Књижевне новине

VESTINA ŽIVLJENJA PO

Prve uobičajene pozdravne reči, prve izgovorene reči kad se sretnu dve poznate osobe jesu: „Dobar dan, kako si?! — „Zdravo, kako tvoji?“ To je ustvari prva reakcija pri susretu ljudi, prema tome, njihova prya misao odnosi se na zdravlje. Zat to ne ukazuja da je, takoreći, u instinktu Čoveka da pre svega i najčešće misli na zdrav jje? Zdravlje je čoveku najdraže, „ma u kom đobu on bio, ma na kom položaju bio i ma gde se nalazio. Svaki od nas je svestan i sv} smo saglasni da sve počasti i sva blaga na svetu uzaludna ako smo bolesni, Onaj koji boluje od srca ili od pluća, ili ima bolesnu jetru ili čir u stomaku đao bi „i poslednju košulju da ozdravi".

I pored te očigledne činjenice, većina ipak nije svesna, niti sve čini da izbegne, da predupredi bo lest, Međutim, mnoge tegobe, mnoge bolesti mogu se izbeći, kad bi svaki od nas imao jasan pojam o zdravlju. U pogledu zdravlja mnogi se pridržavaju rečničko-enciklopedijske definicije, koja prikazuje zdravlje kao jedno negativno stanje: „Otsustvo bola ili bolesti”; ili se 'pak dive „rmpaliji”, zadriglom od jela i pića, koga na svakom koraku vreba „Slog” (apopleksija), ili đetetu koje je Rkljukano ı okruglo kao lopta (koje će i lakše đa oboli i teže da preboli bolest).

Ne, — zdravlje je ipak nešto drugo, Ono je zaista ono što jeste ili ono što treba đa bude, samo onda kad su svi organi našeg tela sposobni za rad i kad su spremni da izvrše sve svoje funkcije. Ali ova misao bolje će se razumeti na jeđnom primeru. Uzmimo noge, naše noge. Ako na njima nema nikakve rane, ni proširene vene, ni otok, onda su one, po rečniku, zdrave — ali ne uvek i za nas, Jer čemu služe noge? Za hodanje, trčanje i &kakanje. Prema tome, da bi nas one zadovoljile mi od njih tražimo da budu sposobne da lako i dugo hođaju, a da mogu bez teškoća da preskoče ako naiđemo na. neku prepreku,

Ali, ni ova dimamika jednog dele tela nije dovoljna. Niti je dovoljno da svaki organ za sebe bude snažan. Potrebno je još da između njih ·postoji ona takozvana organska funkcionalna ravnoteža. Potrebno je da postoji sklađ između svih đelova tela kao celine, * da postoji posebno sklad između fizičkih i đaševnih osobina. Drugim rečima, ne treba: da zaboravimo da je vrlo

- važno imati u zdnavom telu i zdravu đušu (čak je dragocenije imati,

. od zdravog tela, zdravu dušu), kad se za da su t#telesno i duševno zdravlje _ intimno, nerazdvojno povezani i međusobno zavisi.

Da jeđan čovek buđe zdrav, nije potrebno đa bude jak kao džim, niti da ima mišice kao atleta. On će biti zdrav samo onda ako se lako ne zamara i ako je otporan prema bolestima; sem toga treba da ima gipko telo, da brzo reagira i da je izdržije; isto tako da je nervno uravnotežen, da je dobre nanavi, da tmei da vlađa sobom i da u teškim jskušenjima ume da sačuva vedrinu i mir.

Ideal, prema tome, nije čovek sa prosečnim banalnim stanjem zdrav lja, koji će moći prosečno da izvrši osrednje stvari. U osnovi, svaki od nas treba đa ima mnogo Veću ambiciju — odnosno, svi mi treba đa težimo sve više za čovekom čije bi zdravlje bilo kao ono plodno polje koje se ocenjuje po kvalitetnoj žetvi.

