Књижевне новине

tema dana

Na granici egzibicionizma Možda će ovaj utisak o današnjem, tremutku maše majmlađe »boezije učiniti mepravdu, nekim, manje ili više izrazitim, noetskim, glasovima. Treba biti mačisto, međutim, da svaki pokušaj wopštavamja, svako svođenje pod isto staklemo zoomo Yadi vredmovanja i đ#“raženja sličnog w Yazličitom, ili različitog u sličmom, mosi u sebi opasnost od. pojedmostavljiuvamja i izopačavomja. Tokom toga postupka wužmo je i ome malobrojne vertikale, još neđovoljno duboko wu sebe ukoremjeme i me sasvim svojim, cvetom #& okićeme, vratiti u sumormu horizontalmu Yavam prosečmosti.

Čitalac, svakodmevno za sipam, pesničkim, „smegovima koji veju sa stramica listova i časopisa, zaslepljem već mjihovim, bledilom, mestrpljivo se žđpita kad će ih kakav topli pljusak movih magoveštaja otopiti i sprati u mrtbo more zaborava. Svi koji rade po Tedakcijuma knmjiževnih, listova i časopisa, znaju kako izgledaju ti svakodmevmi poetski smetovi koji majčešće završavaju wu košu, kolika je monotonija svih onih, glasova koji se pojavljuju i gube u horu maše savyene poezije. Sve to podseća no jedam bezizrazam „mmuzički motiv, koji se na meki čudam mačin svima zadržao u uh i kome se mogu prilagoditi tekstovi svakojakog emocionalmog smisla i intelektualnog komteksta.

Suprotstavljanjem onoga šta ova poezija ima omnome šta mema, dobija se sumorna slika o mjenoj vyedmosti. Pesnici koji je višu imaju, pre svega, želju da pevaju, ali se ne Đyože' sa sigurnošću tvurditi da je ta mjihova želja istovrememo i potreba. Imaju mnogo upornosti pokušavajući da postanu pesnici, jer me osećaju da to jesu. Njihova pismemost je visoka, ali im je jezik | bezizražajan i kod svih, isti u, svojoj metaforičmoj rasplimutosti. Omi kao da meprestano DTYCsipaju sebe u poeziju bež intelektualne dubine i emociomalme | sugestiomosti. Njihova želja da izraze Ono što osećaju još i može đa se shvati, ali oni mema-– ju izrazite i originalne individualmosti da bi omo što govore bilo i mekom dragom, zamimljivo. Njima nrieđostaje jedma šira i dublja kmjiževna i posnička Kultura. Kad hoće da buđu pesnici - intelektualci, kreću se ma staklenim nogama svoje velike meobaveštenosti, a kad ispovedaju sebe stiče se attısaı đa su to Đseudoispovesti. S· obzirom, da memaju ličnosti, oni se Uvrte u krugu tražeći okrilje koje # najbolje odgovara. U njihovim, pesmama se, istima. može maći poneki bolji stih, ali oni Tetko kad, uspevaju da ga sliju u iniegralmu, celimvu pesme. Oni bacaju toglede unazad. tražeći potporu i putokaz od svojih starijih savremenika, valjda i sami svesmi da me znaju šta žele da kažu + kako da izraze ono što bi eventualno hteli da saopšte. Oni kao da misu svesni da je mjihova emocionolnost hladna i wveštačka, da mjihovo samozadovoljstvo mije mišta drugo do obično DožeTstvo, da njihovom jeziku preti opasnmost od ' veyrbalizma. Očigledno je đa oni me vide da mjihova poezija stoji ma opasmoJ granici vulgaYmog egzibicionizmoa. Ali, ko za, možda je opšta slika svih pesničkih proseka uvek ovakva, Poezija mije sve ono što se Diše i što se. objavljuje, nego ono što traje i ostaje. Nesumnjivo je da će i kod mas, kad se prazne ambicije slegnu, na mračno dmo pravednog zaborava, ma bistroj površini književne istorije ostati tri il četiri prava, autemtižern nopftsbrn

eta. 7 :% Dušan PUVAČIĆ

naduvbemog

Nastavak: sa 2, strane.

