Књижевне новине
tema dana
/
- Prelj0nyrasWp (ODGVOM
REFERAT Veljka Vlahovića „Ak tuelni idejni problemi i uloga Saveza komunista Jugoslavije“, ođr-
žan na Šestom plenumu CentralSaveza komunista ·
nog komiteta Jugoslavije, prožima · je vodeća uloga nista „bila i ostala u sposobnosti kritičkog sagleđavanja društvene stvarnosti u kojoj živimo i W Sposobnosti pokretanja ogromne svenarodne „energije za menjanje te stvarnosti“. U ime tog WUuverenja Vlahović je podvukao „da uspesi me treba da nas uspavljuju, da stvaraju samo zadovoljstvo“, nego da „i našem metodu rada treba ioš više da tražimo i otklanjamo uzroke negativnih tendencija, a De samo da ispravljamo posledice, jer deformacije imaju svoje korene, uzroke nosioce“. Ističući da „Život i praksa vrše stalan pritisak da se problemi pretresaju, da se zauzimaju stavovi i da se rešavaju“ Vlahović je svojim referatom. načinio upravo takav jedan zahvat kojim je, konkreino, precizno, obuhvatno i pregledno razmotrio pretRkongresne obaveze koje pred članovima Saveza komunista stoje, posmatrajući ih upravo Sa pozicija dosadašnjih uspeha, ali i dosadašnjih promašaja. ;
Z,alsžući se za dalju afirmaciju vođeće uloge svesnih socijalistič“ h%ih snaga, za produbljivanje poližičkog obrazovanja i političke kulture, za povezivanje najnaprednijih društvenih snaga sa svim radnim ljudima Vlahović je oštro Osudio znake pasivizacije, samozadovoljstva, aristokratskog odnosa pojedinih komunista prema radnirn ljudima, pokušaje da se krupn problemi rešavaju s jednog stanovišta itd.
U referatu je naglašeno da se vodeća uloga „ne postiže deklarativnim insistiranjem na takvoi U lozi, već stvarnom društvenom U logom komunista, koja se ogleđa i proverava u društvenoj praksi, u rezultatima dwuštvenog razvitka“, i da se borba ne može voditi ćutanjem i neizjašnjavanjem. Vlahović se naročito osvrnuo na kršenje u praksi našeg pozitivnog zakonoda *stva i na mnogobrojne žalbe koje su očigledan dokaz izigravanja tih propisa. On je slab rad organizacija Saveza komunista u nekim proizvodnim i drugim radnim organizacijama povezao 5S nerazvijenim sistemom samoupravljanja, 5 »deformacijama u tom sistemu, „ili 5 pokušajima njegovog zaobilaženja pa čak i gušenja“. Veća aktivizacija samoupravnih organa i sVesnih društveno-političkih snaga O”. snovni su uslov da se suzi područje birokratizma „koji deformiše pojedince i rađa „grešne“ ljude“.
Zadržavajući se na problemu idejne zaostalosti Vlahović je istakao da „na nekim područjima na= staju sukobi između potreba za daljom svesnom akcijom i pojava gubljenia kriterijuma kod pojedinaca i gruba, prihvatanja malograđanskog ukusa, povlađivanja neukusa i hoWetiranin s ideino labilnim . ili socijalizmu tuđim idejnim tokovima“. Do takvih deformacija dolazi u onim „sredinama gde nema ideološke borbe „o pitanjima kako ići napred... gde se pod firmomideološt"e borbe vode jalove diskusije, gde se duže vreme zaobilaze aktuelni idejni problemi, a pojedinci pokušavaiu sami, bez konfrontacije mišlienia. da nađu odgovor ma ta pitanja“. )
Đosebno mesto u Vlahovićevom referatu dobila je uloga kritike u našem svakodnevnom pnrazvoju. On. je naglasio da „insistiranje rukovodstva „Saveza komunista na kriticj, kao uslovu za jačanje socijali-, stičke demokratije da buđe podržano od organizacija i članova Saveza komunista, društveno-političkih „organizacija, samoupravnih organa, u stvari od čitavog društva“ Međutim, „svaki dobronameran kritičar | mora Se zapitati da li svojom KYritikom Dpomaže, ili odmaže ljudima i društvu“, da li se oštrina kritike ispoljava u snazi argumenata.
