Књижевне новине

,

| a; ta . ji ___OBIČNO se kaže da su nmovinski tekstovi stvar trematko, ja damas objavljeni i aktuelni sutra, weć gube majveći deo svoje aktuelnosti, potismuti u drugi olam, pristizanjem, novih događaia. No ima i novinskih, tekstova koji su oduđeni da traju. Razlog njihovog trajamja može biti dvostruk: njihova maknadna aktuelnost ili je rezultat izuzetmosti njihovog kvaliteta, il je omo što je bilo mjihov povod sačuvalo majbeći deo svoje aktuelnosti. Jedan, Jebruarski broj „Kınjižebmih novina“ iz 1959. godine odlično ilustruje drugi deo gofnjeg turđemja.

Citajući taj broj namerno sd. ja, ma, sam,om, početku nove školike godine, s žaljenjem še mora, tomstatovati da se kod mas, gotoo DO DYabilu, reč jawnog mmnenja, češće Ttego Teđe, svodi na to da mikoga glava ne boli da sve ide po starom. U tom

broju mame, M okviru, amorgamizovame povodom. ob-

kete javljiamja, mOoDOg programa: mastove matermJeg jezika, ·

književnosti u gimnazijama» 2vestam, broj književnih, radmika, dokumentovano i analitički, ma)jobronamernije, ukazao Je na njegove brojne nedostatke, zahtevajući izvesne nmažme dopume + ispravke. Na žalost, međautim, taj progrom, je još i danas OsmoOa prema Ole WL goaaaizar redaje Kkmjižeomost. 1 pDšto Se ma ovako malom orostoru, me mogu, ponoviti 59t pravdamni prigovori programu :oji mašu književnost čemicima imnazija predstavlja u nepotpuom» Đa samim tim, i u iz eom, Vidu„ treba Sc setiti samo „ekih, najočigledmijih apsurdmosti: ıl danas se još dacima me prelaje mi O Timu, Ujeviću, m O „azi Kostiću, wi O Rastkwu, Petro5iću, mi o DisM, ni o Crnjanskom, ik o A. B. Simiću... | Sigurno je da su 09Gaj DTOJr, u, 50.mom, početku i nasta iici primili s velikom, Tezerbom, :ad, je, medutim, među, njima dobio svoje bramioce. Tnertno se orepuštajući tumačemju, dela i pisaca o kojim već nekoliko godima. istim, redom i u istim, obim, govore, TateTiJi koja je po stala, sastavni deo njihovog Tutim skog, profesionalnog hodanja utabamim, stazama literature, oni se, sigurmo je, me raduju mogućnosti izmena, uwvodemju novih imena ili novih, dela. Iako je Lalić mapisao i „Hajku“ i „Lelejsku goru“ u gimnazijama, se još ubek, prema program, govoTi O Raskidu“. Defektom i u trewut%0L u kome je sastavljem, taj Ta :tavni program, vreme Je, ma taj način, učinilo još defektnijim. Ali to kao da se mikog me tiče. umne i dokumemtovame, logične ı neophodme primedbe ostale su :abeležeme na hartiji kao _jedam od, donkihotskih pokušaja javmosti da svojom Tečju attiče ma Tad jedme veoma važne kulturne 2 stitucije. Od ovormi forum, Ji BUEGe ijAonbsti morali da umu u razmatranje, zaglušeni svojim birokyatskim samozadovoljstpom, »glušujući se O mjem glas, još jed nom, su potvrdili kako pogubna može da bude inerima i meodgosorna, Yavnodušnost. | Podsećajući, u, ovom trenutku, wa ovaj mesrećni DrimeYT mašeg aikad, u, punoj meri korišćenog

Jjemokratskog dogovaranja, nužno ·

ic sugerisati da Yažgovore koji nisu, završeni — a koji se mogu i moraju okončati — nikad, nije kasmo počinjati iz početka, ·bOnavljajući poznate argumente u Jaleko oštrijoj inftonaciji. To Je

jedini način da še oni koji nisu,

naučli da, osluškuju, glas javnosti — a čija je to prevashodma dužnost — materaju da podignu, glabu i oslušnvu, mjenu Teč opomene.

PARA A VN Slavko. Kolar

1891—19683.