je nikako ni ulazio u svet lepe književnosti. Ne treba zaboraviti još nešto: ova ogledna sveska, pored toga što služi kao informativni pokazatelj budućeg leksikomna, ima i propagamdmi ikarakter. On je, međutim, izneveren, Umesto da su od savremenih pisaca uneseni u ovu svesku najpozvaniji, čime bi sama publikacija dobila u vrednosti, u nju su po liniji manjega otpora uvrštene biografije sasvim sitnih i, u tremuimoj konstelaciji, manje važnih „publicista i skromnih književnih radnika, pripadnika između ostalog i pokrajinskih književnosti (Jon Balan, Jan Čajak, Ramiz Kelmendi, Vlado Kostelnik i dr.) Zanimljivo je, osim toga, da postoji primetna nesrazmera u dužini pojedinih biografija u odnosu na značaj tih pisaca. Kako se, naime, moglo dozvoliti da biografija Stevana Raičkovića bude prostorno manja od biografije, na primer, Jona Balana, zaslužnog ali i skromnog književnog poslenika u ređovima savremenih pisaca rumunske nacionalne manjine, ili da gotovo isti prostor dobiju Laza K. Lazarević i franjevac Ivan Jukić, kada je doprinos ovih drugih u našoj književnosti, u svakom slučaju, evidentno manji i od niže umetničke vrednosti.

Nedovoljna obaveštenost i nekritična akribija nekih saradnika ovoga leksikona, suđeći bar po njenoj oglednoj svesci, opominju, s druge strane, na rezervisanost i zahtevaju, pre nego što čitavo delo definitivno uđe u štampu, naknadno preispitivanje već obrađenih pisaca od strane eminentnih stručnjaka. I to što pre, dok još ima vremena, da ne bi kasnije olako shvaćene obave-~

ze pojedinaca izlazile iz okvira ogrom- ·

nog znanja i solidno uloženog napora ostalih, svakako wećine njih, koji znaju da respektuju ovaj zamoran i nadasve skup posao. Karakterističan primer površno shvaćene dužnosti predstavlja napis dr Vojislava Ilića-Ilijaševića, docenta za makedonski jezik i književnost na katedri za južnoslovenske jezike na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, o Jovanu Avakumoviću, svakako najizrazitijem „građanskom“ pesniku iz XVIII veka. Iz njegovog života autor je saopštio uglavnom podatke koje je, na osnovu arhivskih dokumenata velikokikindskog dištrikta, objavio Vasa Stajić: — prvi put 1937. godine u svome članku o našem pesniku, zatim i u svojoj knjizi o Dištriktu iz 1950.

SAVREMEN LITERATURA

i naše književno nasleđe

godine. Da je autoru ove biografije bila poznata ostala literatura, bar podaci koje su saopštili Risto Kovijanić, Dimitrije Ruvarac, Gavrilo Vitković, Dimitrije Kirilović, dobrim delom i Vasa Stajić u nekolikim drugim svojim člancima, on bi svakako naznačio, što nije učinio, nekoliko bitnih pojedinosti iz Avakumovićevog života dok novembra 1789. gođine on nije stekao zvanje „dištriktualnog birova i komitata torontalskago asesora“. Tako bi zabeležio približnu godinu njegovog rođenja (1747 ili 1748), da se tri godine sa priličnim uspehom školovao u Bratislavi (1765—1767), da je još za vreme školovanja potpao pod snažan uticaj racionalističke filosofije prosvećenosti; Iliću je takođe, ostao nepoznat podatak da je Avakumoviću 1774. godine bilo po nuđeno nastavničko mesto iz matematike i filosofskih disciplina na „Opštenarodnoj školi“ u Novom Sadu i da je, zajedno sa ostalom svojom braćom, 1791. godine dobio titulu plemića od austrijskog cara Leopolđa 1; poslednje godine XVIII veka, i lo je trebalo istaći, Avakumović je, u zajednici sa Jakovom Sečancem i Pavlom Cvetkovićem, učestvovao u izradi „plana blagostojanija“, koji je obuhvatao garancije koje je od vlasti trebalo tražiti za austougarske Srbe i da je, ubrzo zatim, sredinom 1799. godine, po svoj prilici već dovoljno poznat kao pesnik i znalac nekoliko stranih jezika, dobio u dužnost da prevede „na prosti slavenski jezik“ pismo Leopolda I, kojim je car tačku po tačku odgovarao na pomenuti „Dlan blagostojanija“ i da napiše, s tim u vezi, jedan opširni „cirkular“, kojim

