Књижевне новине

Svakodnevno, ređakcija, našeg lista prima desetine Iako se slaže 564 pojedinim mišljenjima iznesenim,

|| i - i i Sa i stotine pesama iz svih krajeva naše zemlje; i prima u našoj štampi o krizi poezije i pesnika i o krizi | i i a. stihove, čitave cikluse pesama ponekad, od svojih kriterijuma u ocenjivanju poezije, redakcija naši a : '. a neposrednih saradnika i prijatelja. Mlađi pesnici tu „Novina« nije zauzela niti namerava. da zauzme neki su, naravno, najbrojniji i najuporniji. Teško je svima odbojni i zvanični stav besprizivnog sudije | prema,

i _ izići ususret i svakoga zađovoljiti — ako već ne Že- č pesnicima i njihovim tekstovima, već nastoji đa, } i E limo (kao Što waista ne bismo želeli) da list pretvo- pažHivim i razumnim izborom, omogući npoetskim

eđno: lase, svesna bornik stihova, u pesmaricu, I teško je, vređnostima đa se pokažu, đa se oglase, đa SOLI e ed nikakve prinudne mere neće poboljšati ili poništiti

verujemo, i pesnicima da čekaju neđeljaman, PR 7 pesnikov trud nego samo njegov talenat ili — vreme,

i mesecima dm viđe svoju pesmu obelođanjenu. Zato ı tako je i ova Panorama mlađih pesnika i njihcvih i je ređakcija odlučila da ođ materijala koji je dobila Rolega-slikara prilog njihov proslavi 29 novembra ; ; aa 5 7 Oea Đana republike.

u poslednje vreme objavi ovu Lirsku panoramu.

*

Varvarin

Odlazim tajno kao konji varvara u zoru već i dan zlosluti gle nad đunavom bakar se muti rebro rimljanke zakovano sanja u prozoru i ponovo zatežem crvotočni luk a ranio sam SVOG prosjaka i zaklati se zvono hej kako već monotono ; 7 | razleže se nad posteljama njegov isposnički zvuk pustinje tako ostaviše nam ugašene lampe, i kao točak slobode već se odmotava oko varvarina koji tamno spava sa ranom što mu u poljupcu vene e a ljuba\ samo kao e na Ia naslutih le nad đunavom bakar se mu ? Vladimir Stojšin

Zvezdana kantata

Sta nam je vređelo što smo očekivali i samo očekival. Čovek ostane razrok kad mmogo za zvezdama zvera

1 oteknu mu ruke od krvi koja drema.

Samo smo malo sačuvali. Tek ono što smo nadživeli gladna prostranstva u sebi i počupali pera

ponekom fenjecu ovđe gde đrugih svetlosti, nema,

U igri nismo primetili kako je prošao đan.

U igrl nismo primetili da nam mrak duva kroz oči

i nastanjuje se u vilicama kojima smo do juče ljubiti,

Samo smo malo sačuvali. Tek ono kad smo bili za sebe pustinja i karavan, ; tek ono kad smo sami sebe usijane gazili

{ sami sebe zalutale žutim daljinama pogubili.

Verovatno postoji molitva koja sve rešava i sve prašta. Verovatno i u kamenju živi nekakav nemir neprestan i đug. Ati ima nas 1 takvih koji moramo uvek ponovo da cvetamo kao bašta

od arrila do septembra, pa onđa opet ponovo tako

i ponovo i ponovo u krug.

1 šta je nama, takvima, vređelo što smo trumuli i samo 'trunuli i držali se slepo uz svaki qgruđobran. :

Kraj nas su prolazili u juriše i gubili glave.

Kraj nas su se vraćali iz juriša

i nicale su im iz patrliaka kičme još kakve lobanje nove,

A mi smo malo nmaorosili. Tek ono što smo pljunuli

samome sebi volienom u ispruženi dlan

i zubima se slučajno zadržali za zvezde i golubove.

Miroslav Antić

Moja mladost

Moja mladost, starci, sjeđi iza olovnih stakala i sluša vječne kiše.

Mliađost moja ima jednu granu proljetnu punu mokrog lišča. Svijet se smračuje, mjađe žene same pločnicima prolaze.

UO predgrađu ima jedna livada po kojoj plaze spuži. | .

