Књижевне новине

VIM filmom inaugurira O na je naša serijska pro

izvodnja. Njeno ofvaranje, najavljeno »Ešalonom dr. M.« i filmom »Njih dvojica«, pokazalo se samo kao — rakljanic ćilja, jer je pr= vo djelo olkrilo doista premale pretenzije, a. drugo isuviše velike (»psihološka drama«!).

»Potraga« — fo je drugi film reditelja, Žorža Skyrigina. I — tačnije nego u prvom svom djelu (»Njih .dvojica«), on je ovdje odmjerio odnos između svojih pretenzija i svojih mogućnos{i. Dok se u filmu »Njih dvojica« jasno osjećalo da psihološka analiza likova i situacija, poniranje u dubinu i gradenje podteksta i almosfe re mnogo manje interesiraju autora koji je, u isto vrijeme, pokazao smisao za jasno pričanje gole fabule, za pravljenje nedvosmisleno jasnog profila dramaturškog skeleta — dof{fle ie u »Potrazi« prestalo svako njegovo lutanje: sve što je moglo da obtereti osnovnu dramaturšku šemu ili izazove kombpliciranje reporferskog nivoa fabule -—— odbačeno je bež predrasuda i bez samilosti. Sa tog stanovišta gledano ovaj film može da zadovolji publiku, koja u'· bioskop ne ide s velikim zahtjevima, tim više što se i takvoj našoj publici vrlo često podme će platno stranih filmova 58 malim pretenzijama, koji, Još uz lo. nose sadržaje tuđih, dalekih, neljudskih i hohštaplerskih problema. Scenario Slobodana Glumca i Toše Popovskog pružio je našoj publici dragu i bli-

sku priču o događajima iz ilegalnog rada okupiranos

Beograda, pa ako se u obra~

dđivanju materije i nije oli-' reportersko-

šlo dalje. od spoljnjeg, onda je bar taj sadržaj obuhvafio humane postupke, misli i djela junaka. Skriginov smisao za jasno pričanje osnovnog toka fabule, za oštro dramaturško izvlačenje · glavnog zapleta (da li će štampariju policija da otkrije ili ne), za dinamičan' ritam koji ne dozvoljava da se na” preistavi uspava gledaočeva pažnja —e sve to prefstavlja ispunjavanje najbitnijih zahtjeva da leko najvećeg broja gledalaca. I na tom terenu Skrigin se osjeća sigurnijim od riskantnog osvajanja, za mas neispitanih, područja filmske umjetnosti. Pabula: Slobođana Glumca i Toše Popovskog nosila je — kao potencijalnu mogućnost —' možda jednu suptilnu ]jubavno-psihološku dramu prividno vjenčanos mladog para. Ona je -— kao potencijalnu mogućnošt sigurno imala vanredno zanimljiv zaplet psihološkog »kriminalnog« filma, koji bi u ovom slučaju bio i idejno napredno osmišljen: revo

Mera Teodorović (Marina), filmu Žorža Skrigipa,

»Potraga«

Jucionera-izdajnika progoni pošteni policajac=revolucioner! Kojim pulem Krenuli sa fakvim manuskriptom u ruci? U Rom smislu doftjeratii, izgraditi konačnu verziju scenarija? Ova dva puta vode u psihologiju, u alınosferu. u podtekst, u poetičnost i patos revolucije. Treći put je najskromniji, ali i najsigurniji, najpotražniji: potraga za štamparijom i jedan jedini problem — da li će biti otkrivena ili ne.

Na tom putu (koji bi imao još sigurniji uspjeh kod širo ke publike da je reditelj savladao neka osnovna. pravopisna pravila montaže) postignut je nesumnjivo Dpozilivan napredak u rilmu pripovijedanja fabule, u živo sti kadra, u kretanju i goOvoru glumaca. Pokreti i mimika interpretatora dramskih likova u kadru živi su i prirodni, a dijalog u njihovom izgovoru ne opterećuje scemu nepotrebnom patetikom ili »psihologijom«, koja se zato jer nije psihologija i jer nije umjetnički istinita u sličnim domaćim filmovima obično ipak svodila na golo slikanje sole fabule, kao šio je to bio slučaj i u prvom Skriginovom filmu »Njih. dvojica«, na taj način omogućio čitavom nizu glumaca (izuzima-– jući samo Glumca!)h, pai početnicima među njima, da ostvare .uočljive, normalne likove„ a to' se u prvom redu odnosi na inteligentnu, filmski adekvafnu igru Vase Pantelića (Stanko) i markan fnu kreaciju Ljubiše Jovanovića (šef policije).

