Књижевне новине

“

STRANA &

Riklivnosi Druviva Kkmjirewnika lrvalske n prosloj qodimi

(Iz referata Josipa Barkovića)

Pre nekoliko đana održana je godišnja Skupština Društva knjiševnika Hrvatske. O radu Društva u prošloj gođini podnio je referat

|| sekretar Društva Josip Barković. o jeđan deo „njegovog

|___Naše društvo u svom razvoju đobiva _ sve čvrće oblike zdravog i vitalnog

____kolektiva, Ono se od prošle godine

= \

| povećalo za 6 članova i 6 kandidata i danas broji 82 člana i 12 kanđiđata.

| __Novoprimljeni članovi su: Tin Ujević,

August Stipčević, Rasim Pilipović,

| Đuro Šnajđer, Vojin Jelić, Slobodan

| Novak, a kandidati: Mate Kudumija,

Milan Nožinić, Danko Oblak, Nasko

ea Vlatko Pavletić i Milivoj Sla-

Predstavnici našeg društva na jesenjem zasjeđanju plenuma Saveza u Ljubljani u potpunosti su „podržali prijedlog delegata Udruženja književnika Srbije, da se na slijedećem našem kongresu razmotri pitanje daljnjeg postojanja stepena kandidata.

__ Kroz dosadašnje iskustvo došlo se do

saznanja da to stepenovanje na kandidate i članove nije postizalo pravu svrhu. Događalo se da se poslije kraćeg vremena kandidat smatrao dorastao za člamstvo „više gledajući na to, koliko je vremena bio kandidat, nego na literarni napredak kojeg je kroz to vrijeme postigao .To će se u buduće izbjeći na taj način, što će stvaralački rađ biti jedino i osnovno mjeTilo kođ primanja u članstvo. Tako čemo se riješit: šeme koju smo primili sa strane, a koja se u našoj praksi pokazala loša. Plenum je donio zaključak, da se, đo definitivnog rješenja ovog problema na slijedećem kongresu, više ne primaju novi kandidati, već da se u članstvo prima direktno, bez obzira na kandiđatski stepen. Darovite početnike Društvo će okupljati na taj način što će takvim pojedincima omogućiti pristup u svoje sekcije, gdje će moći djelovati bez ikakvih ograničemja. Taj novi oblik rađa već sprovodi naša omladinska sekcija.

Uz upis zajma najznačajnija manifestacija djelatnosti Društva jest sudjelovanje članova u izbornoj kampanji za Narodnu skupštinu i Vijeće naro= da. Šest grupa književnika, prosječno po četvorica u grupi, obišli su tada Istru, Dalmaciju, Liku, Baniju, Slavoniju, Bjelovarsku oblast, Varaždin i Čakovece i priredili ukupno 28 Kknjiževnih večeri.

U okviru kampanje u čast izbora, na književnoj večer: saveznog značaja, održanoj u Skoplju, Društvo je zastupao Gustav Krklec.

Članovi Društva također su uzeli živog učešća u pređizbornoji kampanji

ea biranje zastupnika u Sabor naše

Republike. Priredili su u Zagrebu reprezenfativnu književnu večer, a u istom okviru priređena je i književna večer u gradu Vukovaru.

O4 posjeta koje je organiziralo naše Društvo, a priđajemo mu prvoraz– rednu važnost, nedavna je posjeta grube Književnika: P. Rismonda, V. Kaleba, Š. Vučetića, S. Novaka okrugu Buje u zoni B Trsta. Prvi put su u Titovoj Jugoslaviji naši književnici došli među taj svijet vjekovno potlačivanm i odnarođivam, Prvi put su posjetili, zajedno s P. Rismondom, članom našeg Društva, pripadnikom na• še talijanske manjine, kraj tu kojem se naša riječ gušila svim sredstvima, a gdje đanas ta riječ živi u novom kulturnom i političkom poletu u bratskim vezama s kulturnim napretkom tamošnje talijanske manjine. Ovaj pionirski posao trebat će učvrstiti i produbiti, jer će ovaj živi i neposredni kontakt donijeti zaista vrijednih rezultata.