bi se stanovništvu Karlovačke milropo-.,

lije izneli rezultati čitave ove akcije. Itd.

Drugi deo ove biografije Ilić posvećuje malom broju sačuvanih Avakumovićevih pesama, ali ni taj prikaz u svemu nije tačan. U jednom. delu literature o ovom pesniku već se ustalilo mišljenje da su nam od njega ostale po znate samo tri pesme, dok se za nekoliko drugih iz anonimnog „građanskog“ pesništva pod pretpostavkom uzima da mogu biti njegove. Dve Avakumovićeve pesme, kao što je poznato, objavio je 1926. godine Vladamir Ćorović, treću je, po jednom prepisu iz Narodne biblioteke, štampao 1930. godine Svetozar Matić. Mnogima je, međutim, izmaklo pažnji, čak i najboljim poznavaocima Avakumovićevog rada, da je jednu njegovu vrlo dobru pesmu, pod naslovom „„Sravnjenije čelovječeskago vjeka s tečenijem nrava“, objavio još 1818. godine Dimitirije P. Tirol u svojoj knjižici „Privjestvovatelnaja knjižica za premilu i preljubeznu serbsku junost“ (štampanoj u Budimu), pored još nekoliko pesama od drugih pesnika. Pored ove, niko nije ukazao na još jednu Avakumovićevu pesmu pod naslovom „Pohvala srpskom junaštvu“. Nju je zabeležio neki nepoznati nam. prepisivač u jednoj rukopisnoj pesmarici s kraja XVIII ili početka XIX ·veka, u kojoj su bile ispisane i tri pesme Mihaila Vitkovića (objavio ih je Svetozar Matić). Kad je 6. aprila 1941. godine nastradala u Beogradu Narodna biblioteka, iz-

gorela je i ova pesmarica, pa su nam ti Avakumovićevi stihovi ostali nepoznati. Interesanino je zapaziti da Svetozar

Slogodišnjiea rodenia ~

„dai +4iyE Xa} aikaj:BR:VK Ori gala Ga 102 a NW + 4 Pot

ma „Magnus Kabre“ izvedena svetskoj književnosti, Je 1956, u điselđorfskom pozo-

Kasola Je naveo Italiju kao primer

. Matić, koji je jedini ovu pesmaricujs

ž rukama, još 1927. godine, kad Jod nje publikovao pomenute” tri Viikovićeve pešme, nije znao ko je bio Avakumović. „Kod nekoliko pesama — piše on — stoji od koga su prepisane: dvojica od njih su nepoznati (jedan. je Avakumović), treći Je Mihailo Vitković“. Ovu Avakumovićevu „Pohvalu“ Svetozar Malić nije štampao ni onda kada je, ubrzo zatim, o pesniku donosio novu arhivsko-literarnu građu.

