongresu pristalica mira (Č, Minđerović), O danu mira, predavanje francuskoF pisca i prijatelja naše zemlje Žana Kasu-a, diskusija s grupom francuskih javnih radnika, pređizborni razgovor sa drugom Mošom Pijađe i drugi, — Najveći broj sastanaka bio je posvećen Književnim radovima naših članova; na njima su čitane nove pri-

' povetke, pesme, drame naših drugova,

a naročito radovi najmlađih pišaca.

Sumirajući danas ovaj rad Udruženja, treba istaći sledeće činjenice:

a) na plenamim sastancima prosečno je učestvovalo 30 do 40 pisaca, dakle ispod polovine članstva;

b) diskusija po predavanjima i pročitanim književnim rađovima retko je zahvatala veći broj članstva; obično su u njoj učestvovali uvel- isti drugovi i svi napori Uprave da diskusiju organizovano izazove kako bi došlo do što življe izmene mišljenja i samim tim produbljivanja problema — ostali su bez zadovoljavajućih rezultata;

v) na plenarnim sastancima naročito je bilo uočljivo uzđržavanje od diskusije po teoretskim „pitanjima, što svedoči o tome da veći broj naših članova ne poklanja dovoljno pažnje svojoj teoretskoj izgradnji, bez koje se đanas ne može ozbiljno napredovati ni u književnom stvaralaštvu;

· g)i najzad, najmlađi članovi i kandidati nisu une!i u Udruženje onu živost i svežinu koja se, s puno razloga, od njih očekivala; oni to nisu učinili čak

Sad LOAu Odgovorni urednik: Jovan Popović; Beograd, Francuska braj 1 — Štamp# rija wBorbas Beagrađ, Kamđeljeva, 31,

ni na sastancima pošvećenim isključivo njihovim pitanjima i njihovim radovima, No, pogrešno bi bilo izvući iz ovoga zaključak da naši plenarni sastanci nisu dali i pozitivnih rezultata, Dali su ih, i to značajnih, Članstvo se naučilo da se svake srede na ovim sastancima okuplja; druženje je postalo masovni= je i srdačnije, pojačano je interesova= nje za lični rad pojeđinaca i uzajamni potstrek za pisanje, a diskusija koja se mije mogla „razviti na opštim skupovima obično še, i to živo, zapodevala pošle, po manjim grupama,

KNJIŽEVNE VEČERI I PREDAVANJA

Najživlja ako ne i najznačajnija delatnost našeg Udruženja svakako su književne večeri i pređavanja. Grupe naših članova u toku prošle godine održale su 118 književnih večeri, a pojedinci 61 pređavanje, Kad se pogledaju mesta u kojima su ove priredbe održane videće se da je njima obuhvaćena skoro cela NR. Srbija i NR Crna Gora, a pored toga đa ih je bilo u Bosni, Makeđoniji i Hrvatskoj. Tako su, pored ostalih mesta, književne večeri i predavanja naši drugovi održali: u Beograđu, N. Sađu, Pančevu, Jaši Tomiću, Kragujevcu, Negotinu, Boru, Šapcu, Užicu; na Cetinju, Nikšiću, Hercegnovom, Kotoru, Ulcinju; u Splitu, Zagrebu, Skoplju; u Sarajevu, Bihaću, Banjoj Luci, Bosanskoj Gradiški, Dubici, Mostaru. U rađovima čitanim na ovim večerima, obrađivana je uglavnom savremena tematika i Narodnooslobodilačka borba, tako da &u ti književni rezultati neposredno unošeni u narod, što je nesumnjivo od prvenstvene važnosti, Predavanja pak uglavnom &lı še odnosila na naše književno i kulturno nasleđe, na pravilno postavljanje naših klasika i ocrtavanje razvojne linije naše umetnosti,