MEĐU PRVACIMA jugoshovemske satirične i humoristične pripovetke nalazio se i Slavko Kolar, čiji je život trajao pune seđamđeset i dve godine i koji je svojim pedesetogodišnjim književnim stvaralaštvom bogatio našu literaturu iz dana u dan. Od prve zrelije pripovetke »Kako je Peliks Pijevčević tražio slobođu« (1912) do poslednje psihološke novele »Luda kuća«, njegovo delo uvek je bilo na putu literarnog uspona, postajalo sve složenije i sve neppsrednije, ispunjeno malim ljuđskim sudđbinama, pre svega slavonskog seljaka i čoveka slavonskog maloga grada, slavonske provincije, kao i nizom sudbina s velegrađskog, zagrebačkog pločnika. Služeći kao agronom „u raznim mestima, svog užeg zavičaja, on je bio u situaciji da sve te živote, prirodu i ljuđe, sa svim njihovim ćuđima, upozna, u neposrednom kontaktu i doživljaju, pa je otuđa u njegovom delu izneto

bezbroj problema, uvek aktuelnih i ne-

prestano u životu prisutnih; otuda najbolje Kolarove pripovetke deluju kao živopisno data slika jednog čovekovog trenutka, slika bez retrospekcija i asocijacija, bez suvišnih rasplinjavanja i deklarativnih aegzistencijalističkih filosofiranja. O svemu tome najrečitije 80vore zbirke njegovih pripovedaka, novela i crtica, koje su izlazile pod naslovima Nasmijane pripovijesti Ili iesmo ili nismo Mi smo za pravicw Perom i drl1jačom Na trag u naftalin i Glavno da je kapa na glavi, kao i nekoliko đrama (8e dmorica u podrumu, Čist posao idr,). Kolar je uvek nastojao dati što verniju sliku tekućeg, savremenog života i u l(ome je najčešće uspevao. U početku, u prvim, mladalačkim njegovim pripovetkama, susrešćemo dosta feljtonistički datih fabula i naići ćemo na izvesno uporno insistiranic na smehu radi smeha, no docnije tai smeh više je sve drugo no ono što fa reč u bukvakhnom smislu znači; to je plač, trzaj i grč, bol i neki samrtni ropac.

Kolar jednako poznaje i grad i selo.

~„Kođ seljaka me je interesovala — izjavio je jednom prilikom — ne samo njegova beda nego i njegova upornost

i tvrđoglavost. Kod inteligencije i malo-

građana zanimale su me razne vrste laži i hipokrizije«. Tako će se od početka u njegovom pripovedačkom delu neprestano susretati i sukobljavafi ta dva, sveta, svet sela, i svet grada, i on će ga dati u jednom pravom ogledalu, 54, svim oštricama prave i britke satire. Rat prvi i rat drugi, međuratno vreme — fo su prostori na kojima se Kotar zadržavao i to su okviri njegovih interesovanja. Pa ipak, slika njegovog sela nekako je potpunija od slike grada, koja je ostala, fragmentarna. Dok su mu pripovetke s fematikom grada — mađa i tu ima izvrsnih ostvarenja, naročito u zbirkama Natrag u naftalin i Glavno da je kapa na gla vi — oporije i suvlje, sa drastičnijom satirom i bespoštedđnom ironijom,

- dotle one s područja, sela i seoskog živo-

ta odskaču svojom širinom i dubinom prikazivanja, zahvatanja svakodnevice, u njima je satira blaža, a kroz svaku (»Breza«, »Svoga tijela gospodar«, «Ženidba Imbre PFutača« i »Jesu li kravama, potrebni repovi«) struji jedna toplota i piščevo iskreno saosećanje 54 eksploatisanim „seljakom, patnikom i mučenikom, Što ne zna za san ni za odmor. »Breza«, sva satkana od bolova i umiranja, od tuge i tragičnosti života, posebno je poglavižje u sveukupnom Kolarovom „pripovedačkom optsu. To je jednostavna lirska proza koja je pisana wadahnuto i nenametljivo. Ona osnovna životna fragika veže je s pripovetkom »Svoga, tijela gospodar«, i da Kolar ništa više nije napisao osim fe dve Dpripovetke — to bi bilo dovoljno da njegovo ime ostane u istoriji naše literature. Smrćn Slavka Kolara naša savremena literatura izgubila je mesumnjivo vrsnog pripovedača, humoristu i safiričara koji, s onim najboljim što je stvorio, na momente podseća — u dobrom smislu te reči — na Gogolja i CČehova, na Kovačića, Sremcea i Domanovića. (T. Č.)