Posebno poglavlje u izučavanju 7. vakumovićevog pesništva Čine one pesme koje se, uprkos činjenici da su anonimno bile zabeležene, ipak uzimaju da mogu biti i njegove. Pretpostavku Vase Stajića (koju je prihvatio Ilić u svome napisu. o ovom našem pesniku), da bi se zbog izvesnih idejnih sličnosti Avakumoviću mogla pripisati u drugoj knjizi „Pesmarice“ć Vuka Kubradžića iz 1815. godine anonimno” štampana pesma „Ženidba po modi“, oborio je još 1998. godine Andra Gavrilović svojim otkrićem, kojim se nepobitno dokazuje da je tvorac ovih stihova bio zaboravljeni Jovan Berić. Domišljanja Svetozara Matića i Mladena Leskovca, kojim se Avakumoviću s naglašenom uzd?žljivošću pripisuju nekolike druge pesme iz popularne Ostojić-Ćorovićeve zbirke, kao da su, uprkos Ilićevom prećutkivanju, na putu da se prihvate: treba ipak biti obazriv — reč je, naime, samo o

izvesnom, još u malo čemu proverenom

i ispitanom, zapažanju, koje i po liniji verovatnoće, „pre po nekim drugim, stvarnijim obeležjima sličnosti i paralelizma, opominje na mogućnu istovetnost u ispitivanju autorstva ovih inače nepotpisanih pesama.

Ogledna sveska budućeg „Biografsko-bibliografskog leksikona jugoslovenskih pisaca“, kao što vidimo, ukazuje na nekoliko problema koje bi prethodno trebalo neizostavno rešiti đa ne bismo kasnije žalili što smo jedinu šansu, jedinu koja nam swe ukazala za proteklih sto i više godina „razvitka naše nauke o književnosti, olako ispustili iz ruku. Važnost posla i rezultati koji se s nestrpljenjem očekuju, nalažu punu ozbiljnost i savesnost u radu. Stoga bi korisno bilo kad bi se u javnosti pojavili osvrti i na druge biografske priloge iz, ove ogledne sveske, koji zadiru u često malo poznate književne periođe i prikazuju ličnosti iz raznih vremena i vekova, jer i oni iziskuiu punu kompetentnost u znanju i zaključcima.

Borivoje MARINKOVIĆ

AVANGARDISTI U POZORIŠTU NACIJA

„Pozorište nacija“. u Parizu ove je godine „avangardnim dramama dalo daleko značaljnije mesto nego ranijih 8Odina. Tri mlade pozorišne tru pe, iz Dablina, Lisabona i Nju

OSNOVAN

vao

MEĐUNARODNI #đti. INSTITUT ZA POZORISNA ISTRAZIVANJA

Kuća u kojoj je nekađ Karlo Golđoni u Veneciji stanoodređena je za sedište novoosnovanog

Dnevnik baca novu SsVctlost na njen odnos sa ocem, i

„Djagi wo na ono što je opisano kao „prijateljstvo slično opsesiji“ sa mmogo starijim piscem Stiv nom Bojđom. Nešto ranije, u tajnoj pregradi njenog bpisa-

„Međunarod- ćeg stola, nađeno je oko 2.000

(G; h t rištu, za suprotnu situaciju: u sae ar a * vremenoj italijanskoj Kknjiževnosti vlađa izuzetna Živost KO-

ANTOLOGIJA ja je izazvana društvenim po-

Hanu *YIimana NEKROLOGA VELIKIH meranjiima. „Društveni preoVELIKIMA bražaji — kaže Kasola — du-

Godine 1889, posle premijere drame sa simboličnim ime” nom „Pre izlaska sunca“, kritika je okarakterisala Gerharta Hauptmana kao „revolucionara i socijalistu koji želi da nastavi na nemačkom jeziku tendencije Emila Zole“. Ove reči ođgovaraju ranim Hauptmanovim ·„đelima, „njegovoj tenđenciji društveno-kritičkog prosvećivanja. Hauptman je jeđan od onih. pisaca koji su se probili svojim delom do Sirokih čitalačkih ·. masa, ODIĆnih, sitnhi ljudi. Slikajući 1h, njihove svakodnevne sumnje i sukobe, on je stvorio novu dramu čiji je predmet moder ni čovek u mođernom društvu „Kod njega, prvi put u nemačkoj književnosti, masa je postala glavna ličnost. IZ njegovih đela izvire osnovma nota njegove umueinosti: pomisao o Svesno Ssprovedenoj reformaciji koja nije nikakav eksperimenat.

