Књижевне новине

IULIR1008 |})}

VIH dana počelo je

montiranje konstruk-

cije mosta pomoću kranova. I ja sam jeđan od onih HKoji Vole da prolutaju gradom i, zamišljeni, zastanu koji trenutak nad onim što se zida, pod tim mestom gde se podiže most, a na kome se, znam, toliko puta rušilo,

Svaki čovek ma svetu sanja o svom gradu, pa bila to najmanja palanka, pa bio o, za druge, zaboravljeni kut sveta. I sneća je što svako sanja o svom kutu, jer tako će jednom sva zemlja, biti lepa, Ali ja sam srećan što je moj san — Beograd. Grad od kamena i magle. Građ na vodi. Nikad nije mogao nijedan grad da izazove kod mene prijateljstvo i simpatije, ako nije bio na vodi. Možda baš zato što sam voleo Beograd, Nisam voleo o takvim gradovima, ni da Ppišem, ni da mislim. Kada bih slikao, nikada ne bih slikao grad koji nema vodu. Voda, reka ili more, ceo život grada pravi drukčijim: ljude, nebo, kuće, ulice, Po ulicama koje gledam, ako i nisam još gledao talase mi galebove. znam da li taj grad zapljuskuju vode.

Dunavski galebovi! Ako se pravi film o Beogradu, ne može se mimoići galeb koji preleće savsko mpristanište ili čitavo jato koje se Uusnulo ljulja krai dunavskih sprudova i onda, se naglo diže.

|| |KOontrkKo me je neplansko, rekao bih hajdu čko dizanje Beograda između dva rata ljutilo, toliko me ovo dizanje Beograda, po urbanističkom „planu raduje. Taj plan nije definitivan, u njemu Će se po nešto i menjati. Ali u kom se umeiničkom delu nešto nije menjalo od prvobitne koncepcije? A podići Beograd, svakako je — umetnost, Ovih dana gledao sam makete, planove građevina Beograda. Mnoga rešenja su mi se dopala ,ali bih želeo da budu još smelija, još savremenija, kao što su smela i savremena mnoga druga rešenja u našoj zemlji. Voleo bih da vidim ftakva rešenja koja će imati u svome duhu nešto od onoga do čega su došli najveći umetnici i neimariu svetu. Da, vidim naše slikare kako niozaikom rešavaju fasade, bazene, vodoskoke, Savremeno slikarstvo povezano je sa ahritekturom, savremenom skulptu” rom. Smatram da murbanistička rešenja ne mogu nji da se zamisle bez sudelovanja likovnih umetnika u tom poslu.

ASLONJEN na ogra-

du nradilišta, sanjao sam o Beogradu. Onaj ko ovde ne radi, bar neka sanja. Neka sanja zagledan u rad, kao što se može da sanjari kraj vode koja pljeska bedrima. o obale. Svako ima svoj rad, ali kad već ne može da radi sve radove, neka u svojim slobo-

dnim časovima sanjari uz tu--.

đe. I uvek kad želim da se odmorim od svog rada prokrstarim Beogradom i zastanem tamo gde se radi, ili, tamo gde tneba da se radi.

Čak odozdo, iz Karađorđeve, iz parka kraj »Bristola« bacim „pogled prema »Moskvi«, zamišljam terazijsku terasu koja se spaja sa ovim

SAOPŠTENJE IZDAVAČKOG PREDUZEĆA »NARODNA PROSVJETA« SARAJEVO

Povodom #&objavljivanja u dnevnoj štampi konkursa »Narodne prosvjete«, za roman potrebno je da se objasni sledeće:

pod savremenim «Yromanom &šćtipodrazum.eva se savremeni tret{tman, a ne vreme u kome se događa, radnja romana. Anonimnost konkursa je zagarantovana, jer će se koverti sa imenima, autora otvoriti i identifikovati sa šifrom tek Dosle proglašavanja rezultata Kkonkursa, a na osnovu naslova dela i Šifre pod kojim je delo potpisa-

· no. Ukol ko nekome od reflektanafta ni ovakvim načinom „proglašavanja ne izgleda da je osigurana, anmonimnost, aulor može da svoje ime dostavi. posle objavljivanja izveštaja, žirija, stim Što će priložiti duplikat originala radi dokumen -– tacije i identiteta.

