Књижевне новине

BMRT JOZE LAURENČIČA

20. X 1961. umro Je posle srčane kapi istaknuti pozorišni umetnik, prvak Jugoslovenskog dramskog po* zorišta, Jozo Laurcnčić.

Laurenčić je rođen 155. u Splitu gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. 1922. upisao se u splitsku glumačku školu. Otađ datiraju njegove prve manje uloge. U Zagrebu je završio glumačku žkolu i filozofski fakultet, a 1525. angažovan je u zagre• Đačko pozorište da bi ubrzo postao ljubimac publike. 1943. odlazi u partizane gde režira i igra u partizanBkom pozovištu. 1947. dolazi u Beo» grad kao jeđan od osnivača Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Đuga je lista Lanrenčićevih uspeha, ali će se poređ Merkucija u „Romeu i Juliji“, Moske u „Volponeu“, njegov Pomet pamtiti kao jedinstveno glumačko remck delo za koje je đobio prvu nagradu vlađe FNRJ 1949, Lauvrenčić se istakao i kao filmski glumac, tako đa je nagrađen „Zlatnom arenom“ za ulogu u filmu „Veliki i mali“.

Sem umetničkog rađa koji mu obezbeđuje istaknuto mesto wu istoriji našeg pozorišta, Laurenčić je zaslužan i kao organizacioni radnik, se kretar Udruženja dGramskih umetnika Hrvatske i predsednik Uđruženja dramskih umetnika Jugoslavije, koji se energično zalagao za ugleđ glumačkog poziva, a naročito kao peđagog iz čijih klasa je izašao me mali broj odličnih pozorišnih umetnika.

* * *

TUBILEJ POZORIŠTA „BOŠKO BUHA“

Profesionalni teatar za đecu „Boško Buha“ oformljen je pre 10 godina. Okupio je umeinike koji su prihvatili misao da je „najbolje tek. đobro za đecu“, koji su želeći da Mne iznevere čistu i još naivnu publika stavili sve komponentie svoje umetnosti u službu jednog određenog sa> držaja koji ima za cilj đa kroz jizazvane impresije pouči, oplemeni. Pozorište je nastojalo da u domaćoj i stranoj dečjoj literaturi potraži ona dramsha đela koja bi ređiteljima i glumcima omogućila da sagrađe pred stave Koje bi bile megacija slađunjavih i sentimentalnih „dečjih priređbi. TT“ tolku dđesetogođišnjeg rađa DOzZOrište je pred 136.388 gledalaca izvelo ukupno 255 pređstava, od Kojih su poneke igrane više od 150 puta, BOstovnalo širom zemlje, učestvovalo ma #iačajnim jugoslovenskim pozorišnim manifestacijama i festivalima, 1 u inostranstvu, a pojedinci iz ansambla stekli su jugoslovenska priznamja.

* * *

PRISTLI NAPISAO DIKENSOVU BIOGRATLTIJU

Savremeni engleski Yomamopisac i dramski pisac Dž. B. Pristli, stvara» lac koji ima mnogo zajedničkog 58 Đikensom, napisao je neđavno novu biografsku stuđiju o najvećem romanopiscu viktorijanskog perioda. Pristli posmatra Dikensovu ličnost u sklopu vremena u kome je Dikems šMiveo. Dikensov život ispričan je 543 rozumevanjem i simpatijom: od sircmašnog đeftinjstva, rađa u fabrici ma sti za obuću, đo uspona koji je postigao kao pariamentarni reporter i sla ve jeđnog od najvećih svetskih pisaca. 132 brižljivo izabrane fotografije pomažu da se stvori jeđan sjajan por

KNJIŽEVNE NOVINE

LIST ZA KNJIŽEVNOST, UMETNOST ! DRUŠTVENA PITANJA

Redđakcioni odbor: Miloš IL Bandić, dr Milan Damnjanović, Zoran Gluš' Čević, Slavko Janevsk!. Ve» limir Lukić. Slavko Miha> lić. Vladimir Petrić.. Izet Sarajlič. Vladimir Stamen-> · ković, Pavle „Stefanović,