Mladosti moja obuci kišni ogrtač, izađi među drveće. O sveto! niza te se slivaju slatke kapi

Dva soneta o drvetu zelene u

VOJI REHARU : i 4 . Mlađosti moja, tu polja! Mila tuga

Iz djetinjstva, stat će pređa te, dodirnut če ti čelo,

' Po okrajcima stvari oštra se svetlost lije

I postelja u kutu se. odmara, čista e : To se svuda po jedna qorka kao krije Branko Miljuš: Mrtva prirođa Ona je wnrasla, sađa je djevojčica

Svetla, a čudna ko početak. Drvo blista, za prvu ljubav. e Prava reč na domaku ruke nam zrije . Petor Gudelj Kađ sve se ozbiljno smeši i taino lista , Vjetar : Ni suncem ni vetrom drvo šprženo nije Bio je to dan T Onromno i rasmeto ono je put do hrista _ : i eseti ret Mema tu omadania lišća i nema sleđen od svih zjena, i : rid i SUS Obećanoa hođa. Jedna ista svi sU sebe nemamo crtali po lišću. ; Podlost i stablu krv putovsnja mu sprema Bio je to trenutak veći , prozorskog okna ı dođe jutro žednih ptica a • gdje na svakoj stepenicihbukne po tijelo, Mi sakrivamo oči 1 stmce naižešće tišine u temenu mu greje kada smo se dijelili . : 1 Kađ ti kost Veče je naseljeno svuđa. Drvo blista: i selili, me Zar ne vidite da skamenjeno sve je. kada smo nađovezivali Ođ leta tog TI jednu kičmu na drugu, 1 mana ı iščeznuće iz nas ta zagušljiva para Stajal; smo poravnjati 1 novi ćemo nići kroz neku crnu klicu prema jednom licu nevidljivom Žedne su ptice suza ı vratiće se mesec spokoju prolećnih bara a ogromnom Ra Mi čuvamo se plača (Na tvom sam grobu, Vojo, video belu pticu) E sa svojim praznim ležajem. Kad žedna jata Sve je kao 1 pre. U veče drvo se odmara Htjeli. smo da čujemo, Leđe let { prva zvezda u nebu nastavlja đokolicu Htjeli smo da vidimo. : Koračam 'zmeđu velikih, utišanih vatara ; Bilo je to pred stijenom I strah Treba.sačuvati čednost na zarobljenom licu sa kojom smo se rodili, „ pw Ne kršim ruke. Ne lutam neznšn nek: su se popeli po stepenicu VISe. Ni kosti nema za tu žeđ Samome sebi, ni zvezdar Bilo je to prije blizanaca Ž Mi sakrivamo sve | Ne čekam: više čudo. Ostrvo RAS 9.6. adyhMav pred ono crveno kapan.e 77 Kađ nebo živi 1 Me ne leči, nepoznato, daleko ; OPOVO E ~. kađa smo šakom bacali , Od Ia 6 :: ii Pred nežnnom; čistom čašom svio.sam ramena | kleko po njivi nerođenu djecu, og ya Iza nas uvek je po jedno drvo s krovova, iz podruma, Samo . i Milovcm Domojlić sa svojih zaljublienih usana.

trebalo je priznati rođenje, I prođe jutro žeđnih ptica

a ostati živ, Mi sakrivamo oči j

dokazati ovai reljef Mađ zemlja rose ne 'da

i ispunit! nečim ruke

da nijesu uzalud nokti Za poj tog leta

da nijesu uzalud kosti, Tu žeđ

* kađa te neko ljubi : ] i neko te žali kao spomenik ćuđi. — 1 dođe noć mrtvih riječi ; Bilo je ovoga trenutka i Mi ćatirao. te pjesmo