. hašem starom slobodarskom ·

SAVEST

aktuelnosti

REČ MIROSLAVA FELDMANA

NA MEMORIJALNOJ RONFERENCIJI PEN-KLUBA U DUBROVNIKU

i istorijska paralela

SAZIVAJUĆI OVU „Memorijalmu konferenciju u spomen Kongresa međunanodnog PEN-kluba, koji se 1938. godine u mjesecu maju održao ı ovom gradu, Zajednica PMEN-klubova Jugoslavije u prvom redu ima namjeru odati, počast događajima i zaključcima toga, može se meći, historijskog kongresa međunnrodnog PEN-kluba, koji je obilježio prekretnicu u radu ove međunarodne organizacije iknjiževnika.

Sa govomice toga Kongresa, u Oonim burnim i za čovječanstvo prelomnim i presudnim danima uoči drugog svjetskog rata, izrečen je glasan Pprotest protiv fašizma u svim njegovim vidovima: izrečen je protest protiv progona naprednih pisaca i slobodne čovjekove misli, protest protiv mpaljenja i uništavanja Knjiga čitave plejade najznačajnijih pisaca svijeta, a posebno njemačkih pisaca, od Hajnea do TErnsta Tolera, koji je bio prisutan ma fome Kongresu i čija se gromka i prodorna riječ i misao ljudskog ponosa i gnjevnmog protesta čula ma tom istom Kongresu, riječ protiv Hitlera i Gebelsa, protiv macizma, protiv monstruoznih metodđa jedne m svim svojim vidovima neprirodne, neljudske, antihumane ideologije. Iđeologije, iz koje su nicali samo logori, gropovi i očaj porobljenih macija i ljuđi.

Sjiećamo se uzbudljivih. dramatskih scena s ovog Kongresa, „sječamo se, s dubokim poštovanjem, dijaloga koji se vodio između Ernsta 'olera, „ Šaloma Aša, Kloda Avlina, Žila Romena i autoritativnog predsjedavajućeg na Kongresu H. Dž. Velsa i drugih, s jedne strame, a s druge strane sječćamo se Triju Gebelsovih delegata, koji su se mprokrijumčarili na Kongres PEN-kluba, da bi pod reflektorima svjetske javnosti manifestirali svoju prisutnost i svoju mračnu egzistenciju, svoju krvavu praksu i mrak, koji spremaju Evropi i Globusu; đa bi tim svojim čimom i istupom na samom Kongresu obeščastili Poveljai PENkluba, đa bi obeščastili i porekli Povelju, kojoj je osmovni sadržaj i DO-

ruka: lMcoegzistenoija svih literatura svijeta, i svih liudi bez obzira na rasu, vjeru, boju kože i poredak u kojem žive.

Oni koji su, evo, pre punih frideset godina prisustvovali lično Kongresu internacionalnog PEN-kluba u Dubrovniku, a još su u životu, a meki od mjih i ovdje su danas prisutni, živo se sjećaju burne „manifestacije

agrarna rJmipaiori Bu mane uz annmuano remen Per:aieriurisR==iie ruza OKNO ==maGer azEeGja pra BepaEerisEB ii air E NAME Ryan e OPERE rEiN nyaaiNH LR RR prEnpirai ru ONiar eni ai ESaagi

„L'EUROPA LETTERARIA“ O NASOJ KNJIŽEVNOSTI

Na stranicama našeg lista već je bilo govora o ozbiljnom interesovanju Moje renomirani časopis „K'Europa letteraria* pokazuje za naša kulturna zbivanja. U dvobrojm 20—21. to se interesovanje ponovo potvrđuje u nizu napisa. Na dve stranice Časopis prenosi odlomak iz uvodnika „MKnjiževnih novina“ od 3. maja ove gođine: „Pravo na Kritiku i dužnost biti kritikovan“ Tanasija Mlađenovića. Sa pitanjem „Koje su naj bitnije „karakteristike savrememe Svetske književnosti?* — saradnik časopisa se obratio Ranku Marinkoviću, Avgustinu Stipčeviću, Zlatku Gorjanu i Branku Belanu. U okviru jedne ankete o Gadi, objavljeno je i mišljenje našeg prevođioca Draga Ivaniševića., I na Kkraju „objavljene su, Uuz kratak komentar, pesme Slavka Janevskog, Dane Zajca, Milivoja Slavičeka i Miroslava Antića.

