Књижевне новине

književnost umetnost društvena pitanjaknjiževnost umetnost društvena pitaninaK!

Čedomir MINDEROVIĆ

(lgyaa ya. \DATAK (0 PaN||

— Milu Klopčiću —

JA SAM VIDEO KRAVU na putu između Nagardžunsagara i Hajderabada, pred zalazak sunca, kako gricka slamnati krov jedne kolibe u kojoj je teško mogla da se ispruži porodica sa sedmoro dece, a svaki kuli, svaki seljak u Indiji ima sedmoro dece. Pored kolibe bila je visoka kokosova palma, ali je neko već obrao orahe.

Ja sam video kravu, u Benaresu, na Gangesu, kako jede cveće sa glave jedne mrtve devojke, uvijene u zlatni stanjol. Na nekoliko lomača mrtvi su već goreli, žajedno sa cepanicama. Za mrtvu devojku čiji je venčić jela krava tek su pravili lomaču neki skoro sasvim goli

'ljudi sa crvenim i belim šarama na čelu. Nisam

smeo da ofteram kravu jer sam se bojao tih ljudi, i Indije uopšte. Nisam ni mogao zato što sam bio na čamcu, pošto smo se šetali poređ lomača. A devojka je ležala na pesku nekako nauznak, glava joj je bila skoro u vodi. Sasvim blizu obale voda je nosila telo nekog velikog uginulog belog psa sa podbulim trbuhom, i otvorenim očima. Ne znam kako se zvala ta devojka na indijskoi reci Gangesu, kažu da je to najveća reka na svetu, ali ja ipak mislim da je Misisipi veća iako nisam nikad tamo bio nego sam samo čitao Marka "vena. Čitao sam i Kiplinga ali nikako da me odvedu u fu džunglu.

Posle sam išao kroz Benares pa stojao pred nekom crkvom za koju kažu da je zlatna, ali se spolja ništa nije videlo. Hteo sam da uđem ali se neko gurao i hteo da uđe pre mene. Okrenuo sam se i video kravu, žutu i mršavu, čini mi se kao da je to bila ona ista krava što je jela cveće sa glave mrtve devojke. Ona se progurala kroz ljude i ušla prva u crkvu. Meni nisu dali da uđem, ne znam zašto, a i dobro je, na ulazu je inače velika gužva i zagušljivo, a krava je ušla.

Ja sam video kravu usred Kalkute koja je najveći građ u Indiji jer kažu da ima dvanaest miliona stanovnika, skoro dve trećine Jugoslavije. Kravu sam video na Čauringiju, to je centar centrova Kalkute. Ležala je nasred puta pa su je veliki dvospratni autobusi lejlendi, i rikše koji su dahtali, i druge limuzine zaobilazile. Ona je sve gledala i nije htela da se makne. I na Čandi Čoku sam je video, to je u centru centrova Starog Delhija, tamo gde na sve strane peku i prodaju neke žute kao uštipke, i hiljadu tongi ftrubi odjedđanput kao da su veliki automobili, a u stvari su bicikli na tri točka. Tamo leže leprozni bez nosa. Umesto nosa imaju flaster. A neki leprozni nemaju prste. Umesto prstiju nemaju ništa.

Ja sam video kravu kako spava na trotoaru.

Ja sam video kravu kako jede moje ruže. Mi smo sadili ruže. Kad smo se jedno jutro probudili videli smo da je neko skoro sve ruže Dpojeo. To je bila krava. Posle sam video da je

O KNJIŽEVNE —

JA SAM VIDEO KRAVU...

ostala jedna. Taman za mamiu pošto joj je sutra rođendan. Sutra sam se rano probudio ali kad sam pogledao kroz prozor video sam kravu kako čupa poslednju, maminu ružu. Kako može od trnja. Nisam znao gde da nađem ružu, a krava je izašla. Rodilo se sunce.

Ja sam video kravu u parku. Bilo je mnogo krava i poneki bivo sa crnim dugačkim rogovima koji su ličili na crne sablje. Kažu da su došli zato što je vođa poplavila pet hiljada sela, a možda i sedam hiljada, ne znam tačno. Pored krava ljudi su podigli male šatore od neke stare ćebadi i prljavih kao krevetskih čaršava. To je obično za vreme monsuna.