Ako je sve io tako, onda je to razlog da se ukratko osvinemo, i da se zapitamo da li takva težnja za zdravljem zaista postoji — kao neka vrsta zdravstvenog ideala koji po našem mišljejnu treba da odlikuje današnjeg čoveka. Takav ideal, dragocen za' svakog pojedinca, obavezno bi mogao biti i opšti ideal, ideal svih naših ljudi.

Prema. tome, nije zaludno zapitati se — otvoreno — kako ovo pitanje integralnog zdravlja postoji danas u svesti onih koji mogu biti, još kako, odlučujući faktori (ili bar da doprinesu) u zaštiti, u poboljšanju narodnog zdravlja | u zdravstvenom vaspitanju naroda. Drugim rečima, kako pojedini društveni činjoci (lekar!, vaspitači, rođitelji, novimari i pojedinci) rešavaju ovo prevashodno narodno pitanje — koja zadire ne samo U zdravstvo, već i u prosvetu, kulturu, pa i u politiku.” #5

LEKARI su neosporno i požrtvovani i zaslužni, to je činjenica, iako se to škrto i retko priznaje. Se-

timo se samo primera, da je samo”

voljom, požrtvovnošću lekara, a ne sredstvima, ni nagradama, otklonjena jedna strašna epidemiia Degavca 1945 (a to znači nckol'kn, miliona mrtvih); to su oni izvršili

KNJHŽEVNE NOVINE

jesu bezvredna i"

tiho, po ljudskoj i. profesionalnoj svesti... Pa ipak, oni najčešće još uvek pretpostavljaju međicinu bolesti, odnosno, oni su više zauzeti bolestima, nego zdravljem, nego medicinom zdravlja, ' O udelu VASPITAČA ima se utisak da oni još uvek kljukaju mlade mozgove prekomernim znanjem, mesto da kod dece razvijaju više sposobnost za rasuđivanje i za razumevanje omog Što je bitno, Rad u tom smislu odražavao bi se neminovno i na zdravlje uopšte. RODITELJI, neosporno, iskieho i brižno čine sve da njihova deca izbemmu u životu opasnosti svake

vrste. Pitanje je, koliko njih po-”

stižu cilj? Često se viđa da suvišnim maženjem od strane roditelja, deca obično postaju, naprotiv, sve više nesposobna za Životnu borbu. Međutim, za roditelje je bolje da decu postepeno navikavaju sve više jednostavnom Prirodnom životu, životu što bliže prirodi — jer samo tako ona postaju zdrava, telesno i duševno, i sposobna da savladaju sve životne teškoće.

NOVINARI očigledno više vole da posvećuju svoje stupce dnevnim događajima, raznim drugim novostima i prolaznim senzacijama, pa i popularizaciji medicine (koja je po našem mišljenju negativna) nego pitanjima zdravstvenog prosvećivanja i vaspilanja. Za zdravstveno vaspitanje najteže i najmanje se daje prostor; slično bismo mogli reći i za radđio-emisije — a i štampa i rađio mogli bi neosporno da doprinesu još mnogo više da generacije budu zdravije u širem smislu i sa više sistema.

A šta bismo mogli đa kažemo za mnoge POJEDINCE? Oni se dobrim delom odaju obično meposrednim zadovoljstvima; oni više vole grube i baname radosti — ono Što mogu danas, a na svoje buđuće zdravlje najmanje misle. Oni su kao borci u rovu: svaki je ubeđen da će metak pogoditi pre onog doc njega, nego njega samog — mesto da razumnom i ponmosnom borbom iskuje sebi svoje telo i razvije takav duh koji bi odolevao svemu.

