Књижевне новине

| = MMI „SOM OL U DI JAA VU a Vote jak NH NDRVLNJ

J7 DANA |

vođi ideje“ i da ne bude borac, izolujući se u neku lažnu stvarnost, mistifikujući svoju ulogu kao neku višu aktivnost, nezavisno od borbe koju vode radni ljudi kod nas i ne Uuključujući se u tu borbu. Ma koliko mi ne bili zadovoljni onim što smo stvorili, ta se stvarnost ne može pro meniti samo rečima. Stvoriti materijalna dobra, humanizirati čovek“, razviti društvene odnose, moral, nauku, ne može se samo rečima ili · buntom protiv „otuđene prakse“. Iluzije o svom izuzetnom položaju i ' ravnodušnost prema praktičnoj i političkoj borbi nisu prava reakcija na staljin'stički dogmatizam ili na ma koji drugi politički „pragmatizam, kako: se to ponekađ predstavlja“,

PROTIV RABADAHILUKA

U PRIŠTINSKOM „Jedinstvu“ o-

· "bjavljen je 1. maja intervju koji je · Oskar Davičo dao saradniku lista. Smatrajući da veći deo naše kul'turne javnosti nije, verovatno, bio u mogućnosti da se upozna sa tim tekstom, prenosimo veći njegov deo, "smatrajući da će Davičovo mišljenje o izvesnim vidovima našeg književ-

- nog života, kao i ton kojim .je to mi šljenje saopšteno, biti zanimljivi za naše čitaoce:

•.. — Šta Vam je w mašoj literaturi manje Yadosmo?,

— Mnogo toga. Ali pre svega neotpori naše književne sredine u celini prema nečem što bih uslovno nazvao pseudoofanzivom građanskih navika, starmalog mentaliteta spremnog da se prostre pred svakom inostranom misaonom đinđuvicom, slepog za stvame vrednosti i osobenosti naše nacionalne literature. — Zašto biste to nazvali pseudoofanzipom?, — Zato što to ona samo izgleda kao da to jeste. A može tako da izgleda ne zato što predstavlja stvarno stanje i izražava raspoloženje , večeg broja naših književnika, nego zato što. su oni, mislim na one pro-

Vo Ostali izvan raznih izdavačkih i “BMISIH aaveta | prepuštili teren dej-

~

mera a mameluka uvoznih idejica o „apolitičnosti“ literature. Da se razumemo: oho što ovoj nekolicini

nizam, ni svetosavlje, ni akademi'zam, to je iđejna progresivnost, to je literaturna revolucionarnost, lo je · osećajni napređak nikao iz tla novih odnosa nastalih u sistemu samo-> " upravljanja. Iako se toliko nametljivo glasaju, to je samo zato što im se hiko ne suprotstavlja. Ne čini to niko, jer svako misli da će drugi neko uzeti na sebe stvar obračuna s takvim literarnim koještarijama kakvi su arhikonzervativni ukusi Vaska Pope, predgovori Miodraga Pavlovića ili večernje-novinsko mudrovahje nekolicine njihovih skutonoša tipa Ivana V. Lalića, Jovana Hristića, Vece Lukića-i sličnih .ričardsovsko-sranglićanskih fol mudraca koji su se zagazdili u Srpskoj književnoj zadruzi od koje su na. činili pravo kulturno ruglo, objavivši jednu „nesvarljivo bedastu Antologiju srpske... nepoezije, pre

na koji je njen „autor“ izmaltretirao i isilovao tu „srpsku poeziju“

trovića, davnašnjeg našeg satiričara,

inače pesmici o „Svinji Reformatoru“. predvideo kakva sve zla neko” nepoetsko biće može da načini poeziji, pripusti li se u njen vrt među leje s cvećem. A ipak, ni Mitrcvić nije umeo da nasluti sve eksce„se koje-će sebi da dozvoli pomenuti reformator i revalorizator naših poetskih „vrednosti. Pri tom je M. „Pavlović, o kome se priča da je pa-” metan, zaslepljen sopstvenom pameću, snabdeo svoju Antologiju jednim Predgovorom u kom je defemstrirao Jakšića, donekle i Lazu Kostića i omalovažio Rakića na račun poetičnosti Lukijana Mušickog i sličnih arhimandritskih bradonja. Sve je to svoje koještarenje špikowao nesistematizovanim estetskim. | apodiksijama o „napretcima“ u poeziji čije vrednote nebrkato, ali neprekidno brka 5 filozofskim napretcima u „egistencijalnim“ „sazna njima“. Nije trebalo, da se pojavi ·drugi jedan Predgovor, mislim ' na

njegovu Antologiju · posleratne (?) hrvatske lirike, predgovor napisan u stilu seminarskih radova sa bezbroj citata pokupljenih s brda g'dola širom mnogih angloameričkih - estetskih metafizičarećih knjiga, da (Nastavak na 12. strani)

:„gresiynije i odgovornije, neshvatlji- .

stva i prisustva nekolicini samorekla” |

' građančića smeta io nije ni šovi-

nepoezije nego li poezije. Jer, način .

- prevazilazi proročku maštu M. Mi- |.

koji je u svojoj duhovitoj i britkoj ~

onaj Dalibora Cvitana napisan za”

— NEMOJ DA ME GNJAVIŠ, VEĆ SAM TE UNEO U ROMAN...