Ja sam video kravu u Mahabalipuramu, pod Svetionikom. Kažu da se Mahabalipuram zove i Sedam Pagoda, ali one su pod morem. To je kod Madrasa. Pored nje je bio jedan skoro sasvim go dečko, imao ie samo neku krpicu oko pojasa, na onom mestu. A i mnoge devojčice se skoro isto nose. Nisam mogao da pojedem bananu pa sam skoro pola banane bacio dok smo sedeli na pesku i užinali. Krava se sagla

da dohvati bananu i da je pojede, ali je dečko bio brži jer su krave lenje, samo leže. Dečko je stigao pre nje i zgrabio joj bananu ispred nosa pa je odmah pojeo onako s peskom. Ali zašto ie krava htela da mu otme bananu kad kažu da je ona božanstvo.

Ja sam video kravu od zlata, kravu od granita, kravu od drveta koje se zove gandalovina i lepo miriše ali meni nekako pomalo miriše i na buđ. Ja sam video kravu od šećera, kravu od mermera, kravu od srebra, kravu od žada, kravu od porcelana. I belu, i crvenu, i žutu, i plavu, i zelenu kao neki kolgejt, i roze i u svim drugim duginim bojama. Ja sam video kravu od slonovače. kao lampu za sto da se čita. Ja sam video kravu od dragog kamenja, dijamanata i brilijanata. :

Ja sam video kravu ali ne živu nego kamenu koja je bila velika skoro kao slon. /

A video sam .i sasvim male krave, mislim za minđuše, ili za neki prsten od zlata.

Krava ne prosi. Ona uzima šta joj se daje a neki. puti ono što joj.se ne daje, a ljudi samo

INE

\

/ \ ; j - # · ZIBiyar njiževnost umefnost društvena pitanja književnost umetnost društvena pitanja

JA SAM VIDEO KRAVU KAKO. SPAVA NA TROTOARU. JA SAM VIDEO KRAVU KAKO JEBDE MOJE RUŽB. KAD SMO SB JEDNO JUPRO PROBUDINLI VIDELI SMO DA JE MREO SVE RUŽE POJEO. TO JE BILA KRAVA.

prose. Kažu da u Indiji ima milion prosiaka, ali izgleda da ih ima najmanje sedam miliona. Koliko ima krava ne znam ali čini mi se da ih ima mnogo više, vide se na svakom koraku. Negde ih kolju. Neki ljudi sa crvenim fesovima zovu se Muslimani a neki su i bez fesova. Samo ne znam gde žive u Indiji. Krave izgleda da žive na ulicama i u parkovima gde se šetaju ljudi i deca sa šarenim balonima četiri puta većim nego u Jugoslaviji kad je sajam.

Krava može da uđe svuda, u svaku palatu. Ja sam je video kad smo stanovali u 'jednoj palati kako je ušla uveče u park te palate. Park je bio osvetljen nekim #svetiljkama navrh palmi koje su bile okrugle kao neka mala sunca. A na kapiji su bili stražari sa crveno=zlatnim malim turbanima i velikim puškama, a ne kao naš čokidar sa ogromnim bambusovim štapom koji je u stvari stalmo spavao. Zvao me je čota saab što znači mali gospodin, a ja baš nisam tako mali a gospodin bogami neću nikad da. budem.- Ljudi su stojali i gledali stražare ali nisu. smeli- da- uđu.. Krava.je-ušla,„, Krava je slobodna a ljudi nisu.

Ja sam video kravu i na kamionu koji je terao jedan Indus. To je u stvari bila velika slika iz nekog kalendara pa je šofer Indđus zalepio sa strane na šoferšajbnu. To je zato što je obožava stalno. Tako zalepljenih krava viđeo sam u

stvari sigurno mali milion. Sikovi, oni Indusi sa.