Njegovo đelo tesno je povezano sa njegovom šleskom domovinom, Rođen je 1862. gođine u Obersalcbrunu. Posle školovanja u Breslavi, Jeni 1 Rimu, i boravka u Drezđenu, Berlinu i Hamburgu, konačno se nastanio u jednom selu u GSleziji. 1912. godine dđobio je Nobelovu magrađu za literaturu posle dugog niza VI!O uspelih drama: „Kolega Mram pton“, „Bibirevo Kkrznoć, „Boza Bernd“ itd. Od đela napinih docnije, posle dođeljivanja Nobelove nagrađe, najznačajnija su „Dorotea Angerman“, „Ifigenija u Aulidi“, „Hamlet u Vitenbergu“* itd.

Danas su „kači“ (1802) ITauptmanovo majpoznatije delo. Pređmet drame Su borbe Koje su šleski tkači vodili 184U. godine i u njoi je Hauptman prvi put od mase napravio glavnog junaka.

Hauptman je umro 1946. BOdine, posle dugih godina Ću tanja. Njegova posmrtna dra-

a

„KNJIŽEVNE NOVINE

Ne događa se često u književnoj istoriji da jedan pisac pronalazi naročito pronicljive i duboke reči u spomen preminulog kolege, kao što su to, između ostalih, učinili Merime o Stenđalu, Dostojevski o Puškinu, Bodler o Pou, Zola o Balzaku, Mopasan o PFloberu, Rolan o Igou, Morijak o Prustu, Žid o Valeriju i Tomas Man o Šou. Čudno. je, zato, da ovi pesnički poslednji oproštaji nisu već dosad bili sakupljeni u jednoj knjizi. Ovakvu neubičajeno obimnu antologiju sastavio je sadđa Paul Šnajdđer (Paul Schneider), a izdavač joj je Hartfried Voss (Ebenhausenm). Sastavljač je svojoj antologiji dao isti naslov kojim ije Hajne svoj nekrolog Geteu, a Tomas Man svoj Sou otpočeo: „Les Deux s'em vont' — „Bogovi odlaze“, Izbor je tako uverljiv da se ova knjiga može nazvati vrednom i zašista iznenađujućom „dopunom Književne istorije poslednjih 150 godina,

* * *

KARLO KASOLA O TITALIJANSROM ROMANU

Uz Lampeduzinog „Geparda“ (300.000 prođatih primeraka) i Moravijinu “„Dosadu“ (150.000), roman Karla Kasole „Bubčova dđevojka* (100.000 primeraka) Je delo koje je u posleratnoj Italiji imalo najviše ušpeha, Masola je neđavno boravio u Pa rizu, gde treba da iziđe drugo 1zdanje njegovog romana, i U razgovoru sa saradnikom lista „Figaro literer* izneo švoJe pogleđe na savremeni italijanski roman. Govoreći o izvesnoj krizi koja vlada – u

e Direktor i odgovorni urednik: Tanasije Mladenović. Urednik: Predrag Palavestra. Sekretar redakcije: Bogdan A. Popović. Tehničko-umetnička Redđakcioni odbor: Miloš TI. Bandić, Zoran Gluščević, Slavko Janevski, Velimir Lukić, Slavko Mihalić, Vladimir Petrić, Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Vladimir Stamenković Pavlc Stefanović, Dragoslav Stojanović-Sip.

oprema: dr Milan Damnjanović,

Dragomir Dimitrijević.