Najzad, u najplemenitijoj nameri, zapitajmo se samo, koliko je a praksi uopšte primenjeno ono što je izrekao Dizraeli, veliki engleski državnik: „Zdravlje narođa je osnova na Kojoj počiva sreća i moć države... Smatram đa je briga za narodno zdravlje prva dužnost jednog državnika”. Pa onda koliko je shvaćeno ono što je istakao Lojd Džordž, drugi poznati emgleski državnik, obraćajući se Englezima: „Vi ne možete đa imate pr-

voklasno carstvo (englesko), sa ljudima „zdravstveno poslednje vrste”,

Prema tome, uvek je vreme ne samo đa svaki pojedinac, već i zajednica postavi sebi jadan životni cilj: kako postići potpuno zdravlje tela i duha. Zašto? Zato, jer treba biti zdrav i snažam, prvo, iz egoističkih razloga, za sebe, za svoje potomstvo, i drugo, da bi tako mogao najbolje, kao svaki svestan građanin, član zajednice, poslužiti svojoj zemlji i čovečanstvu..

Podvlačimo da se za ovaj ideal ne traži od pojedinaca velika cena, ni nemoguća žrtva. Dovoljno je da svaki zna minimum o higijeni zdravlja, toliko koliko je potrebno đa se živi u skladu sa prirodnim zakonima. Drugim rečima, svesno treba, neki but i po cenu kočenja svojih želja, nastojati da se izbegnu intoksikacije (trovamja organizma alkoholom, naročito

Wu toku Međunarodne geofizičke Bg sfere. Na slici: modđe!l

zađini sHke vidi se pufanja kojom će se satelit Kk

Od medicine bolesti ka medđicini zdravlja

mepricodnim pićima, i drugim nezdravim navikama), znati se r-? O namo hraniti, celishodno se oD.ćiti, umeti raditi i umeti se odma“ rati i zabavljati, moći se savlađivati po potrebi. Naročito umeti koristiti izvanredne i blagotvorne „prirodne izvore zdravlja — Kao što su čist vazduh, sunce i vođa. ; I naša je težnja da na sve OVE izvanredne faktore donekle ukažemo i! uputimo (u našim razgovorima o zdravlju i bolesti), jer je to, po našem mišljenju, realna, neophodna potreba za svakog. To je naša skromna želja đa delimično doprinesemo da se postepeno Oo„stvari kod nas ono što bi se moglo nazvati veštinom življenja po prirodnim zakonima. Dr Vanđel Tasić

odine SAD će p

oslati veštački satelit m gornje siojeve Zemljine atmorakete koja će satelit odneti do njegove putanje. Na globusu koji se nalazi u poretati dok Đade Kkru.jžio oko Zemlje, Desno na slici viđi

Kako Ji će se završiti ova epiđe=

mija gripa, koja već pet meseci izbila je u aprilu na Dalekom Istoku — putuje svetom, uvlačeći se neprimetno, ali. tim sigurnije, tu svakodnevni život i misli čoveka? Hoće li najzad prestati isto tako naglo kao što je i počela, ili će 59, u toku narednih hladnijih meseC!,

izrođiti u jedan mnogo opasniji oblik? Svi bismo hteli da znamo nažalost,

odgovor na OVO pitanje; a u ovom trenutku nemogućno je pre cizno odgovoriti. Ostaje nam samo da se zađovoljimo pretpostavkom stručnjaka da će epiđemija. tokom jeseni opasti, Ipak pitanje je hoće li to biti njen kraj ili samo pređah pređ jednim novim, 7zbiljnijim talasom bolesti, kao što” se dogodilo za vreme poslednje pan-

demije (epidemije svetskih razmera) 1918-19 godine,

se modđe]l satelita, meseca Roga, su Gagrađiii jadi,

Mesec-tajanstveni Zemljin satelit

Hiljadama godina mesec je stvarao čaroliju kod naroda na Zemlji — svom bliskom suseđu. Stari narođi su obožavali nebesku svetiljku i besknajno razmišljali o njoj. Moderni, astronomi nastavili su da ispituju njene tajne skoro svake noći tokom godine, i io s razlogom. Mesec se može videti bGolim Ookom bolje no ma koja planeta najjačim teleskopom. Kroz neke teleskope mesec je posmatran kao golim okom na udaljenosti od svega pedeset milja. Bili su posmatrami površinski oblici na prostoru Ve lične dva futbalska polja.