Ističući da smo „zakoračili u period strpljivijeg, upomijeg, finijeg rada, koji dinamizmu razvitka daje nove komponente i karakteristike, a to je kvalitet, znanje, upornost, uz već poznatu čvrsliinu u ubeđenjima i stavovima“ Vlahović je na glasio, da i u narodnom periodu Savez komunista u svim svojim
· akcijama treba da se rukovodi tež-
uverenje da
njom „da utiče na stvaranje novih
bogatijih odnosa među ljudima“.
komentari
Saveza komu=
mora masovno”
vesti
Zagrebački februar · U PRVOM PLANU KRAZALIŠTE ebruar je ovdje bio mjesec kazališta! Najinteresantnija zbivanja u kultuznom životu Zagreba dogodila su se u kazalištu i kroz kazališme manjfestacije. Dakle, ona januarska
„uspavana atmosfera, o kojoj sam pisao
u svom prošlom napisu, bila je, vidimo, priprema za alttivitet u veoma širokom rasponu. Mislim da će februar ostati i jedan od najfrekveninijih mjeseci kazališnog života do kraja sezone.
U prvi plan bih stavio (nekoliko puta odlaganoj) otvaranje Zagrebačkog kazališnog studija — nove pozornice, svojevrsne u čitavoj našoj sadašnjoj kazališnoj praksi, jer će taj teatar biti orijentiran gotovo isključivo na suvremenog domaćeg dpnamsikog pisca. Na toj smo pozormici u toku osmodnevne Male smotre suvremene jugoslavenske drame vidjeli četiri praizvedbe, jedni premijeru i tri predstave gostujućih kazališta. Ta manifestacija je trajala 'od, 17. do 26. februara, uz asistenciju mnogobrojnih kazališnih radnika i kritičara iz Zagreba i drugih kulturnih centara, široko propaginmana i ostat će nam u kjećanju više kao prvi ozbiljni pokušaj u organizacionom smislu nego li kao sjećanja vrijedan rezultat u realizaciji domaće drame. Na pozornicu novog teatra došlo je sve što se organizatorima trenutno našlo pod rukom i zbog takve širokogrudosti mi smo pored djela izrazito kvalitetnih, kao i izvedaba, vidjeli i predstave koje bi mogle, postanu li praksa, kompromiftirati iđeju nove scene. U ovom trenutku razumljiva je benevolentnost organizatova, jer se u Zagrebu previše dugo pisalo i govorilo kako mnoga dramska djela (inače dobra!?) leže po ladicama dramaturških i intenđanitskih stolova, i jedino efekina paljba na tu famu bila je ako se u prvim danima rada nove scene prikaže sve čto je ponuđeno. No, sko se uwvaži ono što su rekli Kosta
Sme(dereveci i Avinionei
„Ovaj grad, srpskih despota trebalo bi tačno proučiti i opisati isto onako kao i Aostu, Atvinjon, Karkasonu ili Mistru na Peloponezu“.
Konstantin, Jireček
revo, ono Smederevo na koje mi-
slim, ali iskoristite ovu priliku da vidite nešto wredmo ljudske pažnije, i čega uskoro možda neće biti. Mislim na grad Đurđa Brankovića, čija je gradnja započeta 1428. godine na obalama Dunava i negda velike reke Jezave, od kamenja. obližnjih tvrđavica i kamenih · spomenika, okolnih grobalja. Kako sada izgleda, po svoj prilici ovaj viševekovni spomenik će u našoj epohi ispuniti zavet namenjem čoveku: od praha jesi — prah ćeš biti! .
