Књижевне новине

- velikih filosofa.

OD GNEZDA

Wii neku boplinu wm duši i olakaasıxe pred zveodamim nebom i, ose-

,

Ko zma kad je prvi pesnik Gnezdom. Spasenjem. Možda

nazvao ga „svojim domom.

mnoge od tih zvezda koje su tada sijale

DOROVA PA i zauvek zgasle, rasprsnule še u bekstvu, možda do PNRIGODNE ra ı! gase se ma dmu naših zemica. »O poeta,. canta lana teasi« iNIJe važno čiji je to stih, Važma je toplina i Caj: Loju oju

te reči izazivaju w duži čitaoca. Sama reč zvezda

ije čoveka,

on je s njom ma usnama pomalo pesnik. Svaki takav čovek kad gleda

u zvezde nečim zaokwpljen, ta reč značila nešto drugačij

Postoje tako i:n našem na polkleknuli svi ,

pesnik je. Ne znam na kom bi jezi e, manje osećajno. Sa: Beka jeziku dve reči pred kojima su, izgleda,

Zo pesnici. Bar oni. koji su imali ze Koji je savladao iskušenje a da iBi, a SAN, ŽA LŠm

- i rimu. i onu tako primamljivu

; NEBO OOU reedo ZVEZDA i GNEZDA? Da i je fu u pitanju . a Tima: Cini se da sadašnje wreme daje odgovor ita rmma Je samo pridonela srodnosti, vezi, zaljubljenosti a "hanna

| obična simbola. Gnezdo odmah podseća na prvi put volšebno otvaraju zenice i u njih

kristal se neba -—

male ptiće, mesto gde se pada svetli i tajamstveni

|S ! zvezda. To je simb, eš i s duša kad je sve tako Cajaodtešio 1 to uto e doba očaranih

no. Nečeg od te lepote,

te topline i tajanstva ima zvezdano nebo. U jednom trenutkw gnezd gnezdo

našeg detinjstva sve je zvezdama zazidano: ,

u drugom. opet kupola

vedrog ponoćnog neba podseća nas na ipvrnuto gnezdo iz koga smo

zauvek izgnani i povratka više nema. Sw.

je da ga preselimo u pesmu. Ja ovde neću citirati sv. e zvezda-gmezda. Njih ima dosta,

e što možemo da učinimo io

pesnike koji su wpotrebili ovn i ako nisu svi došli do tog iskušenja.