Astronomi su crtali mape meseca još odonda kad je to Galilej učinio pomoću primitivnog teleskopa 1610 gođine. Danas je mesec bolje ucrtan nego neki predeli na zemlji — unutrašnjost Grenjanda naprimer. Imenovano je sedam stotina topografskih oblika. Sve U svemu zabeleženo je približno sto hiljada lunarnih oblika.

Mesec nemn: vode, pa prema tome ni okeana, nema” kontinenta, samo beskonačno stenovito zemljište poprskamo tammim i svetlim DOvršinama. Ono što se vidi golim okom to su tamne sumorne ravnice koje su raniji astronomi pogrešno smatrali morima i nazvali ih „ma ra”, i svetle blistave visije.

To čini lice „čoveka na mesecu”;

·desno oko je Mare Imbrium, ve-

ličine oko jedne trećine Sredozem-~

nog Mora,

Najveći oblik koji se vidi na mesecu je tamna ravnica nazvana Oceanus Procellarum (Okean bura), malo veća ođ Katipskon Mora. Na toj sferi ništa po veličm: ne odgovara našim okeanima. Ustvari,

cela površina te oblasti nije ni za polovinu Atlantika, a đeo Koji mi vidimo veliki j= koliko Severna Amerika. --

Na mesecu ima nekih neverovatnih formacija. Naprimer, Lajbnicove Planine blizu južnog pola više su no ma koja planina na zemilji. Jedan vrh uzđiže se trideset tri hiljađe stopa, prema dvadeset devet hiljada stopa Maimt Everestovih. Iza lumarmog severnog pola nalaze se neke planine koje se zovu Plenine Večne svetlosti. Dnevna svetlost na mesecu traje oko dve nedelje neprekidno (praćena sa dve neđelje mraka), ali ovi vrhovi tako stu visoki da su stalno ma suncu. | TI:

Za pesnike je mesec: „čeđan”, „bled”, „Ssrebrn”, „avetinjski” i „kišan”, Međutim, pre bi iu odgovarao pridev „Pošav”. Colo- mesečevo lice nagrđeno je -kraterima. Zabeleženo je mekih 30.000, 150 sa prečnikom od 50 i više milja. Najdublji dosad otkriven dđubok je od dna do ivica 50.000 stopa — pet puta dublji od Grand Kanjona. Neki delovi njegove Unutrašnjosti nikađ' ne dobijaju sunčevu svetlost.

Šta je stvamo krater? Neki naučnici misle da su kratemi nastaji od vulkana; drugi, da su Tezultst pucanja ogromnih gasom ispunjenih mehura, koji su se uzđizali na rastopljenom mesecu., Po jedmoj ·drugoj teoriM Kkrateri su nastali od udara meteorita, Možda je mesec pmošao kroz trajno bĐombarđovanje, kakvo zemlja nikad nije doživela. Jeđan naučnik izračunmo je da bi za stvaranie naivočnn ktato-= ra na .m?»ssr) aio 'notvahban meteorit prečnika Čč fticti milje a težine 200 biliona tona,

Majčudniji oblici na mesecu jest svetle pruge 5 do 10 milja široke, koje se pružaju na području nekoliko kratera. Te pruge prelaze bez skretanja preko dolina, visija, ravnica, pukotina i jama. One se penju uz strme zidove | ne bacaju senke. Neke su duge po 1.500 milja, prave kao strela. Da li su one izdrobljeni materijal koji su rasuli meteoriti? Fino isitnjeni plavac koji sa izbacili vulkani? Nešto što je iscurilo iz unutrašnjosti? Da li leže na površini ili u dugim pukotinama? Niko nije uspeo da reši ovu tajnu. : _ Naučnici nisu uspeli ni da utvrđe koji materijal leži na mesečewoj površini. Oni veruju da je to neka vrsta rastresitog, „poroznog materijala, ali ne tio koje nam je poznato. Na mesecu nema vetrcva, nema vfemena, ni zore ni sumraka. Dam nastaje momentano; nema atmosfere koja se osvetljava pre nego Što se sunce digne iznad horizonta, .