Društvo je preko svojih predstavnika P. Šegeđina i D. Tadijanovića uzelo učešća na Rijeci i Opatiji u značajnoj proslavi 90-godišnjice Viktora Cara Emina, i isto tako na Rijeci preko Gustava Krkleca u proslavi sedamdesetogodišnjice života našeg člana Nikole Polića,

U ovoj gođini Gradski komitet Par-.

tije uz pomoć našeg Društva i Udruženja dramskih umjetnika organizira u Okviru najšire popularizacije naše nacionalne kulture šest književnih Večeri i tri matineje. Kroz tih šest književnih večeri podijeljenih na Hrvatski preporod i početak romantizma, od romantizma đo realizma, Realizam, Hrvatska mođerna, Između dva rata, Suverena hrvatski književnost, đobit će se (uz uvodno predavanje) kratak presjek razvoja naše književnosti do današnjih đana. Tako će se, kao preKo nekog kratkog literarnog kursa, i oni naši radni ljuđi, koji nemaju pri_ like đa se pozabave upoznavanjem naše literature, moći na najlakši i naj_ jednostavniji način upoznati 8 njenim osnovnim pravcima i vrijednostima. Pošto će uvođna pređavanja biti Dpi- sama, i pripravljen ostali materijal, ove književne večeri ili matineje, mogli bi koristit svi naši veći kolektivi, Rako wu samom Zagrebu, tako i po

|) | svim našim građovimn u Republici.

Slična uloga đodijeljena je i mati-

___nejama, kojih će u istom okviru biti

tri. Prva je posvećena stvaralačkom rađu Ivana Gorana Kovačića, druga starijoj Hrvatskoj lirici ,a treća savremenoj jugoslavenskoj poeziji. Rađove na matinejama, kao i na književnim večerima čitat će naši aumjetniciglumci 1! tako će se i s te strane DO-

četi 1 kođnas posvećivati više pažnje

umjetničkom čitanju i recitiranju.

U mnjegovanju “ produbljivanju bratstva i jedinstva među narodima, naše Društvo preko grupe članova kou su sačinjavali G. Krklee, D. Tadiović, D. Cesarić, M. Franičević, N mić i J. Barković, posjetilo je bratSku republiku Bosnu * Hercegovinu.

On književnih večeri u Sarajevu | | Mostaru, književnici Hrvatske osje-

'priča; J. Pavičić: Stoljetni

tili su jedno od naših najvećih gradilišta u zemlji — hidrocentralu Jablanica i za taj borbeni radni kolektiv đali svoju književnu priredbu.

U toku 1950 g. gostovali su u našoj Republici književnici Slovenije i Srbije. Književnici Slovenije Matej Bor, Pave] Golija, Anton Ingolič, Mira Pucova-Mihalič i Milan Šega, priredili su književno veče u Zagrebu i u Rijeci, a književnici Srbije D. Maksimović, E. Finci, O. Davičo, M. Lalić i T. Mlađenović dvije književne večeri u Zagrebu, tri u Splitu i jednu u Šibeniku. U okviru međurepubličkih posjeta u Ovoj godini moći ćemo pozdđraviti predstavnika Društva književnika Bosne i Hercegovine, koji će uzvratiti posjet našoj Republici. Također će na–še društvo po svojim predstavnicima O posjet bratskoj Republici Sr-

iji. |

Ovi međurepublički posjeti, osim svoje značajne manifestacije bratsiva i jedinstva, i osim cilja, da najšire slojeve čitalaca upoznaju s literarnim stvaranjem u drugim · „republikama, imaju još zađatak, što tješnjeg povezivanja samih književnika, te upoznavanje ljudi, krajeva i velikih radilišta u drugim republikama.

Osim ovih javnih manifestacija, dru štvo je uzelo vidnog učešća u dvije značajne prošlogodišnje kulturne manifestacije. U proslavi petstogodšnjice Marka Marulića i na prvom Dubrovačkom festivalu. Grupa naših književnika: S. Kolar, M. PFraničević, P .Šegedin, D. Tadijanović, D. Cesarić, Š. Vučetić, V. Popović i G. Vitez prisustvovala je proslavi u Splitu, kao i otkrivanju spomen ploče u Nenečujmu na otoku Šolti. gdje je Marulić boravio neko vrijeme.

