Књижевне новине

BMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU

GODINA 1tII BROJ 44

Uredđništv.. ?ranwmaska ! teL 28-098

Administracija: Francuska 5 te! 28 ı

- OISTE :EUKE

cije na V zasjeđanju General-

ne skupštine Organizacije ujedinjenih nacija, Edvard Kardelj stavio svoje ruke na zeleni sto u Flašing Međou — bile su to čiste ruke naroda Jugoslavije. To su ruke koje su potrgle oslobodilački mač 1941 godine i nisu ga ispuštale do konačnog oslobođenja naše zemlje, ruke koje su Dpošle rata obnovile razrušenu zemlju i započele veliko djelo izgradnje socijalizma. One nisu umrljane nevi'nom krvi đrugih naroda, ni smolom buktinje podmuklog potpaljivača rata. One se iskreno pružaju prema svakom ko je spreman da se bori za stvar mira u svetu na osnovi ravnopravnih odnosa među narođima i poštovanja njihove slobode, nezavisnosti i samostalnog razvitka. I kada su se one podigle ukazujući na pravac odakle dolazi opasnost rata, i kada su pokazale puteve mira — bile su to ruke savjesti ne samo našeg naroda nego čitavog naprednog i miroljubivog čovječanstva.

Iza naše delegacije, na njenom pu= tu za Njujork, ostala su djela naših naroda i riječi naših rukovodilaca. Između njih nije bilo protivrječnosti. Ostala je zemlja i njen radni narod napregnuti u savlađivanju +teškoća socijalističke izgrađnje, kidanju svirepe ekonomske blokade zemalja Informbiroa, u naporu da se otklone pošljedice suše koja nas je ove godine pogođila. Ostale su granice sa iskopanim rovovima na drugoj strani, talambasi informbiroovskih radio-stanica, milioni primjeraka štampe prepune kleveta i otrova. Na frontu u Koreji, severnokorejske snage zahvatile su fusanski muostobran čeličnim klještima. Stav jugoslovenske delegacije u Savjetu bezbjednosti o pitanju Kkorejskog sukoba bio je u junu mjesecu: obustavljanje neprijateljstava, vraćanje na 38 uporednik, jedinstvena Koreja. Tada su informbiroovci proglašavali ove prijedloge ratnohuškačkim, licemjernim, lakejskim. Pa ipak je drug Kardelj, u svojoj izjavi pred polazak za Ameriku, kazao da je Koreja postala objekt borbe stranih uticaja za prevlast u svijetu, da je korejski problem dio opšteg pitanja mira u svijetu, da je u Koreji zloupotrebljen masovni oslobodilački pokret naroda za ciljeve tuđe hegemonističke polifike. Drug Kardelj je doslovce kazao:

»Štaviše, ret u Koreji ne samo đa ugrožava svetski mir, nego đovođi u opasnost čak i one tekovine koje je korejski narod već dosada izvojevao. Još jedamput se potvrdilo đa rukovodstvo jednog oslobodilačkog pokreta, ukoliko, bilo svesno, bilo nesvesno — postane instrument tuđih hegemonističkih tendencija, mora naneti nesreću sVOme narodu i pokretu na čijem čelu stoji. Može li se reći da je sađa korejski narod bliže stvarnoj nezavisnosti i ujedinjenju nego što je bio pre sadašnjeg rata? Ne, sigurno ne«.

||: Je šef jugoslovenske đelega-

To su bile principijelne riječi, 'kazane u situaciji kada je nekima izgledalo da ć« hegemonističke tendencije

Vilko Vinferhaller

Sovjetskog Saveza u Koreji triumfovati i kada se moglo pomišljati da će se agresivni pritisak koji su zemlje Informbiroa vršile na našu zemlju sve više pretvarati i u otvorenu agresivnu akciju. Ali u stavu naše delegacije u Savjetu bezbjednosti, a pogotovo u stavu na \ zasjeđanju, bilo je vjere u snage mira u svijet' u mogućnost da se Organizacija ujedinjenih nacija održi i učvrsti kao realna brana protiv svih mogućih agresora i bedem svjetskog mira, i ona se pokazala toliko opravdanom — da se pogledi naše zemlje na problem održanja mira u svijetu afirmirali kao realni i jedino mogući pogleđi prihvatljivi za sve miroljubive narode. Naša delegacija, delegacija jedne male, samostalne zemlje koja nije ni u kakvim blokovima, đanas je moralno za glavu viša od svih delegacija i njena riječ na zasjedđanju bliska je svim narodima koji teže istinskom miru.