bradđama, kad voze imaju zalepljenu Vivijan Li. Mislim da je to glumica. Sigurno iz Holivuda. Kažu da je bila i u Beogradu kad sam ja bio u Tndiji, ali moja mama voli Čarltona Hestona pa me baš briga. A što ne bi bila i Lilijan Viš, kad viš na engleskom znači želja. Kad padne zvezda freba: brzo nešto poželeti, ali izgleda da ja nikad ne stignem. Moraću da napravim spisak želja pa da naučim napamet, jer mi imamo i gramofonsku ploču na kojoj je jedna besma koja kaže da treba uhvatiti padajuću zvezdu pa je metnuti u džep i sačuvati za kišne dane, što znači za monsun, kad nebo nije zvezdano, za rezervu. To je gramofon na koji se mogu staviti deset ploča pa sam menja, ali ja uvek mećem trinaest pa može i trinaosf. Čudi me samo što i na pločamn nije neka krava ad ie već svuda, nego jedno lepo kuče.

Ja se he bojim krave. Ali kad ostanem sam. ja i ona, ne volim. Mislim da sam ja u stvari mnogo sam pa sam je sanjao više puta. Crna krava, a ide pravo ma mene. A ja ne mogu da pobegnem zato što su mi noge teške kao olovo, pa ne mogu ni jednu ·ni drugu da TĐOkrenem. A krava je sve bliže. Sanjao sam je i kao leteći tanjir kako pada na mene sa najveće visine, onaj što prenosi televiziju. Posle se probudim i brojim unatrag. To pomaže.

Ne znam gde će spavati ono sedmoro dece iz kolibe. Krava će sigurno pojesti ceo krov koji sam ja video juče. Možda će spavati pod onom kokosovom palmom bez oraha. Ali ne samo zato što je neko već obrao orahe. Grane te palme su iako visoko. Sad mi se čini da su do neba visoke, da nikad ne bi mogao da se popnem do

njih.

. Nasfavak sa 11. strane

u svakiđašnjem životu, a najviše je onih drugih istina, naših, pojedinačnih, varljivih i nesigurnih, zbog kojih su ljudi truju život imeđusobno se uništavaju...

— Uništavaju — nastavi on podrugljivo a neče da se jedu. Ljudoždđeri su u tome jedini dosljiedni. Oni se čude bijeleima da ubijaju liude, a njihove lješine ostavljaju nepojedene. Mi smo posvetili mrtva čovieka, u njega se ne smije dirati. To zovemo kulturom i napretkom, a u slijedećem stolieću. nađam se, kakve smo god smlate, posvetit ćemo i živa čovjeka, nestat će smrtne kazne i ratova. Nama se ova istina. ĐOlako otkriva, ali će ona jednoga dana dozrijeti. U tom se pravcu krećemo. ...

"Piskutljivi Toma nije mu ništa odgovorio. Možđa se je zamislio. kao i ja, nadđ sudbinom čovjeka. Ozbilinost Baritonova govora srušila je moju sumnju da on nastoji zabaviti ljuđe neobičnim slikama svoje mašte. U suštini on se raduje životu, prosuđivao sam, i voli čovjeka kakav je da je, a ne može ne vidjeti tragičnost njegova bivstvovanja. Sve to prebrođuje bujnom maštom i veselim srcem koje s ljubavlju

prihvaća sve živo oko sebe.

— Nisam fi još završio svoju prvašnju misao — nastavi Bariton. — Mi smo se previše zagniurili u dnevne brige i nevolje, ne možemo se maknuti iz kruga ljudskih odnosa dok ne dođe nešto da te uđari po tikvi i onda pro-

wwzzEGENRA S sui ss Year uruio rare ere ranu ani erur uan uuu uu e zmruzunI u Iuu„„Iu„AA.= ue zı ruma Tı aman ama aiu zia n mumia LeaurKC

Glavni i odgovorni urednik: Tanasije Mlađenović, Urednik Predđra 8, Ignjatović, Momo Kapor, Dragan Ko'undžija, Velimir Lukić, Slavko Mihalić Aleksandar Petrov. · List izlazi svake druge subote. Pojedini primerak 30 dinara. Godišnja pretplata 600 dinara, polugodišnja 300 dinara.