Nedavno sam na stranicama jednog našeg vrlo čitanog lista pokušao da probuđim· interesovanje u našoj javnosti za. ojađeni grad Smederevo, koji je, okružen nebrigom kakva samo naša može biti, sve skloniji padu, baš kao i neke njegove napukle, naherene kule na kojima su istaknute i tablice s opomenom da je opasno, prilaziti. Prvi znaci bili su ohrabrujući: svi su odobravali moje namere u kratkim susretima između dva posla, dva sastamka, dva važnije razgovora. Potom je došlo tužno saznanje da..se sve svodilo na dve-tri reči. Istinu govoreći, brzo sam shvatio da niko nije imao vremena za Smederevo.
Tada sam pokušao da neke naše ugledne umetnike, obaveštene i često angažovane u sličnim akcijama, UZbudim pričama nimalo pretenanim o jednom našem velikom spomeniku koji nam tu, pred očima, izdiše u TOPpcUu. Shvatio sam đa bi bi'a uzaludna pobuna protiv onih koji su od kamenova ' sa
Ns" ni vi niste posetili Smede-
·'kula pravili nekad smedđerevsku kal-
drmu („Politika“ je 1911. godine, pod naslovom VANDALIZAM našla pravu ceč za.te ljude) niti protiv onih koji su
1961, dakle posle pedeset godina, ka-
t
aktuelnosti
Spaić, rektor Akademije za kazališnu umjetnost, i Duško Roksandić, intendant Hrvatskog „narodnog Kkuazališta, da će nova scema biti i šansa za najužu saradnju sa domaćim dramskim piscima, pa i onim još neafirmiranim, onda ta suradnja uključuje rad afirmiranih režisera sa neafirmiranim piscima ili afirmiranim dramatičarima koji nisu napisali dobru dramu, onda to uključuje zajedmičko oblikovanje možda dobrih ideja ali dramaturški sirovo prezenftiranih, onda ta pozornica nije samo reprezentacija nego i svojevrsna pedagoška jnstitucija. Tako smo shvatili riječi govornika koji su otvorili scenu u zgradi Akademije za liazališnu umjetnost i to bi trebalo da znači da novi teatar neće biti samo poštansiko sanduče koje prima djelo i' svojim parafom šalje dalje do publike, Ta scena će morati selekcionirati, morat če preuzeti odgovornost aktivnog stimulatora dcmaćeg dramskog pisca. Ova scema, vjerujemo, nije rođena samo iz formiajnog razloga da bi se mogo reći: „Kukate da nema domaće drame. Evo vam
' domaća drama — pa se uvjerite kakva
ona jeste!” Domaća drama ne postoji bez teatra (kao i obratno) a to znači da definitivnu verziju stvara kazalište kroz svoje stvaraoce. Uostalom, vidjet ćemo što će biti dalje, jer ono što smo vidjeli u prvih osam dana nije mnogo ohrabrujuće.,
U kazališnom smislu najčišća izvedba na.sceni novootvorenog kazališnog stuđija bio je „Orest“ Jovana Hristića u režiji Georgija Para i sa glumačkim ansamlbom Hrvatskog narodnog kazališta. Najbolje dramsko
'djelo bila je tragedija Dominika Smolea
„Amtigona“, najatraktivnija predstava smotre bila je „Mala žehta“ (literarnosafirički kabare) Mesinog gledališča iz Ljubljane, najslabija scenska i literarna vrijednost na ovoj smotri bila je u predstavi „Evropska trava“ Miodraga Žalice u režiji Jurislava Korenića i sa glumačkim ansamblom Malog pozorišta iz Sarajeva.„Nešto povrh „Evropske trave“ dolazi nova drama Fadila Hadžića „Dijalog za žive“, a u rasponu tih međašnjih oznaka mogu se smijestiti djela: drama „Hranjenik“ Milana Grtića (praizvedba), Popovićev „Filip na
zorišta olija“ (praizvedba). Dakako s nužnom napomenom da je „Filip na konju“ velika predstava samo jednog glumca, „Hranjenik“ je vješta drma a!i samo U tehničkom smislu, a „Čarolija“ tip zabav-
konju“ u izvedbi Savremenog iz Beograda i Stankovićeva „
nog, pomalo bizarnog, teatra — izvelba realizirana prilično stereotipno. Nova scena je najavila uskoro izvedbu još šest novih domaćih dramskih djela.