Citiraću samo iri pesnika im snpske Kmjiževnosti,

FILOZOFSKA METODA

Dok nauka zna za stalnu akumulaciju znanja i metodoloških postupaka, koji su za naučnike iastruktivni i obavezni, dotle se filosofija takoreći uvek ponovo rađa sa svakim velikim stvaraocem a. filosofske tvorevine za filosofe nisu obavezne, bar ne sve, već egzemplarne. To se može reljeno videti iz upoređenja meto da kojima se služe naučnici i filo sofi. Tu ne mislim na logičke rad nje amalize, sinteze indukcije i dedukcije pa ni na metođe kao što su promatranje, opisivanje, upoređivanje, itd., koje se primenjuju ne samo u mauci i filosofiji, nego i u umetnosti i svakodnevnom životu. Reč je o prevashodno naučmoji prevashodno filosofskoj metođi, Neosporna je činjenica da je eksperiment ona metođa koja je naugu učinila onim što ona damas znači, i zbog toga eksperiment treba smatrati bitnim za metodologiju naučaog istraživa– nja. U filogofiii. međitira. :ne mo stoji eksperiment: nijdan filosof se do sađa nije mogao DOoslužiti eksperimentom u cilju pribavljanja podataka za svoju filosofsku teoriju. Filosofija se služi drugim metođama. Dođuše, u (posebnim) naukama govori Se, naprimer, o geometafrskoj metodi, fizikalnoj metodi, istorijskoj metodi, itd.,i pri tome se misli na određene metodđološke postupke tipične za date naučne discipline, postupke koji u drugim na učnim disciplinama ili imaju Wpoređan značaj ili su uopšte neprimenjivi. Zar onda ne biabi= lo moguće da postoji i neka filosofska metođa Roja je tipična upravo za filosofiju, i zbog koje filosofiia ne bi, kao što se to ne dešava ni geometriji, fizici ili istoriji, prestala da buđe nauka? T filosofija, aaravno, ima svoje metode. Navešću samo neke najpoznatije kao što su: metođa introspekcije, transcendentalna me tođa, dijalektička metoda, meto=da intuicije, fenomenološka metođa, dijalektička metođa, meto” metode ne mogu nikađ biti u potpunosti đemonstrirane, kao što je to slučaj sa metođama koje se primenjuju u naučnom istraživanju, i u tome je bitna razlika između filosofswe i naučne metode. Načini na koje veliki stvaraoci pristupaju i fešavaju filosofske probleme ne mogu biti elaborirani tako da budu tfukovodstvo u rađu filosofima koji kasniie dolaze, mada se izvesne predstave O tim načinima mogu steći proučavanjem7 dela Možemo reći. uporebliavajući jedan termin iZ hemnačke klasične filosofije. đa svaki filosof otkriva apsolut na svoj način. U tom popleđu pOstoji sličnost između velikih stva ralača u filosofiji i onih u umetnosti. jer i umetnici, ao i filosofi. stvaraju egzemplarna đela a njihovi stvaralački poštubci ostaju nekomunikabilni. Tstin8, što se tiče predmeta i. načina obrade umetnost je mnogo neo” dređenija od filosofije. Tiilosofija je ustvari negđe na sređini između nauke i uemtnosti _(odnosno kniiževnosti), s tim što ima filosofskih stvaralaca Koji O bliži nauci kao što ima ! oni koji su bliži umetnosti. i

Glavna filosofska metođa je metođa sumnie (transcenđental-

na moetođa:'i femnomenološka me”

KNJIZFVNE NOVINE

toda

neposredno „datog, postojećeg, činjeničkog i reprođusuje ga u pojmovima ovog ili onog nivoa opštosti, dotle filosofija ne polazi od postojećeg. Filosofija ide retrospektivno od sumnje u postojeće, rekonstruiše to postojeće i kao svoj rezultat iskazuje postojeće. Postojeće nije neosporna predpostavaa „filosofske amalize, nego ono što treba dokazati i opravdati (na kraju filosofskog istraživanja). Zbog toga je filosofija teška. Ne postoji carski put u filosofiju, nema pouzđane ili oprobane muetođe . ili pravila kojim eWetazama i kako stvarati u filosofiji. U nauci je od odlučne važnosti „poznavati metodologiju istraživanja, tada se ođabere predmet ispitivanja i obrađi se na stanđardanm način. Filosofska metoda se, međutim, ne može učiti i naučiti, ona se mora osetiti, Stoga je filosofija više stvar imspiracije i egzaltacije nego stvar metođe i tehnike, više Wtvar vokacije nego stvar profesije. Razume se, i u filosofiji ima erudđicije, egzegeze i kritike. I taj posao ne sme biti ni najmanje podcenjivan ali to sve ipak ostaje erudicija a nije filosofsko stvaranje.