Tv ITALIGA SCRIVE“ O NAŠOJ POEZIJI 1 ANDRIČU

Poznafa rimska informativna književna revija „IPItalia che scrive“ donosi uh jednom od poslednjih brojeva opširan napis o savremenoj srpsko-hrvatskoj poeziji iz pera Artura _Kronije. Nama Mronijin napis svakako ne govori ništa novo, ali je zanimljiv kao još jedna potvrđa prođora naše Mnjiževnosti u svet, a zanimljive Su i pojeđine. formulacije u njemu. Raičkovića naziva „pravim srpskim pesnikom prirode i tišine“, Miođraga, Pavlovića. „poslednjim glasom srpskog poefskog avapgarđizma“, a za Popu kaže đa je „zahvaćen strahom od smr

ti i od tajne“. Među Hrvatima odvaja, „daj“ matinsku grupu“: Kaštelana, Marina Franičevića i Juru Franičevića-Pločara; VIadimira Popovića i Ota Soleca naziva pređstvanicima, „ideološkog „avangardizma“ a Wesnu Parin „favorikom ovog trenutka“. Zaključuje mnagoveštajem o najmlađoi generaciji koja je „na pomolu“.

TW istom broju, i ma prvom mestu među prevođima Koji se prikazuju, revija đonosi prikaz Andrićeve „Gospođice“, Autor prikaza tvrdi da je to roman Koji bi, „iako ne đosliže savršenstvo „Na Drini ćuprije“, bio đovoljan da obezbeđi svome autoru ugleđno mesio u savremenoj evropskoj Književnosti“. *

IZDAVAČKA DELATNOST U JAPANU

Danas su Japan, Sovjetski savez i Sjedinjene Države glavni izđavači novina, časopisa i knjiga u svetu. Veliku ulogu u proširenju japanske izđavačke delatnosti odđigrala su izđanja u jeftinom povežu, i veća prođaja enciklopedija, popularnost Kkriminalističkih romana i dela iz istorije.

23,8 posto knjiga izdatih u Japanu otpađa

| na udžbenike. Beletristička dela, zastupljena

su sa 20,4 posto, a priče za đecu (11%) nalaze se na trećem mestu.

Najreprezentativnija japanska enciklopedđija („Svetska enciklopedija), u 32 knjige, završena pre šest godina, prođata je do sada u 100.00 primeraka. „Narodna enciklopeđija“, u seđam Nnjiga, završena prošle godine, prođata je u 600.000 primeraka.

Jedan ođ najčitanijih književnih rađova danas u Japanu je biografski roman o feudalnim ratnicima koji su Živeli pre više od tri veka, između 1532. i 1616. godine. Jedno takvo đelo, koje je napisao Sohači damaoka,

već je prođato u 5,400.000 primeraka. Njegov roman se | đalje prođaje. Nijedna knjiga štampana u Japanu posle rata nije toliko čitana.

boi

„IMENA 1 LICA SUMAKA„ — NOVA KNJIGA REJNOLDSA PRAJSA

„Dug i srećan život“ MRejnoldsa Prajsa prošle gođine je bio najimpresivnijit prvi roman koji je jeđam američki romansijer mapisao. Sađ ie Prajs objavio zbirku Kkratkih priča „Imena i lica junaka“. Madđa, prema mišljenju Grenvila MHiksa, sve priče nemaju onako visok Kvalitet kao roman, zbirka ipak pređstavlja značajno ostvarenje. >

Radnja svih priča događa se u Severnoj Karolini, gđe je Prajs rođen i gđe je proveo svoje detinjstvo. Mađa radnju svojih priča usređsređuje u jedno geografsko područje on priznaje da mu namera nije biia da nađe svoju doknapatofu. Svojim romanom Prajs je dokazao đa se ne plaši patosa i da ljuđsko saučešće smatra visokom vrlinom. Ovom svojom novom. knjigom Prajs potvrđuje da je voljan đa se izloži opasnosti da ga smatraju sentimentalnim, :

Najveći đeo priča bavi se problemom đetinjstva. Prais veoma uspešno uspeva a ostvari melanholiiu dečaštva, đečačka Yrazmišljiana o smrti, i uznemirujuće „snove. Glavna ličnost prve priče „Lanac ljubavi“ iđentična je junakinji Prajsovog romana. Mađa je ova priča mnatopljena humorom, njoj glavni i osnovni ton daje osećanje sažaljenja koje Rozakouk oseća prema jeđnom strancu Koji umire u bolnici u kojoj leži njen đeđa. Dve veoma zanimijive priče opisuju ostarele crmce. Glavni utisak je da je Prajs pisac koji s velikim uspehom opisuje radosti i tuge jednostavnih ljuđi,