Na književnim večerima najčešće su čitali: Desanka Maksimović (25 puta), Branko Ćopić (22), Mira Alečković (17), Tanasije Mladenović (20), Dušan Kostić (18), Skender Kulenović (11), Oskar Davičo (11), Mihailo Lalić (7), Milan Bogđanović (7), Panić-Surep (1), Gvido Tartalja (6), Eli Finci (6), Milivoje Ristić (5), po dva i tri puta Jovanka Hrvaćanin, Brih Koš, Dušan Matić, Roksa Njeguš, Oto Bihalji, Milan Deđinac, Jovan Popović, Desimir Blagojević, Mladen Leskovac, Gojko Banović, Arsen Diklić, Vladimir Pitović, Frida Filipović: od kandidata naj-

e Su učestvovali: Slobodan Marko= vić, Slavko Vukosavljević, Mihajlo Ražnatović, Dragoslav Grbić, Radomir Konstantinović, Miodrag „Đurđević, Stevan Raičković, Tođor Tošić i Ivan Ivanji, !

Najčešće, kao pređavači, u ime uđruženja govorili su Milan Bogdanović (20 puta) po raznim temama, Eli Finci (7), Ivo Andrić (4), Velibor Gligorić (9), Marijan Jurković (15). Đuza Radović (2), Skender Kulenović, Vido Latković, Oto Bihalji, Zoran Mišić, Oskar Davičo, Dušan Kostić — po jeđanput. Razmotrimo pobliže ovu delatnost našeg Udruženja, koja je inače dobro poznata celokupnom članstvu, Prvo treba istaći ogromnu potražnju Kknjiževnih večeri, koja dolazi od svih masovnih organizacija: Narodnog {ronta, sindikata, Saveza kulturno prosvetnih društava, narodnih univerziteta, Armije, raznih ustanova, itd. Potražnja je takva da je naše Udruženje ne bi moglo zadovoljiti ni kađa bi mu to bila jeđina forma rađa, ni kada bi se grupe književnika stamo nalazile na putovanju, Dakle, neospomo je dđa su književne večeri populame, da &u se nametnule kao najpodesniji oblik masovnog rada. S druge pak strane, kada bi se usvojila praksa ođazivanja na svaku potražnju, to bi razbilo svaku plansku obrađu terena i naše bi se Udruženje pretvorilo u putujuće grupe koje ispunjavaju tačke planova svih mogućih ustanova i organizacija, Tu se morao uštanoviti izvestan princip. Uprava Udruženja još u početku godine bila je izradila za književne večeri &voj plan, Njime je bilo predviđeno održavanje ovih priredaba u glavn'm središtima u unutrašnjosti, na najvećim radilištima, gostovanje u glavnim građovima drugih marodnih republika i održavanje nekoliko reprezentativnih večeri u Beogradu za ceo grad. Ovaj je plan uglavnom izvršen što se vidi i iz imena mesta koja su ranije navedena, Ali, Udruženje nije moglo odoleti i potražnji sa *strane; ceneći značaj i razloge, u toku godine odazivali smo se mmogim pozivima Armije, Narodnog fhonta i preduzeća, a naročito u svečanim „danima kao što &u proslava dama Republike, oslobođenje Beograđa i predizborna kampanja, i

Međutim, ova altivnost Udruženja, pored značajnih pozitivnih rezultata, jma i svoje naličje, Večeri, naročito po unutrašnjosti, iziskuju ogromne napore učesnika i odvajaju ih više dana od normalnog rada, a kada organizacija priredbe podbaci — što nije bio ređak slučaj — onda sav trud pet do šest naših drugova ne samo da ostane besplodan, već se to negativno odrazi i na ceo dalji plan Udruženja. Takvi su slučajevi bili sa odlaskom u Užice i Šabac, a donekle i Kragujevac, Iskustvo nam je pokazalo da &u najbolje uspevale književne večeri u unutrašnjosti koje je Udruženje predviđalo, a organizovala poslovnica Ministar= stva prosvete NR Srbije.