Objektivna egzistencija postojećeg u filosofiji ne dolazi u pitanje na jedan stvaram način, nego samo metođološki. Pilosofija zapravo ne pita za faktičko, nego kako je to faktičko moguće. Ali đa se to faktičko stvarno negira ili da se u njega stvarno posumnja u filosofiji nikađ nije bilo na dnevnom redu. Pitanje objektivne egzistencije sveta na jeđan stvaran način nikađa nije bilo pitanje nijeđne filosofije (ni nauke, ni umetnosti). Takvo Ditanje može sebi da postavi samo jedan psihopata, i onda je to stvar psihijatriske terapije. A ža filosofe kao što su Dekart, Berkli, Hjum, Kamti, PFihte, Šopenhauer ili Huser} ne poštoje sVedočanstva da su bili psihopate, niti se to Iz njihovih đela može naslutiti. Sumnja kojom se filosofija služi nije stvarna sumnja, kao da bi tobože stvarno Dpoštojala neizvesnost, o čimjenici egZi!” stencije spolineg sveta. nego sumnja ao metođa. '·wxzmimo, kažu filosofi. kao da» svet ne postoji. Sa pokušaimo da iz toga povučemo konsekvence. TĐosumnjajmo, kažu ohi, i u Ono. što je najnesumnjivije — u egsisten ciiu spolineg sveta,.ne bismo li tako đospeli do saznanja konstitutivnih elemena te egzistencije. Naučnik u Jaboratorijskom ekspe ·rimentu varira prisustvo i odsustvo određenog sastojka ili a nioca u sklopu neRC celine : bi analizirao neki pređmet il pojavu. Filosof ne može đa ĐOstupa na sličan način. On je pro našio jeđan drugi Đit+~ OB a stulira nepostojanie. Sumnja je s ptilna, tipično filosofska metoda' *ojie nema u nauci. Stoga 1OOTO 'fiju ne može u potpimosti PR shvati, a kamoli da u njoj neš stvori, onaj koi ioj pristupa samo sma mentalnim dispozijam8 egzaktnop naučmika. Naravno, to ne znači da iedan isti čovek. sa” mo nako je đovolino trezven ı talentovan. ne bi mogao đa se U iedmom slučaju (u nauci) posluži naučnom metođom n u o gom slučaju (u filosofiji) filosi

DO ZVEZDA

frenutku koji je, davne čežnje i sna.

su „modifikacije metođe skom metod i

Pp n om. Primeri za ovo sumnje). Dok nauka polazi od su dobro poznati i nije potrebno da ih navodimo.

Vladislav Pelković-Dšs m »Tamnici« kaže: »To je omaj život gdc sam pao i ja S nevinih daljina, sa očima zvezda Isa suzom mojom što nesvesno sija I žalim ko ptica oborena gnezda. 'To je omaj život gde sam pao i ja«,

* v, , Rastko Petrović, u pesmi »Reči ptice na gnezdu«:

»Smnce il' ja, il tf, il! saznanje! Ja slušam tvoj glas i d

unce il | e j glas iz gnezda Ali mi krila data: ja letim i put je moj bez kraja; Znaj nije samo radost, no užas koji me nosi put zvezda Sa ovog užasa gnezda u kom bol i oblik se spaja«.

Najzad, Miodrag Pavlović u »Tajni«:

»Vračam se u progonstvo, hodanjem ne ačđoh e Kap sam čoveka što je pala, U jezgru de diže bed, Gde me potera ostavlja da stojim sa hrastovima noći Na uskom kraju neba, svedok daleke raskoši zvezda biBibovše „puta kroz velika iskustva saznanja i moći. od njihovim ćutanjem osuđen sam na jedno malo čudo: Prisustvo glasa u oku, Iz slojeva drevnih gnezda ujem sve pevanje plica, pesma je mom vičenju sud«.

Nisu u pitanju samo lepe reči. O pesničkom siromaštvu ni go etar [o-au samo e. od niza simbola poezije i filozofije. Stoje Ni i O ici početka i kraja života, kao rađanje i smrt, buđenje iz Jednog sna i prelazak u drugi. Ja samo podsećam na njih u jednom obkad postoje pesnici i svet, naibliži ostvarenju Boško PUŠONJIĆ

FRIDRIH DIRENMAT ~

0 SVOM

Našim čitaocima «poznato je ime Fridriha Direnmata, pisca pozorišnog komadđa »Poseta. stare đame« koji se sa uspehom đaje u „Jugoslovenskom dramskom pozorištu. On je Svajćarac, živi stalno u Cirihu i piše na nemačkom jeziku, Kako su njegovi pozorišni komađi osvojili sve Veće pozornice u svetu, nekoliko njegovih komada igraju se istovremeno u Parizu. Zato je neđavno Direnmat posetio Pariz, i u susretu sa novinarima. i pozorišnim ljudima o svome delu rekao sledeće:

»Voleo bih da me pozorišna publika ne smatra predstavnikom neke tenđencije ili određene dramske tehnike, i da ne misli da ja stojim iza kulisa kao trgovački putnik jedne ođređene filozofije koja se propoveđa na našim pozorišnim scenama — pa bilo đa je ona egzistencija lizam, nihilizam, ekspresionizam, ironizam ili ma koja druga etiketa, koja se lepi na lonce sa pekmezom knjižševne istorije.

ene jedno otvoreno polje za teorie, vizije sveta i sveđočanstva; oma je samo muzički instrument „kome treba da otkrijem sve mogućnosti, svirajući na njemu.

