Књижевне новине

ODAVNO SMO navikli da ma mir i rat gledamo otvoremih očiju, ponekad čak s hladmim Yasuđivonjem, pa i flegma,tičnošću. Kao da se radi o nekom, drugom, a me o nama, o mašoj sudbini. Kao da se ono što se do nedavno događalo, i što se još uvek na ponekim, tačkama zemaljskog šaya događa, mije u našem životu, u životu maše (i maših) gemeracija, zbiljski, izistimski o d.igralo i ostavilo svoj pečat i odraz u mašoj duši. Ponekad, se ponekom od, nas, i to je u ljud= skoj prirodi, učini kao da je sve to bio neki bolestom sam. Reč je ovde, u stvari, o onima koji su, nedavno, smatrali da su Koreja, TAlžiY dovoljno daleko od mas i da je glavmo da je ma mašim. granicama mir, da su Kongo, Angolo ili, domas, Vijetnam takođe, hwala bogu, daleko, i da će mas gorka čaša, valjda, mekako mimoići. i

U čovekovoj je prirodi da se prilagođava svim, okolnostima i svim situacijama koje sam život donosi. Ta lepa i ponekad, korisna osobina postaje ozbiljna opasnost kad, u određenim uslotvima, uspavljuje svest, umrtvijuje energiju pred

pretnjama opasnim po svetski miY, pa ma otkud,

one dolazile i mo, koliki bio mjihov obim. Ne torđimo da su ove i ovakve temdemcije i gledišta ona koja su u mašoj sredini preovlađaujuća. Naprotiv. Ali, ako me postoje, u obom DrYabvcu, meka, jasnije izražema shvatanja, jer su, gotovo nemoguća u zemlji koja je medavno toliko prepatila od, Yatnih strahota, + razaranja, mesumhnjiDo je da izvesne imeyYcije duha mismo sasvim lišeni.

O ratu, i onom prvom svetskom, koji mwogi od nas još pamte, i ovom, drugom, koji je pre dvadeset godina završem pobedom mad fašizmom,

postoji jedna ogromma literatura. Klasike i da

ne mavodimo, ranije ratove takođe.

Postavlja se ozbiljno pitanje pred svima nama koji, u bilo kom vidu, baratamo perom: kgliko se ta literatura u prevaspitavanju ljudi poka zala uopšte efikasnom, ako je uopšte i pisama s mamerom, da brevaspitava, jer je očigledmo da joj to ponekad i nije bio cilj? A mi potreba.

Tomovi i ·tomovi takozvane atne. literature leže pred mama; poneke od tih knjiga predstavljaju izistmske vrhumce Kknjižeono-umetničkog

stvaralaštva i služe za uzor u, svakom, pogledu.

Pa ipcl, u, izvesnom broju slučajeva, čovek ·

bok ne može dd se otme utiska, da me (ako bčznGpJdn

deo ove uvrste hnjiževnosti predstavlja. sumo majpogodnije sredstvo za rasterećemje savesti mžihovih, autora i traženje — zaborava. Možđa je i to dobro i korisno, i svakako je i dobro i korisno, ako kao podtekst svemu stoji moralma osuda rata i masilja putem, rata. Isto to važi i za mmoge dobre ratne filmove, za, mmoga . đela publicistike i žurmalistike, naročito za ona memoonrske prirode. ;

Samo, njihova sudbina se često završava u Yrafovima b:blioteka, odakle majčešće dolaze u ruke usamljemog čitaoca.' A taj čitalac, maročito ako je mlad, često ne otkriva u mjima mjihovu pravu, istinu, i poruku, i pravi, suštinski smisao njihove amgažovamosti i amgažovamosti njihovih, auto?a.

Nije ređak slučaj da upravo vati filmovi i vatna literatura samo rYazdražuju, ıı negatiomom, smislu te reči, maštu mladih, ljudi, željnih avan= tura i avanturističkih, doživljaja.

I tada nastupa zaborav. Zaborav protivu kojeg se treba boriti u domovima, školama, društvenim, i političkim, iistitucijama, i orgamizacijama. Svuda i ma svakom, mestu. I to utoliko pre, jer nas, danas, sa izvesnih strana, nama dobro poznatih pozivaju da zaboravimo.

Šta svim, ovim, hoćemo da kažemo?

Najkraće rečeno: da misu, dovoljne samo dobre

namete i lepe reči, nego + određena, svesna š organizovana, akcija .svesmih ljudi koji znaju šta hoće i šta traže, i kako realizovati oho što se želi. ı Ako je reč o piscima i uopšte ljudima koji se javno bave pisanom rečju, me traži se od njih, trenutno da kremu kao dobrovoljci u Vijetnam il u Kongo (mada se ponekad i to zahteva), nego da u svojim, zemljama dižu uzbunu protivu potpaljivača movog svetskog sukoba i mobilišu javno mmenmje ma stramu, onih koji se bore 2a svoju slobodu i mezavismost, a često + za goli život. Teorije o potrebi zaborava da je u drugom, svetskom, ratu poginulo šezdeset miliona, ljudi (o \wwalidima i materijalnim, vrazaYvanjvma da i ne govorimo), da treba preći preko omog „što je bilo”, i jednostavno sunđerom prebrisati teške uspomene, sve užase i počinjene zločine, samo pomažu onima, koji uljuljkuju svet da lokalni ratovi koje vode mogu, da ostanu, to ŠtO, zasad, jesu, to jest lokalni. Rađaju se move mimhenske teorije i trula shvatanja o ustupcima politici sile i nasilja, o potrebi popuštanja predagresorima. koji, opet, sa svoje strame, intervenišući mačem na određenim, područjima, izjavljuju da su tobože sbremni za „razgovore bez ikakvih, uslova'. Cilj ovakvih bajki je očigledno da se uspava svetska javmost.