Vidici

budućnosti

~

i =O razni -aaarr pare er zanr ra amnar uzmu ar area nan nia acia Laz Uzani

Po generalnom urbanističkom planu Beograđ treba đa dobije i novi most na Savi, na mestu starog, tamo gđe ga je imao na početku Brankove ulice. Taj novi most treba da bude završen đo Kraja ove gođine. Već na obali, kraj stubova, leže delovi metalne konstrukcije sa natpisom pređuzeća u kojima su izgrađeni: domaća »Đuro Đaković«, „Goša«#, »Mostogradnja« i — nemačko »Man«.

Kod nas se radi donji đeo mosta, a kolovoz u NemačKoj. Kolovoz je širok 12 metara, a preko njega će ići i trolejbuska linija, đok će pešačke staze, sa obe strane, biti široke po tri metra. Sređnji raspon mosta je dug 261 metar,

a dva krajnja po 75 metara.

Sađašnji most izvodi se kao gređični nosač, a ne kao lančanički sistem, a biće lakši za 40% odđ starog. Za njega je utrošeno mnogo manje čelika: ova ušteđa postignuta je

novim Kkonstruktivnim

elementom Koji se zove ortotropna

ploča. Takođe, mosli, se điže na temeljima starog mosta, što pretstavlja znatnu ušteđu koja omogućava bržu i jevtiniju izgradnju mosta, toliko potrebnog Beograđu. Jer, most, koji je sada u upotrebi, često se kvari i tako zađržava saobraćaj Beograđu koji stalno raste.

Most će stajati 2.000.400.000 dinara. Koliko bi stajao lančani most može da se zaključi i iz toga što je nekađašnji lančami most bio težak 7.500 tona, đok će današnji biti težak Svega 3.693 tone. Ispod mosta će moći đa prolaze rečni bro-

dovi svih vrsta.

rar array uzana nana: K--P&:mamia ya Im: BGIaČr ie, arta u aea reza ena ee— ee

zelenilom, A medđaleko od oVOS mesta, od ove klupe staničnog parka ma kojoj sedim biće »Opera«, savsko šetalište u zelenilu, koje će se spojiti sa Tvrđavom, 60 hektara parka i stići tamo do Dunava, a posle zelenilo čak do — Zvezdare. I dunavsko pristanište, u koje će dolaziti brodovi onda kad Rajna bude vezana sa Dunavom, čak iz Severnog Mora, da se u Beogradu odmore, istovare i utovare za Crno More. Stari most svetova, Istoka i Zapada, Severa i Juga — Beograd.

Svakoga dana na putu za »Avala-film«• · „prelazio sam preko starog groblja. Sećam se još njegovih krstova, ispod kojih sam prvi put poljubio devojku. Davno jie to bilo, I naglo, kao preko moći, to je postao divan park. Metamorfoza, Gotovo sam zbunjen još uvek kad prolazim. stazama toga parka. Srušen je zid dvorske bašte, i tu je, opet, park. Kakva zelena pluća dobija Beograd, i njegovi zeleni pojasevi koji će da nas štite od ljutine i besova košave.

Beograd je glavni grad jedne savrememe, smele države 'u razvoju, i njegov lik se usklađuje prema životu niegove zemlje, prema tome šta en pretstavlia za tu zemlju. Om je prvi i on mora da prednjači u mašoj zemlii.. On je značajan i za svet i on mora da stvori lik prema svome značaju.

I Beograd, koji je trebalo da se izgrađuie od svojih prihoda, da bi bio ono što mora da bude, dobijaće od cele države materijalna snedstva.,

Do pre 60 godina Beograd je imao samo furske česme, bunare, i sake koje su donosile dunavsku i savsku vodu u varoš. Još pre prošlog rata beogradske mporodice kupale su se u drvenom koritu.

