Књижевне новине

BTAFAC: Pa idi. Hajđe idi! Što

LOPOV: Ja? Ne... Ništa... onako... STARAC: Odlazi, Hoću da spavam. Bolje da me

mart zatekme u Bnu. Laku noć.

LOPOV: Daj mi ključ od kapije. Tako, Laku noć, (Lopov izlazi. Starac ostaje kao prikovan uz vrata. \zgubljeno gleda po sobi. Duga pauza. Lopov mlazi.)

STARAC: Opet ti!

LOPOV: Čičo, evo ti nazad tvoje STARAC: Hm? Ne.. LOPOV: Čičo...

STARAĆ (zajedljivo): Idi, idi da gajiš ruže.

LOPOV: Ne mogu. STARAC: Odlazi, odlazi...

T.OPOV: Ti si me sasvim smutio. Večeras si u ovu moju glavurdu nagurao toliko stvari da mi se čini da če sad da se rasprsne, Tako učeno ti govoriš. Isti takav bio je i moj učitelj. Ja sam zbog toga iz škole

pobegao. Uzmi. STARAC: Ma neka... LOPOV: Uzmi, kad ti kažem, molim. . STARAC: Eh, magare jedno.,.

LOPOV: Molim te, nemoj da se ljutiš. kađ porazmislim, viđim da ne bih mogao mirno da

spavam.

STARAC: Eto, znao sam ja đa si LOPOV: Nisam dobar, nego...

STARAC: Jesi. Zato nisam ni rekao komšiji ko si d, a on bi se tome, siromah, foliko obrađovao, ali

ja sam te odmah ocenio.

LOPOV: Nemoj više ništa da pričaš. Nemoj, nemoj, inače ćeš sasvim da me pokvariš. Idem. Pogan si {ii čiča, đavo te odneo! Nijednom lopovu ne bih poželeo da se sretne s tobom. Uzdravlju.

(Otvaranje vrata) Nego čekni, sinovče! Pa da... da,.. tako je najbolje!

STARAC: Hajđe, Srećan put. Stani! Stani! LOPOV: Eto sad! Opet nešto... STARAC: MWeatvara vrata) LOPOV: Pa vratio sam ti sve. STARAC: Sedi,

LOPOV: Ja bih išao, Treba rano da ustanem...

šRakav mi je posao... STARAC: Poocorvenio 5i..,

LOPOV: Pa šta ako se stidim?,..

STARAC: Zaviđim ti...

LOPOV: A?

STARAC: Baš tako, zaviđim ti.

LOPOV: Nemaš na čemu. Bašta Bićeš srećam.

STARAC: Vidiš to je velika muka, eelog života sam sanjao o toj baštici... o karanfili»

. Sad mi ne treba.

Nemoj još da te

Važna stvar. Uđi da zatvorim vrata.

stojiš? ma... stalno sam Mkrepeoa Nikad nisam bio siguran da ću postići cilj,.. avr LOPOV: Postigao sl. STARAC: To me baš i brine.

Lopov: Ne razumem, Ja sam, brate, glup čovek,

nema šta! wo STARAC: Došao sam do cilja, Đobro... ali.,. bojim se... neću više imati šta da želim.

pare. LOPOV (Ne shvatajući): Šta će ti to?

STARAC: Ne znam... Eto, slavca mu, čini mi se da čovek ne može da živi ako ne Želi nešto veliko... LOPOV: Pa ti poželi nešto drugo, , STARAC: Za,mene ne postoji ništa drugo.. ko lepo. Ke , LOPOV: To mu sad ispađe da Bam ja srećniji od tebe. Dobro, Idem... ; | STARAC: Pokajaćeš se ako odeš... LOPOV: Te tvoje priče mi samo mute pameti... STARAC; Misliš li ozbiljno đa gajiš ruže? LOPOV: Pa ovaj... mislim,.. STARAC: Ne misliš. Tebe je to prošlo. Svejedno,

zagrejaćeš se za nešto drugo. Na, drži. (Daje mu jedan deo novca) L

LOPOV (Zbunjeno): Šta hoćeš?

