Књижевне новине

„Mi siromasi u ritama sa Orijenta izvojeuvaćemo jednog dana slobodu za čitavo čovečanstvo“. Tagore i Rolan je 1916 „gođine napisao članak „Aux peupiles assassinćes“ u kome je osudio evropsko krvoproliće, protagoniste nacionalističkih ideala, „Plutusa i njegovu bandu“ i izrazio misao da Evropa nije sama sebi dovoljna. Tada je po prvi put duhovno zakorač;o ka Indiji, O tome je u svom intimnom Dnev niku pisao: „...pružio sam ruku Tagori, nosiocu svetlost; Indije“. Tagore i Inđija su je odmah svesrdno prihvatil:. Iz te đuhovne spre ge niklo je veliko prijateljstvo, učvršćivano razmenom bogatih misli, svakovrsnom akcijom. Najviše podataka o pr.jateljstvu između ova dva guru-a · dobrote i stvaralaštva nalazimo u dnevniku o Indiji, u Memoarima, „Voyage interieur“-u i mnogim · pismima. Tagore je 19 aorila 1991 godine posetio Rolana. Pisac „Žana Kristofa“ ovako je naslikao velikog „maga“: „On je u indiskom odelu, sa visokom “ kapom od cmog velura i dugačkoj haljini boje „beige“, On

Or značaju ova dva „Weltarbeiad OV 298GOO toplo je pialida ji š ?

1 OUBEAIE s Nag, njihov poštovalac

„Ja ne mogu da se pomirim sa mišlju da živim u svetu gde Tagore i Rolan ne bi postojali“. | Jednom drugom prilikom pomenuti Nag ovako je izrazio Rolanov značaj u svetskim relacijama:

„Vi ne znate svakako koliko je dragocen vaš život, dragi Učitelju! Vi ste svetu potrebni, on računa na vas“.

Mnogo sličnih izjava o Rolanu moglo se čuti sa svih pet kontinenata. To bi se moglo ponoviti i za Tagoru jer su obojica bili „most“ između Azije i Evrope. U intimnim beleškama pod naslovom „le Periple“ Rolan je zabeležio da je izašao iz faze „Evropejca“ i da je stupio u etapu Evroazije, pod kojim je naslovom „podrazumevao Sve rase sveta“. Tagore se takođe „ubraja i saniasine“, tj. onakve ljude „koji su se obračumali sa svojim ličnim „životom da bi doprineli ujedinjenju svih ljudi“. Tagore je pisao 5 marta 1921: „Ja verujem u istinsku zajednicu I-. stoka i Zapađa“. Ka ovom uzvišenom cilju, na „indirektan «način, konvergiraju Tagorina i Rolanova

ROLAN I TAGORE 1912 GOD.

je jako lep — gotovo suviše, — Vvisok, lice lepo i pravilno, ćist Ari„jbavac, ali tako toplog tena koji _daje život, zlatnom suncu, oči tam ne, zračne u senci divnih trepavica; nos prav, usta nasmešena pod belim brkom, svilena brada sa tri vrha, sređišni je cm između dva bela. Čitav njegov izgled zrači mirom i obilatom rađošću koja se oseća u svim njegovim rečima“. Rolan posebno ističe 'Tagorinu „muževnu inteligenciju“ i raznovrsnhost njegovih /duhovnih i stvaralačkih kvaliteta, Tagore je +raščlanjuje dalje Rolan — filosof i pesnik, slikar i muzičar, estetičar i pisac pozorišnih komađa, glu mac i kompozitor mnogih melodija koje su ušle u narod. |