Dragoslav Stojanović-Sip

Direktor 1 odgovorni urednik: TANASIJE MLADENOVIĆ Urednik: PREDRAG PAILAVESTRA

Sekretar ređakcije: BOGDAN A. POPOVIC

List Izđaje Novinsko-izda= vačko preduzeće »•Književne novine•. Beograd. Fran=ćuska 7. Redakcija: Fran=· euska 7. tel 2i-000. 'tekući račun: 101-20-1-208 List izlaZi svakog ·drugoB petka Pojedini broj Dim, 30 Godišnja pretplata Din. 600, polugođišnja Din 300, za inostranstvo dvostruko. Tehničko-umetnička oprema: DRAGOMIR DIMITRIJEVIĆ Stampa •GILASa, Beograd, Vlajkovićeva 8.

tret 1 oživi Jedna Istinski urbuđijivs ličnost, * * *

OMRO MIHAJL SADOVEANU

19. oktobra umro je poznati rumun ski književnik Mihajl Sadoveanu, član Akađemije 1 dobitnik mnogih rumum skih Književnih nagrađa, Sađoveanu je rođen u gradu Paskaniju 1880. gOdine i kao stvaralac bio je pod majizrazitijim Wticajem ruske Klasične književnosti. U pripovetkama „Jom Uursu“ (1904), „Vlastelinski greh“ (1906) i u zbirci priča „Krčma čika Prekua“ (1905) naslikao je verno i istinito sta nje na rumunskom selu i životne te-

MIHAJ3L SADOVEANU

PANORAMA \/D-ih|

gobe mš Koje su siromašni stamovnici Bela malazihH. Istorijski romam „fBokoli“ (19804) prožet je slobođarskim đu Rom, a u „Pričama o ratu“ (90% i drugim delima iz prve decenije ovoga veka glavna preokupacija Sađoveanuovog književnog dela bili su mir i prijateljstvo među narođima, U roma nima pisanim tokom dvađesetih 1 tri đesetih gođina ovoga veka mjegova glavna tema je veličanje rumunske prošlosti („Ulica lepušne Anu” 1921, „Plovila vođenica niz Seret" 1923, „Zemlja za maglom“ — 1926). Po slo oslobođenja, u novim društvenim uslovima, om najviše pažnje obraća, kao stvaralac, životu truđbenika i iz građnji nove Rumunije. Iz toga Vvremena su dela „Mala Peuna“ (1948), njegovo najpoznatije delo „Mitra Kokor“ (1949), „Ostrvo cveća“ (1950) i istorijski romam „Nikoare Podkova“ (4952). 1954. objavio je knjigu Kvritiče kih reportaža o prošlo} i savremenoj rumunskoj književnosti.

* * * NOVA KRITIČKA STUDIJA O BAJRONU

Bajrom je za Engleze uvek bio 7#&nimljiviji kao ličnost nego kao pesnik. Njegova poezija je tek neđavno počela đa ozbiljnije privlači pažnju engleskih Kritičara. Pustolovni život i kompleksna ličnost ovog engleskog romantičara skoro su uvek skretali pažnju sa njegovih pesničkih đela i većina knjiga koje su o njemu napisane isključivo ili poglavito su biografskog karaktera, Endrju MRađerford, pisac neve stuđije o Bajronu, pristupa mu kao pesniku i sključuje sav biografski materjjal koji nije tesno povezan 5a Bajronovim pesničkim. delom,