Na Dubrovačkom festivalu, kulturnoj priredbi prvog reda, na kojem će se u buđuće sve bolje i uspješnije reprezentirati naša najstarija umjetnič-~

ka djela, sudjelovali su u organizira- ·

nju i naši članovi. U dane festivala učestvovali su na sastancima s inozemnim kulturnim radnicima S. Kolar, E. Šinko i P. Šegeđin. Prisutni inozemni književnici izrazili su posebnu želju, da se takvi sastanci održavaju u Dubrovniku svake godine, a osobito u vrijeme Dubrovačkog festivala. Predavanja i diskusije, kojih ima priličan broj, drže naši članovi u raznim prilikama i u raznim mjestima. Tu prednjače PB. Šinko, M. Franičević, P. Šegeđin, V. Popović, M. Kombol, Š. Vučetić, V. Kaleb, V. Zaninović i J. Pavičić. Četvorica naših književnika

rade u Umjetničkom savjetu Jadran- ·

filma i tako na najefikasniji način pomažu razvoju našeg filma. Zatim, nekoliko naših članova rađe u kazališnom savjetu NRH,'·savjetu Pionira NRH, a da posebno.i ne ističem rad i funkcije u partijskim i frontovskim organizacijama.

Visoko priznanje za ovakav svestran rad dao je našim književnicima i naš narod, birajući druga J Horvata za poslanika u Vijeće naroda, te za zastupnika u Sabor NR Hrvatske druga Miroslava Krležu i Juru Franičevića, a za zamjenike poslanika u Vijeće naroda S. Dončevića i J. Barkovića, te za zamjenika zastupnika u Sabor NRH Boženu Bogović.

Unutarnji društveni rad odvija se preko plenuma. Plenumi se održavaju redovno jedamput mjesečno. Na njima članstvo tretira praktične društvene probleme, kao i pitanja iz Dpolitičkog, odnosno umjetničkog sektora. Ovakav rad plenuma, uz stručni rađ u sekcijama, pokazuje da je to najbolja forma kojom se može obuhvatiti cjelokupni rađ Društva.

Što se tiče objavljivanja originalnih rađova članova i kandidata, ova godina plodnija je nego što su to bile one prošle. To možemo zaključiti bacivši letimičan pogled na djela koja su već objavljena ili izlaze iz štampe ovih dana.

Poezija: S Berberski: Za kišom bit će duga; D. Cesarić: Pjesme, M. T'raničević: Graditelji života: M. Franičević: Dani; Ž. Jelić: Koliba u inju (poema). Š. Novak Glasnice u oluji: N. Polić: Pjesme; D. Šnajder: Znoj za čelik; O. Šole: Noć (poema); T. Ujević: Rukovet; S. Vitez: Pjesme.

Proza: V. Desnica: Zimsko ljetovanje: V. Jelić: Đukin đerđan: V Jelić: Liudi kamenjara,; V. Kaleb: Ponižene ulice (roman); M. NMožinić: Nikola Demonja. ! dio: J. Sekulić: Četrđeset i četvrta (roman); A. Stipčević: Na granici; E. Šinko: Pripovjetke,

Drama: R. Filipović: Zasjeđe, R. Filipović: Pauk; R. Pilipović: Za kruhom: D. Gervais: Brod M. Matić-Halle: Teške sjene; S. Mihalić: Patent: O. Ramous: Posebno izđanje; J. Lobođa-Zrinski: Polip (igrokaz); J. Lobođa-Zrinski: Raspjevana zemlja (igrokaz).

Omlađinska literatura: Veliki dan; D. Ivanišević: stihova; Z. Kolarić-Kišur:

A. Dean: Kotarica

imska kalendar: J. Pavičić: Kamena kolijevka; D. Ob·lak: Razgovor o Titu: D. Oblak: Kraj logorske vatre.

Kritika i eseji: Ž. Jeličić: M. Držič, pjesnik sirotinje: Š. Vučetić: O našoj dramsko-kazališnoj kritici; R. Marinković: Dramske kritike.

TLibreto: D. Anđelinović: »Mile Gojsalić«. Kako viđimo, najplodnija djelatnost poslije rata! A kad još k tome dodamo, da su baš u prošloj godini mnogi ovdje nespomenuti drugovi, započeli Tadđom na svojim novim djelima, onda vidimo da je stvaralački polet (čak i kod onih članova, koji su poslije rata proživljavali stvaralačku, krizu) dobio novi zamah. :

Odmah na početku ovog kratkop pregleđa, htio bih naglasiti značajnu

je otplovio:

činjenicu, đa naši članovi sve više pokazuju tendenciju napu.tanja teme isključivo iz prošlosti i perioda NOB-e i da s uspjehom zahvaćaju problematiku današnjice. Istina, tu se mogu bilježiti tek prvi koraci, u poeziji više nego u ostalim radovima književnosti. ali prvi rezultati su tu, novi tereni osvajaju se, iako pomalo i postepeno.