Tagore je veoma voleo svoj narod, verovao u njegovu budućnost, ali je neprestano bio uzbuđen i ne srećan zbog njegove rascepkanosti, verskih razdora, političkih borbi, surovih „postupaka imperijalizma prema njegovoj zemlji. Ovaj Hamlet Inđije tražio je grozničavo rešenje mnogih problema, od kosmičkih do čisto socijaln:h, te je zato često raspravljao sa Gandijem i drugim kojim putem treba da pođe Indija, pitao Rolana kako uspostaviti harmoniju između nacion” nog i internacionalnog, kosmičkog i svakiđašnjeq i kako sinhronizovat! dejstvo tri velika svojstva čovekove prirođe: intelekta (gjnana), ljubavi (bhakti) i akcije (karma). Po svojim uzbudlivim duhovnim kolebanilma između nepošrednog, svakiđašnjeg i kosmičkog Tagore ie blizak Rolanu. To obojica ističu. Tagore posebno podvlači koliko mu .ie Rolan bio potreban kao prijateli i savetođavac. Zbog toga je insistirao đa pisac „Žana Kristofa“ dođe u Indiju i postane nastavn:;k ·na buđućem univerzitetu u Santiniketanu. Koliko je Tagore respekfovao Rolana sveđoči i jedno važno pismo Kalidasu Nagu:

„Od svih ljudi koje sam sreo na Zapadu Rolan me je najv:še zadivio jer je najbliži mom srcu i najsrodniji mom duhu... Ljudi kao što su Romen Rolan — voljno 5U prihvatili put samopožrtvovanja 1! vurifikac;je za dobro čovečanstva. Za ovakve liudd ne postoji razlika između njihove zemlje i sveta. Zbog toga su oni proganjani od strane nacionalističkih i patriotskih pobornika“. -

Ne manje su tople i značajne misli Rolanove o Tamori. U intimnom dnevniku navodi reči japanskog fjosofa „Okakure'da je Tagore jeđan ođ najvećih pesnika Indije i Azije. Sam, Rolan, naziva ga poetom-profetom, duhovnim O zaslanikom Azije u Evropb indi-

skim 'leqbenikom Getea.

KiN.JFZE-V/NE · NOV/PNIE

umetnost i estetika. Samo što je socijalni elemenat kod Tagore bio više latentan, dok kod Rolana

patentan. ; ; Rolanov dnevnik o Indiji — pored ostalog — daje puno zanimlji-

vih podataka o Tagorinoj umetničkoj prirodi. Rolan saopštava: Tagore je tvorac nacionalnog poetskog jezika. Oplođen bengalskom narodnom poezijom Tagorin poetski opus dosegao je neslućene Visine. Do njega su _ ppeshici pisali jezicima stranaca. Tagore je progovoro vatrenim i zanosnim. rečima stoglave Indije, muzikom indiske prašume, bojom neba, filosofijom i srcem indiskog čoveka. Tagore je bio svestan prema Rolanovim rečima — da je podigao sebi „monumentum aere perennius“, ali je bio više gord što su njegove muzičke kompozicije prodrle u narod nego Što je dobio priznanja mnogih akademija. Nekoliko aforist:čkih razgovora sa Rolanom o muzici i umetnosti uopšte jarko osvetljavaju | njegov stvaralački profil.

Pri prvom susretu Rolan je Svirao Tagori Baha, Betovena i druge evropske kompozitore. Tagore je intenzivno nastojao da shvati duh zapadne muzike. To mu „e mnogo više polazilo za rukom nego Ganđiju jer je Tagore bio veoma muzikalan. On je takođe novator u kompoziciji i stihu. Ne potčinjava se starim pravilima niti smatra đa se treba slepo držati arhaičn:h melođija zvane ragas. Rolan navodi zanimljivi detalj o načinu Tagorinog stvaranja. Tagore najčešće piše prvo melodiju, a zatim reči. Mahom sim izvođi svoje pesme sa puno temperamenta i čari. Rolan takođe navodi dirljivi pr:mer đa je sedi Tagore na svadbi svojih učenika pevao divne epitalame u čast mladenaca.

Zanimljive sl Tagorine primeđdbe i opservacije u vezi sa eVrTOpskom muzikom — koje beleži Rolan. Po Tagorinom shvatanju eVropska muzika „uzima sredstvo za cilj: zaustavlja se na emociji umesto da za pesnika bude put ka višem stanju duha“, Rolan se diskret no suprotstavlja ovom generalisanju ukazujući da „zvučni materijal" „sensorijalni element“ vuče na put čiste čulnogti samo osrednje umet nike dok istinski maestri stvaralaštva uvek uspevaju đa iz emocije „oslobođe red i. suverenu misao“.