STARAC: Uzmi slobodno,

LOPOV: Čičo, šta je tebi? Zašto mi daješ pare?

STARAC: Večeras si me dva puta pitao šta mi je palo na pamet, zar ne? l

LOPOV: Pa? č

STARAC: To je bilo... Teško mi je bilo da se

odvojim od novca. Toliko sam ga dugo skupljao, To razumeš?

LOPOV: Pomalo,

STARAC: Teško je, ali je ipak tako „najbolje, Maločas... kad si polazio, ja sam se konačno odlučio. Počni time što god hoćeš.

'LOPOV: Odlučio? Na šta?

STARAC: Uzmi... To je od prilike ipečina moje ušteđevine. i

LOPOV: A šta ćeš ti? BTARAC: Opet ću đa štedđim, .

. te-

Stvarno,

ti dobar čovek.

. da rađuekam dok

me steknem „koliko mi treba za baštiecu,.. HMHajde, čisti se! = LOPOV: Dobro, čiče, kad ti fako kažeš, onda

valjda tako treba i da bude, ali ja, ako hoćeš pošteno da govorimo, baš ništa od svega ne razumem.

STARAC: Razumećeš, ima vremena. a (Lopov izlazi. Starac gasi svetlo i prilazi prozoru. · Gleđa na ulicu. Posle nekog vremena maše rukom „iapovu u znak pozdrava, zatim uzima razbijenu sakje ostala tebi. siju sa Rkaranfilom i zauzima istu pozu kao i na početku komada, Sat na tormju izbija dvanaešt puta.)

.. Već znaš,

Pusti me...

—~ZAVESA—

(Odiomak)

__ LJUDI I CODINE

Iz-pesničke biografije Sime Milutinovića

" Vpeme nastanka move srpske -Rnjiževnošti, pisane na narodnom jeziku i u nacionalnom duhu, odvojene najzad od crkvene sholastič-

ko-bogoslovske literature i usme-

rene životu i obilju njegovih stvaralačkih motiva, pojedini istoričari su različito datirali već prema tome koja su merila uzimali u njenom razvrstavanju na određene vremenske, klasno-ideološke, odnosno literarne perjode.. J. Skerlić je, naprimer, za njeno prvobitno formiranje uzeo i onu u osnovi Bvojoj prepisivačku, ničim gotovo originalnu i malo u čemu književnu, - delatnost takozvanih Račana na sa= mom početku XVIII. veka, pisce „Koji čine sponu između. stare srp=ske srednjevekovne, kaluđerske pismenosti i nove književnosti”. izostavljajući taj prelazhi period, P. Popović je držao da „novo doba” svoj stvarni početak ima tek u drugoj polovini XVIII veka, pojavom Dositeja Obradovića | prvih štam= panih dela njegovih. Još uže granice postavio je St, Novaković, po kome se „početak pravoga knji=ževnog kretanja u srpstvu u prak> tici jasno opaža tek s prvim godinama XIX. veka, gotovo sasvim uporedo s prvim pokretima državnoga obnavljanja Srbije”.