Kao neospornu vrijednost rediteliskog postupka freba istaći da je Žorž Skrigin, Opredijelivši se za put najmanjeg otpora i najsigurnijeg ishoda — sa velikom paž njom i brigom razvijao znati

Skrigin» je ,

željnost gledalaca. Tu mu je pomogao i scenario u kom je vrlo vješto, naprimjer, Dprocijenjeno do kojeg mjesta u filmu treba izdajnika Sotira držati u tajnosti pred gledaocima i kada sa oltriti: kada skinuti masku sa” lica prividnog policajca Stanka. U tom filmu spoljne napetosli (ynapetosti« koja gledaocu ne ostaje u svijesti duže od njenog fizičkog trajanja u filmu), scenaristi ·i reditelji nisu propustili ni jednu priliku. da takvu tenziju siVoOre, pba' ma postigli je i konvencionalnim sredstvima (igranje „agentskih~ prstiju oko onog mjesta. na peći gdje je pločica sa dugmetom za automatsko otvaranje ulaza u podzemnu štanmpari-

ju; agenti gore, u stanu tetanus dolje, u podrumu, u

štampariji; injekcija gore bolesnik dolje; identificiranje gledalaca. sa žrtvama isljednika u scenama saslušavanja... itsl.. Ako rediteljij golovo nikad nije uspjo da nađe poetično rješenje na mjestima koja su to zahtijevala (puzavi naturalizam u sceni Visoki-Stanko, u kojoj Visoki otkriva publici da ie strijeljana,. Marina — njesova kći!), bilo je i takvih. koja. govore da ih,Skrigin katkad može da osjeti i adekvatno izraži kao što se to po kazalo u sceni odvođenja zatvorenika na strijeljanje Avalskim drumom ...

Da li. će u budućim djelima Skrigina povući put te

scene, „možda mnajvrijednije u »Poftrazi«: put atmosfere i podteksta?

Vicko Raspor

N OVI sistemi širokih blat na otvorili su nove ho; Trizonte monumenialnim spekftaklima istoriskih mitoloških filmova. Tako je u novootvorenom Veličanstve nom Prostoru »vistavižna« ili nekog drugog sistema čo-

vek poštao još sićušniji i ma nje važan, A kada je nova

kamera snimajući intimnije šcene ušla u sobu snimljena zvezda dobila je prilikom projekcije na novom širokom

platnu dimenzije mamuta: mi ster Deril Zanuk oduševio se videvši u filmu »Kako se udati za milionera« Lorin Be-

kol dugačku 20 metara! Nije isključeno da ovakav prizor impresivno deluje ali je vrlo problematično može li gleda lac bez psihološkog otpora da prati dramu u kojoj učestvuju guliveri ogromnih raz mera sa. kojima običan čovek nikako ne može da se identifikuje. Sa druge štrane postavlja se problem kompo zicije slike.

Poređ toga šio je novim sistemima film oštećen u likovnom pogledu jer je napušten zlatni rez u proporcijama okvira, pojavili su se i praktični problemi. Žan Renoar je značaj širokih platna našao u mogućnosti da se konvenzacija za stolom snimi bez zanemarivanja pojedinih prisutnih lica — dosada po njemu nije bilo moguće racionalno snimiti sve goste za trpezom. Time se, kaže on, olakšava reditelju da pravi snimljeno pozorište što je vrlo opasno. Krupnome planu koji je posedđdavao snagu neposrednog odnosa glum ca i gledaoca više nema mesla. Veliko je pitanje može li se uopšte stvoriti kod publike navika na ovakve propor cije filmske slike. U ovim filmovima glumci kao da žive u kući sa niskim plafonom, koriste svaku priliku da se, po uputstvu reditelja, opruže duž cele širine platna. Čuli smo od KEskvita kako doživljava sinemaskom: uvek ima ulisak da mu nije sve prikazano pa oseća želju da se podvuče pogledom pod gormju ivicu platna da vidi i ono što ima tamo. Jedino kažu da se mračni Kluzo oduševio širokim platnom