No, iako su prvi rezultati tu, iako se pošlo dobrim putem, ipak taj tempo prelaza na savremene teme izgleda suviše bojažljiv i spor, te ni iz daleka ne održava one napore koje čine naši radni ljudi. I đok je s jedne strane minula opasnost od sablona novije sovjetske literature, dotle još većina naših članova ne žive u neposrednom dodiru s graditeljima novog života. Zato stalna i najvažnija briga svih naših članova mora i u ndvoj godini biti — pronalaženje puteva i formi što neposrednijeg dodira s našim radnim ljudima i njihovim djelima. Taj kontakt potreban je i zbog pronalaženja savremenih sižeja a isto tako da taj dođir neprekidno nadahnjuje pisca u njegovom cjelokupnom stvaralačkom rađu. .

S kakvim zadovoljstvom može danas svaki naš član konstatirati da je sloboda umjetničkog stvaranja kod nas prođubljena baš kao posljedica razgolićavanja informbirovštine ,koja je osobito na području literature dala Opasne i lažne klišeje, koji koče razvoj i pojedinca i ljudskog društva uopće.

Djelatnost naših članova očitovala se i u suradnji u »Književnim novinama«. Tako fa suradnja nije bila sistemafska, ipak se ne može podcijeniti .Krivnja, da ta veza nije bila bolja, leži na našoj republičkoj redđakciji, koja se često mijenjala i koja se na poslu nije mnogo zalagala. Od kako su postale list nezavisan od Saveza, i, 8# tim u vezi ,od kako su dokinute i republičke ređakcije, mislim da će suradnja sa strane naših članova tendirati ka slabljenju. Zato bi ovom problemu i redakcija »Književnih novjina« i naše Društvo trebali posvetiti ozbiljnu pažnju, da đo ove pojave ne dođe, tim više, što su se u našoj Republici »Književne novine« foliko afirmirale, da su postale dnevna potreba svakog čovjeka koga i malo interesiraju književna i ostala kulturna pitanja.

Kao završnu točku aktivnosti naših članova ne možemo mimoići uspjehe i napore u prevodilačkoj literaturi. Ovdje i ne možemo spomenuti sve Ono, što su kroz prošlu godinu preveli na= ši članovi, ali iz kratkog osvrta moći će se dobiti slika o živoj djelatnosti. Bvo da spomenemo samo značajnije:

D. Ivanišević: (Pjesme Garcia Lorke i Loldoni: Krčmarica Miranđolina) D.

· Anđelinović (Shakespeare: »Adonis i

Venera« i »Soneti«), J. Benešić (Jasfrun »Mickiewitzs«, Tuvim »Stihovi«, Slovacki »U Švicarskoj«), T. Ujević (Walt Wifttman »Vlasti trave«, nekoliko pjesama Poa Verhaerena, fe Condradov roman »Lord Jim«), G. Krklec (pjesme Gorkoga, Ljermontova, Goethea, Župančića, Bloka, Prešerna), D. Cesarić (pjesme Gorkoga, Ljermontova, Goethea, Heinea, Jesenjina i Leopardija), D. Tadijanović (pesme Goethea i Hoelđerlina), S. Šimić (nekoliko pjesama Bert Brechta i Rilkea), G. Vitez (Bagrickog »Pjesma o Opanasu«, pjesme Gorkoga i Ljermontova), V. Kovačić (nekoliko pjesama Heinea), Kušan (Grosman Stjepan Valjčugin«, Kuprin »Novele« Kuprin »Priča za djecu« i L. Tolstoj »Hadži Murat«). THergešić Mćrimće »Colomba«, »Žena .je đavo«. »Nebo i pakao« Moličre »Kaćiperke«, »Ženidba na silu«). *

Posle referata razvila se veoma živa diskusija. u kojoj su učestvovali književnici Novak Simić, Vlado Popović, Mihovil Kombol, Marin „Franičević, Ervin Šinko, Grigor Vitez, Joža Horvat, Petar Šegedin * Stjepan Perović.