Ponekad, se čoveku doamašnjice učimi da su Hitler i Gebels, pored, poznatih, užasnih, plodova svog razaračkog gemija, ostavili za sobom i svoje nasledmike.

_Dužnost je savremenog bisca da, Opet i pomo.

vo, igra ulogu budioca, i da se pridruži onima

koji danas čame wu španskim i portugalskim, 2q-

tvorima, ili onima koji se tuku wu Yovovima UVijetnamskim, ili u bilo kojem rovu duha, protivu, carstva mraka i nasilja. T w

Indokina,

LIST ZA KNJIŽEVNOST, UMETNOST | DRU

V KONGRES.SAVEZA KOMUNISTA SRBIJE

U BROGRADU je počeo.sa radom

V kongres Saveza komunista Srbi-

je na kome je Jovan Veselinov pod.

neo referat »Društveno-politička aktivnost.i zadaci ' Saveza komunista Srbije u razvijanju. socijalističkih društvenih. odnosa«. . Drugog dana

rada Kongres je radio. po komisija= -

ma. U Komisiji za idejha i politička pitanja uvodnu reč za diskusiju dao je Milojko Drulović, iz čijeg izlaganja prenosimo tri. Štag= menta: o masovnoj kulturi, o stanju na univerzitetima i o problemu inteligencije.

(„2 JOB uvek pretežno seoskim

obrazovna struktura · stanovništva

relativno je nepovoljna; Skoro polo- ,

vina radnika u našim fabrikama do šla je neposredno sa sela; struktura zaposlenih u pogledu stručnosti veoma je nepovoljna (više od polovine radnika nekvalifikovano). Od ukupnog broja zaposlenih van poljoprivrede, oko 40% stanuje na selu. Karakteri-

:tično je.da je. od 15.943. direktora.

S : a radnih organizacija u privređi i di-

_ rektora - sektora, 1961. godine bilo

33,5% sa neootpunom osnovnom ško lom, a 48,6% sa gsredniom. U onpštinskim organima ima 57,8% službenika sa osnovnom i nevotpunom srednjom štnlom, u sreskim 33%, u re-

ubličkim 29,7%. Još uvek imamo preko 20% nepismenog. stanovništva,

+ novnog

smo područje sa :

stanovništvom, | nepismenost tek za 40 godina. Nije

je polukvalifikovano i

DANA

|_a u nekim.rajevima,i 40—850%, itd.

ŠTVENA PITANJA

neki njeni propovednici su zuje vreme u kome živimo,

Godina XVIL Nova serija Broj 249

17

M“

Svi ovi problemi još oštrije se ispo- •

ljavaju u nerazvijenim krajevima naše Republike. (* :.) ag a

· Naročito pada, u

Zabrinjava činjenica da je polovina

· nepismenih" ispod '50" godina staro> '

sti. 68.000 zaposlenih u” privrednim

organizacijama Srbije je “nepismeno. U nekim novoizgrađenim privrednim · organizacijama, koje . zapošljavaju pretežno žensku radnu snagu, Dprocenat nepismenosti se kreće 'i preko 50%. Sasvim je nezadovoljavaju-. ća činjenica da se. od 340.725 nepisme ” nih stanovnika u Srbiji (od"10 do 24 godine), kursevima za opismenjava-– nje obuhvata svega 1,17% godišnje. Ako bismo nastavili ovakav tempo opismenjavanja, likvidđirali „bismo

stvar samo u likvidiranju nepismenosti, nego i u ostvarivanju 'potpunog osnovnog. obrazovania, naročito kod zaposlenog stanovništva, jer danas oko 50% novoupisanih. ne završavaju osnovnu školu. Poslednjih · godina naglo je opao broj škola i odeljenja za osnovho obrazovanje, čak i u privrednim organiz»ciiama, a u našoj Republici ima 44,9% za>

poslenih koji imaju do četiri rnzre- ·

da osnovne škole. Nastale'su teškoće

ćaju polovinu, a negde ukupne troškove školovanja, što je, S obzirom

. da su u pitanju nekvalifikovani rad · nici, pre svega, skupo. RRavnođušnost _ mnogih radnih organizacija/i politi~

oči“ problem -osš- + SPOJ | rašnje obrazovanja i nepismenosti.“ „sti: u „programima, “udžbenicima, u

čkih-organa-prema:ovakvoj, situaciji -

ne može .se ničim.pravdati, (...)

| Ako dosadašnje reforme. na Uni-" 'verzitetu' i početni oblici samouprav

'ljanja nisu dali u.svemu· očekivane

'rezultate, članovi Saveza·' komunista „se ne bi mogli. opredelj ivati· za Uu-.