Sovjetska delegacija nije došla u Flašing Medou čiste savjesti. Oma nije mogla da & takvom savjesti položi svoje ruke na sto. Te ruke nose tragove nesrećne sudbine korejskog naroda. Sovjetska delegacija došla je na V zasjedanje najvjerovatnije s argumentacijom kojom je namjeravala da brani svršeni čin okupacije čitave Koreje, a dijalektika događaja prisilila ju je da se — kao utopljenik slamke — hvata junskih prijedloga Jugoslavije u Savjetu bezbjednosti, ne pominjući naravno da su to jugoslovenski prijedlozi.

Principijelnost jugoslovenskog gledanja na probleme mira u svijetu tek će da triumfuje, jer razvoj. događaja potvrđuje sve ono što je osnovica tog gledišta: da je mir nedjeljiv, da mase cijelog svijeta žele mir, da se on može sačuvati ne politikom blokova već iskrenom saradnjom među narodima, da je OUN tijelo pomoću kojeg je moguć= no očuvati mir u svijetu ako se u njoj angažuju i dođu do izraza ne samo velike sile koje teže za svjetskim gospodstvom nego i male zemlje.

U tom smislu jugoslovenska dđelega= cija je na V zasjedanju Organizacije ujedinjemih naojija podnela i svoje kon kretne prijedloge. U svom govoru pred Generalnom skupštinom 25 septembra drug Karđelj je ukazao na slabosti OUN, na činjenicu da se ona upotrebljava za propagandnu +ribinu s ciljem da se sakrije prava istina, da je pojedine velike sile žele pretvoriti u neke vrste superdržavu da bi se na taj način još više miješale u unutrašnje stvari drugih zemalja, da male države ne dolaze dovoljno do izraza u svojoj samostalnoj miroljubivoj inicijativi kao i da OUN ne poklanja dovoljno pažnje pitanjima međunarodne ekonomske saradnje. On je tom prilikom ukazao i na potpuni raskorak između riječi i djela sovjetske spoljne politike koja je na riječima za

O OOU GO uu uuuu—_-~ " __________Googor za

<Crjež vajara Lojza Dolinara).

jačanje prijateljskih odnosa i mirne saradnje među narodima, a u praksi, kao što je to slučaj u odnosu prema Jugoslaviji agresivna i poprima forme rata, Kroz čitav svijet su prošle Kardeljeve riječi i cifre o agresivnim postupcima sovjetskog „bloka prema Jugoslaviji, o težini političkog, ekonomskog i propagandnog pritiska kome nema ravna u odnosima među državama poslije Drugog svjetskog rata.

Prije tri godine Višinski je u Organizaciji ujedinjenih naroda još bio tribun mira i nezavisnosti malih naroda. Čitav svijet je sa pažnjom slušao svaku njegovu riječ. On je izdavao legitimacije i pasoše svjetskim potpaljivačima rata. Danas on muca, brani pravo veta u Savjetu bezbjednosti kad se ono pretvorilo u kočnicu mira, nalazi se na istoj poziciji s kuomintanškim pretstavnikom. ' Koliko su daleko saboteri mirne saradnje u OUN od potpaljivača rata? Pre tri godine Višinski bi na to vrlo lijepo odgovorio. Po tađašnjem kriteriju a na osnovu sadašnje prakse SSSR-a on bi spisak ratnih huškača prođužio sopstvenim imenom. Pozicije na kojima se on nalazi pretvorile su ga za vrlo kratko vrijeme u sopstvenu karikaturu.