Novakovićevo datiranje, izgleda nam, najbliže je istini. Dobro je poznato da je čitava naša izdavačka delatnost u XVIII veku nastala izvan srpskog terena, u tužini, u Austrougarskoj monarhiji i da, zaista,.prve pojave književnog života u Srbiji, posle skoro dvesta godina sumorne obamrlosti, zatičemo tek na početku XIX. veka, S dovoljno razloga danas možemo tvrditi da je Prvi srpski ustanak stvorio težnje i za duhovnu revoluciju, pre svega za formiranje samosvojne književnosti. Iako broj književnih spomenika iz toga do-” a nije veliki, a od toga se sačuvao manji deo, to vremenski uokvireno književno interesovanje za našu kulturnu igztoriju je izuzetno dragoceno upravo stoga Što je samoniklo, nastalo bez spoljnih, stranih, i unutrašnjih, crkvenosholastičkih, potstićaja, u teškim društvenim uslovima kada je i elementarna pismenost bila znak izvesne kulture. Srpska ustanička književnost je u odnosu na ranije periode umnogome nova i po duhu kojim je stvarana, i imenima njenih stvaralaca. Izuzimajući starog Dositeja, koji je poslednje svoje dane u Karađorđevoj Srbiji provodio u radu na ispravljanju za Života naštampanog rukopisa druge knjige „Sobranija veščej, donekle možđa i Vićentija Rakića, ostali zasad poznati nam Književni rađnici iz ovog perioda tada su tek započinjali svoju skromnu delat-

KNJELŽEMNE NOVINE

nost, između „drugih ~ stihotvorci hi moglo biti drukčije, Na svom Gerasim Đorđević i Petar Tomić KOE, e ii Me Oe (da pomenemo i #Filipa Višnjića), dki leo IN prevodioci Jovan Mioković i Stefan ati se, a s tuđom literaturom niŽivković „Telemak”, istoričari (ako “je mogao biti poznat”, smemo da upotrebimo taj izraz) | „To, međutim, nije sve Što bi se Ivan Jugović i Arsenije Stefanović, moglo reći za nhajraniji period stvatalaštva ovog našeg pesnika.

U ređ ustaničkih spisatelja trebalo bi, dakako, ubrojiti i druge suvre= Marija Milutinović, žena pesnikova, mene ličnosti, naprimer Vuka Ka- DR RE ORS 9” ONU e - nu biografiju u kojoj radžića i Simu Milutinovića. je pomenula da je svoju prvu peBio je vrlo mlad, nije imao još smu on ispevao još 1807 godine u ni 20 godina, kada je Sima u Beo= Srem. Karlovpima i da je uprave građu na Vidovdan 1811 gođine is- zbog nje bio udaljen iz škole zapevao pesmu Raspjev• slavom otc- jedno sa D, Davidovićem i nekoličestva ushićenja Srbčića, koju je oimom drugih učenika, O svem objavio dosta kasnije, u Lajpcigu, ovome je i sam Sima ostavio zau IV knj. Serbianke (1826), Ukazu- nimljiv podatak: „Kazivao je jući na nju kao prvu nama danas zabeležio je J, Ignjatović — da je poznatu Siminu pesmu, Sv. Vulo= u Karlovcima išao u školu, ali da vić je dodao da je njegovo „prvo je tu zlo prošao, jer zbog neke papevanje bilo prosto OMyOYAniR na- skvile najprije su ga ««izbili, pa rodnoj pojeziji” i đa „u prilikama poslije prognali”. Kako pesma nije u kakvim je propevao, odprilike u sačuvapa, pomen kod Ignjatovića 18—19-oj svojoj godini, a sa obra= bio je dovoljan da se prihvati kao zovanjem kako je onda imao, nije činjenica da je, naime, Sima počeo

ISPOD ZVEZDE KLATI SE OMČA · \TI SE

Otvori vrata iza kojih se skrivaš, mrak ovog prostranstva zvezda je kavez za plavo, zvezda je cvet, ubistvo naših reči neko će nas ipak donet: u ruševinama pijanstva „niz belo jedro dana tvoja pretnja, tvoj bol zaveči