Nije samo nova scena kazališna atrakcija u februaru. Na početku mjeseca vidjeli smo na sceni Hrvatskog narodnog kazališta jednu inventivnu režiju (Boško Violić kao gost) komedije Augusta Šenoe „Ljubica“ — režiju građenmu na persifliranju tradicije, nekoliko dama kasnije vidjeli smo na sceni Zagrebačkog dramskog kazališta Shakespeareovu tragediju „Hamlet (u režiji Dina Radojevića) — predstavu koja provocira na načelne diskusije oko pitanja suvremenog pristuma klasici i koja je kod tekuće novinske kazališne kritike uglavnom prošla dosta u loše, negdje sredinom mjeseca vidjeli smo na sceni kazališta „Komedija“ promašenu predstavu domaćeg saftiričnog djela „Cirkus“ Aleksandra Obrenovića i Đorđa Lebovića ' (u režiji Vladimira Cerića). Uporedo s tim zbivanjima treba još napomenuti i ušpjelo gostovanje opere Hrvatskog narodnog kazališta u Napulju s operama „Knez Igor“ i „Katarina Izmajlova“, zatim stimulativni natječaj za radio-dramu i izlazak iz štampe četiri dramska djela suvremenih domaćih pisaca koji su bili izvođeni na novoj sceni. Dakle, ovo Ve već. i kao statistički podatak djeluje kao prilično bogata informacija i mi možemo iznimno biti veoma zadovoljni.
Na planu literature i književnog života januarska inertna situacija bila je prolongirama i kroz cijeli mjesec februar. Kao izvjesno „pokretanje s mrtve tačke“ mogu navesti prva izdanja biblioteke „Razlog“. Tu biblioteku izdaje Studentski centar Sveučilišta u
“Zagrebu a urednici su pisci najmlađe,
već afirmisane, generacije Milan Mirić
menove starog grada uzidali u ogradu kafane „Jadran“, nedaleko od železničke stanice, u čijoj je bašti jedna pevaljka svojim prozuklim glasom rušila Smederevo poput Makenzenovih topova 1915. godine. Zeleo sam da o toj našoj, a možda i evropskoj, najvećoj srednjovekovnoj tvrđavi u ravnici, u kojoj je vladao Despot Đurađ sa Jerinom, o toj poslednjoj tački slobodne srednjovekovne Srbije, progovore žestoko i gnevno ljudi koji su od zaborava i stihije spasli mnoga naša ku:turna i istorijska dobra. A evo šta se dogodilo.
Telefonirao sam jednom našem uglednom «piscu i teoretičaru koji se upravo bio vratio iz Pariza, ni prvi ni poslednji put, 5 najnovijim utiscima o prestonici sveta, Razgovor je ovako proticao: -
Kada sam tom našem uglednom sugrađanimu objasnio zbog čega ga pozivam i šta bi trebalo da učini, om mi je mirno odgovor:o: \
— Ja nikad nisam bio u Smederevu!