U novu upravu Društva izabrani su sledeći književnici: Ivan „Dončević (pretsednik), Marin Traničević (prvi potpretsednik), Vlado Popović (drugi potpretsednik), Živko Jeličić (prvi tajnik), Grigor Vitez (drugi tainik), Sime Vučetić (blagajnik); Dobriša Cesarič, Vjekoslav Kaleb. Gustav Krklec, Miroslav Krleža, Novak Simić, Petar Šegedin, Dragutin Tadijanović.

Na kraju su poslati telegrami Centralnom Komitetu KPJ i drugu Titu, kao i pretsedniku vlade N. R. Hrvatske drugu Bakariću.

ye Ja aa OCz manu 0)

|| |}

Dušan Ristić: Mlustracila za Držičevog »„Daunđa Maroja« vw izdanju »Jugpslovenske knjige«

KNJIŽEVNE NOVINE

Božena Vilhar: Suma

„Miscellanea“

prvo poslerafno ı zdanje Državnog arhiva u Zadru

Državni arhiv u Zadru objavio je ovih đana prvi svezak »Miscellanea«, zbirke koja će izlaziti kao ređovna gođišnja publikacija arhiva. Objavijeni svezak domosi 62 dokumenta na izvornom jeziku: latinskom, italijanskom, nemačkom 1 hrvatskom. Hrvatski dokumenti transMirribovani su s izvornika pisanih sa tri pisma: glagoljicom, bosančicom i latinicom. Razdoblje, iz koga potiču dokumenti, obuhvata osam vekova (XIII—X%XX).

Sadržaj đokumenata izrazlo je nastojanje da se đonese što više isprava koje će ilustrovati opšte prilike pod kojima su žlveli naši ljuđi u raznim istoriskim epohama, Kao uklesani u svoje đokumente pred očima čitaoca se nižu plemići, biskupi 1 opati naših primorskih građova, monasl i popovi gElagoljaši; mletački providđuri, knezovi i Wapetani, kotarski, lički 1 bosanski; paše, begovi i age, zlatari i ostale zanatlije; Jekari,•činovnici, seljaci, kmetovl, Jevreji, Cigani, Vlasi itd. U svesci je objavljen i đokumenat-ugovor kojim Petar Hektorović nabavlja svoj poznati »Tvrdalj« kao i popis predmeta iz zaostavštine šibeničkog naučnika Fausta Vrančića, kao i isprave koje govore o pisanju, kupovini i prođaji glagoljskih rukopisa i knjiga.

„Miscellanea&« su uređena pod rukovodstvom upravitelja „zađarskog arhiva dra Stjepana Antoljaka. Dokumente su prepisali arhivisti gđ Mirko Zjačić i dr Ante Strgačić, koji su ih ujedno popratili nizom vrlo korisnih beležaka, koje same za sebe pretstavljalu ogroman i kritičan istoriski rad.

Nova knjiga Mihalja MajtenjiJa

U izdanju novosadskog pređuzeća »Bratstvo--Jedinstvo« izašla je nova zbirka pripovedaka i crtica poznatog vojvođanskog mađarskog pripovedača Mihalja Majtenjija »Vrelo tle«. Knjiga' je podeljena u četiri ciklusa prema razdoblju koje obuhvataju, a zadnji i prema postanku, pošto su u njemu sadržajne neke Majtenjijeve pripovetke napisane pre rata.

Prvi po redu ciklus, koji nosi naslov cele knjige, sadrži tri pripovetke iz doba hortijevske okupacije. Prva, čiji je naslov ujedno i naslov knjige i ovog ciklusa, »Vrelo tlo«, prikazuje odnos jednog prosečnog Mađara prema novim gospodarima. Sin starca je komunista i pošto mu uđu u trag mora da beži. Okupator hapsi oca umesto sina i u logoru se u starom čoveku budi osećanje pripadnosti sinu i porobljenom narođu. Druga pripovetka, »Baba«, đaje lik stare žene, udovice rađnika poginulog za komunizam još u mađarskoj revoluciji 1919. Pripovetka »Na kapi im crvena zvezđa« je kratka karakteristika malograđanina, koji čak u đelima partizana koji se događaju u niegovom građu hoće da vidi samo čin engleskih padobranaca.

Drugi ciklus, »Novi život«, sadrži sedam crtica iz posleratnog života Mađara u Vojvodini. Majtenji u ovim crticama ostsje donekle na površini, sukobi, gđe ih ima, više su spolja naslikani, zadnja, »Živa voda«, opis radova na kanalu Dunav—Tisa—Dunav, ima sve slemente reportaže, ali i ov'de dolazi do izražaja Majtenjijev pripoveđački dar i sposobnost da primeti ono što je bitno, naročito u crtici »Brkovi«, sceni iz lokalnog voza u Bačkoj.