Ante KOVAČBVIĆ

gleđaš i zableneš se. Tako sam ti ja bio“jednom u kinu i vidio ovakvu sliku snimanu iz aviona: Polarni krajevi. Posvuda snijeg i led na stotinu kilometara. Zatim more i ledenjaci. Morem plivaju, goleme sante leda. A-nigdje, baš nigdje na tom širokom prostransivu ne vidiš živa stvora, pa ni čovjeka... Zaprepastilo me. Moja je mašta munjevito prevukla ledeni pojas preko cijele

Zemlje, i ja sam je vidio golu, hladnu, ledenu, 5 ,

ostacima prirodnih sila. Zašto'još djeluju'i ti ostaci snega, kad :nema čovjeka. — Komu? Čemu, Dakle, zaključio sam s jezom u srcu, može Zemlja i bez čovjeka. To je bio za mene neobičan doživljaj. Može svijet ,opstojati' i' bez ljudi, moj Toma. Tako fi je to.

Njegov studeni šapat ohladnio je ne samo

E Palavestra. Sekretar ređakcije: Bogđan A. Popović.

zrak: nego i tamu.- U mraku se vrtjela: golema ledena kugla, a iz nje je netko stalno ponavljao rečenicu, duboko, potmulo, glasom gonga:

Može se i bez čovjeka!

— Ipak si nešto previdio — Uuštine ga' Toma. — Tebi je poznato da u polarnim krajevima ima života, pa, ako hoćeš, i ljudi. -

— Dabome da znam, Ali bilo je značajno to da. na slici nisam vidio ništa živo, pa je moja mašta proradila brzinom munje iskopčavši moje znanje. Eh, mašta ti je silna stvar. Da je ti imaš, u većoj mjeri, mogao bi postati, matema~– tički,genij, a ovako ostaješ profesorom.

IP Ja sam. zadovoljan. svojim | zanimanjem. aliP..

Toma nije dospio objasniti svoj „ali” jer

nas je sve. skupa ošinuo jaki mlaz svjetlosti. Velika karbidna svjetiljka zaslijepila me u prvi mah i odmah sam se dosjetio da su to noćni ribari koji love ostvama. Oni su tiho plovili čamcem uz obalu nizvodno, pa nas iza neke okuke iznenadiše. Na kljunu čamca, gdje je bila pričvršćena svjetiljka, stajao je bosonog mladić držeći u rukama viljuškaste ostve dugoga drška, a postariji čovjek s lulom u ustima sjedeći je tiho veslao.

— Što je, Harone — dočeka ih Bariton veselo — zar si došao po naše griješne duše? Ostavi me đa još jednu ribu izvučem, pa me vozi, ako hoćeš, u tri pakla.

„Ljudi na čamcu samo ga pogledaše, valiđa ne znadoše iko je bio Haron, pa mu ne odgovoriše. Njihov je čamac klizio niz vodu, a svjetiljka je šibala mlazom svjetla po ku: i vrbama i mladim johama, koje brzo uzmakoše u mrak čudeći se tko ih to uznemiruje u noć-

nom počinku. Pao oro idt uf Eiyfiy (Pt Op ifeya ga. OetueyOn eteP taka le

POZIV NA PRETPLATU

Pozivamo čitaoce da obnove pretplatu na „Književne novine“. Pretplatu slati na tekući račun „,Književnih novina“ — 101-112-1-208. .

Godišnja prefplata iznosi 600, a polugodišnja 300 dinara.

Pe duet u ui iy aaa rteouf—

uwzuNuAInIAALAAGI aun uini uianuru maree una euuunau:u aun zu az LUJ Na mirry ari aiaa air aa ae aiaa er: aza aLn Tehničko. umetinička „oprema:Dragomir Dimitrijević. Redakcioni odbor: Božiđar Božović, Dragoljub

Predrag Protić, Dušan Puvačić Izet Sarajlić, Pavle Stefanović, Dra'goslav „Stojanović Sip, Kosta Timotijević i Petar Volk. Za inostranstvo dvostruko. List izdaje Novinsko-izđavačko pređuzeće „Književne novine“, Beograd Francu-

ska 7. Redakcija Francuska 7. "Telefon: 620-020, Rukopisise ne vraćaju, Tekući račun broj 101-112-1-208. Štampa „Glas“, Beograd Vlajkovićeva 8. j ? ed

STA o

WvaJ03% | •

~

tap