Veoma korisnom pokazala se i saradnja između književnika i pozorišnih umetnika u izvođenju javnih književnih priredbi, Nju bi trebalo i dalje razvijati, dajući joj što raznovrsnije oblike.

Kako pak stoji sa učestvovanjem naših članova u književnim. večerima i predavanjima? Cifre će pokazati da broj onih koji su se na ovom sektoru angažovali nije veliki i đa se njim ne možemo zadovoljiti iz dva razloga: pr=vo, što veći broj, članova ostaje društveno neaktivan, i drugo što se jedna te ista grupa naših drugova stalno opterećuje sve novim dužnosti=

KRJIŽEVNEINOVINE

ENJA KNJIŽEVNIKA SRBIJE

' ma, Tako, na 118 književnih prireda-

ba uzelo je učešća švega 38 pisaca (29 članova i Đ kanđidata), što znači da je radilo svega pet do šest ekip:, koje šu se po petnaestak puta pojavljivale na javnim priredbama, dok je 60 pisaca ostalo pasivno, Tako stoji i sa predavanjima (61 predavanje održalo je 12 članova), a što je najvažnije — i ovi pređavači &padaju u onaj broj članova koji su se angažovali na književnim večerima. Ako še prelista štampa za proteklu godinu — časopisi, Književne novine, dnevni listovi i tu će se sresti sa istim imenima. 'To, — na kraju znači: da je od 102 člara našeg Udruženja književno aktivno svega oko 30, ·

UPOZNAVANJE S BORBOM ZA OSTVARENJE PETOGODIŠNJEG "PLANA

U ovoj godini Udruženje je posšvetilo ne malu pažnju upoznavanju član= stva sa odđlučnim bitkama za unapređemje naše privrede i kulture, organizovanom dovođenju književnika na ključne pozicije našeg Petogodišnjeg plana, na kojima se najuočljivije mogu pratiti oni revolucionarni zamasi kojima se menjaju tokovi reka, izgle= di planina, načini života, a time iskiva i drukčiji lik našeg čoveka. lik ljudi nove socijalističke Jugoslavije.

Ovaj zadatak Uprava Udruženja je imala stalno u vidu, kadgod je slala grupe članova u unutrašnjost, ili kad se odlučivala za mesta u kojima je tre= balo prirediti književno veče ili predavanje, Pri takvim prilikama nikada nije izostajala i poneka poseta fabrici, radnoj seoskoj zadruzi ili nekom drugom Rkrupnom radilištu. U mesecima avgustu, septembru i oktobru Uprava je bila organizovala i materijalno? obezbedila sistematfski obilazak članova Udruženja „najvažnijih „radilišta „Petoleike u NR Srbiji, Toga tromesečja književnici Srbije posetili su i pro=veli po desetak dana na upoznavanju takvih svetionika naše zemlje kao što su hidrocentrale na Vlasini i Drini, rudnici Trepča i Bor, šumska rađilišta Rugovo, Goč, Severni i Južni Kučaj, poljoprivredno dobro Pančevački Rit, autoput Bratstvo — Jeđinsvo, kombinat u Železniku itd. Bila je namera da se ova akcija obilaženja naših najvažnijih radilišta u 1949 godini obeleži i jednom zajedničkom publikacijom, zbornikom „književnih radđova donesenih s puta. Namera u potpu= nosti nije ostvarena, Napisano je i objavljeno u štampi više reportaža i pesama, ali do zbornika r.ije došlo; više drugova nije realizovalo &voja zapažanja i utiske, ne zato što nisu hteli i pokušali, već zato što im je potrebno da još koji put ođu ma ista mesta, da još prate dalje i dublje veliki proceš koji se tamo dešava, Veza je uspostavljena i nju treba negovafi,