Tagore — slično Rolanu — oseća muziku prirođe vrlo intenzivno. Otuda mnoge Tagorine pesme izneđrile su se iz bogatog doživljavanja indiske prirode u periodu njenog bujanja (doba kiša).

Jedna prirodna nepogođa u Švaj carskoj — koju su zajedno videli potstakla ih je na razgovor ovakve

indiskog, ·

\

DORE

vrste: ima li između prirode i mu– zike tajnih veza ili one koje, mi nalazimo su samo naša fikcija? Zatim, šta muzika i poezija imaju zajedničkog i univerzalnog uprkos različitosti rasa i običaja? Tagore citira Kitsove stihove s intencijom da pokaže kako je autor uspeo da mu sugerira englesko proleće, iako mu je ono tuđe. Time je Tagore hteo da kaže kako je poezija univerzalna, naročito ona, koja je vezana za prirodu i kozmos. Međutim, takva svojstva ne pripisuje muzici — bar evropskoj. Zato mu se čini da Evropa ne može u dovoljnoj meri da oseti muziku Azije. Rolan ne del; takvo mišljenje; sam je pokazao kako se može duboko voleti i shvatiti muzika, poezija i filozofija Azije. Nalazi da ima mnogo dubljih veza između muzike i poezije i da je prva jako sposobna da izrazi najtananije duševne vibracije jednog naroda. Ne jednom je isticao da je mnoge zemlje najbolje upoznao preko muzike. Posebno je interesantna Rolanova misao izrečena Tagori: muzika i poezija počivaju ustyari na ritmu krvi i disanja koji određuje arsise i thesise, nameču. cezure, periode i strofe, snabdevaju muzičara oplodnim. ćelijama za čitave simfonije. Isto ta ko, Rolan koji je bio oštar kritičar mnogih dekadentnih pojava * umetnosti Zanađa — ne deli Tagorino mišljenje da se evropsko stvaralaštvo sasvim potčinilo naučnom i mehaničkom intelektu. On je i sam žigosao u više navrata. intelektualizam u umetnosti, ali je pokazao da kod genijamih umetnika, bilo da se rađi o Leonardu ili Geteu, Betovenu ili Špiteleru — intelekt i emocija ravnopravno grade idealne poetske celine.' Prevaga jednog ili drugog elementa dovodi do poremećaja ove bogate harmonije, do osiromašenja umetničkog odlivka. Tagorina mnogogramost stvaralaštva ogleda se i u romanima, pozo rišnim komađima, slikarstvu, glumi. Rolan opisuje đa ie Tagore lično interpretirao svoje pesme, glumio pojedine scene iz svojih komađa. Pasionirano je voleo slikarstvo i na tom planu je bio veoma prođuktivan. Teatru je posebno određivao visoku misiju i smatrao ga „Specijalnom | umetnošću“. Tagore ističe razliku između evropskog i aziskog' pozorišta.. „ 'ski teatar podređuje glumoa au, toru“ — beleži Rolan Tagorine mi sli. „Ono je celovito bez glumca. Šekspira je bolje čitati nego gledati“ — smatra Gurudev. Kao ide alno pozorište on navodi japansko, jer je u ovoj umetnosti glumac su vereni stvaralac koji se dramskim sižeom služi samo kao pretekstom za svoje originalne umetničke elevacije, za finu igru svog stvaralac kog duha.

' Tagore — Suprotno Geteu — ne ističe važnost dramskog ili uopšte umetničitog sižea, on ne gura pesnika u metež epohe, čak mu dozvoljava da bude „rasipnik vremena“ kao bog, određuje mu mesto s decom „ u dalekim prostran stvima svetova“ (iz pisma Gandi-

ju). Pa ipak da li treba „vrtara ljubavi“ — Tagoru smatrati đa se izglobio iz Kkoorđinata društvene

angažovanosti, da se umotao u ljusku iđeje splemdit isolation! U Tagorinom pesničkom vrtu ne može se naći otrovnih cvetova, smežuranih plođova, bezmirisnih aleja. Zato on hrani i obogaćuje kao priroda — kao morisunska. kiša.