Tek je 150 gođina od prve njegove Revolucije, i deset od druge. I Beograd zna da to što ima, da je to ono što može danas da ima, ali zna da će sutra imati više. Samo sada on želi planski da stvori svoj grad, onakav kakav će najviše odgovarali ovoj varoši koja je glavni grad socijalističke zemlje. :

I zato ja gledam, naslonjen na ogradu radilišta, blokove gvožđa poređane uz obalu i uživam. Sanjarim.

Dvočelno lep prevazišao je smrt naš grad, jer je uvek u stanju da se ispiše iz spiska živih — za život. Gde se tako razjareno i spokojno u isti mah veruje u Život kao ovde, na ovom kamenu iznad reka i Panonije. Život kad je sam, samo. ja život, a biti samo Žživot, znači dostići najveći obblik života, I u sm iti samo Život.

Od straćara ili palata načjnjen, sa druge obale, uvek je beli zamak, beli grad, začarani zamak na vrhu kamena, nad vodom. A nikava kula nije, a nikakav čardak ni na nebu ni na zemlji nije, već grad što plovi sa katarkama konopcima čije svako vlakno podrhtava od napetosti vere. Radoznali i željni, i strasni sanjarimo! Čuo sam da će još jedan most biti građen na Savi, i tada se može prići sa svima obzirima prema lepoti. A. ovaj most, bez koga se ne može,

gradi se prema mogućnostima i prilikama. Iskoristilo se sVe što je stari most ostavio, Oživeće jednog dana i Novi Beograd, a Brankova ulica, koja je dosada bila ugašena, manovo će zastrujati životom.

IJE retko bilo, da

onaj koji ne poznaje Beograd, pođe Brankovom ulicom, i najednom se nađe nad ponorom. Tamo gde je bio most. Mladić i devojka stigli bi ponekad tamo, i tu ostajali zagledani jedno u dru go. Naići će opet tim putem mnogi zaljubljeni, preći će most držeći se za ruke, peške ili u trolejbusu. I setiće se tada, možda, neko od njih daj su jednom bili nađ oštećenom savskom obalom, preko koje sada jure trolejbusom. Beograd uvek iz ruševina ponovo raste, uvek mlad. Nikoga nema koji se u njemu rodio, da se ne seća njegovih promena, nikoga nema koji je u njega barem pre godinu dam došao, da jednog jutra nije ugledao

NOVO |

na nekom mestu nešto novo podignuto, čega ranije nije bilo. Takav je Beognad, U njemu nikada nije bilo dve generacije koje su bile na istom mestu, na istom trgu istog izgleda, teško je naći kuću u kojoj su se rodili i otac i sin i ded. Vreme i prostor ovde. nisu kao na drugom mestu.

Kad sam pitao inženjere kako se zove stil u kome se most gradi, rekli su mi da svemu. što se sada stvara u smislu gradnje, doći će ime kasnije. Za sto ili stopedeset godina znaće se ime stila u kome je most podignut.

Čovek koji Živi na dvema rekama voli mostove. Most da prebrodiš vodu, da premostiš zemlju. Što si ruke raširio. Da zagrliš. Sav si se u prostor bacio, celim telom, i tako začaran u skoku ostao. Ostao snop svetlosti, snop taČnih misli, čelik. sleđene svesti, krilati čelik.

Zapeta misao iroz tvoje zglobove drži te u prostoru. I ti koji se činiš da se mnikad ne umaraš, klonućeš od umora čelika na naše ruke. Celik bi prsnuo od udara malog drvenog čekića, kap po kap udara, Ali naše ruke neće, one će te opet podići.

SuoJiš nepomičan nad VOdom koja u nedogled promiče, u bestrage, uvek na istom mestu, zagledan u svoju sen koja nikud ne ide, iako nije za tebe ni ukovana, ni okovana. Stojiš, da preko tebe pređe reka nad rekom, reka ljudi nad rekom vode. Nijedna kap koju talas kruni neka se ne okrene kad pređe preko tvoje seni, nijedan čovek neka se ne okrene kad te pređe, kao Što se putnik, pošao Usudu, putnik iz priče, ne okreće kad je prošao ribu ukletu...

T biće još mostova: koji vode u napred iz naših reka, i košava ih neće srušiti, i preko njih će doći vreme iz naših ruku da im da imena!