Ako jugoslovenska delegacija na V zasjedanju OUN smatra da »u savremenim uslovima čovječanstvo može da savlađa opasnosti od rata jeđino kroz Organizaciju ujedinjenih nacija«, to ne znači da ona prema bilo kojoj strani odustaje od svog principijelnog stava. Ona je podržavala sve prijedloge koji su išli za učvršćenjem OUN, za proširenjem učešća malih narođa u njenim organima, za stvaranjem takvih novih organa koji bi garantovali u interesu mira učešće malih naroda u rješavanju sudbinskih pitanja našeg doba, ona je sama davala takve prijedloge (sprečavanje agresije pod viđom aodbranbenog rata, komisjja za đobre usluge) — ali je ustaJala protiv prijedloga koji u suštini mogu da kompromituju pozitivnu ulogu OUN. Tako je i poslije temeljitog obrta situacije u Koreji, ona bila za iste prijedloge i isto rješenže ovog pitanja kao i juna mjeseca, i odlučno protiv proširenja vlasti južnokorejske vlade na teritoriju Sjeverne Koreje.

Rat u Koreji ugrozio je svjetski mir. On je dao daleko više slobodnog prostora marastanju ratnohuškačkih tendencija no što su one imale prije njega. Zadatak je sađašnjeg zasjedanja OUN da nađe rješenje za otklanjanje ratne opasnosti, za časno okon= čanje rata u Koreji. Da li je to mogućno. Mogućno je.

Drug Tito je povođom dana Ujedinjenih nacija u članku u »Borbi« izrazio osjećanja naših marođa u njihovu uvjerenost u mogućnost održanja mira. Drug Tito je kazao:

»Neka nam skupo plaćeno iskustvo iz prošlosti, sa svim posljedicama Drugog svjetskog rata, ovoga puta konačno posluži da pomoću nove svjetske organizacije, to jest pomoću Ujedinjenih nacija uporno i dosljedno pronalazimo načine za mirmo rješavanje svih međunarodnih problema. Da bismo to postigli, potrebno je đa učinimo ne samo majveće napore, već i da doprinesemo, prema potrebi, i teže žrtve da bismo čim „š%iše ojačali Organizaciju ujedinjenih nacija, kako bi ona bila sposobna ukloniti ratnu opasnost«.

I na kraju članka:

»U vezi s tim mogu 1 ovom prilikom podvući da će se vlada Federativne Narodne Republike Jugoslavije i ubuđuće svim silama zalagati za očuvanje mira i na taj način što će u svakoj prilici raditi na jačanju Ujedinjenih nacija, jer smatra da je samo kroz tu organizaciju mogućno spasiti mir i ojačati guradnju među narodima svijeta«.

Svijetao je lik naše delegacije na zasjedanju Ujedinjenih nacija i čiste su njene ruke, ruke nepokolebljivih, dosljednih boraca z.. mir.

EMIV

(Povodom osamdesetogodišžnjice rodjenja)

svojoj autobiografiji, koju je

napisao 1917 godine, Viktor Car

Bimin je ovim riječima obilježio odnos svoje književne i publicističke djelatnosti borbi za »slobođenje hrvatskog narora u Istri: »Bit će otprilike trideset godiya, što se trsim, da po svojoj dužnosti pomažem u političkom, a osobito u kulturnom nastojanju moga kraja. Sve to ne bi smjelo da ima posla 8 književnošću, ali s mojom je »literaturom« u dosta tijesnoj vezi. Ja sam na primjer davno prije (prvog svjetskog) rata osjećao, da mi ovo moje istarsko tlo pod nogama gori, pa su me ti daleki vulkanski simptomi u neku ruku najviše i zanimali«. Međutim, ove riječi koje je Car Emin napisao prije trideset i tri godine karakteriziraju umnogome najveći dio njegova rađa u dugom i plodnom raz-– doblju koje ebuhvata preko šest decenija. Takvo shvatanje Car Emin je iznosio i primjenjivao u vrijeme kada su predstavnici modernističkih pravaca u hrvatskoj književnosti razvijali artističke teorije i zanosili se blještavošću stila (Milan Begović, na primjer, zanimali se psihologijom bolesno osjetljivih pojedinaca (Nehajev, Dežman i dr.), isticali da je smisao moderne umjetnosti da pisac izrazi samo »pečat svoje osobe«, i tako naglašenim individualizmom i subjektivizmom #&žograničili krug promatranja stvarnosti.