Rolan i Tagore, gva gigantska graditelja sveta dali su ovoj misiji sve svoje stvaralačke snage.

| Radoslav JOSIMOVIĆ

PRESNICI NA GRAMOFONSKRIM , PLOČAMA

Poređ snimanja ođiomaka i čitavih pozorišnih komađa u izvođenju najpoznatijih glumaca današnjice, sada su dovitljivi izdavači u Engleskoj počeli da prodaju-ploče sa snimcima poezije čuvenih savremenih pesnika. Pesme snimljene na ovim pločama čitaju glumci i recitatori svetskog glasa, Ali glavni kuriozitet ove novine pretstavljaju ploče sa snimcima poezije koju čitaju 'sami autori. Izđavači su uspeli da đobiju snimke Dilena Tomasa, Tomasa Mliota, Vistana Hju Odina i E. Kamingsa. Sve je to sada sakupljeno na snimcima takozvanih lJonplejing gramofonskih ploča .i sačuvano za ljubitelje i Doštovaocc poezije ovih pesnika.

* * *. DODBELJIVANJE LENJINOVIH NAGRADA ZA KNJIZEVNOST

Wao što je poznato, Lenjinove nagrađe za uspehe u Književnosti i umetnosti zamenjene su pre neko" liko godina famoznim Mtaljinovim

prsa

nagrađama.

· Srdačan odnos brema koniima

U pesmu zbijen, kopita škrgut: —· Grip.

Grab.

Grob.

Grub.

Vetrom opijen, ledom ogrnut, ulice klizav hod.

konjski trup.

I tu su već

zazjavala sama

što šik-nogavice viju široko.

Hrujem i zvekom kikot se prolama: — Pao konj!

— Konj se skljo'ko! —

Kuznjecki most se kikoće.

Moj glas jedini

urliku tome neće skokom.

Prilazim „

i vidim . (CC konjske oči...

Prevrnuta ulica teče svojim tekom...

Prilazim i vidim za kapljetinom kapljetina nestaje u dlaci, klizeći niz njušku...

duga &

I nekakva opšta životinjska tuga iz mene oljyakav6 lije

i topi se u šušnju.,

»Konju, dosta. ž Konju, čujte, ( zašto da vas misao — »Najgori sam« — tčlači? Dragi, . svi smo pomalo konji,

i svak je konj na svoj način.«

Možda je prestar

za dadilju

cvaj konj,

il misao moju, možda plitkm, meće, = šta znam,

ali, eto,

upinje se on,

staje na noge,

polako rže

i kreće. ;

Maše repom —

riđe detence, i

i u štalu svoju ; stiže, veselo.

I sve mu se čini

da je ždrebance,

da je živeti

i raditi vredelo.

VOSIČI

19168

_K----_-- o —_–- OC _–––- S TB T_—_—_L_

levtina rasbrodaja

Umotam li ženu u roman stzno lep, pogledam li prolaznika — tek onako, svak se uhvati, uplašen, za džep. Budale!

Prosjaka

orobiti' nije lako.

· Kandidat za mrtvačnicu nisam zaf,

a leta će proći dok se ne obznani da sam ipak .

veći milionar

no svi mogući Pjerponti Morgani.

Kroz toliko godina, i toliko još čim budem glađu doteran do groba il hicu podmetnem grudni koš mene, l

klovna današnjeg doba,

proučiće profc do poslednje jote: kad,

kako

i gde ponikoh.

'Trućaćeš

s katedre, glavati idote,

nešto o đavolu bogolikom.

I rulja će glave

da obori do tla,

snishodljiva,

spremna da moh.

Čak nećete znati —

a s ćelom da | sam ja. jer će me išarati

rogovi i oreoli. &#

Kursistkinja

zaboraviti neće

u doba kasno

da se mojom pesmom ushiti neizrečno.

Ovo priznanje dđođelje-

POSTHUMNA SIMFONIJA VON WI-

Ja sam pesimista, i meni je jasno: živeće kursistkmja na zemlji večne.