CRTANI FILM U BEOGRADU

WU Beograđu je počeo rađ wtudlja crtanog filma, u okviru filmskog pre đuzeća „Slavija“, gde grupa posnatih karikaturista mlađe generacije pri• prema bprvu garnituru kratkih crtanih filmova. To su filmovi „Pravdđu freba zadovoljiti“ Sretena Petrovića, „Najveće blago na svetu” Slobođana Milća, „Wing“ Zorana Jovanovića, „BaNtovan“ Pređraga Koraksića i „Carob na lampa“ Nikole Ruđića. Svaki autor je uleđno pisac scenarija, glavni crtač i režiser svoga filma, Tako još mne može biti reči o nekom „zajeđnič

kom jeziku” ili kol (kao, ma primer, u Zagrebu) svi ovi filmovi xamižšljeni su 5Aa puno đinamike i geBova, Ssvojstvemih tom žamru,

* * *

ROMAN NADE ČURCIJE-PRODANOVIC OBJAVLJEN U ENGLESKOJ

Nađa Čurćija-Prođanović, naš pozna ti prevođilac sa engleskog jezika, objavila Je krajem oktobra svoj prvi roman. Zanimljivo je da je ona svoje đelo napisala na engleskom jeziku i đa je ono izišlo u Engleskoj. Posle velikog uspeha srpskih narođnih priča koje su objavljene u Engleskoj u njenom prevođu (pre izvesnog Vremena štampane je i drugo izdanje) engleski izdavač se zainteresovao za njene originalne rađove. Radnja njenog roman „MBalerina“ događa se u naše vreme u beograđskim baletskim krugovima. Ovo đelo je pisano bez ve» likih literamih pretenzija 1 ustvari je roman za omlađinu. Knjiga je odlično opremljena i ilustrovana izvanred nim crtežima Duška Ristića. „Balerinu“ je objavila ugleđna izđavačka ku ća „Oxforđ Wwniversity Press“,

OLIVERA GALOVIĆ: ŠUMA

NADIN GORDIMER. DOBITNIK ENGLESKE GODISNJE KNJIŽEVNE MAGRADE

Nađin Gorđimer primila je treću englesku Godišnju književnu nagrađu u iznosu ođ 1.000 funti sterlinga za zbirku Kkratkih priča „Trag Dpetka“, Žiri u sastavu ser Heroldđ Nikol son, Klizabeta Bouln i Viljem Plamer izjavio je da njena knjiga pređ-

DA LI KOMERCIJALNI SAJAM?

92. novembra naveče otvorila su se šes. put vrata velike hale beogradskog Sajmišta i kroz njih su pohrlili prvi zna: željnici — ljubitelji knjige. Devetnaest zemalja učesnica, sedamdeset četiri domaća i šezdeset jedan strani izlagač, sedamnaest hiliađa naslova domaće i dvadeset tri hiljade naslova strane kniige, nekolike bosebne izložbe, Velika rasprodaja Kkniiga (sa svojim već popularnim i omiljenim imenom „vašar“) nagoveštava– ju da će pod svođom saiamske hale ljubopitljivi knijški sla dokusci doživeti prijatna iznenađenja i dočekati „mnogi trenutak radosli nalazeći se okruženi mnogobrojnim ekspo natima, tematski raznovrsnim i tehnički različito, opremljenim. Taj i takav sajam do sada je bio, u prvom redu, smotra izdavačke delatnosti „zemalja učesnica, izložba postignuća i uspeha raznovrsnih izdavačkih politika širom sveta, mesto gde mogu da se sagledaju Yezultati borbe za pridobijanje čitalaca, da se vidi Vagve se Kniige gde izdaju, koje.se najviše traže, za koje se naš čita lac ili gledalac na izložbi naj=više. interesuje. Bio, je, dalje, posmatran Kroz „vašarsku“ gužvu i redove prilikom rasprodaja, najbolia prilika da se do. dobre knjige dođe po Dpristupačnoj ceni, da se vidi u kojoj su meri potreba za knji gom i nemogućnost da se do nje dođe u normalnim, nesBa> jamskim .i nevašarskim uslovima, u jednakoj meri stvarni.