Navedena rađilišta obišli su: Dušan Matić, Dušan Kostić, Panić Surep, Vladimir Pitović, Mihalj Majtenj:, Milivoje Ristić, Mira Alečković Radonja Vešović, Radomir Konstantinović, Zoran Mišić i Slobođan Berberski,

| MATERIJALNI USLOVI ZA RAD NAŠIH ČLANOVA

Dosađa, u ovom referatu, ja nigđe nisam mporedio maše današnje stanje sa onim predraitnim, Neću to činiti ni na ovom muestu, jer s&u 6e u našem društvu odnosi tako bitno izmenili da se više ne mogu ni upoređivati; reći ću tek toliko da je problem materijalnog opstanka književnika — koji je kod nas postojao otkad postoji i novija srpska književnost — danas skinut s dnevnog reda naših skupova, da je uklonjen iz našeg života, Pisac je danas visoko kvalifikovan radnik čiji se rad dostojno plaća. Iole aktivan književni stvaralac kod nas može da živi, i to dobro da živi, od svog književnog rada. Jedna knjiga pripoveda– ka ili roman od 12—13 tabaka donosi samo za jedno izdanje celu godišnju platu visokog državnog službenika, krjiga pesama od 2.000 stihova isto tako, filmski Scenario dvaput više, uspela drama takođe, Dakle, samo od jednog izdanja jedne knjige našem piscu obezbeđene su životne potrebe za celu godinu, a kad se tome doda da se večina rađova, pre no što se pojave u knjizi, objave po časopisima, da uspele knjige doživljavaju česta preštampavanja, pa onda sistem državnih nagrada — dobija se jasna slika o ma-– terijalnim uslovima za rad naših književnika, ;

Zato se ni Uprava našeg Udruženja nije imala često da bavi pitanjem novčane pomoći članovima, iako ga je više · puta uzimala u razmatranje, U stvari, Udruženje je imalo da pomaže samo dva svoja člana, starija pisca koji su prestali da buđu alttivni još pre rata, j jednu udđdovicu davno preminulog književnika, Njima je u toku godine izdana pomoć u iznosu od 33.000 dinara. Pored ovoga, Uprava je po jednom pomogla još četiri člana, kojima je pomoć bila trenutno potrebna, 6a šumom od 22.000 dinara,

To ipak ne znači da briga o materi jalnim uslovima za rad apsolutno ne postoji kod nas, Ona se sada javlja u

· vidu finansiranja putovanja književnika po književnom poslu, nabavke ogreva i tekstila, obezbeđenja odmara lišta, regulisanja stenbenih prilika i, naročito, oslobođenja književnika od dužnosti koje obavljaju kao državni službenici. l

Da li onim što je učinjeno na ovom planu možemo biti zadovoljni? Ne uvek i ne sasvim,

Sva planirana putovanja Udruženje je materijalno izdržalo i na njih izdalo 183.445 dinara,

Svima književnicima. koji &u odlazili na odmor a obratili se Udruženju za intervenciju, ođmaralište je bilo obezbeđeno. i

Poređ redovnog snabdevanja građana ogrevom i tekstilom, Udruženje je vanredno pomoglo bonovima za materijal oko 20 književnika kojima je ova pomoć bila najnužnija,

w

U rešavanju štanbenih fteškoća mismo imali ao uspeha, Naročito e teška dva &lučaja, gde naši članov: nemaju ni najminimalnije pogodnosti stanovanja, a Uprava im nije mogla pomoći ni na koji način, |

Pitanje oslobađanja književnika od državne &lužbe posebno je i prilično komplikovano. Možda kao ni u jednoj drugoj republici naše Udruženje ima članova — veoma aktivnih književnika — koji su u isto vreme i na VeO> ma odgovornim, veoma važnim đržavnim i političkim položajima, koje ni oni sami ne žele da napuste. Dalje, isto je tako za diskusiju pitanje korisnosti rađa i mnogih drugih naših drugova — da li su korisniji društvu kao pisci ili službenici — jer retko gde je usko &rastao književnik i javni društveni radnik kao što je to kod nas. Pa, onda, pitanje produkcije — ko se od naših drugova može u sebe pouzdati đa i pod najboljim uslovima da godišnje onaj minimum, jednu knjigu. Naši drugovi, s malim izuzetkom, nisu dovoljno produktivni, te bi oslobođenje od dužnosti službenika za mnoge značilo ipak poluprofesionalizam, jer bi se morali baviti i drugim povremenim poslovima (ređdigovanjem rukopisa, prevođenjem, pisanjem za dnevnu štampu itd.). Tako, na kraju, jedno treba konstatovati: pitanje potpunog ođavanja književnom poslu Vi" še je lično p:tanje svakog književnika

