Књижевне новине

vera VAIO re. "A

Tokom svega tri rana. oktobar ska dana (od trećeg do petog) muzički život Beograda ispunilo je i snažno sebi privuklo jedno zaista neobično i neuobičajeno gostovanje: na kraju tek pete godine svog postojanja američka operska trupa iz Santa Pe, glavnog grada savezne Države Nju Meksiko u Sjedinjenim Američkim Državama, pošla je na svoje prvo gostovanje po Evropi, i na toj svojoj prvoj evropskoj turneji, „u okviru Predsednikovog međunarodnog programa za kulturne priredbe“ („pod pokroviteljstvom Ministarstva inostranih poslova SAD“), prikazala u Jugoslaviji — samo u Beogradu — dva svoja celovečernja Dprograma, prvog večera operu-oratorijum „Kralj Edip“ i melodramu „Persefona“ od Igora Stravinskog, drugog večera operu „Balada o Bebi Do“ od američkog kompozitora Daglasa Mora a trećeg dana, na popodnevnoj i večernjoj predstavi, još jednom, dakle ponovljena, oba ta progra ma. Na dugi i zamomi prekooke anski put, kao gost opere Santa Fe, sa njenim solistima, plesačima, horom, orkestrom, „tehničkim osobljem i stalnim dirigentima krenuo je i sedamidesetdevetogodišnji kompozitor Stravin= ski, u funkciji dirigenta svoje „Persefone“, i mi sada „nikako ne bismo mogli utvrditi da li je fežište zainteresovanosti Kkulturnog dela naše sredine za «OVO gostovanje bilo upućeno samoj ličnosti veterana i doajena savre mene muzike, ili njegovim mu-– zičkim delima na programu opere Santa Fe, ili izvorno doma=

ćem američkom savremenom operskom delu, koje zaista nikad i nikako ne bismo imali prilike da upoznamo ovde, kod svoje kuće, da nam ga čitav „jedan kompletni opersko-baletski „ansambl iz Sjedinjenih država nije preneo, za dva dana, u beogradsku kuću kod „Spomenika, direktno i takoreći na tanjiru. U svakom slučaju, veliko interesovanje našeg sveta za ovo gostovanje bilo je okrenuto muzici i muzičkom pozorištu, a zaintere= sovanost „muzičkih „stručnjaka svih specijalnosti eklatantno se ispoljila i pokazala u činjenici prisustva znatnog broja muzičara iz Zagreba, Ljubljane, Saraje va i Skoplja na obema predstavama, u činjenici koja nam po=vod putovanja tolikih naših pro fesionalaca ofkriva pre kao čin svojevrsnog muzičarskog hodočašća no kao želju za zadovolje=njem puke radoznalosti.

Prošle su, međutim, već pune dve nedelje od:ovog trodnevnog muzičkog događaja u Beogradu, muzički kritičari naših dnevnih i nedeljnih listova dali su svoju uobičajenu ocenu, a i onim što je u njihovim tekstovima jedva dodirnuto ili čak prećutano dovoljno jasno je pokazano ovdašnje izvesno razočarenje umetničkim radom jedne vrlo daleke provincijske muzičko=-scen= ske ustanove; pa kako se i dosta brojna usmena mišljenja obrazovanih ljudi koji ne pišu o o= perama (ali za koje i zbog kojih operske ustanove uglavnom imaju razloga da postoje) sada naknadno ispoljavaju kao plod i rezultat jedne određene, naše domaće „muzičko-scensko-plesne politike i edukacije, čini mi se da je na svom mestu ukazati ovde na različitost između operske politike koja za gostovanje u inostranstvu polaže ffežište

svojih radnih napora na vrhun=.

sku reprezentativnost dveju ili triju izuzetnih pevačkih snaga i jedne druge, drugačije operske politike, koja.na svojim inostranim furnejama akcentuje savremenost odabranog programa, ne prezajući da upravo srednjim

MMI}!