u zoru pred umiranje,

mjesto ljudi đoletjiele su ptice Kađ sunce glasa nema

i donijele ljuđske glave. Da buđe dan U ovu stijenu zabodi hož I poj | \ ; đa te O ene varnica. Šš Oe a : kađa Srbe svoga lica e Ivem Ceković Milić•Stanković: Ljubav w predgrađu otišao đalje. Blažo Šćepemović (ts Knjige „Ratu umjesto psovke“) Pred buđenje · U mraku bez dimenzija, zemljina teža slabi. Tle isparava, tragom budućih uspomena. Ono je sada moja. jeđina dimenzija» naglo, ambisi lete nad glavom. Slamka za koju se hvatam, to usarnljen sivi zrak, oslobođemi 'akord. Samo na osnovu njega je moj sopstveni krik. ja definišem sebe. , e _U padu bez završetka, ja sam odjek svog straha. Zatim | Klizim kraj iznenađenja koja još nemaju oblik. Možđa su sam samo brzina nadole usmerena. Ni strah me ne stiže više. Sve to moje difuzne projekcije. Možđa su senke snova, možda. Prostor i vreme stopljeni su u tačku, otsjaji bđenja. - , : a Uz bljesak eksplozije, probijam barijeru sna. Sve je od- U anteni potiljka, osećam, s lakom jezom, da me minuti jednom mirno, svest mi je horizontalna. Da, sve je kao onda prate, ko jata lešinara. i | | kađa sam Umirao. Sad bi i hajmanji pokret bio sasvim dovoljan Tišina se, međutim, polako umnožava. Nevolino padam đa se okliznem u prostor i tako rođim u vreme, Zato sam ne- a mrežu creahih koordinata. . : : "pomičan, mađa to nije lako. ı e 1 sve se svođi na jutro, kole me upotrebljava. 1 Niko Milošević: Lazar VeajakHja. Sećanje, nevidljivo, nosi me u budućnost — polako plovi : Dragoslav Andrić

izabrao, 'Patetika smrti napušta humle, vence, uzvitlane dimov,

Mal i sem i n ar S mr ti sveže natočene vaze sa cvećem, sve trošne rekvizite. Na kraju

ı , n krajeva, ona uopšte I ne postoži. | ti toliko poznanika'na groblju, toliko · sam ih do zamora, ponavljao ih u sebi. Toliko imena za isto ni- Nekada, gonjen metafizičkim mislima, otišao bih na stari prijatelja smrti. Ipak, mislim da oni o smrti ne znaju ništa, E štavilo. Imen8 mrtvih, pojmovi koji 4 odo ništa. Popaj sam | deo groblja, na grobove onih zaboravljenih, obrasle travom, na kobol ıh sputava. Treba jednostavno poći u nedeljnu šetnju među ih u sebi, čitao ih opet i opet. Najzad, došlo je: imena su esmi~ jima nema venaca ni SVI eća. Oni bi bili moji. Apstraktna i velika

mrtve, izabrati taj put između mnoapih drugih. Smrt nekog bliskog: slena. | bića čini ih dobrim i blagim, ali to nije ono što me zanima. Mislity Moraću đa zaboravim da bi imena 'opet počela da mi nešto Smrt tu je najbolje dolazila do reči u meni. Ali Smrt je pre svega da opađa moj sentimentalni interes za ljudske slabosti +- ili vr~ „wnače. Među mnoštvom 'humki privlače pažnju nove, živih boja. smet bića, nestanak živih ljuđi, Vinarskih trgovaca, Mora se po line = te vrste. interesuje me Smrt sama, Smrt u meni. Tol Njihova imena, tek u raspadanju, najlakše se čitaju. Beli pleh na četi odstle. Smrt kamenorezaCa, jumaka, domaćica, kompozitora, puta doživljenu, na bezbrai ada DR MN sam otišao di žutom pozađu. Neukusno. Pokušao sam da okačim svoje i nekoHko · enoga za kim je Lela u crnini. | je potražim u vizuennom dekoru Novog groDija, aravno, oma iz- ~ poznatih imena namesto drugih pred kojima je gorela vatrica. Da ; e

miče konvencijama, i zato je đobro što na ovom mestu nema nikog ~ Neka od njih su zvučna, zadržaće se nekoliko trenutaka u ušima. ova CO e ai ud 3 aiknočti, Samo hega–

čija bi smrt bila vezana za njega, za moje prijateljstvo prema nje- ” Alito još ne znači ništa. Cerim se. i aac vijene. Bo jedan akcenat: a tavacja :KyBoge, ODE (08.