|

BROJ v

što je to opšti Droblem

SLAVOV Svaki naš član može osloboditi svakog neknjiževnog rada. samo ako on to želi i ako ima dovoljno vere u sebe, . |

U toku prošle godine, Dored &arad, nje u časopisima i listovima naši čla. novi objavili su i veći broj knjiga raz, novrsnih rođova i tematike. KNJIGE PRIPOVEDAKA izdali su: I, Andrić, e. Koš, M. Lalić, Latak Ištvan, B, Će. pić, Veljko Petrović, Č. Vuković, I, Sa, kulić; ROMAN: B. Čiplić; DRAME: o, Bihalji, M. Đoković, P, Petrović, Pe. cija, PESME: O, Đavičo, D. Kostić, % Kulenović, Tartalja, Ćopić, D. Grbji, M. Alečković, N. Drenovac, M. Vuja. čić, V, Carić, Vukosavljević, Galogaža, Marković, Raičković: KNJIGE KRITI, KA I FSRJA: M. Bogdanović, Lesko. vac, Boškov, Kovačević, Milačić, Lat, ković; REPORTAŽE, HRONIKE } DNBVNIKE: Čolaković, Njeguš, Žici, na, Banović, Arpad Lebl; FILMSKB SCENARIJE napisali su: Davičo, Di. klić, Panić Surep, Ćopić, Lalić, Bihas · lji i Frida Filipović; od prevoda svojim umetn:čkim kvalitetima ističu se'oso. bito Vinaverov prevod Rablea'i B, Nedića »Kako vam drago« od Šekspira. ”AHARIJE ORFELIN ISIN MU PETAR

(Nastavak sa treće strane)

cija »čedo svoga vremena«. Ona je napisana u hrišćanskom duhu i ruhu, ali ona pored svega toga obuhvata mnoge ldeale onog evropskog građanstva koje se Weredinom XVIII veka wasvim jasno postavljalo protiv dotrajalog feudalizma i reakcije.

Orfelin se u početku zahvaljuje bogu na »ovom telesnom plodu« na Ssinu Petru, moleći ga da mu pomogne kako bi dete vaspitao »kako je tebi (bogu) ugodno«. Zatim moli boga da njegovo dete obaspe »duhom svojim svetim«, a onda da ga prosveti i Otvori mu um »za 6vako književno korisno učenje«. Moleći boga dalje da mu sina sačuva »od svakog bezbožja i učenja lukava«, on moli i da mu da »verno, krotko, smireno srce i pravu premudrost i razum« kako bi to dete poraslo »do savršena muža i uzrasta starosti«. )

Potom razvija veoma karakterističan odlomak: »Zasađi i ukoremi u erce njegovo naklomost i ljubav prema tvojoj reči božanstvenoj, da bude smeran i govorljv u molitvi i službi tvojoj, sposoban u proslavljanju svetoga tvoga imena i koristan blagočestivoj opštini našoj, pristojan i krotak prema službenicima reči tvoje i u svemu. Pravičan u delima, stidljiv u ophođenju, častan i umiljat po naravi, istinit na reči, marljiv u radđu i srećam u izvršavanju dužnosti svojih. Uman u svim stvarima, iskren u svemu, krotak i druželjubiv prema &vim ljudima«,