Shvatio sam da je to rekao ne tonom koji prekoreva sebe, već s napomenom da se on ne može na tom poslu angažovati. Primetio sam mu da me ta činjenica neprijatno iznenađuje i da neću moći da ga cenim kao ·dosad. Tada mi je njegov ljutiti glas poručio:
— Šta ti zapravo hoćeš? Meni su celog života govorili da treba da idem u Pariz, a ne u Smederevo! Ne misliš valjda da ćeš me ti sada promeniti za noć? i ;
'SSve sam to doživeo kao uvredu, jer je on za mene bio. čovek kojem se moglo verovati. I naravno, kad se doživi jedna ovakva uvređa, onda je najbolje gledati·svoja posla, ali ja sam želeo još
urednik: 'Tanasije „Mlađenović.
hiljadu takvih uvreda, misleći da će mi biti lakše.
Svuda sam „zapodevao Smederevu.
Neki su hvalili smederevsko vino, a drugi grožđe smederevskih vinograda. Retko ko se sećao da na obalama Dunava gordo i u ruševinama egzistira jedan grad za koji je KElija Kazan, američki filmski režiser, rekao da je to jedina stvar na svetu koju bi vredelo — kupiti.
U stanu jednog uglednog novinara i pomalo pisca, koji je bio i dugogodišnji dopisnik naš iz Pariza, slušali smo jedne večeri gramofonske ploče. U njegovoj bogatoj diskoteci bilo je zaista svega: od Baha do Bitlsa. U jednoj pauzi, kada smo svi bili pomalo s:ti muzike, usudio sam se da ih sve upitam znaju li za ćir Stefana Srbina. Jesu li slušali njegovu muziku? Domaćin mi odmah reče da nema Stefanove p'oče i učtivo upita gde bi mogao da ih nabavi. Jedna studentkinja fi ozof:je se tom našem razgovoru nadoveza primedbom da se na parketu ne igra kolo u šest. Njena jedna, prijateljica, iste pameti i iste kulture, nasmejavši se, reče: j
— Zašto da ne! Ja mogu da igram tvist uz muziku svakog našeg kola.
Naravno, naš domaćin nije ni mogao imati u svojoj diskoteci gramofonske ploče na kojima su snimljeni ćir Stefanovi madrigali, jer ih nijedmo naše preduzeće za izradu gramofonskih ploča nije snimilo, a sumnjam da njihovi producenti i znaju za posto'anje jedne takve muzike. Studentkin'a je valjda iz Ovog mog malog izlaganja shvatila da Srbi ne komponuju samo kola u šest.
razgovor O
Uuwrednik:
'sKtbuelmosti
i Vjeran Zuppa· Biblioteka „Razlog“ da. la nam je četiri knjige: Igor „Biseji“, Dubravko Horvatić „Zla vojna“ Ivan Slamnig „Naronska. siesta“ i Mate Raos „Ratnici“. S intencijama te bibli, oteke možemo, Već nakon prvog izlaska, u javnosti, biti 'zadovoljni. Još uvijek u Zagrebu put knjige od pisca do či, talaca kroz zamršenu mrežu oficijelnih izdavačkih rokova i programa jeste put „odavđe do vječnosti“, a biblioteka „Razlog“ nam obećava ekspedit:vnost, koja će, obistini li se, nedvojbeno im ponirati u okvirima zagrebačkih izda. vačkih prilika.