Peda Milosavljević

IZGLED BUDUĆEG MOSTA NA SAVI.

BEOGRAD a. e uezdage

ODATE blagim usponom. Put do Zve

zdare vodi kroz gu-

stu šumu koja je izrasla za vreme sna. Za koji trenutak zatreperiće zvezda koja je u

vama okovana, uvećanim sja-

jem.

Pcčinje izuzetna. noć. Pred vama je Beograd u svim svojim proporcijama. Za Zvezdaru Beograd je grad koji se (sa zemljom, planetama i suncem) kreće kroz prostor, kroz koji nikad dosađa mije prošao, ka sazvežđu Lira, ka zvezdi Vega, brzinom, od dvadeset kilometara u sekundi

(blizu dva miliona Kkilometa-

ra na dan).

Ako poznajete sazvežđa, bar najglavnija, naći ćete Beograd u sazvežđu Kasiopeja i Perseja. Dunav i Sava svetlu-

Ljubiša Jocić caju na nebeskom ogledalu.

STARO

Zahfev za bonhfinuifefonm haše Rulfure

i —

neizbežan uslov daljeg naprefha

Slika gore: đoksat na kućama Starog Komjica. Slika dole: Stanbena kuća u Novom Konjicu (Ing. arh. Andrija Čičin-S8ajn).

__ O |

M

A

Sastaju se kod Alfe Persejeve. Dunav možete pratiti od Algola u Sremu do Kapele u Kočijašu. Povucite na nebeskoj karti liniju između ovih tačaka da se uverite kako je slika Beograda vernija od like Lava, Raka, Bika, Strelca, ili bilo koje druge konstelacije.,

Nebo je neobično vedro i duboko plavo. Ali ako ovom plavilu dodate još kobalta, imaćete dovoljno snage ·da vidite Alfu Beograda u doba kameno, zvezdu čiji su zraci prispeli tek OVog trenutka.

KONJIC, PITOREMESKNI ORIJENTALNI GRADIĆ, PRETVARA SME DANAS U INDUSTRISKI I TURI-

STIČKI CENTAR NA NERBTLJANSKOM JEZERU. IZGRADNJOM INDUSTRIJE I NOVIH

STANBENIH BLOKOVA, NEPAŽNJOM GRADITELJA, NARUŠENE SU UMNOGOME OSOBENOSTI NJEGOVOG AMBIJENTA. GORNJA FOTOGRAFIJA, MEĐUTIM, POKAZUJE DA SAVREMENA ARHITEKTURA, AKO SB OSLANJA NA TRADICIJU, MOŽE DA SB SRMĆNO UKLOPI U ARHITEK PONSKU FPIZIONOMIJU JEDNOG STAROG GRADA

Stfremljenja našeg vremena

(Nastavak s 2 strane)

Da li je to proces unatrag: vraćanje na diktaturu staljinovskog tipa? Možda, ali ipak ne izgleda da je isto — jer nema Staljina. „Hruščov nije pretsednik vlade, već je to Bulganjin, a Bulganjin je doveo ŽZukova. Maljenkov nije smaknut i ako je maknut (nije ga po starom običaju pojela pomrčina, već je naprotiv naimenovan za ministra osvetljenja!) Nedaće u poljoprivređi naveđene su zvanično bar kao razlog. Međutim, pre bi se reklo da su one samo izgovor, i da prave razloge uklanjanju Maljenkova s pretsedničkog položaja treba tražiti u drugim nedaćama koje posle Sta-

ljinove smrti i kao Staljinovo na-

sledstvo muče danas sovjetski režim. Nas ovde, međutim, interesuje

u prvom ređu da li će i kakve reperkusije ova unutrašnja promena imati na sovjetsku spoljnu politiku.

Napređ u članku mi smo Zzastupali mišljenje da su Staljinovi naslednici prihvatili novu pomirljivu spoljnu politiku, jer su uvideli da je bila pogrešna ona stara, arogantna. Sađa kao izgleda da je bilo pogrešno misliti da su oni uvideli grešku. Jer odmah posle izvršene promene počeli su da govore manje pomirljivo a više oštro, fojest manje-više u đuhu staljinovske spoljne politike.