Slušajte:

Sve što je danas moje duše posed, — . a jeste li kadri procemiti mu vrednost? == sjaj.

kojim je moj put u večnost posut, fyiSE i samu svoju besmrtnost, |

što se kroz stoleća tuitnjem talasa,

da klečeće okupi u svetskome veću, —

sve, hoćete li,

daću ovog časa

samo za reč jednu,

toplu,

čovečju.

Ljudil

Gazeći raž, dižući prah,

hitajte sa prostora zemljinog, ljudi!

Danas,

u Petrogradu, .

u Nadeždinskoj, · .

ijevtinije od groša čak, v najdragocenija kruna se nudi.

„Za jednu čovečju... Jevtino, džabaluk najslađi! No,

čikam svakoga:

reč tu nađi!

Preveo: Lav ZAHAROV

'NAPOMENA

Nadđeždinska ulica koja se pominje u ovoj pesmi, zove se danas Ulica Majakovskog. U toj ulici Majakovski je stanovao 1916 godine, kada je napisao pesmu Jevtima rasprođaja i objavio je prvi put u časopisu Arkadija Averčenka Novi satirikon. |

PROUČAVANJE NAŠE RULTURNE PROBLOSTI U ČEHOSLOVAČKOJ . KROJ

Nekoliko sekcija čehoslovačke ALJEMSA j

„no je ove godine većem broju pisaca

i stvaralaca iz raznih oblasti umetničkog života u Sovjetskom Savezu. Nagrađu za književnost je dobio manjinski pisac Muhtar Auzov, koji je za poslednje dve gođine izđao jeđan roman u dva dela pod „naslovom »Abaj i njegov puta

Magrađu za muziku dele Aram Hačaturijan, za balet »Spartak«, i poznati kompozitor lake muzike Solovjev, za pesme »Podmoskovske večerix i »Kad bi svi momci sveta« Nagrada za filmsko đelo je dđođeljena piscu Aleksandru Dovženku za filma »Pesma o raoru«, đok je N. Pogođin dobio priznanje za svoju pozorišnu trilogiju o Oktobarskoj revoluciji, 'čuo samo jeđanput.

scenario”

Jeđan od nmajpoznatijihh prestavnika savremenog muzičkog štva, engleski kompozitor Ralf Von Viljems je stvarao sve do pred samu smrt koja ga je iznenađa zađesila prošle gođine m 85 gođini Života. Tađa je bib baš završio svoju Doslednju Devetu simfoniju, čije je javno izvođenje sam kompozitor Na sam #&dan svoje smrti spremao se da prisustvu je snimanju za. ploče ove simfonije, koju je đirigovao njegov stari prijatelj Ađrijan Bolt, kađa mu je iznenada pozlilo i ubrzo je izdahnuo dd srčanog napađa. Zbog ovih neobičnih okolnosti koje su vezane za viljemsovu MDevetu simfoniju, je danas verovatno najpopularnije delo ozbiljne muzike u Engleskoj. Ploče sa njenim snimkom se prođaju u velikom broju, pa se čak sprema i snimanje filma o životu kompozitora u kome bi se kao muzička pratnja „staino čuli motivi iz ove simfonije. '

stvarala-.

ona ·

kađemije nauka bavi se opširnim proučavanjem kulturne prošlosti jugoslovenskih narođa u okviru opštog proučavanja i rađa na ispitivanju kulture svih slovenskih narođa, Tako maprimer Slovenski institut čehoslovačke akademije rađi na velikom rečniku staroslovenskog jezika, koristeći pritom poređ: rađova jugoslovenskih slavista i stare tekstove naše Kknjiževnosti (glagoljske rukopise i sređnjevekevne crkvene obre=

dne Kmjige).

Ispravka

Tehnikočm greškom, prilikom revizije lista, u prošlom broju »Književnih novina« potkrala se jedna greška, koju ovim ispravljamo:

Autor članka »Dve knjige o o mladini« nije Božidar Kovačević neBo Franc Cengle.

||