Dosadašn*. saiam bio ie više izložba nego radni sastanak, više smotra . postignuća nego komercijalna manifestacija. Oseća se pofrebn, modtim,. da se kulturni i komercijalni mo menat sjedine. da saiam i dalje ostane sve ono što je bio, ali isto tako: da postane me> đunarodna izdavačka poslovna berza. mesto gde će se skla pati poslovi, podržavati razmena iskustava, donositi odlu ke o izdavanju knjiga na bazi reciprociteta. Sajam bi u tom slučaju postao daleko značajniji i interesovanje stranih izdavača bi mnogo poraslo, mada se, u odnosu na prošlu godinu, o izvesnom porastu Već može govoriti. Nm fni bi mačin Sajam postao stecište knji žarsko-izdavačkog poslovanja i, možda, jedan od važnih puteva za, plasman naše. knjige na strana kniižarska tržišta, među strane čitaoce.

.Povodom Sajma potrebno je reći neku reč,i o uvoznicima strane knjige, o izvesnoj nepla niranosfi, nebrižljivosti s Koiom se poslovi oko uvoza knji

ge obavljaju. Kao i proteklih godina, i za sledeću godinu preduzećima za uvoz knjige odobrena su izvesna devizna sredstva. Sajam bi trebalo da bude pravo mesto na kome će naši uvoznici steći najbolju sli ku šta treba da se uvozi, u kojem broju, jer će zainteresovanost publike biti odlićno merilo za donošenje odluka o izboru.

Bez obzira što je izbor naših uvoznika uglavnom bio do bar, primećene su izvesne nelogičnosti koje ne bi trebalo da se ponavljaju. Viđali smo, ma primer, u našim knjižarskim izlozima dela Jejtsa, Čosera i Drajdena u"francuskom

prevodu, a do njih nismo mogli doći na jeziku na kome su napisana. Pitamo se: zašto iz Francuske uvoziti dela engleskih pesnika u francuskom prevodu, zašto umesto knjiga Čosera, Drajdena ili Jejtsa ne nabaviti zbirke Bodlera, Remboa ili Malarmea? Mada takvi slučajevi nisu česti, mada su oni više izuzetna nego redovna pojava, ipak je treba istaći, jer je očigledno da su takvi slučajevi posledica nečije nebrižljivosti ili neobaveštenosti. Uvoz knjige

skoro je u istoj meri odgovoran posao kao njihovo izdavanje i zato u tom poslu ne bi trebalo ostavljati odrešene

ruke onima koji ne znaju ili ne vode računa šta treba nabavljati, a šta ne. Najdragocenije od svega je što će i ovogodišnji Sajam i Vašar knjiga pokazati kolika je u stvari glad za knjigom kod nas i kako se o potrebama i platežnim mogućnostima čitalaca vođi malo računa. Kod nas se knjige, na žalost, kupuju skoro isključivo od vašara do vašara, od rasprodaje do rasprodaje, A o tome kao da niko, pa ni oni najpozvaniji, ne vođe računa.

Dušan PUVAČIĆ

STRANA IMENA, OPET I BEZ KRAJA

Pravilno pisanje stranih imena bilo je, za nas, oduvek problem. Taj problem proizilazio je iz našeg fonetskog pravopisa, i naše želje da stra na imena što vernije i tačnije fonetski transkribujemo. U svajajući foneiski pravopis mi smo u našem pismu, sasvim prirodno, ostavili samo one grafičke znake za koje imamo glasove u srpsko-hrvatskom „jeziku. Za ostale glasove, koje moramo da pišemo, iako ih u kolokvijalnom govoru nikada ne upotreblja=vamo, mi nemamo odgovara= juće grafičke znake. Zato moramo da se pomirimo da nikađa nećemo moći niti da pravilno fonetski transkribujemo niti da sasvim pravilno izgovorimo imena kao Wilde, Wordswort, KpbimoB, kao što nijedan stranac nikađa neće moći da pravilno izgovori, naprimer, naša prezimena Kac· lercović ili Carcaračević.. Naj-

· više što se može učiniti jeste ·da se njihova transkripcija što je. mogućno više približi fonetskom izgovoru.