Ali i taj izgled može da vara. Kad neko u politici upotrebljava teške reči, to ne znači uvek da hoće samo da uplaši drugog, već da hoće i da ohrabri sebe. Sovjetskom rukovodstvu izgleda potrebno je da se hrabri prema spolja u jednoj prilici koja, kao ova, olkriva izvesne slabosti iznutra. Nije zato isključeno da će sovjetska taktika u spoljnoj politici izgledati — do sleđeće promene — bliža bivšoj nego sadašnjoj, i da će imati jači vojnički prizvuk. Ali menjalo se ma šta i promenio se još ma ko, niko u Sovjetskoj Rusiji ne može da želi rat; naprotiv, ove promene mogu da učine da wvi još više priželjkuju mir.

Najvažnije možđa u celoj promeni pokazaće se naimenovanje maršala Žukova za ministra odbrane. Staljin je držao Žukova po strani, jer se plašio njegove popularnosti, Hruščov ga je uzeo, jer mu je potrebna njegova popularnost. Žukov uživa ogromnu popularnost ne samo u Rusiji, već i u zapadnom svetu. General Ajzenhauer ga neobično hvali u svojim memoarima i smatra svoOjim ličnim prijateljom. Možđa će generali lakše naći izlaz iz sadašnje Krize nego »civili«. Oni najbolje znaju šta je rat — dakle najviše imaju razloga da budu za mir. e

ć

~ • e. : a |{-] Ž S. o *.

Pleme Alfaida, koje živi na bedemima iznad mesta gde se reke sastaju i duž ovih reka, podiže prvi grad od kamena. Svi raniji gradovi, grad od kostiju mamuta, grad od gline, grad od drveta, potpuno su uništeni u neumoljivoj dotrajalosti i ratovima. Rekviziti ranijih gradova više ne postoje izuzev retkih fragmena– ta koje čuvaju muzeji i ljubitelji tradicija. Nekoliko drvenih krovova i balkona, nekoliko pojila od karličnih kostiju mamuta, nekoliko glinenih figura zaostalih na srušenim trgovima, figura Uunaklaženih od kiše i sunca. Sva prethodna frošna civilizacija nestaje iza čvrste građe koja osvaja. Čitava okolina grada, bliža i dalja, zasejana je kamenolomima, odakle se materijal neprekidno dovlači.

Kosti izumrlih mamuta služe još za ukrase, Najstrašnije čeljusti za strašila pticama, a ogromni očnjaci za skulpture u parkovima. Osta– le korisne kosti, izdđubljene, kao čeone i karlične, upotrebljava još samo selo za skupljanje „kišnice koja se zagreva na suncu, a manje slonove kosti za razne ukrase i silnu iplastiku.

Novi grad jie belji od ožčnjaka mamuta.

Na glavnom gradskom trgu, potpuno gola, kupa se Venera Alfaida, pred svim sugrađanima, na opštu radost. Alfaidi su poklonici lepote koja je zajedničko dobro, ničije i svačije. Venera Alf{aida je zaštitnica nauke i umetnosti. Ona je boginja urbanizma i boginja slikarstva i književnosti. Pesme, slike i planove grada koji joj se podnose na “vid, ocenjuje potpuno gola, nazorima kosmičkim: da li imaju dovoljno kostiju i kičme da zauzmu prostor od Algola do „Vege, i dovoljno sjaja da svetli u mraku, i dovoljno čari da sa njima bdite.

Venera Alfaida veoma je osetljiva za pitanja estetike. Ona smatra da je glavni grad ogledalo cele Rkonstelacije. Pitanja ukusa, pitanja funkcionalnosti, pitanja svetlosti i vazduha, sve što Alfaidima omogućuje da rastu jedni drugima u očima, ocenjuje lično. Svesna je ogromne odgovornosti svog suda i svOB izbora. Njen jezik je svima razumljiv, jednostavan, lakonski. Ona prezire konfuzno, suludo bez pravog božanskog ludila, uıučeno bez znanja. Propoveda meru i mproprcije, uzdržljivost, sklad, bitno i osnovno. Na svakom firgu, kao uzor lepote, ona lično zauzima mesto na mpostamentu „koji se prethodno improvizira za budući spomenik. Celokupno građanstvo izjašnjava se za lepotu golog tela, koja sve sjedinjuje. Delo koje skulptor potom izvodi ogleda se u sjaju sviju očiju. U gradu tri-