Tri zagrebačka dela

AOSTALI koTaci (re / žija Radenko Ostojić--pro izvodnja. »Croatia-filni«, Zagreb) — to jc naslov fil ma u kome autor prilazi privl]ač noj i karakterističnoi temi: savremena, Bosna gledana kroz kontraste novog i Starog, industrije i kasabe, Varijacije na tu femu neiscrpne su; u ovom Sslučaju autor je kao simbol prošlosti, bijednog trajamja Kkasabe uzeo — vašarskog Ciganina s merdvjedom. Spikarski tekst je subjektivni Ciganinov komentar. Krka u režiji Sime Dubajića (»ladran-film«) u osnovi nosi! istu ideju: ustupanje starog no vom u dolini rijeke Rrke. »Staro« je u tom filmu simbolički prikazano u — pastirskoj fruli (?!) U folkloristički

veoma interec

santnom ambijentu našeg” manje poznalog ostrva: odvija se drama filma Milapa Luksa Pri jatelji *5 otoka Suska (»Jadran-film«). igrajući na folkloru i običajima, autor je u materiju upleo potenciialno poetičnu priču o liubavi i prijatelistvu između djece i Životinja. U ovom slučaju glavni Junaci su jedan diečak s otoka i ukradeni pas, životinja koja se rijetko viđa na Susku.

Nejednake vrijednosti, sva fri djela karakterizira disproporcija između ideje i realizaciie. Ta di sproporcija je enormnih razmie, ra u »Krki« u kojaj je od prvog do posljednjeg kadra sve om tiumjelnički poštavljeno, počev ši od »rješenja« u kom se simbol starog ovVploćuje u pastirskoj frulj, pa do posljednjih kad

four zvana Hit II a RONAN rar 0}, · Ukratko o repertoaru

»Generalni 1nspektor«

ENI Kei je damas nesum-~

njivo jedan od najvećih Tilmskih komičara. Pilm »Generalni inspektor« botvrdio

je mišljenje koje smo već ranije, prilikom susreta sa Deni Keoejom u #filmu »Tajni život Voltera Mitija«, stekli O ovom zaista izvanredno falentovanom i originalnom glumcu. U »Generalnom inspektoru«, filmskoj fantaziji rađenoi po motivima (samo po motivima) Gogoljevog »Revizora« Deni Keju je pru> ženo dovoljno mogućnosti | dato vremena 1 prostora da nas oduševi i zadđivi svojom umetnošću. T ta sveđenost celog Tilma

na jednu jedinu glumačku ličnost, to podređivanje svega o-

stalogz Deni Keju i ostvarivanje mogučnosti da se gotovo tokom celog filma divimo i uživamo u čudesno bogatoj i izražajnoj

mimici mjegovog lica.i gestikulaciji. pumoi karaktera i izraza u ovom slučaju, baš zato što se radi o Deni Keju, doneli su nam neobično dobar i nesvakidašnji film.

»Ona Je znala šta :hoćeć

IGURAN sam da ova laka S i živog ritma Komedija situacija ne bi mogly pa makar i sa najmanjom mnanuom, da konkuriše sama za »Oskara« jako nam je ispričana baš kroz »glnas«e statue »Oskara«. najviše filmske nagrade Holivudđa, koju je dobio glavni junak {ilma, imače poznati pisac wWcenmarija, — Tilm je u režiskom smislu rađen spretmo i sa merom. Humor. međutim, nije od one Vrste koja »pali« i oduševljava, a&

sa druge strtane očigledno je da autori scenarija nisu imali pretenzija da kroz te situacije KkOje samo naginju komičnom kaŽžu i jednu odredđeniju istinu o društvu iz koga je motiv radnje ponikao „ili o naravi i PpSichologiji ličnosti koje radnju nose. IT pored ovh mana gledalac se ne dosađuje, jer osnovni motiv nije neinteresantan, a Vec deo filma se odigrava u jednom prijatnom enterieru,

* »Usamljeni revolver«

ILM najniže holivudske i »vesterm« produkcije koji, nažalost, mije nimalo Uusamlien u ovom našem Sšslabom i nespreino sastavljenom Hilmskom pnepertoaru. Osim tem=pa, u gotovo fizičkom smislu te reči, ničeg drugog na čemu bi se pažnja zaustavila.