Tzopačavanja te vrste su nužna « mi tu nismo nikakakav jzuzetak. Mađari Žila Verna nazivaju Veme Đulom. To izgleda pomalo smešno, ali kađa svi Evropljani (što je, U OSnoVi, isto), Rabindru Naf Takura zovu Rabindranat Tagor, Tagore ili Tagora i spore se oko toga koja je od ovih triju nepravilnih varijanata pravilna, on da nam to izgleda sasvim prirodno Uostalom, bilo bi vrlo preciozno kada bismo Dikensa · zvali Dikinzom, a Morgenta-

ua Morgentjuom Navika, zna-

či, postaje vremenom pravilo,

a pravilan izgovor počinje dn

liči na precioznost.

Međutim, postoje greške u transkribovaniu imena koje se mogu izbeći i gde su u pitanju ili naš nemar ili naše neznanje. Zaista nema nikakvog smisla da se ime meksikanskog pesnika Reyesa trans kribuje kao Rejs, Kada omo glasi Rejes, da se Svevo Uuporno naziva Svevom jako · njegovo ime glasi Zvevo, ili da se Steinback uporno i prilično dosledno naziva Štajnbekom iako je on Steinbek. No, to su stvari o kojima se toliko puta govorilo i, kako to iskustvo pokazuje, uzalud govorilo. Ja bih hteo da se zadržim na dvema nedoslednostima koje mnogi osećaju, a o kojima se malo govorilo. Reč je o promeni vlastitih imena stranog porekla koje se završavaju na „o“ i o promeni imena i prezimena stranih lica.

Mi svi prihvatamo da čitamo knjige Igoa i Supoa, ali u pozorištu gledamo drame Joneska, slušamo pređavanje o paktu u Lokarmu, prisustvujemo dočeku predsednika Su-

VINJETE U OVOM BROJU IZRADIO BRANKO MILJUŠ

karna i tako dalje. Ovo bi bez mnogo napora moglo i mo ralo da se ujednači, bilo da gledamo Iga ili da čitamo Joneskoa. Čini nam se, ipak, da bi bilo ispravnije dočekivati Sukarnoa, nego čitati Supa. Postoji u našem jeziku tendđencija da se menjaju i imena i prezimena stranih lica. Smatra se da ne treba naDpisati ili reći smrt Đovani Batista Anđoletija ili proslava Luiđi Pirandela, već smrt Đovanija Batiste Anđoletiija i proslava Luiđija „Piranđela (zbog čega ne Pirandeloa). Tu tendenciju podržavaju mnogi gramatičari, i ona je došla do izraza i u našem novom Ppravopisu. Međutim, nama se čini, da ta tenđencija ide u red onih pokreta u jeziku kao što je i meniasnje glagola „trebati“, ili oblika „ovaj put“. po pnađdežima, i koje bi pre trebalo suzbijati nego podržavati. Kada se to čini ne smeju se imati samo u vidu gramntička pravila, kojima bi se ova tenđencija, eventualno, . mogla pravdati, nego i ono što bismo nazvali pravilom đobroga stila. Nijedan čovek koji ima razvijeno osećanje za stil neće prihvatiti da piše. na primer, Kina Maoa Cea Tun=ga ili govor Hoa Šia Mina, nego će reći Kina Mao Ce ' Tunga i govor Ho Ši Mina. Stanislav Vinaver rado je pričao anegđotu o narodnom . guslaru Petru Perunoviću koji je nemački govorio ijekavski jer je bio duboko uveren u to da takav nemački zvuči lepše i poetičnije. Nisu li „Susreti sa Đovanijem Vergom“ i „Raz . govori sa Vinstonom Čerčilom isto tako jedan vid Perunovićeve nemačke ijekavštine. a Predrag PROTIČ

stavlja „najistaknutiji đoprinos emgle skoj književnosti“ tokom poslednjih 24 meseca. Nađin Gorđimer je, inače Iz južne Afrike. Ova nagrađa đođeljuje se piscima Britanske zajednice narođa, uključujući i Englesku, Prošle gođine nagrađen je bio Lori Lim, a pretprošle australijski pisac Petrik Uajt. Ističe se đa je jezik kojim piše Nađin Gorđimer jednostavan i muzikalan, atmosfera Moja prožimz njenu Knjigu nezaboravna a realnost ličnosti upečatljiva.