boki i brzi, uznemiruju jednu zemlju koja je u tom pogledu bila u zakašnjenju u odnosu na druge nacije „velike literature. Kao posledica toga, naše društvo je za trenutak puno problema, kontrađikcija, koje umetnik „pripoveđa u svome delu. Roman i film našli su jednu vrstu hrane u ovom društvenom previranju. Tako se ništa nije | „pojavilo bez razloga kao u intelektualnim delima u drugim zemljama gđe je društvo mirno. Ali!... Ali, uprkos svemu, ja mnogo sumnjam u literarne Kkvalitete italijanskog romana. Ne verujem da je kod nas biio remek dela — to isto kažem za moje delo kao i za dela najuglednijih Disaca. Da, u celini gleđano, Ja sam pesimist. Istina je da ie posle 1945. godine u svetu izišlo samo jedno važno delo: „Doktor Živago“, završio je Kasola. * * *

„ZIVOT II DELO SIGMUNDA FROJDA“

ovih dana, u izdanju „Presses Universitaires de Trance“, objavljen je drugi deo trilogije TEırnesta Zona „Zivot i đelo Sigmunđa Frojda“, pod naslovom „Doba zrelosti“. Pisac ove knjige je jedan od Trojdovih mnajeminentnijih učenika. Pišući o životu svoga učitelja, pisac je i. stovremeno vršio ,psihoanalizu njegove ličnosti. Kroz stranice ovoga dela može da se prati, korak po korak, evolucija jedmog kompleksnog čoveka i da se dođe do srca stvari u kojima se otkriva realnost podsvesti.

jorka, predstavile su pariskoj pozorišnoj publici svoja traganja za novim pozorišnim iZzrazom, koja karakterišu njihove tri zemlje, sa različitom kulturom i običajima. Pozorište „MPestival“ iz Dablina prikazalo je, pod naslovom „Semov glas“, adaptaciju nekih „odlomaka «Džojsovog „Fineganovog buđenja“ od

'Meri Mening. Lisabonsko „Mo-

dđerno pozorište“ đalo je pred stavu drame „Mastionica“ od Karlosa Munisa, satiru prožetu najnežnijom poezijom. Njujorška trupa „Živo pozorište“ prikazala ie dramu Džena Gelbera „Jabuka“, koja predstavlja primenjenu i „konkretnu negaciju pozorišta pravljenog za publiku.

* * *

STUDIJA O BRANISLAVU NUSICU NA BUGARSKOM

Krajem februara ove godine izišla je u Sofiji, u izdanju Bugarske akademije nauka, studija Bojana Ničeva o Branislavu Nušiću. Na 27% strana Ni-

čev je Nušića posmatrao iz tri aspekta, o čemu govore naslovi poglavlja

ove knjige: „Hroničar sVOga vremena“, „Nušić nasuprot Ben Akibi“ i „Dijagnostičar jednog „bolesnog vremena“, „Prilikom pisanje ove studije Bojan Ničev se služio u prvom redu jugoslovenskom literaturom: tekstovima iz „Srpskog Književnog glasnika“, člancima i Kknjigama Pavla Popovića, Đorđa Jovanovića, Jovana Skerlića, Milana Bogdanovića, Mladimira Petrića, Velibora Gligorića, Siniše Paunovića itd. Međutim, nije se ograničio samo na nju,

nego je Koristio napise i knjige o Nušiću i srpskohrvatskoj drami slavista iz drugih zemalja.

Napomenimo na kraju da kod nas još nije ma-

pisano slično delo o NWNušiću. 101-20-1-208.,

nog instituta za pozorišna iSstraživanja“. U radu ove institucije učestvuju pozorišnonaučne ustanove iz 32 zemlje sa tri kontinenta. Među zamisli čije je realizovanje već otpočelo spada i ostvarenje „Međunarodne bibliografije o pozorišnoj nauci“ za koju sve prijavljene zemlje svake EOdine doprinose svojim novim 1zdanjima, zatim opsežna „Pozorišna ikonografija* i organlzovanje „Međunarodnih naučno-pozorišnih seminara“, koji treba da se ođržavaju u Veneciji septembra svake godine. * * *