Međutim, Car Emin nije išao putevima koji su davali prevagu subjektivističkim ispovijestima, već je nastojao, da svojim književnim rađom u prvom redu pomogne nacionalnu borbu hrvatskog narođa u Istri i da izrazi njegove težnje za oslobođenjem.

U dužem periođu austriske vladđavine i u teško doba talijansko-fašističke okupacije, koja je sprovedena odmah poslije prvog svjetskog rata, nacionalno pitanje predstavljalo je u Istri u nizu decenija osnovicu političke djelatnosti; njegovo rješenje bilo je od naročitog značaja za budućnost istanpskog naroda koji je bio izložen ugnjetačkoj politici imperijalističkih zavojevača.

U razdoblju đo kraja prvog svjetskog rata hrvatski narod u Istri nalazio se u svojoj pretežnoj većini u redovima narodnog „pokreta koji se počeo širiti sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Seljačke mase, koje su tištili teški agrarni odnosi, u sadržinu nacionalne borbe unosile su i svoje težnje za nrješenjem i političkih i ekonomskih pitanja; njihovim brojnim učešćem narodni pokret nije nosio isključivo građansko obilježje.

Težak položaj istarskog naroda Dpogoršao se naročito u vrijeme. talijansko-fašističke vladavine kađa su na najbezobzirniji način provođena nastojanja za njegovim istrebljenjem.

Proces prođiranja „kapitalističkog načina proizvodnje unosio je u drugoj polovici 19 vijeka znatne promjene među poljoprivredno stanovništvo, a razvitak „tehnike, koji je mijenjao društveno-ekonomsku strukturu zemalja, naročito se osjetio u Istri na području brodđarstva. Parni stroj sve je jače potiskivao brodove na jedra, koji su decenijama predstavljali važnu granu privrednog života. Vlasnici moćnog „brodovlja nisu se snašli u tom sukobu jedara i mašine, a njihovu nesposobnost u tim prilikama iskoristili su strani Rkapitalisti (Nijemci, Mađari i Talijani) osnivajući parabrodarska društva, ulazeći u mnoge privredne kombinacije (otvaranje hotela, kupališta itd.), kupujući parcele na LORU i prodirući na istarsko zemlji-

U najvećem dijelu svojih književnih rađova Car Emin se zadržao na tim

Viktor Car Emin odlikovan Ordenom zasluge za narod | reda

PREZIDIJUM NARODNE SKUPŠTINE FEDERATIVNE NARODNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

Na osnovu člana 2 Zakona o ordenima i medaljama, a na predlog

prcusednika Vlade PNRJ

· rešio je da se za naročite zasluge učinjene našim narodima na Književnopolitičkom polju odlikuje

25.X.1950 rod. u Beogradu SEKRETAR, } M. Peruničić s. r.

ORDENOM ZASLUGE ZA NAROD I REDA 1. VIKTOR CAR EMIN književnik

PRETSEDNIK, Dr. I. Ribar s. r.

Cestitka Saveza književnika Juggslavija

Savez književnika upućuje Vam povodom Vašeg osamdesetog rođendana svoje srdačne čestitke. Književnici Jugoslavije ponosni su Vašim delima u kojima ste dali život naše Istre, našeg mora i Primorca, delima koja su Vaše ime učinila ne samo značajnim u jugoslovenskoj književnosti, nego ga i snažno povezala 5a oslopodilačkom borbom naših naroda. Pozdravljajući Vas pisci Jugoslavije ne mogu da ne istaknu i Vaš častan doprinos književnom i kulturnom životu naše socijalističke zemlje. S tim mislima šaljemo Vam naše

najiskrenije želje.

Za Savez književnika Jugoslavije

Ivo Andrić Oeđomir Minderović

prema nacionalnoj”

Viktor Car Emin

pojavama preplićući često svoja zapažanja iz života istarskog naroda tumačenjima i objašnjenjima koja nisu izrasla iz same radnje.