Trikra(k:

| OORAAE(I

prosekom odaslanog a ujednačenog kolektiva prikaže Bio. kulturnih potreba „jedne SsYedine, zainteresovane za „sve ono što je u operskoj umetnošti vitalno i aktuelno i bez vrhunskih ostvarenja izvođačkog „aparata. U štampanom prospektu povodom i prilikom gostovanja opere Santa Fe sasvim je fer i otvoreno rečeno da ova operska tupa, „zahvaljujući jedinstvenom bprogramu za obučavanje pripravnika... pruža mladim umetnicima priliku da rade sa iskusnijim kolegama i da steknu dalje obra-

Pavle STEFANOVIĆ

zovanje vu operskoj školi Santa Pe.“ Idući u pohode strancima, jedan umetnički kolektiv. može pokazivati, u prvom ređu, sebe kao izuzetnu i reprezentativnovrhunsku maksimalu 'reproduktivnih dostignuća svoje zemlje, a može, isto tako, ma i u srednjem proseku raspoloživih snaga jednog socijalnog ambijenta, pokazati složene i značajne umetničke probleme ili zadatke, koji su upravo zato umetnički problemi jedne sredine što se mogu i na nivou početničke umetničke delatnosti postavljati i rešavati. Ja bih zaista bio veoma zadovoljan

are

SDNNI M. y Ž

a fu U! gostovanje opere »Santa Fe

kos stilske raznovrsnosti opusa na vremenskoj putanji dužoj od polovine veka, ispunjene istim onim ” konstantama „specifično muzičkog mišljenja Stravinskog koje se uporno i u neprekinutom toku mogu opaziti (to jest, morale bi se čuti) i u svim drugim nehelenskim opusima Stravinskog. Te jezičke, muzičkogramatikalne konstante tonskog „govora“ Stravinskog još uvek su nedovoljno proučene, i Ššvajcarski muzikolog Vili Šu pravilno na njih ukazuje, kada upozorava: 1) na princip interval skih konstrukcija, iz kojih proizilaze. svi, melodijski i harmonsko- modulatorni procesi u delu OVOg „majstora, 2) na osobene ritmičke i metričke strukture u dugoj povorci dela ovog kompozitora, na temelju kojih struk tura. nastaju uzbudljivi „odnosi simetrije i asimetrije među tonskim grupacijama, i 3) na tipične hladne, krte, oštre, čelične zvučno-koloritne kombinacije, koje imaju jedan određeni individualni beleg kroz sva dela Stravinskog, od „Petruške“ pa sve do serijalno uobličenih „Lamentacija Jeremijinih“.

Kako se može dalje, levo i desno od markantno individualnog jezika muzike Stravinskog korak nuti, ako auditivno nisu uočene intervalske, ritmičke i zvučne o»

re iy

-N

PIKASO: STRAVINSKI

torijumskom operom Stravinskog. Čista i prozračna lirika mitske legende o Persefoni, Kćeri Demetrinoj, u rafinirano psihološkoj motivizaciji Židovog viso ko poetičnog teksta, transponovana je — vizijom i rukom &tra vinskog — u vezivna tkiva tom skih kombinacija i grupacija čija je ekspresivnost (opet upr-

ako bi ekipa srednjih snaga iz sobenosti njegove muzike! I Kko- kos teoretsko-estetskim „formu~

svih naših operskih" ustanova mogla „rešavati glatko i tečno probleme u muzičko•scenSkim partiturama Igora Stravinskog, ili glumački, rediteljski i #Cenografski ostvariti opersku bredstavu kakva je „Bšlada o Bebi Do“ u izvođenju' trupe iz malog građa Santa Fe. .

No pogledajmo, radije, za' koji

trenutak, u čemu je muzička problematika „Kralja Bdipa“ i „Perfesone“ Igora Stravihskog,

ili bolje, u čemu je značaj te problematike za Yasprostranjivanje i odomaćivanje savremene muzičko-scenske kulture u jednoj, bilo kojoj sredini.