MAKETA BUDUĆEG IZGLEDA TERAZIJA

umfuje skulptura proporcija kosmičkih: velika izbliza, mala izdaleka, nevidljiva izvan svog ležaja, skromna u odnosu na celinu i ostatak sveta. Njen je duh, duh univerzalan: ona izražava suštinu, a ne događaj, vreme a ne trenutak; snagu a ne silu. Ona je statična: u stanju je da izrazi pokret mirovanjem, goVor ćutanjem, grimasu osmehom. Ona je prodorna i sugestivna zahvaljujući tišini svog unutrašnjeg jezika kojoj je udahnula ogromna i nedokučiva priroda. Ona je usmerena budućnosti i sazdana od materijala koji budućnost sačekuje a večnosti se ne plaši.

Venera Alfaida obilazi sve građevine, Na prozorima sacekuje sunce, na terasama zavetrinu, na bedemima vetar. Njen jezik, kojim se obraća suncu i vetru, poverljivi tumači „prevode okupljenom građanstvu. Govor sunca, Osnove sile u hijerarhiji prirodnih sila, katkad strog i strašan, ona izgovara rečima biranim, u parafrazama dostojnim njene lepote, da ne zasuraši Alfaide koji su skloni svađi i neodlučnosti kadgod se ispolje pitanja estetike,

Na zahtev sunca, grad zavodi na sve strane terase i šikora i blaga stepeništa, ugodna srcu Alfaida koji će svi ostariti kao i oni koju su grad usnuli. Terasa meri sunčevim senkama, da sunce nikad ne zađe. Stepeništa i odmorišta nebeskim. slikama: da sVe Uspone organiči nedokučivim, Zavodi široke i prave uiice, arkade, pergole, peluze, prostrane trgove, sadi džinovsko drveće, bilje koje puza i obgrljuje, divlje ruže, lijandere — svet koji se već Jeanom. susreo, sa kamenom srodio i u Kosmosu zavoleo.

Saznavši za Značaj terasa, Aitaidi ih podižu na svim raspoloživim proslorima i pridruzžuju zaravljenim. krovovima. Isti značaj pridaju balustradama za Moje se raspisuju posebni konkursi, Najnize terase sa ogradama strogim i monumentalnim. određene su za duhove neodlučne koje sputava nasleđena agorafobiJa, strah od prostora. Sa njih su vidici ograničeni na poslojeće, konkretno i provereno. Više terase, terase drugug stepena, za koje konkus zahteva ograde čvrste, ali Drozirne, rezervisane su za duhove radoznale koji u prostor gledaju kroz pukotine, sočiva, teleskope i druge naučne udove. Najviše terase, terase dalekovidosti, sa ogradama lakim i jedva vidljivim, nose duh koji se vije i jedva oslanja. Njihove ograde su astralne, lake kao na vazdušnom brodu i telima koja se kreću,

Grad se razvija po planu koji je izrađen na terasama drugog stepena, a ocenjen na terasama dalekovidosti, ~ Sa najviših terasa primećeno je prisustvo dveju velikih reka, za koje je na nižoj terasi konstatovano da je jedna najveća u Evropi a druga, ne može biti veća među velikim rekama ove konstelacije. Venera Alfaida bila je sa-

Svim mlada kad je prvi put

čula romor ovih reka. Ne usudivši se da izrazi pravi smi sao jezika koji je samo ona razumela, okupljenim Alfaidima izdala je suštinu u blagonaklonim parafrazama, To je bio njen prvi javni čin, na kome je zasnovala svoju misiju. ? Od tog vremena, duž ovih reka blista čitavo zvezdano jato, a na mestu gde se reke sastaju mirisu vođe mpridružuje se miris cveća. : Zora! Za koji trenutak utrnuće Alfaidal |

KNJIŽEVNB NOVINE 3