ogromne večime delegata, koji m jednodušno igražavali i izrazili svoju vjernost Povelji. Bila je to mamifestacija solidarnosti književnika svijeta. Bio je o trenutak deklaracije za čovjeka i čovječno. Trenutak: u kojem je progovorila savjest Književnika stvaraoca, bez obzira na granice i razlike među mjima, |knmjiževnika sa svih kontinenata, iz svih krajeva zemaljske Kugle. Sjećamo se one trojice glajhšaltovanih književnika, kako s osornim, kmutim izrazom. na licima, u pozi tbermenmscha, izgubivši bitku na estradi ovoga Kongresa, napuštaju kongresnu dvoramu i Dubrovnik i SVOju pripadnost međunarodnom PENklubu. Oni su mapustili Kongres i vratili se u Njemačku, dok su „ikmjiževnici, stvarni predstavnici mnjemačke književnosti, bili u to vrijeme u logorima, ili već ubijemi ili aı emigraciji s Ermstom Tolerom na čelu.

Trideset punih godina je prošlo od Đurnih događaja na zasedanju u Dubrovniku. Taj je Kongres u historiji PEN-kluba ušao „kao značajam kongres, koji je u ono sudbonomo vrijeme jednodđušno protestirao protiv njemačkog fašizma. Danas, u refrospekitivi, sadržaj rađa i odlučan stav toga Kongresa s pomosom možemo vrednovati RMtao mobilizaciju savjesti, kao duhovni otpor pisaca svijeta protiv fašizma, protiv mračnih sila što čovjeka, kad se povampire, Tužno vuku u uništenje i propast.

Kao što je bilo pre trideset godina, tako i danas, u nullearnoj eri, sudbina čovječanstva u visokom stepenu zavisi o destruktivnoj alkttivnosti mračnih sila. Jedini izlaz iz toga straha bez kraja i honca, iz straha od atomskih. bomibi i otnova, jeste koegzistencija između ljudi i zemalja širom svijeta, koegzistencija za koju se bore mnoge velike i male zemlje, a među njima i naša koju je evo, zapala čast, da sticajem prilika bude inicćijateF i domaćin ove | memorijalne konferencije. i

'Ako ikada, onda danas opet sudbina čovjeka i svijeta zavisi i od pisaca, odđ mjihova pera, od angažiranosti pisane riječi, od glasnog poziva na oprez ? budnost u ovom i opet kritičnom {fremutku čovjekove historije. Ugovor o zabrami nuklearnih pokusa u kosmosu, atmosferi i pod vodom početak je, nađamo «se, definitivnog oslobođenja od nuklearne opasnosti, Taj je ugovor dokument razuma i dobre volje. On je neiscrpna tema za plemenitu angažiranost pisaca svijeta damas!

Takve su mam misli i takve su odgovornosifti koje nas okupiraju e 1963. godine, 30 godina poslije historijskog kongresa PEN-kluba u maju 1933. godine.

Teze za današniu našu diskusiju

nameće nam savjest i historijska paralela! GS ONAMO OUICO O GCCV M/M LUA SUKI. 8. M" 878500 “2073 –-30781— 6 10: OJO] 237541 ZO O JL OT TC ZOO O ZO SST TA ZO COO 7 ZC Sara O 1 0 O 0 LOR: 80387 —- BA 39,00. 80, 1071027.10""9%.08.952% 3 a i e

| dakcioni ođbort · Ignjatović, Bogđan

Miloš Dragan Kolundžija, „Velimir Lukić, A. Popović (sekretar redakcije),

Bip i Kosta 'Timotijević,

EOOLIC čun 101-112-1-208.

e Btampa „GLAS“ Beograd, Vlajkovićeva, 8,

\

Direktor i ođgovorni uređnik: Tanasije Mlađenović. Uređnik: Pređra. • L dyugo;

Palavestra. Tehničko-umetnička tipa Dragomir Dimitrijević. ee Cat GGRSYOBq} ga KIDS RIP OJO SIR ETPJ ORO, SO" GođIBnJA Džef?

IL MBanđić, Božiđar Božović, Dragoljub 8. Slavko Mihalić,

Pređrag

/ Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Pavle Stefanović, Dragoslav Stojanović-

plata Din. 600, polugođišnja Dim. 300, za inostranstvo dvostruko.

e List izđaje Novinsko-izdavačko pređuzeće „Književne novine” Beo» građ, Francuska 7. Ređakcija Francuska 7, Tel. G26-020. Tekući ra”