Pozornica nije za.

Neki filosofi hvalili su zdrav razum kao dovoljan i izvrstaa organon filosofskog mišljenja. Ne sporim da je zdrav razum potreban za filosofiju, ali on nije dovoljan. Zdrav razum ne mo že da shvati da se i egzistencija stvari „radno-hipotetičkći može (ako se od toga očekuje neki rezultati) da postulira ka stvar po sebi, kao neko wmepoznato %, kao nešto problematiŠno, štaviše kao nepostojeće. A filosofija upravo to čini, jer je to wjena metođa. Služeći se metođom sum nje filosofi uspevaju da izazovu obrt u dotle usvojenim načinima gledanja na stvari i da tako izvrše dublji zahvat u razumeva=– nju sveta. Filosof otkriva do tada skriveni aspekt celine koja je inače poznata. Za takvu ulogu zdrav razum je sasvim nepodo-

an. (Odlomak) ; Miodrag CEKIĆ

O 'DIREPKA U PREVODU ·

EDUARDO PAOLOCI: KINESKI PAS

TEATRU

Zaista je reč ono na šta se najviše računa u pozorištu. Posle reči ima još mnogo drugih stvari koje su od važnosti u pozorištu; na primer, iz vešno obilje imaginacije. A ako me neki ozbiljan čovek zapita, pošto se jedna od ličnosti iz mog komada »Misisipi: pojavljuje na pozornici, izlazeći iz jeđnog velikog časovnika, đa li je pozorište sa četiri đimenzije mogućno, ja bih mu odgovorio da na tu misao nisam došao čitajući Ajnštajna. U svakodnevnom životu pomišljao sam često na zadovoljstvo koje bih imao kađ bih praveći neku posetu, iznenađio prisutne ušavši kođ njih kroz časovnik ili uletevši kroz prozor. Mi, dramski pisci, možemo đa zađovoljimo tu želju, bar na DOzornici, gdđe je sve moguće i niko nema prava da nam to zabrani. A kad mi je jednoga dana jeđan od mojih prijatelja izjavio đa se mnogo različitih stvari đogađa m mojim komađima, i đa bi voleo đa viđi jednom jednog uprošćenog Direnmata, ono što je bilo tačno iza te konsta” tacije, bila je moja strast, ne uvek srećna, da hoću da predstavim na ' sceni obilje i različitost sveta.

Naš svet nas je odveo do atomske bombe i grotesknog tu isto vreme. Trageđija „predpostavlja pogreška, potrebu, meru, odgovornost. O ne soliđnosti našega veka, u ovom po” slednjem poskoku bele rase, nema više krivaca, čak ni „ođgovornih. Niko ne može ništa i niko i ne želi više ništa. Nema više ničeg đo samo komeđije, koja bi bila po našoj meri. Ali groteskno je samo jeđan izraz, jeđan oličeni paradoks, oformljivanje onog što nije imalo oblika, lice jeđnog sveta bez lica. I ako naša misao izgleda đa ne može više da se izvuče na čistina a đa ne upotrebi parađoks, to je tačno slučaj maše umetnosti i našeg sveta, koji još postoji samo zato, što postoji atomska bomba i što se od nje oseća strab,e

PROSLAVA SEDAMDESETOGODIŠNJICE SMRTI IVANA MAŽURANICA

20. novembra u Zagrebu je proslavljena seđamđesetogođišnjica smrti Ivana Mažuranića. Tom prilikom u dvorani Btarog Kkazališta na Markovom trgu ođržana je svečana akađe» mija na kojoj je đr Ivo Frangeš go” vorio o ličnosti i đelu pesnika »Smrti Smail-age Čengića« a članovi zagre” bačkih pozorišta čitali su ođiomke iZ Mažuranićevih dela. Na kući u kojoj je Mažuranič stanovao, u Zgurjevskoj . 5, otkrivema je spomen-ploča.

s

IZ JAPANSKE MODERNE LIRIKE

Džun JAMAMURA (I884. — 1924.) PRIČA O JEDNOM SNU

Svi traci zore blijedi su

kad osviće prvi dan gođine.

