Књижевне новине

KIJI NAS VODI DISTRIBUTERI SIAMPE

KAD GOD se povede razgovor o kmjižeomim novoinama i časopisima — o publikacijama, dakle, čiji su tiraži mali i koje se mikako ne mogu osmatrati kao roba koja će onima koji je prodaju doneti matnu materijalnu korist — mužno se nameće pitanje mjihovog rasturanja, približatvamje omima kojima su, u prvom redu, i mamenjemi: čitaocima. Takvi, nikad potpuno dovršemi razgoboTi o distributerima i mjihotvoj inertnoj nebrizi za knji ževne publikacije, o njima kao poslednjem beočugu u lamcu između onih koji pišu i onih koji čitaju, uvek imaju prizvuk svesne memoći: pređuzeća za Tasturamje štampe, rukovođema isključipbo — do izbesmog stepema Yazumljioom — komercijalnom, „đpwolitikom, wrofita i dobiti, primaju se rasturamja maloftiražnih, pa samim tim i materijalno melkauremtnih, knjižeonih publikacija kao mužnog zla.

Mali tiraži i niska. cena književnih listoDa i časopisa uprkos relativno %visokom rabatu koji se disftributerima daje, upoređemi sa visokotiražnim dmnevmim 4 međeljmim listovima, sa poplavom, šunda i poluŠunda i, u retkim slučajevi'ma. ozbilime zabavne štemze, čime se i jesu sitna riba za ome koji teže isključion krupnim zalonmnjiimn u sklonu opšte, ponebnn omrnmme komercijahstice mnomame.

Mađa je, ofmoremo se mora pri nnti. široka čitalačka publika dnTeFo zainferesovnmisn zna lnku, zaban orb?tesfim, meao za movime i čnsopise koii se o»bilino bee nitnmfima savrememe Kmijižoevmosti i umetmosti, feško se oteti atisku đan situacija koja vla đa u distribterskoi mreži, đa odnos preduzeća za rasturamie štamme Trema književnim publikacijama, odoovbara pravom stepemu zaimteresovamosti čitalaca za savremenu, „kmjižeomost i umetnost. da su tiraži književnih časopisa i listo= va realan izraz me čitalačke zaimteresovamosfi, mego čitalačke obavešioc• mosti o njima. Jer mije mali broj naših relativmo Ve• likih gradova u kojima se Kknjiževme novine i časopisi uopšte me prodaju, u kojima prodavci za mjih uopšte me maju. U drugim slučajevima, u #?ojedine gradove već godinama odlazi izvestan, strogo određenm, broj primerala, mada je poznato da se svi primerci u veoma kratkom roku rasprodaju.

KHnijižare, takođe, „smose

znatam deo krivice za takvou „situaciju. Retke sw knjižare me samo u unutrašnjosti, nego i u našim TYepubličkim „cemtrima koje prodaju časopise. Kmjižari svoje radnje daleko radije pretvaraju u papirmmice i prođaju kmjiga svode ma mužni minimum, mego što naručuju majjevtinije publikacije koje kod mas izlaze — časopise. U današnjoj našoj situaciji. me može se mazvati drukčije do žalosmnom i apsurdmom situacija da zajedmica, s jedme strame, daje knjižeomim | publikacijama materijalna sredstva da bi wvršile svoju kulturnu misiju, a da, s druge strame, tu njihovu misiju distributevi sabotiraju rukovođemi jeđen. broj primeraka, mada, radom.

"Treba poželeti da se, u sklopu opštih temdemcija koje postoje u našem Kkulturnom životu, i mnitamje vasturamja književnih publikacijc jedmom radikalno razmotri i izmeni.

OVAJ LISTb

„Mnjiževne novine“

Nastavak sa 1. strane

Videćemo, zatim, iz tih istih kompleta, da je jugoslovenska orijentacija ovog lista bila i ostala — conditio sine aua non. Jedna lepa antologija imen& i priloga književnih i kulturnih poslenika, iz svih naših republika, mogla bi da se ispiše i sačini sa stranica ovog lista.