Oba dela pripadaju helenskoj zoni kompozitorove „duhovne. klime, onom postojanom gravitacionom centru njegovog osnovnog, objektivističkog mnastrojenja, i umetničkog stava koji Je, kao nekad kod Getea, i u umetničkom fonusu Igora Stravinskog vazda bio i ostao čas. javna čas skrivena Žiža stvaralačkih. strem ljenja i ideala. Ja ću čak reći da je i sama ruska faza u stvaralaštvu Stravinskog, sa- „Prazno= vanjem proleća“ kao zenitom i klimaksom njegove ·ftakozvane revolucionarmosti i jezičkog novatorstva u muzici, bila u stvaYi samo stilistička metamorfoza jednog duha koji je uvek. stremio apolinijsko-dionizijskoj ambivalentfosti, mitskoj simbolici i antiromantičnoj bezličnosti. I nje gove barokne, konsekutivno renesasne muzičko-stilističke. faze i oaze bile su u stvari varijeteti savremeničkog dozivanja i evociranja diskurzivnog duha aristo felovske metafizike, totalno ftran sponovane u Ssamosvojini svet zakonitosti, međutonskih odnosa. Kompozicije Stravinskog: — Faun i pastirka (1905/6), Pastorala (1908), Kralj Edip (1927), Apolon-vođa muza (1928), Persefona (1934), orkestarski t#triptih Oda (Eulogija, Ekloga i Epitaf, 1943), Orfej (balet, 1947) i Agon (balet, 1954/57) — nisu samo po svojim nazivima veze današnjeg

čoveka sa harmonijom i demoni jom stare Helade, nego su, upr

o e aa eee -—-

SCENA. IZ, OPERE „BELI DO“

liko god da je sam on u („Mu zičkoj poetici“ć, u „Hronici mog šivota“ u „„Razgovorima“ sa Robertom Kraftom) ubormo Dponavljao da muzika po samoj svojoj prirodi ne izražava ništa, zar nisu upravo: tri „pomehute muyzžičko-jezičke osobenosti mu zike Stravinskog onaj specifični tonski medijum i materijal kroz koji dolazi do punog izraza duh savremenog čoveka, duh današnjeg (gordog, ponošitog, trezvenog, dubokog, mudrog) gledanja na svet, na prošlost, na istoriju, mitologiju, kozmos, prostor i vre me! ·

Za Sofoklovu tragediju o kralju Edipu (u preradi Žana Koktoa) Stravinski je, od prvih zamisli, tražio jezik uzvišene udaljenosti, izvan svakidašnjice, latinski, a legendu je odabrao, pretpostavljajući da je poznata svakome od onih kojima će svoj krti, stravično neutralni, sudbinski ledeni muzički slog nameniti. Stari 'Grći su glumili pod tipiziranim: a ne '·individualiziranirn maskama (sa otvorom za usta), da bi izgledali veći stajali su na visokim koturnosima, a maske su se produžavale u čitave plastove kose, Šta su režija, kostimogra= fija, inscenacija i tvorac maski u operi Santa Fe iz ovih zahteva i podataka izvukli? — Dali su pravu meru. starogrčke tragedije, a trajhu·istinu o ljudskoj kobi, prokletstvu, nemoći volje i delatnosti pred nadmoćnošću dijalektike spoljnjeg sveta nad pojedincem transponovala je muzi-

ka Stravinskog-u napone”vi opu“

štanja intervalskih, metričkih i

koloritno-zvučnih struktura ho-

merovsko-epskog potencijala. Me talna sonornost izrazito dramskog "umesto lirskog ftenora, razume'se, bolje bi pristajala tragičnoj herojici lika koji pada sa visina* prestola do ubogih nizina slepačkog po}tucanja, ho 'striktna verodostojnost tonske. teksture svih solista i hora, združena sa nezaboravnom ekspresivnošću maski Tirezijasa i Glasmika, načihili su „Kralja Edipa“ 'ove 'a– meričke trupe autehtičnom ora~