Ciklus »Prošlost Bačke« obuhvata tri pripovetke iz života kubikaša, zemljoradnika koji nisu mogli da žive od svoje zemlje i zbog toga krampom

BROJ 4

Mneadntp n našim \niižnvnigima

» Citao - Ljubin /02

ao i svaka druga malo bolja varos

u Srbiji, i Valjevo je imalo svoj lstić, »Valjevske novine« Izdavao ih je Jovan Molnar i štampao u svojoj maloj štampariji koja je bila smeštena u sobi iza njegove Kknjižarnice, Nekoliko sanduka slova, jedna presa u zađnjoj prostoriji, dva-tri rafa knjiga i toliko kancelariskog materijala u prednjem delu dućana, — to je bila knjižarnica i štamparija Jovana Molnara, a u isto vreme i uređništvo i administracija »Valjevskih novinas« i nezvanični klub valjevskih intelektualaca, i čitaonica...

Tu su dolazili profesori, učiteljl, i poneki od mlađih činovnika da pročitaju novine i izmenjaju misli. Molnar, davno posrbljen potomak Slovaka, bio je društven i uvek dobra raspoloženja, a u dđućanu je uvek bilo poviše srpskih listova i po koji inostrani. Sve je to privlačilo ljude.

Ljubormir Nenađović svraćao bi često Molnaru, obično pred podne i pred veče, donosio poštogod za »Valjevske novine« koje su izlazile jednom nedeljno 1! koje su se opštom mobom uređivale i popunšiavale. Ćika-Ljuba, između ostaloga, vađio je iz »Noje fraje prese« spoljnopolitičke vesti i u nekoliko rečenica „saopštavao ih u »Valjevskim novinama«.

Pošto razgleda prispelu štampu, ČikaLjuba bi se ko zna po koji put latio novoga broja »Valjevskih novina« i komentarisao pojeđine člančiće i vesti, pa bi obično rekao, ako bi se u društvu desio kalcav novajlija:

— Nema, onoga (to mu je bila uzrečica), boljega lista u čitavom valjevskom okrugu od ovih naših novina! Ima, brate, čo-

vek šta đa pročita! Naročito im je dobar politički pregled; vidi se da to rađi nekakav iskusan diplomat i jak 'političar!

»Valjevske novine«, naravno, bile su tađa jeđini list u valjevskom okrugu.

Između ostaloga, one su donosile i izvešta) o izvučenim srećkama klasne lutrije.

Jednom, uleto, Čika-Ljuba ostavi kaput na stolicu, pa za trenutak iziđe. Molnar, koji je baš slagao brojeve izvučenih lozova, izvadi krišom njegov port-mone, po= gleđa broj njegova loza i složi ga kao da je čika-Ljuba dobio poveći zgoditak, Otštampa s tim brojem nekoliko primeraka novina, pa ga zatim ukloni iz sloga, a onih nekoliko primeraka sa Čika-Ljubinim zgođitkom stavi na tezgu kao obično, na raspoloženje posetiocima.

Posle podne naiđe Čika-Ljuba i počne da čita novine. Kad đođe do lozova, izvadi svoju srećku, uporedi je s novinama, UZvrpolji se, pa će malo posle reći Molnarovom šegrtu:

— Da donvscš, onoga, svima pivol Ja

Častim! . e) Posle je otišao u kavanu, ! tamo sve ča-

stio.

Molnar, međutim, ukloni one lažne primerke, i stavi na tezgu prave. Ž

Sutradan, kađ je Čika-Ljuba ponovo 01 u ruke novine, on ne nađe u njima ca broj. Počne trljati oči 1 čuditi se BRUNE, se moglo pričiniti da je đobio ZgOGIIpMC

Svi se stanu smejati. Čila-Ljuba se S seti da Je to Molnarova ujdurma i smis kako će mu vratiti milo za drago.

O pazarmnom danu uđe jodan seljak u Molnarov dučan Ma kupi faksenu WiOTIESNa to od Jeset dinarz, jer je retko kounie bi potrebna tako krupna marka. Malo posle drugi seliak opet zatraži marku od deset dinara. Kađ dođe treći, Molnar poče da se raspitujr i seljak mu objasni da njih petorica imaju u suđu nelu veliku parnicu zbog koje im svakom treba taksena marka po deset dinara.