A. BP;

rova, parolaško-plakatski priljepljene »vizije« novog, Taj antiumjetnički metod obrade teme potenciran je frulaškim, gus skim, antifilmskim spikerskim tekstom (Vaqiin Jelić) u kome se patetično-deklarativno neprestano propovijeda novo u nasem društvu!

Želja autora filma »Zaostali khoraci« da upravo od »najromanličnije« i »najpoetskije« manifestacije kasabe (vašarski medo i Ciganin) napravi komponeniu starog, u sukobu sa komponentom novVos, IZvor je disproporcije koja u tom djelu nastaje na liniji tema realizacija. · Racionalno sudeći, svaka bi komponenta filma. mogla da bude na svom mjestu, neke od «njih su i inventivno nađene i riješene. (Interesantno je, naprimjer, plasiran spikerski tekst: to je —K ako se tako za film ovog žanra može reći Ciganinov »unutrašnji monolog«, izgovoren ı prvom licu i sa karakterističnim akcentom i IZ8O0vorom). Ali u kontekstu, sve te — ako o njima racionalno SUdimo — ispravne komponente, dobivaju jednu falš notu, nikako jedna drugoj ne pristaju. To

je potencirano i komponentom »novog«e (monumentalne industrijske građevine), koje nisu

organski, u kadru, uklopliene u »staro«, Već se Javljaju oštrim rezom, zasebno, Kontrastno u jednom racionalno silovanom ritmu.

U »Prijateljima s otoka Suska« lJutalo se između ilustrativno plasiranog folklora i jetlne drame čiji je obim tražio dalgcko veću obradu od ograničene metraže filmova ovog Zanra, Jedna teška drama (u kojoj dječak i gine!), ispričana sa svega toliko riječi koliko „je potrebno da se pruži podatak o toj smrti — isuviše je lakonski »naslikana« da bi mogla izazvati emociju. Interesantnost i fotogeničnost susačkog folklora, dosad malo poznatog i u našoj zemlji — podiže donekle interesaninost djela, otkrivajući nam još više disproporciju između potencijalnih mogućnosti teme i ostvarenog rezultata,

V.R

jer se sađa može snimiti mrivački sanduk u punoj dužini, u krupnom planu!

Pojavili su se pokušaji da se nova tehnika pomiri sa uslovima dobre percepcije sadržaja slike i zakonima estet ske kompozicije. To je film sa promenljivom veličinom slike (Gans ga naziva »polivision« i veruje da je to jedini filmski jezik sutrašnjiĆe). Još je u »Napoleonu« Abel Gans povremeno, na meslima gde mu je to trebalo, uirostručavao širinu filmske slike. Bile su to scene Napoleonovih pohoda koje su zahtevale monumentalnost. Gi fit je s druge strane upolrebliavao iris sužavajući pažnju gledalaca na pojedini de talj smanjenjem slike. Toga se sećemo i iz Čaplinovih fil mova. Nešto posle Gansa u jstom smislu istraživao je i Klod Oftan-Lara. On je svoj film, rađen po jednoj noveli Džeka Londona, proicirao iz dva projektora naizmenično prikazujući scene sa visokom odnosno širokom slikom.

Britanski reditelj Torold Dikinson izrazio Je nedavno uverenje u mogućnost da ne ograničeno platno zauzima ceo prednji zid auditorijuma na koji bi se mogle proicirati slike raznih oblika i formata. Kada je u Izraelu snimao film »Kota 94 ne odgovara« izabrao je proporcije 3x5 umesto tradicionalne 3x4 zbog većih mogučnosti snimanja akcije u pejsažima istovremeno sa ljudima u prvom planu. Međutim, kada je u istom filmu snimao sečne uličmih borbi u uskim ulicama Jerusalima, pokazalo se da bi promenjen {ormat slike u ovim scenama daleko bolje odgovarao zahtevima dinamike filma. Slič nu ideju izložio je još Ajzen štajn kada je u okviru preda vanja koje je održao u Holivudu govorio o čefvttastom platnu na koje bi bile proici rane slike različitih formata.