·'godnu 'požiciju“ nezađovoljstva i Uu-

vređenosti i pristajati na kritike da su za:sve teškoće i slabosti krivi nerazumevanje. - »spoljnih : faktora«,· prosvetna. politika i »birokratska ad.

: rninistracija«..Jer, poznatoije da po-.

stoje mnogobrojne unutrašnje slabo-

izvođenju: nastave, ~ u unutrašnjim . odnosima —; na. primer, staleška so=~

lidarnost. prilikom reizbornosti i za- . ·tvaranje “vrata prirodnijem pritica-

nju. novih ' kadrova, „pristrasnost u ocenjivanju naučnih. rezultata, 'nedostatak::objektivne naučne kritike, težnia- za, očuvanjem tradicionalnih struktura. i: odnosa, itd. — sve su to

. ozbiljne: unutrašnje slabosti i smet-

nje:od kojih zavisi kako će se ubuduće razviiati nauka, ljudski odnosi, kakve ličnosti će se formirati na Univerzitetu, toliko potrebne ovom

. mašem društvu. Takve unutrašnje

slabosti, konzervativne tendencije i otpori malodušnosti nisu retki. Ako je u dosađašnioj reformi na univerzitetima. bilo, manje. uspešnih ili Đogrešnih poteza, a'bily:ih ie, najgori od svih mogućih poteza bio bi onaj koji. bi, vukao. ka »starim dobrim vremenima«, ka zamrzavanju i okn~

. menjivaniu postojeće situacije i od· nosa u jedmom ako promenljivom

društvu kao što je naše. (...) ' Kultuma kl'ma je kod nas. veo=

| će „ma živa. Stvaraoci"se sve više O---u -finansiranju,· polaznici :negđe . pla-__.

kreću našoj savremenosti. IT pored · pojedinačnih mišljena da umetnost ne podleže nikakvoj idejnoj i ideološkoj oceni, preovlađuju shvata-

nja koja, društvenu funkciju kulture i društveno angažovanje stva' raoca 'smatraju · neophodnim. Eks=

·samoupravljanju..(„..).

BEOGRAD, 15. MAJ 1965.

List izlazi svake druge subote

Cena pojedinom primerku 30 dinara

NROIRU UI ONU

'Na nirnberškom procesu pred međunarodnom porotom osuđena je ideja koja je odgo ı Di oznije zločine koje je istorija zapamtila. Ideja je osuđena, kažnjeni, ali kako nam pokaodluke pre dve decenije donesene, nisu bile dovoljno dalekosežne. Ni jednu celu godinu čovečanstvo nije uživalo u potpunom miru. I danas, 20 godina posle završetka rata, obračun sa fašizmom nije okončan, borba protiv rata i dalje traje.

vorna za najmonstru~

ei odande ir ia earaga m JB

tremna .suprotstavljanja kulture politici | parolama: „Kultura kulturnim · radnicima“, „Politika · poli= tičarima“ preživela je liberalna fra-

· zeologija, koja ne znači nikakvu bor

bu za: slobodu ·i. autonomiju kulturnog. stvaralaštva, već fežnju da se inaugurišu idejno-političke pozicije suprotne neposrednoj: demokratiji i

O” problemima inteligencije · može se govoriti na različite načine. Šta se sve' pod tim ·pojmom · može .ra= zumeti,· ovde: ne možemo. izlagati, Tnftelektualca možemo videfi·i u fi= zičkom radniku' kao i'u stručnjaku. U našim uslovima sve.više nestaje ponižavajuća · podela rađa, u' kojoj su jedni prosvećeni duhovni stvara~

· oci, a drugi' samo fizički radmic':

Mi ovde želimo. da istaknemo: dve stvari: it Prvo, da se ne smeju tolerisati pojave birokratskog, i potcenjivačkog odnosa prema inteligencij:, čega kod nas ima u društveno-političkoj prak si — i u privrednim organizacijama, a i u gledanju na prosvetne radnike. Drugo, u poslednje vreme u nekim teorijskim člancima i raspravama iz ražena je težnja ka fetišizaciji uloge jednog sloja inteligencije u socijalističkom društvu kao duhovne e-

. lite, kao sloja koji u društvenoj po-

deli rađa ima zadatak da razmišlja i

. samo daje kritiku postojećeg druš-

tva, njegovih ustanova i odnosa. Oni izražavaju nostalgiju za jednom ufopijskom, „duhovnom“ vlašću, žele da budu „na distanci“ prema onome što nazivamo tekućom praksom i ideologijom, kako bismo „nepristrasno“ i „objekt'vno“ posmatrali stvar

nost. „Najčešće ·se. to:.vezuje: sa, ide-

jom borbe za slobodu nauke i kulture. Postavlja se pitanje kako ne= ko može da bude „kritička savest i svest svoga vremena“ a da ne „spro»

Nastavak na 2. strani

O