lama velikog muzičara) upravo legendarna, pod uslovom da mi slušaoci nismo na nivou savremenog frajerskog sluha i duha. Principi silabičke versifikacije (određivahje ritma prema akcen= tuaciji slogova reči), primenjeni na 'melodijsko-ritmičke „vokalne pokrete horskog stava na francuskom jeziku, poslušno su se prilagodili istaknutim trima konstantama lične muzičke gramatike. Stravinskog. Tako i tim putem, podvrgnuta toj osobenhoj metodi tonskog građehja, zvučna freska „Persefone“ postala je novi rubin u skupocenom mozaiku jezički jedinstvenog opusa OVOg majstora. I tu je, dakle, kao i u „Kralju Edipu“ intervalski odnos, ritmička figura i čudesni tembrizacioni efekt — kompleks izražajnih elemenata jednog mu-– zičkog „govora“ koji je samo Stravinskom svojstven, No koreografsko-plesna komponenta scenske obrade ovog muzički prekrasnog melodramskog delca predstavljala je, u realizaciji Opersko-baletske trupe Santa Fe, opterećenje na štetu muzike, Pokretanjem figura sa platna Sandra Bokbtičelija (motivske baze baleta u „Persefoni“) „samo je potishuta, a ne potpomognuta akcija orkestra, hora, solo=teno= ra (Eumolpusa) i žene sa Andrć Žiđovim biserima u recitatorskim ustima.

I baš sa ovom tezom, da drama, bles ili poezija smeju izbledeti u muzičko-scenskoj sintezi, ako je njihov suštinski napon

“potpuno transponovan: u zvučne

slike muzike, preći ću na pitanje, u čemu je značaj opere „Balada o Bebi Do“ za uticaj njezinog muzičko-scenskog ustrojstva* na umetničku ~ kulturu sredine koja kreaccije ovog tipa i. ranga „potrebuje i asimiluje. „Kralj Edip“, viđeli smo, statičan je, epski, dat samo u dramskim nagoveštajima, i to njegovu mu-– ziku ostavlja slobodnom da dejstvuje svim svojim imanentnim intenzitetima. „Persefona“, prenagizdana „vizuelnim „efektima

scene i pokretima baletskog

e 27,

3 ;a || 2 ||| % a i

OKTOBARSKA PA-

NORAMA PESNIKMKA

| UPOZNAJE „ČITA-

(| OCB SA NABOM

| DANAŠNJOM MLADOM POBZIJOM.

u KO NEE CA

OKTOBARSKA PANORAMA PESNIKA

POPODNEVNO IŠČEKIVANJE

frnenađenje i čekanje i sve je dobro što se dobro svrši I na ovpom toplom, vrememu teško se vari plitka, soakodnevna

filosofija,

Ona razmišljanja iz tovina, između sportskih vesti i sitnica

jezikoslovnih,

Manje mudyYost autora, više pisaće mašine. ' Sve je dobro što traje, jer trajamje je i mada i sam I smisao dama, i boja fvoga džempera, dolaziš, dolaziš Kao što je pre toga bilo: doći ćeš, nećeš doći, hoću — meću, Pa brojati korake, pa prolaznike, pa trolejbuse | Više + manje od, čekanja, od, viđenja, od iznemađemja, Jer ti si wwek igzmenađenje bila i bićeš I spremam da iznenađujem druge majpre sebe iznenadim, ByYojimo se dvoje; pišemo vreme: nedeljom popodne I izračunavamo površinu sunčanih, viđenja po asfaltu Od jednog do drugog pločnika, od jedne do druge linije

kredom

I tako, i opet tako Yedom, a popodme je mamje — podne,

više Do-

'A između viđenja i iznenađenja mestaje razlika.

Ivam, ŠOP

df illan———

KUĆA U RAJU

Zrijte u meni besane noći

Ja neispavami putnik od Krvi Ja veliko leto nad, šumom, meba

Zidam sebi kuću u raju.

Zrijte u meni besane moći

Moja je kuća zrela jabuka jula "U mjoj ćete naći mrtvo moje telo I moju jedinu poruku svetu.