Moja žena,

kojoj je lice upalo od mnogogodišnjih briga, pribraja svojim godinama još jednu godinu. Lice joj se sja od radosti:

izvađivši lepezu, ponudi se da pleše. · Moli pristanak od onih u susjednoj sobi al oni — ni riječi.

Još jednom ih moli, sada već jačim glasom, ali oni odgovaraju smijehom i porugom. Njoj u očima zablistaju suze...

A ja, ganut,

već bijah spreman da je obradujem s malo novaca:

kadli se san rasprši...

Iku TAKENAKA (1904.) JAPAN ZA STRANE TURISTE

Pudžijama — na prodaju!

Mijadžima — na prodaju!

Nikko — na prođaju!

Naruto, Aso —

sve na prodaju!

Nipon — posvuda na prođaju! ' Izvolite, izvolte! Dođite- uvjerite se! Trljam ruke... · | |

Kesim se... , ı Para — mnogo, mnogo: što više, to bolje! Niponci: svi kupuju automobile. Niponci: svi vole upaljače za cigarete. Niponci: svi vješti vtrlari,

Niponci: svi pjevaju popularne songove.

Svi čine kautau.* Svi su vrlo mekušni, vrlo, vrlo mekušni!

Simpei KUSAMO (1903.) ŽABA KVAK-KVAK (AUTOBIOGRAFIJA)

Rođena sam u predgrađu Bologne, u ribnjaku lotosova cvijeća. Uvelike ja sam se divila

ptici-gnjurcu I što dubila na glavi, noškama 'grebtći nebo.

Zovem se Kvak-Kvak, (sna se: ovo sam ime sama Sebi prišila.)

*) Pozdrav dodirom zemlje čelom u znak pokornosti ili poštovanja.

x

Jednoga dana uloviše mene

te odniješe ravno u sveučilište,

tačnije rekavši — u Galvanijev laboratorij. Studenti prođoše tuda (tako se poslije pročulo), pjevušeći neku barkarolu —

onog popodneva, gođine 1780. Trbuščić moj rasporiše skalpelom: a · i na taj način svijetu sinu misao O električnoj struji.

Bila sam mrtva. || Đila sam van ovoga svijeta. u A talijansko nebo bijaše, vrlo, vrlo lijepo.

Kacumi TANAKA (1I911.) SLUČAJNI SUSRET

Hellyjev komet pojavio se 1910. .

(A ja sam se rođio gođinu dana potom). ·

Njegov period traje sedamdeset i šest godina i GRKE ana,

pojavit će se, dakle, ponovo 1986.

Pročitah to, i srce mi se rastuži. Sva je prilika da nikada više neću vidjeti onu zvijezdu. Vjerojatno je tako i s ljudskim susretima. .

Rijetko se susreću srodne duše,

još rjeđe naći ćeš pravu ljubav. Znam da će se moj istinski prijatelj pojaviti tek poslije moje smrti

i da je moja draga umrla

još prije nego što sam se ja rodio.

Sigeharu NAKANO (1902.)

STUDENTI TOKIJSKOG. CARSROG SVEUĆILIŠTA

Blijeda lica. Meki nose naočari. Na nekima lepršav haori.* Drugi nose rubašku ; ili ogrtač s Open ko volovsko oko. Neki su bijedni ko prosjaci... Neki prolaze Ginzom.** j A kada su pijani, bestidne riječi pršte im u dijalektu: »Svemoć znanja, kultura karaktera...c i Bol ni tako loše ono što patnja simbolisira,!« Sepureći se ulaze, izlaze na Glavni ulaz. Neki su stručnjaci u nogometu... *) Haljetak što se nosi uz dimpuo. | **) Čuvena saobraćajna arterija u Tokiju, gđe se nalaze mnogi veliki đućani i zabavišta.

(Preveo s engleskog Zlatko GORJAN)

u 09 | 2

5;