U tom odlomku n &6e naročito iz-

razito. moli najpre, tako da kažemo, za nebeske, a onda za zemaljske vrline. On fo čini, samo ne na tako izrazit način, i u drugim delovima 8svoje »molitve«, Pre no što će završiti moli boga da njegovog sina sačuva »Od Svale Sablasti lukavoga sveta«, i od »zla društva«, i od »svih spletaka i zamki đavoljskih« kao i od mmogih drugih neđaća, a onda da bude milostiv »prema svim roditeljima, učiteljima i nastavnicima« kako bi oni &voju decu i decu koja &u im povere= na uvek uspešno vaspitavali u »veri« s jedme strane + < »dobrim veštinama i vilinamae s druge, a sve to »na slavu i čest bcžanstvenoga tvoga veličanstva, spasenja duša njihovih i korist opštine naše«. · Na tai način se, tako reći dosledno, nadovezuju elementi o »onome« i »ovom« &vetu kroz celu Orfelinovu »Molitvu«, očiglednc satkanu od tra dicionalnih hrišćamsMWih 6hvatanja. ali i shvatanja već probuđene buržoazije koja ie naglašavala potrebu pravde, istinc, marljivosti u rađu, savesnog vršenja dužnosti „kulture i mmogih drugih vrednosti koje će biti »na korist opštine naše«,

Ali bez obzira na iđeološku stranu Orfelinove »Molitve«, treba utvrditi da je on o petom rođendanu svoga sina mislio u svakom slučaju lepe i uzvišene misli. Hoće li se te njegove misli ostvariti? Hoće li se, ako ne u celini, ostvariti bar donekle? Šta je postao i kakav je bio njegov sin i pi-

„tomac Petar? ,

Mi nemamo mnogo podataka o docnijoj sudbini Orfelinova sina, i ne možemo pzema pođacima roje poznajemo, sagledati taj život u celini, Ali i ovih nekoliko cbaveštenja koja su nam pomata, a koja nam je najviše ostavio sam njegov otac, govori i šu= više jasno o velikom roditeliskom i nastavničkom stradanju Orfelinovom, o stradanju koje je za njega lično bial možda 1Pa ue od Spomenutih »ve-

ga Sšsiromaštva« onjenja »silni sitnijih«. NSRRJ&. KOLU:

Gotovo deset gođima 7docni 13 marta 1773 godine, dakle oko Če: stog rođenđana Petrovog, Orfelin je pitao dosta veliko pismo 6&vom sinovcu Jakovu, poznatom ikonopiscu i slikaru. U tom pismu on ISO raznim brigama i nevoljama, a onđa i o sinu, najviše prema pričanju nekog zajedničkog poznanika. Filipa,

Ali pre no čto naveđemo dva mešta iz toga pisma o Petru, ha spomenuti da Petar, kraj svih očevih rodjteljsko-pedagoških | maštanja nije voleo nikakvo, a kamoli »svalco književno korisno učenje«! I kad 6e otac, svakako strašno uverio đa sin —neće da uči on ga je,

prema podacima Tihomira Ostojića, Bečkerek, Šta

—o

»dao u šegrte«, i to se pošle toga

ogodilo s Petrom

tome će nam kazati nešto odlomci izg spomenutog pisma. i »Filip idući iz Temišvara, onda o. Sv. Nikolaju — piše Orfelin sinovcu našao Petra na žabaljskoj skeli u ka= banici, u klobuku i opanci, jadna i čemerna, Čuvao negde oko Bečkereka svinje i pobegao. Sad nahodit se kod Aksentija, neznam dakle..<« To su oskudni ali veoma određeni i rečiti ci. U međuvremenu, izgleda da se nestalni i nesmireni sin ipak o braćao i dolazio ocu, jer Orfelin dalje dođaje »Poneže (kako) ne vidi se nikakva nadežda ı njemu, po.,čemu om pred Oči moji nepuščen, niti ga pustiti hoću...« Promašene i prevare= ne roditeljske i vaspitačeve nade,mona da su izazvale te tako teške i velike odluke! |