Videćemo, najzad, da su principi spoljne politike i nezavisnosti naše zemlje, principi 'miroljubive aktivne koegzistencije i ravnopravne kulturne sa„adnje sa svim zemljama i narodima, u brojnim književnim i publicističkim prilozima, objavljenim u svim dosadašnjim godištima Književnih novina, našli svoju punu i pravilnu primenu. Uporedo sa odbranom jugoslovenskih pozicija i stavova, kad ih je trebalo braniti i odbraniti u duhu živih načela neđogmatski shvaćenog marksizma-lenjinizma, mi smo se trudili, koliko su nam to snage omogućavale, da se ne uvlačimo u okvire nekakvog svog na= cionalistički shvaćenog samoljublja i samodovoljnosti. Kao internacionalisti, trudili smo se da čitaocima ne us-

Moderni romantičar

— Povodom 80-godišnjice rođenja Todora Manojlovića —

prvih naših pesnika koji su počeli

da pišu slobodnim stihom. Oni koji dobro poznaju poeziju ovoga pesnika dodaće da on nikada nije napisao, ili bar objavio, ne samo nijednu rimovanu pesmu, no nijedan slik. Ovi podaci imaju mnogo veći značaj no što se to, u prvi mah, može pretpostaviti. Slobođan stih nije bio samo formalna inovacija no posledica jednog od najvećih prevrata u našoj književnosti. Sa slobodnim stihom, i kroz slobodni stih, ulazilo je u našu poeziju jedno kvali= tativno novo osećanje sveta, proizišlo iz jednog izmenjenog senzibiliteta. Raskidajući s jedenaestercem i ·dvana= estercem, Manojlović i njegovi dragovi unosili su u našu liriku ne samo novi način pevanja, no i sasvim drukčiji način mišljenja. Otuda i otpori koji su ih dočekivali i stalmo pratili, Manoj-

Te Manojlović bio je jedan od

kratimo koliki-toliki uviđ u bogatu i nadasve raznovrsnu kulturnu riznicu drugih, većih i manjih, naroda. U tom pogledu, stranice ovog lista i ubuduće biće otvorene svemu što predstavlja vrednost u svetu.

Osim toga, list Kmnjižeone movine biće i ubuduće, kao i do sada, otvorena socijalistička tribina, dostupna svim jugoslovenskim književnim i javnim radnicima, koji u njima žele da sarađuju. Ako nas ovaj letimičan i sasvim ovlašan pogled na proteklih petnaest godina lista, pored shvatljivog osećanja radosti i ponosa, pomalo odvodi i u izvesna melanholična razmišijanja i osećanja, onda je i to razumljivo. Za petnaest godina smo iskusniji, ali i stariji. Mnoga dobra, ali i zla, preživeli smo za to vreme, mnoge časove i dane smo upotrebili u korisne i lepe, ali, isto tako, mnoge iu jalove stvari. Mnoge reči pogodile su pravi cilj, ali su zato mnoge druge, naročito one izgovorene ili napisane u besplodnim diskusijama i sva-– đama, otišle prosto u vetar. Međutim,

lović nikada nije postao omiljen pesnik kao što je to bio, u isto vreme, Dučić, ili kakvim je ubrzo postao Krklec. To novo osećanje sveta došlo je do izražaja u podjednakoj meri u Manojlovijevoj poeziji i u njegovim kritikama i esejima,. Višestruko rađoznao, s velikim afinitetima prema Adiju, Vitmenu i italijanskim futuristima, on je sa ovim poslednjim podelio oduševljenje modernim vremenima i postao pesnik grada, gradskih štimunga i mašinističke civilizacije. S neprikrivenim zanosom pevao je o suncu nad Beograđom, lipama Poenkareove ulice, radovao se ritmu novoga vremena, „daljnim konjicima neba (aeroplanima) i gizdavim bumbarima zemlje (automobilima)“ u onoj istoj meri u kojoj se oduševljavao igrom Ane Pavlove. Ali, u isti mah, to

oduševljenje prate i sumori i sumnje, u svesti se javljaju bolna, vajkadašnja, pitanja koja traže odgovore koji se u poeziji ne mogu naći; ali ne ni tražiti. Slobodan stih doneo je nov ritam i sa-

Albreht. Rođen u Kamniku, Albreht je ođ 1909. počeo da studira u Beču, gde je ostao

b___komentari____GNUMNIP _____vesti ___ 4} | jb aktuelnosti nj

sve je to život, a u životu nije sve lepo i blistavo.

I kao što se o svakom čoveku sudi po njegovim delima, po njegovom ka=rakteru i moralnom ponašanju, a ne po onome šta on o samom sebi misli, tako še i o Knjižeonim, novinama može prosuđivati i rasuđivati ne po onome šta o njima mislimo mi koji smo radili i radimo na njihovom književnom oblikovanju, nego, pre svega, po karakteru i fizionomiji onih 28370 štampanih tabaka materijala, objavljenih u toku proteklog perioda. Iz tih materijala može se, bez ikakvog preterivanja rečeno. načiniti čitava jedna biblioteka. Mogle bi se objaviti antologije kritika ı esaja, proze i poezije.

U godištima Književnih movina nalazi se, pored ostalog, znatan deo naše novije književne istorije, sve ono što nas je u toku petnaest posleratnih godina na bilo koji način uzbuđivalo ili ogorčavalo, ispunjavalo nadom ili zebnjom; mnogi plodovi srca i uma naših savremenika prema kojima smo, u većoj ili manjoj meri, imali afiniteta, ili

svim izmenjenu muziku, i taj novi stih bio je sposoban da izrazi ne samo blje= štave igre duha, i igre duhom koje su se odmah uočavale. no i nemire i slutnje koji se nisu odmah primećivali. Skerlić, i njegov. krug, neprijateliski su bili raspoloženi prema romantizmu. Za njih romantizam je bio pokret koji je polazio od pogrešnih pretpostavki i o literaturi i o životu i koji je srpskoj književnosti doneo više štete nego koristi. Razumljivo je da je prvo pokoljenje srpskih modernista, po svojim raspoloženjima 7„antiskerlićevsko, moralo da se drukčije odredi prema romantizmu. Nije li Branko pre osamde= setak godina izveo, uz sve specifičnosti i razlike. prevrat sličan onome koji su oni izvršili? Nisu li oni bili baš ti koii su osporili estetiku i poetiku u ime koje je Laza Kostić, kao pesnik, pokopan? I Manojlović je u nizu eseja tumačio duh i sudbinu romantizma, govorio O Zmaju i Lazi Kostiću, o našem roman=

tičnom slikarstvu i našoj romantičar=

berga, Getea, Krležu, Boru Stankovića, Rađoja Domanovića, Veljka Petrovića, Aleksan-

prema kojima smo, 5 većim ili manjim pravom, zauzimali odbojan stav.

I još jedna. ne manje važna napo mena: na stranicama OVOB lista prodefilovala je do sada čitava plejada mladih pisaca, od kojih je dobar broj dospeo do pune književne afirmacije, Oni su danas istinski predstavnici i nosioci onoga što bi se mog:o nazvati aktivnom i živom književnošću „jugoslovenskom. Ako ničemu crugom, u Književnim novinama oni su sigurno mogli da se nauče jednom: da s obodno misle i slobodno pišu ono Što misle, bez prihva– tanja bilo kakvih recopata ili bilo kakve pr:nude od b.lo koga, osim prinude koju im dikt.ra viastiti moral i v.astita savest.

Kniževne movine, u svakom slučaju, nisu još ispunile svo,u sudbinu, iako se sudbina i do sada počešće igrala s njima, a i one sa sudbpinom.

Poželeti Je da ovaj list, posle tolikih godina napora i materijaino-lfinansijskih nevolja, dočeka bolje i vedrije dane. I da se onda sasvim okrene svojim osnovnim poslovima i ciljevima; ostvarivanju na svojim stranicama kulturne i književne poiitike socijal;stičke Jugoslavije, podizanju kvaliteta svojih rubrika i pojedinih priloga i, najzad, postizanju određenog i povrebnog stepe= na aktuelnosti matexijala koji objavljuje, na taj način što će, jednog dana, opet postati ono što Je jednom već bio — nedeljni list za književnost, kulturu