Mesečeva temperatura se od sunčevog zagrevanja penje do 214'F, a noću pada do — FdO?245'F. Astronomi u opservator)jii Maunt Vilson u Kaliforniji zabeležih su jednom pad od 09% za jedan sat. Tako nagle promene čine da se stene cepaju, prazbijaju i ljuskaju., „Meteoriti dodaju prašinu za koju se pretpostavlja da pada eonima,

Kao zemlja i mesec je poluosvetljen suncem, i dok obilazi oko naše planete, vidljive su promemljive veličine te osvetljene polovine — faze. Prvo qa vidjmo kao tanak „moesečev srp” na zapađu. Kako se na svojoi putanji dalje kreće prema istoku, vide se sve više i više osvetljene površine, dok

se ne ukaže „pun mesec”, koji je na strani zemlje suprotnoj suncu, tako da se vidi cela osvetljena površina. Kako mesec nastavlja SVOje kretanje vidi se sve manji deo osvetljene' površine, dok najzad ne počne da izlazi i zalazi skoro zaJedno sa suncem „i da se gubi u njegovoj svetlosti. i ·

Ljude je dugo kopkalo pitanje: šta je s druge strane meseca? Astmenomi su stvarno videli jedmu netinu druge strane. To su mogli da učine zato Bto mesec, mada je uvek licem okrenut zemlji, ima ekscentrično kretanje kroz vasionu. Nekad je udđaljen 252.000 mllja, a nekad samo 221.000. Njegova brzina se menja, njegova osa izlazi iz putanje kretanja i preko mjene ivice možemo đa bacimo pogled na skrivenu. hemisferu.

Mesečina je danas zadovoljstvo u kome uglavnom uživaju ljubavnici i startomodni pesnici. Pre mnogo gođin8s, pre no što se znalo za veštačko osvetljenje, on je bio važan kao nočno osvetljenje. Kao što svi znamo, mesec nema sopstvene svetlosti; on sija hladnim sjajem koji dobija od dalekog sunca, ali, ustvari, mesec je slabo ogleđalo koje odbija samo 1/14 svetlosti koje prima od sunca. Zemlja odbija trećinu sunčeve svetlosti snabđevajuči svoje satelite „zemljanom svetlošću" 60 puta jačom od majjače mesečne.

Ako kad u životu vidite plav mesec, nemojte pomisliti da vas oči varaju. To je prouzrokovano prašinom u našoj qormioj atmosferl. Leđeni kristali čine da vidimo kru gove oko meseca.

_ Vekovimn je mesecu pripisivana čarobna moć. Govorilo se da dono-

JEDNA VELIKA EPIDEMIJA NAŠEG VREMENA

Pandemija gripa — bolesti đi-

sajnih puteva, koja se neobičny brzo prenosi neposrednim dodirom, disanjem, kašljanjem, kijanjem i govorom — javlja se oko četiri puta za sto godina. Izazivač po slednja ni do danas nije poznat. Misli se đa je to bio neki virus, veoma sitan protenski molekul koif napada unutrašnjost ćelije, suviše mali đa bi se video običnim mikroskopom. Stoga nije nikakvo čuđo što ljuđi iz 1918 gođine nisu utvrđili izazivač panđemije. Zahvaljujući današnjem stanju nauke mogućno je snimiti većinu virusa elektronskim mikroskopom. |