Nisam znao đa ću sres

govoj ličnosti. Grob majke, oca, prijatelja, čini nas sebičnim. Cveće, Druga imena, imena-pojmovi. Svež grob Josipa Slavenskog. QZatim, zatečen u tom poslu na raskršću staza između samih OrO· kojim, donoseći ga na sne grobove, OPAO a „Stanoj be" ~ +o56, Moralo bi se dugo sedeti nad tim grobom da se shvati šta bova, dodirujući jednom rukom nečiji suvi venac, obuhvativši iedzažlenoj igri, dekor je koji nema ničeg zajedn Za ; ie smrt Josipa Slavenskog. Tonovi iz Balkanske simfonije. Možđa „nim pogledom ceo taj prostrani pejzaž nad kojim se kosi sunce

Hieo adam ca id hešto BO TOO O a jednoličnoj · nekoliko prizemnih podataka. Imena na ruskom delu greblja — „i sa dveju strana dopire zvuk zvona, utišava uči perseviranje aljci:Broblja =~ ljudi u ČEDIPMI Skupljenim U_G:UBOGOKDR SOJE OR zdrava BoRnH za maštu; Imena na groblju francuskih vojnika iz ibn poyoGioii đa se Gešto priprema. T dođe Oi kao olakmogle da pretstavljaju neke žiže smrti, bola, hr DEI _simbo i- - Prvog rata, potsećaju na Wobico u nekoj apoteol. Šta je M njima? šdtie? ODU uva MOO -isvarr: em. OPitN hom plamen SVOG, SVoOnJSNI O AYOTIO) vazduhu u kome je tamjan · necimo on: Petit Jean. To je mogao da bude i ma ko drugi. Bez osećanje čisto, bez ijednog podatka, ali koje ih sve "uključuje. O OV a a tad OUP i ebduina eš 'Hca, Ništa novo. · Čisto, kao pored voljene žene ponekad, kao uveče pored reke ili krme "smrti. U svakom slučaju, njihovi su otpaci najmanji. Nešto Zatim, ljudi u čijim rukama vidim bukete, prave tužna lica ORC OBOIRO UNBAJ ta Oe aaa i bo žto izmiče? Možda je to čovek koji je na jednoj klupi čitao novine, | Znam to. Kada oni misle na smrt? Na šta misle u ovom trenutku? Drbatnog "bolj: Bedno Palo adi a Se SPa OG: BO kao na drugom mestu. Možđa miris iz moje lule? Sve što se vidi, „Stajem nedaleko od jedne grupe „Vetar odnosi mirišljavi dim iz lule vazduhu NH aj O OKGRVA | e, odeš SbOyijenika MOS na kraju krajeva, njoj je izmicalo, Ali ponajpre, to su bili sami u njihovom pravcu. Osećaju. Opažaju. Znaju li koliko su živi? pre BRBo 160208 deka Sapi i: o ti O GBORIENN Sadaba mrtvi. Bivši vinarski trgovac nad čijim sam grobom stajao i rugao Otpuhnem još nekoliko dimova ka njima, nisam sebičan. Smeju li Odlazim. Ništa s olja aa iti a Na O OOVGR 20.88 mu se. Za njega smrt je nemogućnost da mi odgovori, đa mi se Se u sebi besmislenim rečima, koje sveštenik izgovara, , kao ja OGtevi vši 28 det a : 80 je se. C / e makar isplazi. U mislima učinjo sam to, opraštajući se = DJe0aj PROS IG e smKJOJ Daj! LOREN nadvladava miris tam- g GtbbfiaRaBaj bei :Ć O ORJOC U MIA eveđebk | ŠodEbij i ji ži š o Ko ana. azim, dosta je ove lude igre. RO sam ja? \ | S | Dobričina je neko čiji ceo život mogu da izmaštam. Ne j 7 g Sa š neprežaljen, 98 užurbano kupuju. Cveće za mrtve: karanfili, hrizanteme. ı ovaj

ne može pobeći. Smrt je bila tužan događaj za njega i njegove, Mrtav je vinarski trgovac, i ovaj ovđe, jo: lj irar ] žive Ofaloščeha: Spain atributi. Tu ništa neću naći. mrtvi su mnogi junaci i dobrotvori, klesar spomenika Bertotto, rascvetani lotos čije bi najlepše mesto bilo u Maristelinoj kosi. + oni: koji su se voleli, sahranjeni prema starom običaju zajedno, n :

(Septembar 1957).

Po i iču smrti. I celoj parađi koja se oko nje 1 njih ca YKahova bezbri ino 7 ; ; Stevo Bogdcmović

Čitao „mrtav je i Mida, najluđi među kraljevima. Niko ođ njih nije to

pravi. Njihova „bezbrižnost je jednolična. Čitao sam imema.

KNJIŽEVNE NOVINS