đoneće nas neko ozeble od svemira, neki talas iz česme

tok oka u nebu, povratićemo se sami na vratu

svojih slabosti dok se niz zamku zuba ceđi jezero pesme tužaljke svih tromih što su na splavu želja u sunovratu trenutka osetili snažan ujed za srce ispod mesa

i tako umrli u grču izgubljenog svetla, :zgoreli od besa

Ja tvrdim da smo uvek sami, to je bunt, zaljubljendg cveća da smo se pretvorili u jesen, u neć dalekog opala #1 nikle su šume iz zgrušane krvi, hođamo kraj crnog drveća iz njih nas delovi zovu ko srebro gipkog vala } pogledaj, zvezda je veliki bunar u kome neko živi i to je glas koji se zatvara u breg opalog zraka ' po jedna naša reč, evo, u prahu njegovom sivi pođimo odmah ka nebu, đanas, kroz beskrajnost mraka jer svuda omča crnine vreba da nas za nemicanje veže još uvek miris mas traži i kaplju zaboravljene mreže Miodrag RACKOVIĆ

Šah Na početku igre - pešaci su u prvim redovima

i predmet su svih kombinacija vešto skrivenih figura

U središnjici - : ispaštaju grehe velikih i neprimetno gimu ili posrću ograničen broj koraka i

i omoguće Dami da se povampiri

U završnici obično ostaju velike figure Fedor ŠEŠUN

đa piše kad mu nije bilo ni 16 godina. U slobodi đomišljanja otišlo se i u nedozvoljena nagađanja. Tako je A. Gavrilović pretpostavljao, bez ikakvih izvora, da „predmet te satire bejaše ironično gledanje na Stratimirovićevo predstavljanje sile i bogatstva u trenutku kad se u Šumadiji raskidaju okovi silnih gospodara”.

Autor ove pesme, međutim, nije bio naš pesnik nego D. Davidović, Prvi su to tvrdili 7 M. Vidaković u Davidovićevoj biografiji

objavljenoj u Arnotovoj Srbskoj novini (1856) i J. Hadžić u svom predgovoru Davidovićeve Istorije

naroda srbskog (1846), dok je novu potvrđu izneo A. Gayrilović u svom članku o Davidoviću objavljenom u Prosvethom glasniku (1995), u kojem je publikevao za ovo pitanje presudni, inače do tada nepoznati, akt J. Kopitara od 25II-1818 (tekst toga Kopitareva izveštaja u zelini je objavio T. Ostojić u članku 4Arhivski .podaci o D. Dauvidoviču i bečkim Srpskim novinama, Spomenik SKA, 1925). Najzad je i N. Radojčić u protokolima Karlovačke gimnazije pronašao zabelešku kojom se sporna pesma takođe pripisuje Davidoviću (isp, Prilozi KJIF,1928 iZbornik Matice srpske za društvene nauke, 1999), Slučaj, pak, Simina isključenja iz Karlovačke gimnazije treba po svoj prilici objasniti prijateljskim odnosima između njega i autora ove pesme, pošto se Sima svakako u svemu slagao sa Davidovićevom „potsmešljivom žaokom izraženom u njoj. ~

U nedoumici smo šta da kažemo za jedno drugo domišljanje. Pominjući Siminu ljubav prema Turkinji Patimi, onoj čiju je tragičnu smrt kasnije i opevao u Serbianki, Đ. S. Đorđević je Uzeo kao mogućnost da je on njoj, tokom 1809 u Beogradu, pevao i lju-

SIMA MILUTINOVIĆ-SARAJLIJA

bavne stihove, jer „Oovaj zanosni, srećni život najprirodniji je da Oseđajima dd više maha, te da pe snička duša progovori. I Sima, ako pre nije propevao, tada je propevao”, Za neke biografe ovo domišljanje poprimilo je karakter izVo= ra pa, iaxo tih pesama danas ne= mamo, čak nijedan podatak za njihovo stvarno postojanje, ipak „se valja preneti u doba mladosti i zdravlja Simina — navodimo reči A. Gavrilovića — u vreme sreće i oduševljenja, pa će se bez ustezanja moći pristati na to da je neki slučaj morao uništiti ove rane, ali možda i najlepše, priloge lirike njegove”.