Molnar na to skupi sve pare koje je imao i kupi taksenih maraka,

Ali se kupci više ne pojaviše.

Kađ se Molnar sutrađan požalio kako Je sve pare uložio u taksene marke koje mu možda godinama neće niko zatražiti, ČikaLjuba će dobroćudno reći:

— Ja, desi se tako čoveku maler pa se prevari. Eto, i ja sam se onomadne zabunio s onim lozovima.

Sad tek nastane smeh, ;

Čika-Ljuba, naime, bio se dogovorio 8 onim seljacima i tako vratio Molnaru milo za drago.

Posle je molio činovnike iz Monopola te su nekako našli načina da se Molnaru vrati pedeset dinara, velike pare za Ono vreme!

Nikako da ugodi

Đura Jakšić voleo je teferič. Naročito je rado odlazio na Savu, s proleća ili s jeseni, kođ Gošpara koji je držao kavanu »Kra= gujevac«. Tamo bi seđeo pred kavanom gledajući onaj metež na pristaništu i saObraćaj, ili bi se zaneo daleko u daljinu, preko vođe.

Jednom ga upita neki prijatelj:

— Šta rađiš, gospo'n — Đuro?

— MBto, ugađam, ali nikako da ugođim! odgovori on

— A šta to ugađate?

— Pa, eto sišao sam ovamo još po'ručku đa pijem malo vina sa kiselom vodom, ali

nikako mi ne polazi za rukom da ispijem i vino i vođu, pa da krenem, Čas mi pre= tekne vina, pa poručim još vode, a čas mi ostalo vođe, te moram đa tražim još vina. Grdno sam se zabrinuo kako ću najzad da rešim ovo pitanje.

H. MAGLANOVIC

i ašovom, često u velikim grupama, krstarili Vojvodinom, ne bi li našli privremenog zaposlenja kao građevin= ski ili željeznički radnici. Za njima se odmah pojavljuju i sitni kapitalisti, krčmari i trgovčići, koji idu za njihovim grupama i uspevaju da novac, tek primljen, opet izmame iz njihovih džepova. Majtenji sa puno poznavanja života crta te sudbine, Najsnažnija je pripovetka »Barabe« (tako narod Bačke i Banata naziva ove lutajuće radnike, često vrlo neprijatne za krajeve gde ih mnogo ima) u kojoj je data trageđija takvog jednog čoveka koji skrhan od starosti i bolesti ne može više da izdrži tegobu skitničkog života, a n» zna kako posle da izdržava svoju porodicu.

U ciklusu »Potonule gođine« pisac se pokazao sa svoje najbolje strane. Slikajući mali vojvođanski grad, vašare, prodavce noževa kojima &e kasnije ubijaju pijani momci, krčmu,

malograđanski stan, zanatlije koji ne ·

mogu da žive od svog zanata, kroz svaku rečenicu pokazuje ljubav i razumevanje za ljuđe, jer oni nisu krivi za svoju sudbinu, težak život ih je terao u pijanstvo i tuče. Tu se Majtenji pokazuje kao đobar poznavalac života, pisac koji ume da iskoristi sve mogućnosti svog jezika, duhovit Dpripoveđač, jeđnostavar i zanimljiv u svojim ostvarenjima.

U tome, đa i Majtenjiu bolje polaze za rukom feme iz rata, a maročito pređratne, problem je zajednički i za mnoge naše pisce na srpskom jeziku. U svakom slučaju, ova nova zbirka kraćih proznih dela Mihalja Majtenjija svedoči o njegovim ozbiljnim književnim kvalitetima i time i o ne samo relativnoji vređnosti literature vojvođanskih Mađara, koja u našoj zemlji ima sve uslove za normalan razvitak.

Ivan IVANJI

čitaoti nam mišu

DA NE ZBUNJUJEMO DECU

Izgleda ponekad upadljivo kako pojedina preduzeća, koja izdaju knjige za decu, ne nastoje da uzajamno u-

· sklade svoj rad i da buđu dosledni u

pripremi dečje literature. Evo nekoliko primera te nedđoslednosti.