Pod dojmom aktuelnih političkonacionalnih događaja nastale su njegove drame »Zimsko sunce« (1902), »Na straži« (19283), romani »Nove borbe« (1908), »Naša Mara« (1931), pripovijesti »Dva srca« (1912), »Moj povratak« (1921) i druge. Ovo su djela od značenja kao dokumenat žive i besprekidne veze sa nacionalnim težnjama Istre i kao prilog ovoj borbi. Gotovo isključivo s tog stanovišta treba prilaziti nekim od tih rađova, a u prvom ređu dramatici u kojoj je Car Emin, prikazujući nacionalne odnose na istarskom tlu, ummogome išao putevima BE. Kumičića u karakterizaciji lica. U pripovjedačkim „radovima, a osobito u romanu »Nove borbe«, realistički odnos prema životu proveden je na široj osnovici, a ličnosti su izrađene potpunije, u procesu psihološke i društvene analize.

U svojim historijskim romanima Car je obradio građu, koja se odnosi na prve decenije 19 v. Pod sumnjom« 1918) ili na razdoblje 17 v.

(»Presječeni puti« 1938, »Suor Aurora

Veronika« 1940). Međutim, ona su po”

svojim pobudama organički povezana s djelima u kojima je razmatrao nacionalno-politička pitanja.

To je nastojanje prevladalo i u ciklusu romana, koji su zasnovani n3u analizi ekonomskih problema (»Pusto ognjište« 1900, »Usahlo vrelo« 1904, »Iza plime« 1913). Prikazujući propadanje brodova na jedra, umiranje starih, moćnih »principalskih« kuća, strance koji osvajaju domaće zemljište, Car imin je upozoravao na pojave koje ugrožavaju nacionalnu budućnost i isticao potrebu traženja novih puteva poslije pobjede motornog brođa nad jedrom, Nizom epizoda on je proširio taj krug „nekoć bogatih principala i vlasnika-kapetana likovima najamnika-kapetana, mornara, njihovih žena i cijelim nizom brodskog osoblja. Elegična nota za minulom prošlošću i poetizacija patriciskih kuća nije ipak mogla potisnuti osnovnu tendenciju za afirmacijom u no-

.vim prilikama i pod novim uslovima

modernih tehničkih sredstava.

Sliku o životu primorskih krajeva istočne Istre u razdoblju jedrenjaka i propasti jedara upotpunio je i s nekoliko romana i s većim brojem pripovijeđaka, koje je objavio poslije na= vedene trilogije, Roman »Vitez mora« (1938—1940), u kojem opisuje odiseju kapetana Jandra i situaciju u njegovoj kući poslije njegova nestanka, ra• zvučen je. Međutim, u nekim pripovijestima, kao što su »Njegov udes«, »Mali od foguna« i druge, Car Emin je s nekoliko karakterističnih i uspje= lih detalja prikazao likove žilavih i otpornih mornara i njihove doživljaje na pučirama.

U knjizi novela »Starci« (1917), u kojoj je realistički iznio nekoliko likova iz seoskog i malograđanskog života, glavna je pažnja usmjerena na psihološku analizu. Međutim, u pripovijestima »Juranova prijetnja«, a naročito u »Buđakovoj želji«, Car Emin je prikazao seljake u njihovu odnosu prema pradjeđovskom zemljištu, koje im je prijevarom i pljačkom oteto, i izrazio njihovu ljubav i postojanu privrženost prema rođenoj grudi.

U svome književnom rađu Car Emin je slijedio realistički metod, koji je u hrvatskoj književnosti našao širu primjenu osamdesetih i deveđesetih gođina u nizu proznih djela Vjen. Novaka, A. Kovačića i đrugih pisaca,

Međutim, on nije taj metod u potpunosti ostvario. Naročito u djelima u kojima je obrađivao pojedina pitanja iz nacionalno-političkog života, on nije ostao samo na području opserva= cije, već je ispoljio nastojanje da svoje poglede direktno iznosi i đa ih nametne čitaocu.