Naveli smo da je prvu nama danas poznatu pesmu Sima napisao na Vidovdan 1811. Međutim, neposredno pre toga on je ispevao „još jednu pesmu za Koju pouzdano znamo da je postojala. U svom hronološki prvom pismu Vuku od

i 4-V-1811 Sima je, između ostalog,

i ovo dopisao: „Ja ti brate za se ništa drugo javiti nemam no da sam onđi i onako k'o što si me i ostavio... Ali šta! Samo bi to ustmeno smeo kazati. Ovdđi ti prilažem stihove Što sam sočinio odma sutrađan po tvom otšestviju”. Kako je iz Beograda u Kladovo, gde je trebalo da primi dužnost carinika, Vuk pošao krajem marta ili početkom aprila 1811, u to bismo vreme svakako morali staviti i nastanak tih slihova, čija nas i dalja- sudbina mora interesovati. Kad je, naime, u Tadpčinu završio štampanje poslednje knjige Serbianke, negde krajem 1826 7„godine, Sima je upao u nove dugove i materijalne prilike njegove bile su više nego nepovoljne. izlaza gotovo da nije bilo. Međutim, na insistiranje Vukovo, poziv kneza Miloša da u Kragujevcu primi dužnost sekretara za Simu je morao doći u zadnji čas i on je, čim su mu prilike dopustile, sredinom 1827 pošao natrag u domovinu. Na putu je, kad je prispeo u Zemun, iznenada promenio odluku i umesto u Srbiju — otišao u Crnu Goru. Na proputovanju kroz Novi Sad sastao se sa D. Milakovićem, koji je o tom viđenju odmah Vuka obavestio pismom od 9-VII-1897: „Prolazeći G. Milutinović iz Germanije u Srbiju, bavio Be ovđe neko vrijeme dok najpošlje već ođe,... Pokazao „nam je i pismo koje je Vama piso iz Srbije u stihovima i može bti da

čega Sima ovu pesmu, napisanu još u Srbiji Karađorđeva vremena, nije objavio ako je već mogao ostaje nam samo da se domišljamo, Zanimljivo je, međutim, istaći da je u istoriji srpske književnosti to bio prvi pokušaj veličanja Vukova imend* dok on nije valjda imao ni nameru da postane knji-

'ževnik. Zagubljenost tog rukopisa

utoliko nam teže pada,

Iz ovog jea perioda trebalo bi spomenuti još jednu, drugu zasad tekstualno poznatu, „pesmu njegovu. Ubrzo po padu Karađor= đeve Srbije, a posle neuspelog traganja za roditeljima, negde početkom januara 1814, Sima je došao u Beč i na Vukovo traženje ispewao nekoliko kraćih pesama od kojih je samo jednu, pod „naslovom Srbska moma, Vuk objavio kao „moto” u svojoj Maloj prostonarodnoj slavemoserbskoj pesnarici (1814). O toj pesmi Vuk priča: Ja (sam) onda pripravljao za štampu prvu knjižicu našijeh narodnijeh pjesama, znajući da (Sima) stihove lasno piše, reknem mu da mi načini njekolike vrste pod onaj o braz koji sam sam bio namislio dodati uz knjižicu, On načini takova dva tri potpisa i ja od njih izaberem onaj Srbska moma, ije doma itd... A da se G. Sima ime metne pod ono, to niti je on željeo, niti smo ijedan od nas mogli