Virusi gripa podeljeni su na tri velike grupe: A, Bi C. Kao mo. qućni izazivač ozbiljnih pandemija važan je samo virus A. On je HW stanju da se naglo i oštro menja, roništavajući na taj način manjea više ili sasvim već stečeni imuniq tet čovekovog organizma. Što sd tiče virusa B i C, veruje se da oni ne izazivaju ozbiljne pandemije iz

| đeugi uopšte nikakvu. Posle infeks

cije virusom gripa čovek obična postaje imun prema sleđećim mapadima bolesti, ali samo u slučaju da oni budu izazvani istom vrstom virusa prema kojoj u organizmu već postoji imunitet. Inače, stečeni imunitet stoji u obrnutoj srazmeri sa stepenom promene, prvobitnog izazivača. Utvrđeno je da virus izazivač današnje epidemije nea ma nikakve sličnosti ni sa jednim poznatim A visa rusom gripa. Time se i objainjava činjenica đa je za)\takd Kratko vreme (otprilike dva me&sed ca) epidemija toliko uzela maha? čovekov organizam nije raspolagao nikakvim imunitetom prema ovom jako virulentnom | mutantu viru+ sa A.

U današnjoj situaciji nema vre mens za oklevanje. Hladni meseci se približuju, a niko ne za hoće Mi ovdjj ala gripš Witi jedini. Nd treb se zavaravati lakim oblikom bolesti i prepust?H sev posao oka suzbijanja epidemije w&anltarnim organima. Odgovornost koja svali pojedinac oseća prema društvt, porođici i prema samom sebi ma: laže ozbiljni borbu protiv epidemije, bez obzira na to što trenutno izgleda relativno bezopasna. Saradnja dobro obaveštenog stanovništva i sanitamih organa, kao i primena novih antibiotika, okončaće tu borbu u našu korist.

Samo potpuno pripremljeni možemo bez straha očekivati zimu,

S. Đ.

si ludilo, da utiče ma rastenje biljaka, na mačje oči, na pege pantera, na funkcije žena i aktivnost duhova. U Prancuskoj je postojao zakon koji je dozvoljavao seču građe samo za vreme muoesečevog opadanja. Mesec, a u manjoj meti i sunce utiču zbog gravšiacionog privlačenja na plime i oseke okeana. Uobičajena je pogreška pr:mitivnih ljudi koji veruju da mesec izaziva sve pojave koje se događaju u isto vreme sa promenama na mesecu. | _L naučnici su lutali. Heršel, najslavniji astronom XVIII veka zaključio je da je mogućnost naseljavanja meseca „apsolutno sigurna”. Neki nemački astronom obljavio je 1822 godine đa je otkrilo grad na rubu centralne ravnice. Taj građ imao je sistem utvrđenja koja su pođigli· mesečevi inženje“ ri — ogromne beđeme 23 milje duge, milju široke, a nekoliko stotma stopa visoke. Sva ispitivanja, merenja meseca nisu rešila najvaŽžniji problem: njegovo poreklo. Jedna teorija' kaže da je mesec bio planeta, pa je, došavši suviše blzu zemlji, koja je masivnija njega, bio „zaroblien” i da se pre” tvorio u satelit. Po drugoj teoriji mesec je postao ođ oqromne izbočine stvorene plimom na zemlinoj površini, koia se otkinula i > letela u prostor. Ako je. druga t9orija tačna, onda postoje dva re” šenja: mesec bi se sastojao od. lakšeg materijata no što je zemlja, 4 na zemlji bi ostao ožiljak. Činjenica je đa je mesec stvarno lakši. Kad bi čovek uspeo da dođe na mesec, pretpostavlja se da bi našao da je taj ođoovor neosnovan. Liuđi žive, na zamlji milionima gd” 'dina pa nisu ustanovili njsno po“ reklo. Naučnici naravno neće nikad napustiti traganje za rešenjem ni jednog od njih.

posmatranja i: