Књижевне новине

ao a \ · pr, e ti ~ ii 4

Da vastoara, se za te ·Ćoijet sunca koji veme neprestano.

et: . Sjećaj se dolaska, miris ovaj kužni, maris grada, } vpbalkc he raspadanja, ;

mikada te više meće mapustiti, MILOVA !

Prostor :je taj koji te opsjeda i čimi |

da se vraćaš moru, njime opijaš se,

A tada tek ćeš se naći u ugrizu bola ; da gledaš kako svijet je ovaj samom sebi lelek. Nosićeš ružni vonj jugovine u mosnicama, u tijelu, i kamem sunca teški što ti već lebđi u glavi, e šao se širi:

ne dajući da se smiriš.

2. (Hlegija).

u sam te slučajno brohašao usnulog na jednom zidu, sa licem, toojim, mudrim što ga jede vrijeme tako što ti ulazi sa. desme strame, odozgo iž ugla, i prlja lice, već ti ružno otkida i oko koje se prepozmaje sada samo po onom drugom u se zapgledanom: vrijeme koje se obnavlja, u UYijeme gordo, netrošeno. |

Aa #2

. poezija | din

'KRNJEPIĆ PODA-M,

POmIOČBNjE 00SDOUina Profejd . Istinskom biću mi smo bDprešli među, . : 20 e.

“A ođozđo, od, zemlje, ono drugo: vrijeme, vrijeme zemmo, odnekud, s lijeva Wlazi u, tvoje tijelo, mogu kojom si iskohačio ranmjava i sobom tfoši kao vođa koja se pemje iz utrobe mraka ali 3, (Luka) tvoja vuka podignuta, čudotvorka, kojom, bi mogao da zastavi, PeC a or?ž ; : ukineš tu vružnoću Što hoće da te prektije, da majede i S jećaj se dolaska, moć umimujuda blagosloven, tvoju, gordinju, ta ruka brašta, leži u gradu.

- \ More struji po ulicoma.

'PIVO, KARAMATIJEVIĆ: ZBEG

1. (Ulica) S jećaj se dolaska, grad je u dolini, pored, mora.

I ti što ga tražiš medostižno sada ćeš (a čuti u kretanju vjetra, u dodiYu.

t dok ostajem, s tobom, đok trajem kao sjenka, primjećujem, da mudost kojom, podnosiš sve te mijeme oko sebe, sva masilja, lebdi

m 'toome liku koji je izronio iz bola, iz sramote + sada | ij o je ćdutamje, samo prezir.

KHako mu se približavaš on 8e povećava, a more se gubi, more, koje si u, početku samo i Vidio,

So -Brubo, ČudO0i?tĆ. : Vrijeme je da kreneš, da bonmobo

pokušaj da priđeš truplu tog beskraja, do, postojiš. Š Pe kamenu moge ti se vuku tumoYwe, čelo zakovaho (duwara se da bol isteče.

Ti se uspavljuješ tim _ okom, jedinim, koje .ti je Preostalo,

toje još mora da gleda, .

da vidiš ovaj dugi silazak: ljeto, je8em, zimu, i broljećć

u" medogledu istom, onakvom, kakav je bio i bočetak, 6 kakav ćć ; siti i kraj koji već poznaješ, koji će doći: i šta još da čekaš, da tinjaš dok e me istroši to tumaYanmje

w kojem mema mičega osim, oketanja, osim posrtanmja.

Zaboraviš ga, međutim, sasvim, i ako te sWWce opominje i dalje, Yaskopava tvrelinom.

Osjećaš ga u tijelu, \ . kr ti poskakuje kao jelem u bijegu.i napokom krećeš da se prepustiš moru,

da 86 zasaniš.

A efo sad, si pred, morem, otuohenim, pred hebom, orvjezdahim, 7 ao pred domom svojim, oburoanmim. LO

Krećeš ulicama, kroz prostoy zasićen, mifistma, watopljenw znojem, kroz prostor \

po kome se mikad još mist kretao, uvijek. isti Đo tome što otbavaju se dveri iz kojih nećeš moći izaći, a onda nagaziš ma prizor sbog kojega #6 moraš zaustaviti,

isti onaj kojem, si htio da Wtekneš,” da spereš

njegovo lice iz svoga vida.

Siecćaj se dolaska, miris tog čudovišta | OSI nećeš maći, ? miris čistog vazduha poslije kiše,

miris 801, y :

plodove sumca mapušteme U, bfostranstvM,

Htio bi da se uspavaš, moj brijatelju, još prije nego |

đođe do spoznamja. Tražiće da im, kažeš, da potvrđiš omD

što slute, što očekuju, i tada nećeš moći da im, kažeš kako

odavno još, od početka, gledaš baš tako: da šć približava škončanje

1 da-te je sramota. .

. e Pejzaž koji.se pred tobom pruža,

"Ti koji dopuštaš da ic jede ovo vrijeme zemho, opraštajući, i ; ; O

dajući m piliku da bude moćno. ubistbemo, užasno (e Pa a ada TOC GJ6} NI BtUb.PPĆEĆ, ZVANU i

tt PLANA e činiš da samo hopski ti služi, đa ubija lagano. A: : VO

onako kako ti voliš: bezbolno i mimo. Da vokriva tijelo, | ; od, ubotyobt, ; OC : ; 9odđiyuješ vodu izmiješanAL s uljem, vodu, Vasu, upof?ćbe, .

đe wrekyije ono što ti sam kvatiš izmutta. Što se me primjećuj?. rooje tijelo prljavo, tijelo životinje.

Tako wbavo truliš, Ratniče iz Sopoćema, tako se pretvavaš Dodiyuješ more ljepljivo ođ otpadaka, »ijesak, masni, svojom žedmom, kožom. - i: ~

Gledao si to boć toliko puta,

pticu, u, letu prepuštemu svojoj nesvjestici:

Šum, smrti;

klaćenje preplanulih, tijela po ulicama:

šum, smrti; : isti onakav kao kad se velika zarada Yuši 14 ano,

iznutra, : | i u, moštk, PYyosto? koji zauzimaš sve je momji, \, užas koji gledaš &Vvć veći a samo oblak prašine ostaje da lebdi, tako da mesbijest svijeta, taj prostor koji još treba preći, ireba dati, 3odu, oskymovljenu. i đe. vidiš, sve ubiše liči ma sebe. Bez tebe. i

Sjećaj se dolaska, nećeš to više nmikađde, moći

brisati. Povratak fi predstoji, kyetomje umohnim, u06%imf,

ı očajanju. e e UMM aa o Doprinos razvoju . M ste ruvdGli W Pomežemo mebo izmad, usijawah, glava U kojima, dam, 89ih, živih, teško sviće i mučno osvaja, a; a li šŠšiptarske proze ~

„ Đa,M- „ste ispiali zlatonosam, sluh pod zelenom, gramo Maštavak sa 3. strane

do. pristupiš bolu bespevbhatno, Bez tebe koji se pretvaraš wi ništa, M Wosnesenjc,

u nešto Što je svakako bilo ali za to memo, dokaza, Wi bola da obnovi toje lice, toje biće koje wiko nije pbozmnabQo.

•* * *

Gleđao 5i sve te još davno i primilo ti se da stijet 6 put.

ofoaYm prvi

i i Husein JAVNA PMSMA 7 | iu; TAHMIŠČIĆ D*• u ste (oslobođeni značenja) obitavali u, času | U kome i ipračko u. Yući detetw metom, postame smešna Da ih ste (8aaWim, budni) samjali mepregazam. sam U home biće srodmika otcokoću stoj bek ma Yubu beškrtjew

Na koje, wrwlovljema „htica iskušenja alašmo beba:

— Da i ale da, postoji moja javmn, De8m(, u hajbolje stranice ove knjige, Ako bi«

smo iz celokuptiog Kelmendijevog štva valaštva hteli da izdvojimo jednu ptipoveku, mntologijski uspeli, onds jelo svakako „Čovek sa samarom“, Pandan nalazimo u pripovelkama i ocrliicama „Ribarovn barka". „Tluzije“ i „Pyrošjak u parkut“. : : Gotovo sve Kelmendijeve ličnosti liče jedna na drugu jer je autor svakoj od njih dao deo sebe, Njegove zaljubljene junakinić: L,julja, Špresa, Vera, Bulknrija, Virđinija veoma su malo vavitanl lik glavne jumakimje Woja traži steću u ljubavi a, samim tim, i u živolu. One se mogu svesti jedna ma. drugu kao Što se većina od ovih pripoveđaka, zbog slične fematike ali istovremeno 1 Pažhovrsne, mogu cikličho povezati jedma za drugu a ponegde i direktno nas=

ZADNJE PISMO PRIJATHLJU On ume da odabere moliv. Tu njegovu karakteristiku čini pozitivno svojstvo da uprkos velike sličnosti motiva ulka– že ma njihovu raznovrsnosi. Pripovedački mantir Kelmendija ogleda se u izrazito lirskom ispovednom tonu, Čilava knjiga je jedna duža ispovest autora koji je sav okrenut sebi, U njegovoj opservaciji nema mešsla za šivre zahvate, veći broj ličnosti, Spoljni svet je obuhvaćem samo delom koji se odmosi na unufrašnji, Taj lapidaram načim Wagivamja je dobra osobina pisca, Pod pretpostavkom da ga ne odvede od umetnosti u plitko reporiersko kazivanje koje se svodi na informaciju. Razvoj radmje teče silovito mapred. Kelmeđi je Vrsfam, bujam, razdYagan, sadežajam pripovedač u prvom licu, ma

[MM [D8S{G

PRVO PLSMO PRIJATELJU

fipazi ma oWo šlo govoriš

pripazi ma svoje Yeči | Sve druđo lako ćeš ošiguyahti i Reč je o moći koja me bita aYredstvo Budmc su mjene straže

Imoš lepu Glavu,

Dovoljno svetlu misao MW, mjoj mosič Budne straže lako će je opnžiti

Reč je o sekirama koje oštre

Za lepe globe ispumjene svetlom, m48l}u,

Gle: neočekivano i brzo nas još jedno leto izgubi, Opadaju plodovi. TI izostaju moći . Tščekičahć hodđočasnike. zub brižma vrewmema liubi. Ne bitaj gde i kako Noć u kojoj ti pišem

Slušaj me strbljioo sada, Zatuila je svoje razloge

Što si priželjkioao to si i dočekao U wahobitom, času M, kome ti pišem. Prahobito sam, biće A bre izvesnog vYrememt, bio sam, u gostima Kod, anđela iluzija, Možeš zamisliti kako mam je bilo Juče me bohođio đavo istine

Vreme je boodmaklo

Približaba se pomoć

Crne naoštyene sekire krenule su, belim, sVetom Noć m, otvaYa sve puteve

f te je 86

On se sbemu doseftio “a sam hteo da ti jaim, :. - + o. ;

Došao je da se WDefih MW, kojoj meri Bu, moje UMetthi 960u5datne Lepo budna glavo kamijevski „način. I Više od svega taviti (na primer „Hibarevm barka" i

Sada je ma mene Yed Ne ljuti se što su moje pisma vako bkintko meposredan. Njegove digresije mu | edan manje“). Pritom valja istaći njitrmo?ram, 50, prijatelju decizivno vezane za bit pripovedanja novu nejednaku litefaynu vredmost, To

je dokaz da su rađene odelito, svaka Za sebe, Što uslovljava izvesna bonavljanja koja ti zbirci postaju uočljivija.

Čim se Kelmenđi odvoji od tema koje

Ostourao sam, prilaze radioniči Ništa slučaju misam TYepustio

Nogoveštaji su, tu i, -·I vesti sasvim, pouzdame JAVNA VEČERA

"Ali žiđovi TadiomAce domeonoćno še DMbližaosju, Uma predžnaei nas, izvestija

jee se Yadmja većine od ovih pripovedaka odvija slojevito. Kelmendi to ostvaruje pomoću retro i intnospekcije. Isprepletanošću radmje, Što je najčešći

Kao bas.

Kelmendija, u

Om. se sklapw kao lepeže,

Htela bi da me istisme

Međutim · .

S tako jasnim, magobeštajkma + použđenim Uehtimn Za? da podlegmem, iskušemjML i, Ovb je moj pravi Čas

Ne govorimo o mjemu,

Ma šta bilo

Neću to ispisati ba ?idovbimm

Stalo mi je dm #6 ispunim

Moje je da čekam, : 20 aga ya i ai A njegovo da dođe

Mole čekanje je kaplja · Rabna moru što' se me mara Onaj koga očekujem izdašam je dužnik

„A ako ne dođe?"

Tim gore pĐo mjega

Stvoriću ga dajem ti reč

Stvoriću ga bo svom, obličju ·

„Služiće mojim, moćima

Obitavaće u svemu što je prahovito

Podsećaće radoznalu svetim ma meumormo mo?t Tek posle toga mapujdaću, ga wu, beli svet

Neka sam gleda Kuda staje

Ne bye / i

950 je moj jedini pha»i čas ' “ a u PO Moram ga ispuniti mjegovim prisustvom, ; Tvoja je začuđemost lepa i uzbudljiva,

Tvoja je zžabyimutost diijiba i užaludma

Jer ja mazad, memam, više gde

Zatočem sam svojim, izborom

Kao zbezda stajačica meispimjenim prostorima.

4

>.

I evo (na, prepad) spušta se bo nama

Tamno znamenje nmebesm

fzyadđome žene meka hWawuku Zavese ma okwa,

Slučajna deča sricaće gatke pronađenih toditeljo

A pesmoviti doći do Yeči

Na pragu Mljevita 80 Primesimo wlastite plodove ovoj sofyi O svetlosti + senci zatočnika

Ovamo onoa?7,o

Neko udara budđoekom Razbija sasud, trajanja U maprsloj večmosti

Moliko paprenih mirisa u vetru Sto mam. mosnice broširi

Jedite sočme plodove Pijte trpka vina

Tamno znamenje nebesa Pada već po svima

· PIVO KARAMATIJEVIĆ: MRTVE |

i najomiljeniji mamnir prošlom i šadašnjem vremenu postiže snažan efekat i predstavlja se kao mo= deram pripoveđač. Pritom ovakve digre> sije ne predstavljaju dve paralelno vođene Yadnje (premda se može naći i lakav slučaj) koje se hronološki odvijaju, već je to pokušaj da se složeni psiholoŠki život ličnosti prikaže na adekvalan način u svoj njegovoj razgranatosti, Tcelmendi naročito duboko ponire u dečju psihologiju. Mnoge od ovih pripovedđaka su iz dečjeg sveta. Detinjstvo poremećeno ratom je osnovna autorova tema. U takvoj vrsti pripovedaka izlaganje je jasno, sveže, bez đubljeg psihologiziranja i zapleta. Uprkos kombinovanom načinu pripoveđanja i mogućnosti da svakog časa radnja poteče drugim pravcem, Kelmendi nas suviše pripremi za razrešenje sukoba. Posle nekoliko takvih slučajeva, kad sc čitalac navikne. izostaje iznenađenje. Jedna od takvih pripovedaka, pisana moderno i nenametljivo, jeste „Detinjstvo zadocnelo za jedan rat“ koja, pored „Ispovesti jedne studentkinje“ (po kojoj je cela zbirka dobila ime), „Čoveka sa samarom“, „Na sudu“ i „Kiša i suze“, spada

/

su mu bliske zapada u verbalizam, jet se pripoveđači Relmendijevog kova apsolutno angažuju u stvaranju dela (|aš• mo je da Kelmendi ne piše lako) i bez večih teškoća se može ustanoviti u kolikoj.· meri su događaji pureživljemi i proživljeni a koliko su plod umetničke invencije. Odstupajući od tih tema Kelmendi konsttuiše događaje i iznalazi. poetske obrte sumnjive literarne vređnosti. Već je rečeno da u ljubavi i ratnoj tematici, stagnantno prisutno po neizbrisivim tagovima, ožiljcima, koje je ostavio ratni košmar, mutor nalazi početni impuls u sfvarnosti. ı realnom svetu da ga kasnije jačinom svoje Umetničke imaginacije, upotpuni, izmeni i umetnički oblikuje, Kelmendđijeve literarne preokupacije su istovremeno životne, Poređenjem sadašnjosti ! prošlosti. njihovim sukobima. pokušavl Kelmendi da nađe pravo rešenje — 5VOj životni kredo.

Prevodilac Hasan Mekuli trudio 8, i u naivećoi meri uspeo. da korektno urađi svoj posao. Pohvalu zaslužuje ! uspela tehnička oprema knjige.

Badomi? IVANOVIĆ

, KNJIŽBVNE NOVINE