U »Poletarcu« br. 3 (novembar 1950) objavljena je, kao narodna pesma, pesmica »Tašun, tašun«, a poznato je da je tu pesmu napisao čika Jova Zmaj (vidi i jedno od njegovih izdanja: Jovan Jovanović-Zmaj »Našoj deci«, Novo Pokolenje — Zagreb, 1950 str. 8), s jednom razlikom što se »tašun« ponavlja kao »taši, taši«.

Bukvar za I razređ osnovne škole od Branislava Jankovića i Branka Veljkovića (Znanje — Beograd, 1950) sadrži svega tri vežbanja sa potpisom autora, dok su sva ostala štiva bez potpisa, tako da bi se na taj način moglo s pravom i logično pomisliti da su im autori sami sastavljači bukvara. Na str. 82 đato je, na primer, štivo pod naslevom »Starac i jabuka«

Odgovorni urednik: Jovam Popović, Beograd, Pramcuska broi ? — Stam parija »Borba« Beograd; Kardeljeva 31.

bez potpisa. Međutim, ova je stvar objavljena baš i u pomenutom br. 3 »Poletarca«, nešto izmenjena, ali sa potpisom Lava Tolstoja. U istom bukvaru, na str. 77, nalazi se i poznata pesmica »Zima« (»Zima, zima! E, pa šta je«...) opet bez potpisa, iako ne bi bilo na ođmet da đeca znaju ko je autor, a ni ZmajJova ne bi imao, verovatno, ništa protiv toga da mu se ime objavi u savremenom bukvaru pored, na primer, Gvida. Tartalje (str. 83), ali bi svakako bio protiv toga đa neupućeni njegovu pesmu ovako pripisuju sastavljačima bukvara!

Ovakve i slične pojedinosti, koje će pozvaniji svakako više zapaziti, moraju zbuniti decu, ·jer zbunjuju i mas starije kad treba đa ih objasnimo.

Ratko PILIPOVIĆ

KNJIŽEVNO VEČE ITALIJANSKIH PISACA NA RIJECI.

kulture u Rijeci održali su mladi pisci, pripadnici italijanske nacionalne manjine, književno veče za italijanske učenike sređ-

njih škola i tehnikuma. Svoje rađove ČŠtali su Đakomo Skoti, Serđo Turkoni, Karlo Bilić, Nirvana Traveu, Aleksamdro Jurčić 1 Jelenić. Prisustvovalo je preko 200

italijanskih omlađinaca. j

BIBLIOGRAFIJA

Katul-Propercije-Tibul: Iz lirike starog Rima, pesme. Preveo Nikola Šop. Izdanje Državnog izdavačkog pođuzeća Hrvatske »Zora«, Zagreb 1950, latinicom, str. 102, cijena 831 din, '

Gorki: Pjesme. Preveli: Dobriša Cesas rić, Grigor Vitez 1 Gustav Krklec. Heđa= nje Državnog izdavačkog pođuzeća Hrvat= ske »Zora«, Zagreb 1950, latinicom, str. bi, cijena 19 din, i

Hans Fallada· Svatko umire sam, romam. preveo Vlatko Snrić. Izdanje Državnog izdavačkog poduzeća Hrvatske »Zora«, Zagreb 1950, latinicom, str, 627, cijena 148

Vlađimir Nazor: Msej!l, članci, lemike. Izdanje Državnog izdavačkog” 8 0 Hrvatske »Zora«, str. 472, cljema 140 dim.

J. Kozarac: Među sviletlom i tminom,

roman. Izđanje »Novog koljen. = greb 1950, latinicom, Str. 10%, CIGANI de

Držić — pjesnik đubrovačke sirotinje. Izdanje »Novog po= koljenja«, Zagreb 1950, latinicom, str. 63,

Zivko Jeličić: Marin

cijena 20.50 din,

UREDNICI

Dušan Kostić, Tanasije Mladeno~

vić, Jovan Popović

1. GA U NA zena a PRETPLATA ZA KNJIŽEVNE NOVINE

Za našu zemlju na 6 meseci 100 dinara | na

gođino đana %00 dinara

Za Inostranstvc na 3 m“seca 65 đinara, na godinu dana ?60

6 meseci '" “Innrnm 1

dinarn

Broj ć.kovnog račnna 10» 9032. a +8032020 Pošt fab redakcije 61? Poštanski fah naministrnrije 6Gp9

Rukopiši «e ne vraćajit

Doda Zagreb 1950, OPiOaoa

;