Javljajući se u prelaznom periodu između Realizma i Moderne, Car Emin je u svome književnom djelu primjenjivao izražajna sredstva, u kojima se ogleda proces razvoja naše književnosti. Otuđa kođ njega smisao za analizu intimnih unutrašnjih doživljaja, sklonost za lirske štimunge, itd., a osim toga refleksi sumornih i gotovo dekadđentnih raspoloženja.

Kritika je više puta, i to s pravom, napominjala da u Carevu djelu dolazi do izražaja »sentimentalizam u refleksijama i patos u dijalozima«, da rečenici, a naročito dijalogu, neđostaje lokalnog kolorita, i da suviše puta

pojedini postupci nedovoljno motiviram1l. Bez obzira na te nedostatke, potrebno je naglasiti da je Car Emin u svome književnom djelu uspio da odrazi, u cjelini ili u fragmentima, niz po java iz istarskog života i da realistički iznese znatan broj likova iz raznih društvenih slojeva (patriciji, građani, mornari, seljaci). Djelujaćiu razdoblju kađa se istarski narod borio za nacionalno oslobođenje, i u vrijeme austriske uprave i u godinama fašističke tiranije, on je cjelokupnim svojim rađom htio đa pomogne ta nastojanja. Međutim, Car Emin nije svoju djelatnost ograničio na književno podđru= čje.

Punih 25 godina rađio je kao tajnik Družbe sv. Ćirila i Metođa u Istri, i to od 1894 g. đo ukiđanja Družbe, i stekao je velikih zasluga za narođno prosvjećivanje. Poslije pripajanja Istre Italiji ostao je još desetak 'godiDa u podjarmljenom kraju (do 1929), aktivno sudjelovao, dok je to u Istri bilo moguće, u publicističkim eđicijama (>»Istarska riječa, Trst, 1923=1928, urednik »Mladog „Istranina« 1922—1926, i dr.), priredio drugo izdanje »Istarskih narodnih pjesama (1924), organizirao kulturno-prosvjetni rad, a u Opatiji, u kojoj je proveo najveći dio svoga života i gdje i danas živi, obrazovao je diletantsku družinu. Kao urednik i saradnik naše štam- . pe u Istri i u Hrvatskoj javljao se pod punim „imenom ili pod raznim pseudonimima (Vlatko Krajanin, _Lujo Dorčić, Barba Šime, Rokac i đr„ a u saradnji s partizanima »Glas iz dubine«) i objavio %elik broj članaka i rasprava iz političkog i kulturno-prosvjetnog života Istre. Njegova je saradnja započela „osamđesetih godina (1888) prošloga vijeka u tršćanskoj »Našoj slozi« a javljao se zatim u »Obzoru«, Supilovu „»Novom listu«, »Primorskim novinama«, »Istarskoj riječi«, »Istri«, »Glasu Istre«, »Vjesniku«, »Riječkom listu« i u mnogim dđrugim listovima.

Za djecu i omlađinu priređio je nekoliko knjiga (igra u stihovima »Stri= ga lega« 1895. r.vkoliko priča u Knjizi »Iz podjarmljenih krajeva« }921, vesela igra »Nevidljivi Jurić« 1922, pripovijest »Novi Robinzoni« 1922 i dr.,), pokrenuo i uređivao listove »Mlađi | Istranine — »Mlađi 'Hrvat« (19091914) te ponovo »Mlađi Istranin« (1923

—1926). U danima okupacije naše zemlje

Car Emin je s ljubavlju pratio borbu

naših narođa i pomagao je publicisti= čkim prilozima (»Da su živi, kojoj bi se strani priklonili« 1944 i dr.); peslije oslobođenja objavio je veći broj članaka u kojima je govorio, s rađosnim uzbuđenjem zbog ostvarenja svo“ jih mlađenačkih snova, o brafstvu | jedinstvu naših narođa i izražavao | svoju ljubav prema istarskoj grudi 1 svim dijelovima naše zemlje. } A svoju osamdesetgodišnjicu (rođen je 1 XI 1870) Car Emin dočekuje đaljom publicističkom i književnom dje- . latnošću i sudjelovanjem u kulturno=

blasnog Saveza Kulturno-prost društava Istre. | „SLO

s: a E --o——

u e OtIM S 46 8 a 1-- O ban ij

~ u N U 0