Nakon veoma duge šutnje javio se i Rasim Pilipović, ovaj put s romanom „Ničija“ u izdanju „Naprijeđa”. Njegos va knjiga je prvo „Naprijedđovo“ izda. nje domaćeg pisca u ovoj godini,
Poštujući već iradiciona!ne termine Društvo književnika Hrvatske je pred javnost izašlo sa svojom godišnjom skupštinom koja je promijenila vodstvo DKH. Na mjesto dosadašnjeg predsjed-
mika Dobriše Cesarića i tajnika Drage
Tvaniševića jednoglasno su izabnani Dragutin Tadijanović kao novi pred sjednik, Slobođan Novak kao potpredsjednik i Slavko Mihalić kao tajnik, Kroz program rađa Društva književni. ka Hrvatske za 1964–65. godinu možemo vidjeti đa je Društvo preuzelo velike obaveze i na planu rađa Društva knji ževnika Hrvatske u javnosti i na lanu rađa među samim članstvom, na popularizaciji domaćih pisaca u inozemstvu, na međurenpubličkoj surađnji i na suradnji sa Rulturnim organizacijama i poduzećima. Jedan do sađa najobimniji plan koji zaslužuje veliku pažnju javnosti. “io
Na području filma u februaru se ništa nije dogodilo. To traje već drugi mjesec. a
Olga Jevrić je izlagala skulpturu u Galeriji suvremene umjetnosti, u Kabinetu grafike vidjeli smo izložbu „Fans tastika u crtežima suvremenih beograđskih umjetnika“ a u Likovnom studiju RKabineta grafike samostalnu izložbu–
Alfreda Pala. 1 Jozo PULJIZEVIĆ
Poslednji moj pokušaj bio je i mo} definitivan fijasko na jednom putu do Smedereva ko,i sam mozaa pogiešno
izabrao. Jednog lepog dana, bilo Je i
sunce, zamolio sam nekoliko uglednih ličnosti da krenu sa mnom na jedah izlet -do Smedereva. Na jedvite jade smo se pokupili i na njihovo veliko iznenađenje umesto da prvo svrat.:mo u neku. kafanicu, otiš i smo pravo među zidine. Tu se našao jedan istoričar koji, je pričao dok smo šetali. Moji gosti su bili prilično mrzovoljni i tek na kraju otpočeli razgovor, s izvesnim Dprczrenjem za ono što su gledali, kako e sve to divno udešeno u Avinjonu, i kako zaista nismo dostojni ovakvih spOomenika, Primetio sam da oni o Sme-
derevu gotovo ništa nisu znali. Siti njihovih improvizacija i istoričarevih gnjavatorskih eksplikacija, hitro smo
se pokupili i potražili jedan ugledan restoran. Tu smo se častili pravom starom smederevkom i svežim dunavskim kečigama. i
Od azeći u Beograd niko se nije ni osvrnuo da pogleda nagnutu kulu koja je posle naš h razgovora verovatno bila još nagnutija. Ja sam se sećao priče moga dede, koju je on čuo od svoga dede, kako su bule izlazle iz tvrđave s testijama da za:te vodu. Pyv _ Pade mi na pamet jedna jeretička ideja: posle svega ovoga možda bi dobro „bilo da ponovo pozovemo Turke u ovaj grad da bismo bar, ako ne ran:je a ono posle 500 godina, imali koga da psujemo što nam je Smederevo u TUševinama. Šta vi mislite o toj ideji?
Žika LAZIC
• List izlazi svakog drugog petka. Pojeđini broj 30 đ. Godišnja
pretplata 600 đ., polugođišnja 300 d., za inostranstvo đvostruko
e List izđaje Novinsko-izđavačko pređuzeće „Književne novine“ Beograd, Francuska 7. ređakcija Francuska 7. Tel, 626-020, Te kući račun 101-112-1-208.
e Stampa „GLAS“, Beograđ, Vlajkovićeva 8.
.
KNJ ZŽEVNE, e Direktor ı odgovorni . Predrag Palavestra Tehničko-umetnička oprema: Dragomir Dimi-
U vreme pretkonkresne aktivnosti N OVINE · trijević Redakcioni odbor: Miloš L Bandić, Božiđar Božović,
referat Veljka Vlahovića 'je kori= stam doprinos i dragocen putokaz takvim težnjama. |
pragoljub S. Ignjatović, pragan' Kolundžija, Velimir Luk!ć, Slavko Mihalić, Bogdan A. Popović, (sekretar ređakcije), Predrag Protić, Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Pavle Stefanović, Dragoslav Stojano-
. Wwić-Sip, Rosta Timotijević i Petar VoIK, _ Š · \
/:*
{S qvaJcž?