Ostavite me na miru krilati đavoli neba Ostavite me ma miru zaljubljene skitnice Pokloniću, vam, svoju malu sazidamu, kuću Vi meni limunovo veče julskog leta.

zdravko BUJIĆ

—-c=uaiiij /aBliaae—=———

BALADA Podne mas je imemada napustilo

poigralo se i mestalo

putem kojim, nećemo proći

Zar mismo bili slobodni

da kažemo koliko se volimo da ostavimo znak i me prećutimo

nežnu priču o tebi nežnu priču o meni

dve priče: devojka i vojnik. i poneka Yeč između redova

Tvoj put Mao reč koju wismo rekli

u odsudnom času ljubavi moj put kao tica koja pogođena još leti

Tvoj pDut i moj DpDut

hiljadu, mnedoovršemih puteva

A mi smo bili samo jedni jedam, jedini put obećami

nemogućem

i mišta mas mije moglo zameniti

Mića CAJIĆ

RO JE TO KO ME MRTVOGA DOZIVA I ako zamislim, jedam, korak koji će biti ži» u, prostoru punom, pečuraka i mabujale kiše

gde ruža w>ela sniva vidik siv famo su Yuke moje tamo moj sam odiše.

Ti moja zoro izgubljeni času za jedam trem što tako otrovmo gnjura taj sam ispod, drva kamena glavico oblaka i trave i ako iznesem stoji jedam, svet al sitan u idu cTbq.

Hoću i tebe sa imenom da vežem, semko wu izmaglici

kad češlja vetar taj sam u istom, dnu, šumim

nad, sWetom, otrobam, i Žut ı mesamici

čiji je to blas u, prostoru krvi moja Bogom te Lumim,

Jer mije niko mi čuo šapat kad reči zuje od trzaja koraka i

2>00na, Od, su?že Što biba

i ja sam stao u osluškivanmju al mišta se me čuje ko je to ko me imenom naziva?

Ko me to imenom, nazipa

tačku u jedmom Krugu

savijeno slovo kad pokojnik korake sniva i+ sve bi htelo svoje đa kaže utopljeno u muku ho je to ko me mrtvoga doziva?...

Laza RADOVANOVIĆ

ansambla, razbacuje u vetar debišijevske zvučne finese · jedne tonske fakture koja zaista nije debisijevska a sadrži sve bilne konstante koje čine jedinstvenim priviđno. raznorodna i Stilski raz ličita đela Stravinskog. Muzika Daglasa Mora u operi o „Bebi Do“ stereotipno je romantična, izatkana iz davno uhođanih i pre vaziđenih operskih obrazaca, no ona ne smeta a mestimično čak i potpomaže izvanredne kvalitete libreta, izvrsnu glumu. čitavog Hhsambla trupe iz Santa Pe, preciznu i utančanu orkestarsku i vokalnu (solističku i grupnu) realizaciju pratiture. Dve decenije života, nadš, muka, žalosti,

uvređa, ponosa i prkosa jednog

palanačkog bračnog trougla listaju se i traće na fonu istorijskog razvoja američke privrede, finansijskih poslova i politike pri kraju prošlog veka. No ova poetizacija akumulacije kapitala ver na je i potresna slika. ljudske pat nje, istovetne u suštini svojoj na svim stPanama sveta, u stotina=–

ma konkretnih vidova njene Uu-

slovljenosti. Zašto američka g-đa 'Travijata ne bi imala vazda Dpotresno značenje ljudske žrtve,

kada je odlično pevana i još bolje igrana na sceni opere Santa Fe?! Epizodne role i grupe lica u istoj su kvalitativnoj ravni sa protagonistima radnje, čijeg autora (Džon Latuš) nećete naći ni u jednom glomaznom tomu „Ko je ko u Americi“, no koji je napojen duhovnom klimom jednog Judžina O'Nila, Torntona Vajldera, Tenesi Vilijamsa i Artura Milera. Poslednja” slika opere, posestrima scene košmar=– skih vizija nesrećnog Vili Lomana iz „Smrti trgovačkog putnika“, svedočanstvo je jedne estetske i moralne atmosfere u kojoj se misli, oseća, stremi, u kojoj živi ljudska savest. Opera može živeti samo kada je na visini najbolje dramaturgije.i književne proze svog vremena, uveren sam, a „Balađa o Bebi Do“ to jeste, i u fome je njen prolaz-

ni ali iskren i uzbudliivi prekookeanski pozdrav i dom2šaj,

KNJIŽEVNE NOVINE

ca a ua a ei

a a = ——_

„E S

E 0 —

O

a a a

aa a o