U 1958 godini

Ambrozić, fr. Katarina; Alečković, Mira; Aralica, Stojan: Apel, Karel; Alđigenver, Hajnrih; Aleksić, Aleksandar; Aube, An'ton; „Antić, Miroslav; Altman. Rene; Arnautović, Margarita; Bihalji-Merin, Oto; Bazala, Dr. Fedor; Bulatović, Miodrag, Bulatović, Božo; „wBajčetić, Predrag, Blagojević, Radovan; MHrašanac, Čedomir; Bogdanović, Milan; Božičković, Olga; Barae, Srdanović Olga; Berberski, Slobodan; Bertolino, Milorad; Božanić, Goiko; Borisavljević, Miodrag; „Banjevič, Branko; Brković, Jevrem; Blagojević, Đesimir; Billagojević, Radomir: Bijelić, Miloš; Bife, Bernar; Bogojević, Slavoljub; Bošković, Danilo; Bešlić, Ana; Bestijar, Lirsa; Bekelman, Jirgen; Bruks, Van Vik; MBeliet, Vitni; Bertini, Antonio; Banjević, Mirko; Barker, D. Džordž; Božić, Dragan; Bogdanović, Staša; Bogojević, „Slobodan; Bošković-Stulli, Maja; Biskupljanin, Mile; Bunjac, \wladimir; Bandić, I. Miloš; Božičković-Popović, Vera; Vulević, Jovan;. Vešović, Radđonja; Vitezica, dr. Vinko; „Mukosavljević, Slavko; Vozarević, Lazar; Vuković, Draga; Vučičević, Branko; Vitez, Grigor; Vukosavljević, Petar; Vlatković, Dragoljub; Varviciotis, Takis; Valjego, Geza; Vorkapić, Slavko; Vojvodić, Radovan; Vasić, Petar; Vuković, Čedo; Vukadinović, Božo, Verkman, H. Viani; Gluščević, Zoran; Galogaža, Slobođan; Grbić, Dragoslav; Godnjić, Stanka; Grejv5, Robert; Gudelj, Petar; Gavela, Dušan; Debreceni, Jozef; Dobrašinović, Golub; Danojlič, Milovan; Drenovac, Nikola; Dundžin, Jovan; Dapčević, Peko; Diana, Srećko; MDundžin, Todor; Delibašić, Mihailo; Đanojlić, Lujo; Dodik, Dušanka; Dimitrijević, Milo: Dokić, Dana; Dimitrijević, Kosta; Đurović, Žarko; Đurić, Dr. Miloš; Đonović, Janko; Đurić, dr. Vojislav; Đuričić, St. Mladen; Đo„ković, Milan; Đurić, Božidar; Đurić, Milorad; Đorđević, Slobođan; MDžunić, Slobođan; Đermi, Pjetro; Džafri Sarđar, Ali; Dželineo, Stefan, Džerdž N?kola-Miloš (Miđeni);"Rliar, Pol; Erić, Dobrica; Zorić, Pavle; Zoščenko, Mihail; Zdravković, Živojin, Zaharov, Lav; Zupančič, Beno; Žerom, Pjer; Ilić, Vera; Ilić, Marina; Ilić, Dragica; Tlič, Milan; Ivanji, Ivan; Iveljić, Nađa; vamaguci, Taheo; Jeremić, Nikola; Jović, Zvezdan; Jopesko, Ežen; Jevtić, Miloš; Jovanović, Milivoje; Janevski, Slavko; Jocić, Viđa; Jocić, Ljubiša; Job, Ignjat; Jevrić, Olga; Jovanović, Draško, Jevtović, Miroljub; Jeremić, Dragan; Kostić, Aleksandar; Koneski, Blaže; Kovačević, Božiđar; Kostić, Dušan; Koima, Ceurafuko; Konjović, Milan; Klas, Aleksandar; Krrklee, Gustav; Kulundžić, Zvonimir; Kulundžić osip; Kolundžija, Dragan; Krnjević, Vuk; Kreft, dr. Bratko; Koš, Brih; Malau, Hajne; Kaprov, Nikolaj; Kogakova, Bima; Košak, Lajoš; Ketig, Tomislav; Kvazimo= do, Salvatore; Kiš, Danilo; Kaleb, Wjekoslav; Kozak, Juš; Kaminski, Martin; Krstić, Đorđe; Križanić, Pjer; Kršić, Bogđan; Hrsmanović, Marko; Kuić, dr. Branka; Kremlička, Rudolf; Koeković, Marijan; Kos, Gojmir Anton; Kampilji, Masimo; Korać, dr. Veljko; Laparević, dr. Branko; Lazič, Laza; Lazić, Žika; Lukić, Velimir; LanBelm, Žan; Longo, Karižan; Liysa, Zan; Liceini, Osva1do; Minati, Ivan; Mihelič, France; Miljuš, Branko; Marini, Marino; Marinković, Bovivoje; Marinković, Nađa; Mađarević, Vlado; Mastrojanić,, Umbertoi Morta, Dantasi Mauro, Morta; Mlađenović, Živomir; Mlađenović,