Konačno, krajem prošle so dine ove ideje filmskih stvaralaca našle su svoga realiza iora. Odbor za ekspeimente Britanskog filmskog instituta, u saradnji sa Britiš-Pate, finansirao Je mladog američ kog dokumentaristu Glen

desno:

dole vanja prostora u filmu „Vrata u zidu

Slika gore levo i

Orgamzafori Filmskog festivala m Puli u velikoj sw nedoumici Rkako da mazovm najveću magradu Koja će, „OSKAR“,

svake godine biti dodelje-

Rkao američka

na najboljem jugoslovem-~

skom filmn,

Alveja koji je nedavno zavr šlo prvi film sa promenljivom veličinom slike »Vrata u zidu« po poznatoj pripoveci Edgara Alana Poa.

U filmu »Vrata.u zidu« ve ličina slike se menja u zavisnosli od njenog sadržaja. Kada dečak trči uskom alejom ili se nalazi pred vratima, uska visoka s}ika omogu ćava potpunu eliminaciju be smislenogs nepotrebnog prostora. Po izjavi saradnika »Sight and Sound«-a glcdalac »kinestetički doživljava uskost aleje«. U dramskom pogledu postignuto 1Ic konstantno osećanje prostora kod gledaoca. Evo kako Glen Alvej osvaja prostor: kada dečak otvori uska vrata u zidu pred njim se postepeno otvara široki vidik divne bašte. Dečak u maloj slici se da na kamen za koji odjednom uivrđuje da je stopalo

efekat „MWinestetičkog“

„Pecaljka“ predlaže da se nagrada nazove „NAJLAMP“ (najbolji lanjski film).

Pitanje: „Zašto i unakaženo lice, draže?“ Odgovor: „Zato sam «gledao „Putnike

Splendida"!

je

što LJ

doživlja-

otkrivene mov filma? šŠia & pred iznenade gledalaca kad ova vra{a!

Da li su mogučnosti se pokazafi nim okom dečak otvori

——

ogromnog čuđovišta, koje s naglo pojavljuje pred gleda: ocem u punoj svojoj veli čini. M,

U ovom sislemu MKkoji | snima uz pomoć triju poky"ti nih maški postoji,srednji, uobičajeno velika, slika Koji | se funkcionalno u odnosu m sadržaj smanjuje ili poveća: va, sužava ili širi. Za razliku od prostog uveličanja slike kod »sinemaskopa« i »vajd: skrina« dobili smo sistem bi gat novim neočekivanim mo gućčnostima dinamičkog ovi davanja prostorom.

Film .je otvorio, Vrata u Zidu.

Dušan Makavejev

U IDUCEM BROJU »KNJIŽEVNE NOVINE« DONOSE:

A Dr. Miljan Mojašević: Pesnikove dve strasti (povodom stogodišnjice · sm? Hajnriha Hajnea)

A Arh. Bogdan Bogdanović: Dve alhitektonke vesti

A Vladimir Petrić: Kriza filmske komedije

KNJIŽEVNE NOVINHE

List za književnost,

umetnost, i kulturu

Direktor: TANASIJE MLADENOVIĆ

Odgovorni urednik: RISTO TOŠOVIĆ

Ređakcioni odbor: Oto Bihalji Merin, Duša Matić, Radomir Konstanti· nović, 'Panasije Mladenović, Miođrag ~ Pavlović, ~Vickć Raapor., Risto Tošović, 4

Dragoslav Ađamović

Tehničko-umetnička opremt Dragomir Dimitrijević

T.ist izdaje mevinsko-izđa' vačko pređuzeće „Kjiževć novine“. REDAKCIJA: Francuska 7, telefon 21+000 Ček. vačun .1D2-T-208% „AD MINISTRACIJA: Beograf, Vlaikovićeva %. telefo čekovni račun 102-"T-86

Cena pojedinom broju Dim 80, Godišnja pretplata Di, 600, polugođišnja Din 300, za, inostranstvo dvostruk0 List izlazi svake drugt

neđelje. |

Rukcpisi se me vraćaju

štampa Novinskc-izdavački

preduzeće „BORBA“, _ gSrad, Dečanska