* * *

PORAST INTERESOVANJA ZA” DŽEPNA IZDANJA U AMERICI

Pre deset gođina u Americi se ve» rovalo đa u jevtinim izđanjima izlaze samo Knjige koje govore o sađizmu, seksu i kriminalu. Sađa se, međutim jevtina, džepna izđanja, mekih korica, sve više koriste u obrazovanju i njihovi tiraži dostižu fantastične raz mere. Tokom 1960. godine u Americi je dnevno prođavan jeđan ·„pmiliom knjiga tc vrste. Broj naslova porastao je od 6.500, koliko je iznosio pre 18 meseci, na 13.500, koliko iznosi đanas. Prođaja je porasla u odiosu ba 1959. gođinu za 30%, Zabećleženo je Ga sc sve više izđaju Kvalitetna dela 1z svih oblasti liudske delatnosti. Veliki broj naslova, raznovrsnost, Kkvalitet i niska cena ovih Knjiga gslavmo su oružje u borbi protiv neukosti.

Mao... MC

NOVA KNJIGA NORMANA MAJLERA

Norman Maijjler, pisac bestselera „Go li i mrtvi“ i jioš dva daleko manje uspela romana, objavio je pre izveBnog vremena četvrim Knjigu „Oglas za mene“. Ova knjiga je zbornik pri• ča, članaka i autobiografskih fragme. nata, ali najznačajniji je njen autobjografski deo. Rad se Majler javio na američkoj Kkunjiiževnoj pozornici đočc» kan Je kao pisac koji mnogo obećava. Posle druge i treće knjige bilo d6 jasno đa on nije učinio ono što se ođ njega očekivalo. Strah da fo nikađ neće učiniti provlači se kroz sve stra nice njegovog četvrtog dela.

Kao pisac Majler je najzanimljiviji zbog svoje sklonosti da baca svetlost na mračnu, haotičnu stranu američkog „intelektualnog“ života. Da je na pisao pravu biografiju u lNojoj bi se suprotstavio bez samosažaljenja 1 sentimentalnosti mračnim činjemicama svojih životnih iskustava, napisao bi možđa vređnu i valjanu Knjigu.

er: NO rana a TISPRAVKA U proslom broju „Mnjiževnih no» vina“, u članku „Slavistika i naša stvarnosti” dr BratLka KRreita, promaklo je više korektorskih grešaka koje ovim ispravljamo, uz izvinjenje či taocima i autoru članka.

Pri. kraju prvog stupca, rečenica koja počinje rečju Hegemonijski treba da glasi: „Begemonijski, protivnarođdni režimi stare Jugoslavi• je nisu priznavali Hrvatima, Slovćncima i Makeđoncima nacionalnu raVnopravnost“. U trećem stupcu, rečenica koja počinje rečju Slavista treba da glasi: „Slavista, koji je iz“ rastao iz naše revolucije, i iz naše stvarnosti koja gradi socijalizam, ne istražuje i ne tumači...“ itd. U ćectvrtom stupcu, rečenica koja počinje rečju wđava treba da počne rečju Preuska. U petom stupcu u početku treba da stoji ,. „biti samo serbista, kroatista, slovenista' ili ma* keđonista, Već jugo-slavist, ne može se oblikovati drukčije meBo putem ftemeljnog lingvističkog, literarno-istorijskog i estetičkog prouča vanja...“ itđ. U nastavku, na 8. stranici lista, u trećem stupcu, podvuče» ma rečenica (štampana masnim, slo gom) treba da glasi: ...al1i ognjenu supstanci...