Tanasije; Meho-Neto, de Kabral

novinama« sarađivali su:

Ankica;

misliti đa Je nužno, jer onda ud mašoj literaturi niti je ko znao za mene ni za njega”. Od ove kratke pesme, kako smo već istakli, Vuk e na bakrorezu („kupferštihu”) o Mlavio samo početna dva stiha kao tekstološku dopunu ilustracije pastira i pastirke, dok je na drugoj strani natpisnoga lista doneo čitavu pesmu, čija sva zanimljivost nikako nije i ne može biti samo u \pođatku da je to bila prva štampana Simina pesma,

Iz svega dosađašnjeg izlaganja, nužno fragmentarnog,, može Se ipak „zaključiti kako je tekio prvobitn0, još neđovoljno proučeno, po etsko formiranje Sime Milutinovića u vreme kada je i nova srpska književnost bila tek na samom početku svoga razvitka, Iako dve jedino sačuyane njegove pesme iz ovog perioda pretstavljaju više dokumenat nego poeziju, pre OpŠtu angažovanost budućeg pesnika za literaturu nego njegove potencijalne mogućnosti, one nam 5 dovolj= no ubedljivosti svedoče o njegovoj, vremenski rano izraženoj, pređispoziciji za književni rad koji će raz-

vijati, i pored već zapaženih utica- .

ja narodne poezije, kasnije sve više u pravcu izuzetne, tađa upravo ko> risne iako ponajčešće nama skoro nepojmljive, originalnosti.

Borivoje MARINKOVIĆ

u »Književnim

Žaon; Miljković, Branko; Mikić, Aleksa; Minić, Oliver; Marinčić, Marija; Mičović, Dragutin; Mare ković, dr. Mihajlo; Matić, Dušanj Makavejev, Dušan; Mitropan, dr, Petar; Mitrev, Dimitar; Milankov, Momčilo; Matković; Marijan; Mi-

lojković, „Mirjana; ,Minderović, Čedomi”; Madžer, Miroslav Slavko; Matuševski, MRišard, Mekuli,