NAJLEPŠA PISMA ANRIJA VIi

Anri VI je jedđan od naj popularnijih francuskih kraljeva. Izbor njegovih pajlepših pisama, koji je priređio Milip Erlanže a iz dao „Kalman-Levi“, omogu ćuje čitaocima da upoznaju inteligenciju i prirođu ovoga monarha, čiji je ži vot bjo neobična pustolovina i ljubavni roman. U ovom izboru sabrana su njegova ljubavna i politič ka pisma. I jedna i druga

prikazuju „Anrija VI kao skeptika, vatrenog, drskog i lukavog čoveka, ravno-

dušnos prema moralu, uvek živog duha i jezika okretnog i punog bogate im vencije.

ELIZABETA BARET BRAUNING U NOVOJ SVETLOS'PIH

Među dokumnetima Koji ĐNI-

'padaju jednom od potomzka

Elizabete Brauning naden ac i jeđan dnevnik koji obuhvanta oko deset meseci njenog zivota (1813 /1852. godine), kolac je provela u Houp MKMndwu u

Herifordšajru. Ovaj dnevnik stavljen je na raspolaganje jednom američkom ·„stuđencu

koji je 1961. godine organizovao u Londonu izložbu MbOVOdom stogodišnjice sijene smr-

600, polugodišnja Din.

pPedakcija Francuska “7. ,

e Štampa „GLAS“, Beograd, Vlajkovićeva 8.

300, za

Tel.

neobjavljenih dokumenata, koji bacaju novu, zanimljivu svetlost na njenu jiićčnosk.

* *

NOVA ZBIRKA PESAMA RENE ŠARA Početkom maja izlazi u Parizu, u izdanju „Galimara“, nova knjiga stihova poznatog francuskog pesnika Rene Šara. Mada su ovi stihovi objavijeni ranije, u razđobiju između 1952. i 1560. gođine i publika i Kritika ovu Knjigu Šarove poezije očekuju sa velikim interesovanjem, jer su ranija izdanja štampana u malim tiražima, do kojih je danas vrlo teško

doći.

O M i KOMEDIJA ZARKA KONFINA U VARSAVI Na sceni Državnog jevrejSKOg pozorišta u Varšavi 2. Juna ove godine igraće se Komeđija Žaka Konfina „Eksperiment“, Romad, koji je u jednoj verziji izvodila Beogradska televizija sa Slavkom Simićem u glavnoj ulozi, DYevela je na jiđiš upravnik i režiser OVOS „pozorišta Ida Raminski. Satirična teza OVOS komađa je izvrgavanje rugiu shvatanja o supermatiji arijevske rase nad ostalima.

% % .

NAJBOLJE MNJIGE OBJAVLJENE OVE GOD,... ıUAMNCUSKOJ iomitet Sindikala kKknjižševnih kritičara Francuske saovoštava da su najbolje knjige objavljene u prva četiri meseca ove godine u Prancuskoj: „Bio jedan mali brod“ od Rene PFalea, „Sta učiniti sa životom“ od Solanž Paskele, „Ostrvo“ Roberta Merla, „Ljudi“ i dani“ Anrijete Psišari. Sre brni koni" Morisa Remsai „Daleka Duka vremena“ Motisa Teska. Od prevedenih Knjiga izdvojen Je samo prevod pesama DžO=-

na Dona.

ee i S a il ta ita ty tp ta, an aa a a tk alo al e i a alt a a A ty ea a at i a a a aaa, ala ay at “eb, „ty a at ta, išta, alt Zi tt “ita, “fltya “ty, “ty, at, la. la tha ay, alt „alt, Ae “la, “ty ala Ty ite, i x 0

e List izlazi svakog drupog petka. Pojedini roj Din. 30 Godišnja pretplata Đin. | e List:izđajJe Novinsko-izđavačko preduzeće „Iinšji grad. Framcuska 7.

inostranstvo dvostruko. iževne novine“, Beo21-000. Tekući račun