Orfelin dalje piše o kući u Novom Sadu. Kada bi je ostavio &ćinovcu, »po mojoj smerti bez procesa s, Petrom mne bi s obišlo, ibo (jer) on bez budnih učitelja ne budel«, tj. rđavi ljuđi bi ga savetovali da povede pro ces. »Ja sve to rasudivši i rodnogo. svoga sina sasvim nevaljala gledajući, a o tvojem napretku s početka na= šega istinituju otečeskuju starost imajući, našao sam za dobro moju kuću prodati, da bi črez iste novce i vladiki isplatiti (kom je dugovao Velik dug) i tebi pomoći i sebi dokle po. živim prepitanije imati«.

Vidi se dakle da sin Petar, posle napuštenog zanata, nije mogao da se ustali ni kao čuvar svinja kod Bečkereka. Petar je, očigledno, počeo da se skita, jer je viđen sad »negde oko Bečkereka«, sad »na žabaljskoi ske li«, sad »kod Aksentija«, verovatno opet kao svinjar ili tako nešto, ali i to »ne znam dokle«, kaže otac koji sigurno očekuje već nove promene u životu svog nesmirenog i skitaličkog sina, I videći ga »sasvim nevaljala« isa »nikakvom nadeždom«, otac je nad sinom najzad prelomio štap, i svoju pažnju položio na brige oko &ebe i oko s&inovca. Ovom na kraju pisma čak kaže: »Srce u meni plače kad pomislim i učini mi se umreću, a ne budu dočekati da fe vidim oženjena i moje stvari đa &u na jednom meštu i u jedni, svoje ruku«.

Tako nije poznato, šta se dalje dogodilo s Petrom, iz izloženja se jasno vidi da &e visoki moralni i intelektualni Kkvaliteti koje je rodđitelj-pe- . dagog hteo da ostvari u sinu-pitomcu ei Nju ostvarili. Prema daljem OrfelinoVom životu, kao i mestu na kom je umro — kod tuđih ljudi — viđi se da sa sinom nije imao ni majobičnijih porodičnih veza, ako je &in negde još bio živ. O smrti Orfelinovoj zabeležio je naime Jovan Rajić ove vrlo jasne i određene reči: »1785 ja“ nuara 19 umro ljubezni moj brat Za“ harija Orfelin v Novom Sadje V episkopskom majurje prebjedno..,

Tako je eto roditelj-pedagog, koji je onoliko pažnje poklanjao još mal&' nom sinu i koji je onoliko maštao 0 najvišoj moralnoj i intelektualnoj kul turi svoga jedinca, doživeo me samo »gorke časove i sramolu«, kako je t0 na način svoga vremena kazao Dimitrije Ruvarac, nego i potpun slom svih Svojih roditeliskih i pedagoškhi sjaj“ nih nada i ideala.

Treba na kraju još đođati da fa dirljiva tragedija, ikona ovde prema podacima „Koje je uglavnom sam Orfelin ostavio, već odavno, oče“ kuje majstora pripovedača koji bi je šagledao i prikazao wu dietorijskoj i društvenoj uslovljenosti doba, u tako Složenim nacionalnim, verskim, soci” jalnim, ekonomskim i kulturnim pri“ likama našeg XVIII veka, na žiro“ kim predelima panonskim. i

Dr, Tiija MAMUZIOC — o“ Ređakcioni odbor

Jovan Popović, Čeđomir Minđerović, Marijan Jurković, Ivan Potrf, Vjekoslav Kaleb, Isak Samokovlija, Janko ODonović i Dmitar Mi{rev PRETP: | } =

DATA ZA KNJIZEVNE NOVIM Za našu ge: a 35% ru sa Pb čen na 3 mereca 3 PB

140 dinara, S

· Za inostranstvo: na 3 meseca 50 đinar»

na 6 meseci 100 dinara i n» čodipu daD3 200 đinara, Rukopisi se ne vraćajua. n Broj šekovnog računa 101-9060378 Poštanski “ah 617 d