i društvena pitanja. Tanasije MLADENOVIĆ

RR O ua NOG

skoj poeziji, uspostavljao neke, davno prekinute, kontinuitete i pokazivao da generacija kojoj pripada ima svoje da= leke prethodnike. U svojim programskim člancima u kojima je, ug:avnom, popularisao osnovne štaVoVe modernih poetika i objašnjavao značaj slobodnog stiha, braneći poeziju svoju i svoje generacije, Manojlović Je tražio veze sa svojim prethodnicima i. kao svi nosioci doista novih shvatanja litorature, nastojao da ız tradicije izvuče ono što je večno živo, u svakom trenutku pri-

sutno. | Postoji izvestan paradoks u slučaju Todora Manoj!ovića. Naš poratni mo» dernizam nema ni svoju jedinstvenu poetiku. ni svoju jedinstvenu ideologiju. Pa, ipak, on ima svo.;e ideologe. Todor Manojlović, u podjednakoj meri ideolog i prosvetitelj, tumač novih htenja i traženja u literaturi i slikarstvu, tim vidom svoje delatnosti potisnuo je svoje drame, putopise pa, ako hoćete, i poeziju u drugi pian Kada g8ovorimo o njemu obično više govorimo 0 njegovoj ulozi no o njegovom delu. Kada govorimo o njegovom delu. imamo na umu pre njegov istorijski značaj no njegovu estetičku vrednost. Estetička vrednost njegovog dela nije mala i ta= kvom vrstom razgovora Manojloviću se, i mimo naše volje, čini izvesna nepravda. Ali, kome doista značajnom

delu nije učinjena slična nepravda? Predrag PROTIC

tram mnogo vrednijim doku

NOV A KNJIG A mentom od svih Donovih a

ligioznih „pesama

SMRT Miie Mirkovića

Ww Zagrebu je 17. Ovog me-

seca umro akademik „Mijo Mirkovic, Jedna od najistaknutijih ličnosti u maučnom ı književnom životu Hrvatske. Njegovom smrću maša nauka izgubila je uglednog ekonomskog istraživača, a maša književnost jednog od priznatih pesnika, koji se Javljao pod pseudonimom Mate Balota. Mirković je rođen 28. septembra 1898. godine u Makalju u Istri. Po završetku Klasične gimnazije, završio je ekonomski fakultet i doktorirao iz ekonomskih nauka Bio Je redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1914. godine Sarađivao Je po mnogim časopisima, almanasima i dnevnoj štampi. Pisao je pesme, novele, romane, putopise, stručne članke. Dela

AMAN AA

irektor ! odgovorni urednik: Tanasije Mlađenović. Urednik: Pređrag

ičko-umetnička oprema: Dragomir Dimitrijević Re| ić, Dragoljub 5.

Miloš IK. Bandić, Božidar Božović, golj e List Izdaje Novtnsko-Izdavačko preduzeće „Minjiževme aovine*

Redakcija Francuska 4.

KNJIŽEVNB. NOVINE —

su mu prevođena ma Češki, nemački i engleski jezik.

Objavio je zbirku pesama u čakavskom «dGijalektu „Dragi kamen“ (1937), knjigu memoara „Puna je Pula“ (1954), roman „Tijesma zemlja“ (1946) ı monografiju o Matiji Vlačiću Hliriku (19571), za koju je dobio republičku nagrađu Za Ži-

·votno delo.

Sintezu Mirkovićevih iıstrazivanja u oblasti ekonomskih nauka predstavlja delo „Ekonomska istorija Jugoslavije“.

Kao pisac tesno Vezan Za sudbinu i Život svoga rodnog kraja, Mirković je dobio nagradu Saveza književnika dgugoslavije za Kkmjigu „Puna Je Pula“,

Za Frana Albrehia

u Ljubljani. je 11. februara od srčanog uđara umro pozna-

ti slovenački Književnik Pran vođenje.

• Palavestra Tehm

dakcioni odbor:

Ignjatović, Slavko danevski, Dragan Kolundžija, ' Mihalić, Bogdan A. Popović (sekretar redakcije, Predrag Protić,

Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Pavle Stefanović, Dragoslav Stojanović-

Sip-i Kosta 'Timoti' wvić,

do 1912. gođine. Kasnije je, u Ljubljani, završio filosofiju. Od 1924. do 1943. godine bio je sekretar Ljubljanskog univerziteta. Nakon prvog svetskog rata Albert je uređivao u Ljubljani časopis „Svobođa“, a od 1922. do 1932. godine bio je urednik centralnog literalnos časopisa „„Ljubljanski zvon“., Nakon toga je sa grupom naprednih pisaca osnovao Nnezavisni časopis „Sodobnost“. Za vreme okupacije, od 1943. EO" dine, bio je interniran u logoru MDahau.