Bsad; Marković, Slobođan; Milić, Zoran; Mandić, Zoran; Mur, Hen= ri; Murtić, Bdo; Mitrić, Slobodan; Manojlović, Todđor; Miroljizi, Umberto; Nikolaj, Berislav; Neđelj= ković, dr. Dušan; Nikolić, Rađe; Nikolajević, Dimitrije; Nikolić, Sava; Novak, Slobodan; NiradžSaksena, Gopaldas; Neruđa, Pablo; Oljača, Mlađen; Olujić-Lešić, Gyozdana; Olson, Elđer; Oprešnik, Obrenović-Delibašić, Vera; Petrović, Boško; Popović, Gor= dana; Peić, Branko; Petrović, Veljko; Parun, Vesna; Predić, Milan; Prerađović, Nikola; Pavle= tić, Vlatko; Pređić, Rade; Pansini, Mihovil; Petrić, Vladimir; Peroyić, Predrag; Paunović, „Sigiša; Palavestra, Pređrag; Prnjat, Branko; Pejović, Aleksandar; Petko» vić, Ranko; Pavlović, Miodrag; Perović, Milivoje; Pandžo, Šukrija; Popović, Tađija; Pređić, Vladimir; Prerađović, Nikola; Perovič, 'Smiljka; Panić, Danica; Panić Surep, Milorad; Paunović, Miroslav: Paunović, Siniša; Pešić, Dušan; Pešić, Miodrag; Petrakov, Mihail; Petrović, Branka; Pasternak, Leonidđovič Boris; Polovina, Pera; Pavić, Milorad; Protić, Žarko; Popović, Srđa; Pavlović, Mirjana; Petrović, Zora; Prvulović, Nađežđa; Popović, Đorđe; Pikaso, Pablo; Pregelj, Marin; Pevzne?T, Antonio; Petrović, Zoranj Pavlo= vić, Leposava; Ramous, Osvaldo; Radović, Borislav; Raičković, Stevan; Radđović, Đuza; Radišić, Đorđe; Ristović, Aleksanđar; Rosandić, Toma; Ruo, Žorž; Ruzmarin (Stojić), "Tasa; Risimović, Boško; Ražnatović, Mihailo; Roter, Rudimir; Ribnikar, đara; Radičević, Ljubomir; Reksrot, Kenet; Rivera, Diego; Barajlić, Izet; Btamenković, Vladimir; Stefanović, Bogđan; Selaković, Milan; Simić, Vladan; Brbinović, Mlađen; Stijović, MTi= sto: Stolnik, Slavko; Soldatović, Jovan; Stanić, Vojislav; Stupica, Gabrijel; Svečnjak, Vilim; Stojanović, Breten; Stojanović, Juga= na; Salis, Rihard; Seferis, Đorđe: Simonov, Moris; Severini, Aldo; Stipčević, Augustin; Babijak, Tomislav; Bimić, Novak; Slaviček, Milivoj; Stević »Rase, Radomir; Bekulić, Isidora; Btanković, Milići Suvin, Darko; Btefanović, Pavle; Tahmiščić, Husein; Tartalja, ivo; Timić, Zlatko; Timotijević, Božidar; 'Prajković, Nikola; Tenesi, Wilijams; Tomas, Dileni; Tršar, Drago; Tanhofer, Tomislav; '"ošović, Risto; Tomić, Nenad: Tartalja, Ivo; Tišma, Vladislav; Čo”

«lanović, Voja; „Čolović, Ivan; Će-

lić, Stojan; Čerkez, Vladimir; Čosić, Bora; Čalovska, Ljiljana; Ču= dina, Marija; Čolić, Desanka; Čolić, Milan; Čiplić, Bogdan; Čele= bonović, Marko; Čirković, Jelena; Čiliđa, Đduardo; Ujević, Tin; U= grinov, Pavle; Pukusava, iIkiro; Fotez, Marko; Fubs, Ginter Bruno; Fokner, Vilijam; Hil, Van gan; Hajek, Herbert Oto; Mesti, Gregor-Mak Roj, MHristić, Jovan; Hegedušić, Krsto; Hartung, Hans; Humo, Hamza; Hodžić, Sabahadin; Haksli, Alđous; Crnjanski, Miloš; Carić, Voja; Ceković, Ivan; Crno= bori, Marija; Cekić, Miodrag; Cvetković, Tomislav; Cijan, Mirjana; Špoljar, Krsto; Šimić, Sta» nislav; Šumanović, Sava; Šijaković, Miodrag; Ščepanović, Blažo; Sop, Ivan; Šeli, Persi Buš; Šešun, Tedđor; Šajković, Radmila; Štefan, Florika; Šventner, Ivan; Šijan, Dane; Skritek, Božiđar.

ga uščitamo i u Ljetopisu”, Zbog voze yu angina are raaR a RR in ani ir auuu naranai epa een a ana „ . . : Ć-- oo a aa mn aga i A uu aa nu in izu ari ena ain nap u ap nn ae ana oi a ap pa aa aa rana a

7

ari