Svoje prve pesme Albreht je štampao u „Ljubljanskom zVoO nu“, Njegova rana poezija bila je izrazito antiratna. Prvu zbirku „Misteria Dolorosa“ Objavio je 1917. godine, a docnije je, pod uticajem oktobarske revolucije, objavio „Pesmu Života“. Poznata je i njegova novela „Poslednja pravda“.

Posenbo poglavlje Alberhtove đelatnosti predstavlja prePrevođio je Strin-

velimir Lukić, Slavko

dra Vuča i Branka Copića. Za ljubljanska pozorišta „preveo je više dramskih dela. Naročito su dobro bil ocenjeni Albrehtovi prevodi Nušićevih komeđija.

1950. godine Albreht je bio član redakcije „Književnih no vina“ . .

ENGLESKE NAGRADE ZA POEZIJU

U prostorijama Umetničkog saveta u Lonđonu „Sesil Dej Luis je prošlog meseca izvršio podelu nagrađa za poeziju koje se đodeljuje svake treće godine. Prvu nagradu od 200 funti, za najbolju „zbirku originalnih stihova objavljenih na engleskom jeziku, dobio je Robert Grejvs za zbirku pesama „More Poems “(Još pesama). Drugu nagrađu od 150 funti, koja se dodeljuje za prvu ili drugu najbolju „knjigu doriginalnib engleskih stihova koji su objavljeni za poslednje tri godine, dobio je Edvard LjusiSmit Za delo „Tropic Childhood“ (Tropsko detinjstvo).

grad, Francuska i. Čun 101-20-1-208

T. S. Hliola

Britanski savet je uspeo da i T. 8. Eliota uvrsti u spisak autora koji su dali svoj doprinos za poznatu seriju publikacija „Pisci i mjihova dela“. Ww 152 broju ove serije izišao je MBliotov novi ogled na Život i rad Džordža Herberta, poznatog pesnika iz vremena Jakobinaca i kraljice Karoline.

Ova knjižica napisana je 8 velikim autoritetom, kakve su uostalom sve Eliotove knjige. „Hram“, kaže Eliot, „nije samo zbirka pesama, već... još više dokaz duhovne borbe 0O· vog čoveka Velike intelektualne snage i emocionalnog imtenziteta, koji je uly)žio mnogo truđa da bi postigao Ssavršenstvo u svojim „stihovima Zbirka predstavlja dokument od velike vrednosti za sve kojima je stalo da razumeju ljudsko biće. Ja je lično sma-

e Stampa „GLAS“, Beograd, Vlajkovićeva &

jedno“.

FINSKA KNJIŽEVNA SITUACIJA

Najznačajniji književni đoga“ đaj u Finskoj u protekloj knji ževnoj godini predstavljao je završni đeo trilogije čuvenog finskog „pisca Veina Line „Ovde pod severnom zvezdom“. Roman se bavi menama «koje su donele prve četiri decenije ovoga veka u životu i Običajima PFinaca, s jasno izraze» nim društvenim elementima.

Veliko interesovanje izazvalo je, takođe, dovršenje takozvane Manerhajmove triologiJe od Pave Rintala, pisca iz najmlađe generacije. On u 5VO” me selu suprotstavlia život Jedne finske selianke sa životom čuvenog maršala Mamerhajma Ovo delo se čćčita gotovo kao dva romana u jed” nom. Ono dokazuje da i U Finskoj, kao u mnogim dru gim zemljama, mlađa genera” cija lomi barijere koje su 0“ graničavale njihove oceve.

da u uje alu eu O i.ĆPN1:. "eee of ao iaSu! e List izlazi svakog drugog petka. Pojedini broj Dim. 30 Godišnja prefe plata Din 6OO, polugodišnja (Dim 300, za inostranstvo dvostruko

Beo» Teh 626-00 Tekući rae