Zaeuangčnono ŠTAMPE

UVOD U PRIMEDBU

Kosta TIMOTIJEVIĆ

U NEPOVRA?T' su otišla ona vremena kad novine nisu trpele prigovor odozdo, i kad su pisma s kritičkim primedbama odlaziia u korpu, a. bivala štampana samo ona koja se kao ispravke moraju objaviti po Zakonu o štampi. Sve više naših listova, sve češće (mada još prilično retko), nalazi mesta na svojim stupcima za čitalačka zakeranja. PoKetak je skroman, ali je ipak nešto.

Tako je „Ekspres” onomad štampao pismo jednog čitaoca koji se buni što list u poslednje vreme objavljuje sve više slika „razgolićenih žena i devojaka“ i pita „čemu. to služi“. Pismo se sastoji iz dva pasusa jednake dužine. Zamerka je sadržana u drugom pasusu, dok prvi glasi:

„Ekspres“ je dinamičamn, mjformativan list koji na racionalan, š pregledam, način, veoma, brzo + lako, ·'im{ormiše svoje čitaoce. Jedam takav list sve je po„trebniji savremenom čoveku. Vaš list nije bez ukusa, ali ipak želim, da, stavim, jednu primedbu.

. Da.li.je čitalac osećao intimnu potrebu da po:tapše svojidist'po Pajiehu bre no šio mu stavi brii: smedbu,:ili je: smatrao. da ga na to obavezuju ne-

= Hisani “obikaji, mija važno. Važno je d& je list hra~

'bro objavio: celo pismo — i pokudu i pohvalu. ' Slučaj nije izolovan, I „Večernje novosti“ štam' pale su nedavno jedno kritičko pismo, čiji autor zamera listu (a) što je objavio reportažu o četniku sa Kosmeta, (b) što je objavio feljton o ubici Bajramu Hodžiću i (c) što o pojedinim događajima izveštava sa zakašnjenjem. Uvod u te tri primedbe

glasi:

Stalni sam, čitalac „Večernjih movosti“ i nijedam

drugi dnevni list ije mi tako interesantan. Međutira, pored dobrih tema provlače še i loše — po

| mom mišljenju. Posebno bih istakao ovo:

Slede iri pomenute zamerke, a na kraju za-

ključak:

Sve ovo pišem jer želim, da „Novosti” budu i dalje „imteresamtam, list. Mnoge stvari u njima mi se sviđaju, ali o tome sada neću opširnije govo?iti.

Kako se-.iz citiranog vidi, ovaj je čitalac u pohvalama bio. nešto škrt. Zato redakcija nije bila škrta. Izvlačeći srž pisma u naslov, ona se opredelila za sledeću formulaciju:

Tri mane najboljeg lista.

Da ·je- Hitler pobedio...

Jedan zapadnoberlinski televizijski producent 'Pozvao je dvadesetak televizijskih stanica na saradnju za izradu najboljeg filma na temu: „Kako bi izgledao svet danas da su nacisti pobedili“.

„Beogradska nedelja“ nije televizijska stanica,

: . sli se ipak odazvala feljtonom (koji može da bude

baza za scenario) o tome kako bi izgledao svet (u prvom nastavku kako bi izgledala Srbija) pod Hitlerom.' i Pre švega, Srbi bi svi do poslednjeg bili istrebljeni u džinovskom Rkrematorijumu nasred Kragujevca. Srbija bi ostala „bez Srba i bez traga. da "su ikad postojali“. Sa zemljom bi bili sravnjeni "Topola sa Karađorđevim spomenikom i svi srpski ' manastiri. i Međutim to bi se Nemcima ljuto osvetilo. Istrebljeni Srbi i porušeni srpski manastiri ipak bi trijumfovali, jer. bi. Nemeza u svojoj ingenioznosti posYbild nemački jezik i pravopis. Kako beleži „Beogradska nedelja“, Avala bi bila prekrštena u Hitler Berg, Kostolac bi se zvao Kglajne Bajern, Morava bi tekla pod imenom · Klajne Rajha, _a Srpsko narodno pozorište nosilo bi naziv „Lustige teatr Lili, Marlen“, 1 | Osim toga, umesto današnjeg spomenika zahval'riosti Francuškoj, na Kalemegdanu bi bio podignut spomenik Hermanu Geringu. „Na spomeniku bi stajao atpis ispisan goticom i nG nemačkom, 'jeziku, U prevodu taj bi natpis glasio:.–· : „Plamem večno gori, kao što je njegovo STCO izgorelo u, plamenu, borbe i pobedničkog Tata“.

'

Clanak „Grič, poezija, Vjekoslav Majer“ Draška Ređepa, objavljen u prošlom broju „Književnih Nno-

~

Šteta što nam je natpis dat samo u. prevođu a · ne i u originalu. Verovatno bi bio nešto kao napriliku: „PFajer evig bremem, vi was ist zajne herc brenem gevezen zajnm im Jajer Jom kamp und, zigrajhe krig“.*) \ {

Na pola puta

Nemci srećom nisu pobedili, pa im je tako jezik spasen, Ali našem jeziku, po svemu sudeći, nema spasa.

Tu skoro je neko pisao o tome kako jezik nije živi organizam nego sistem koji se menja. Zato neću reći da nam je jezik napadnut virusom, nego da je napadnut menjanjem, koje se mestimično pretvara u pometnju. Naročito je haotično stanje na sektoru priloga i predloga. Tu nikad nismo ni imali sasvim čvrsog sistema s pravilima poput onog „ante, apud, ad, adversus...“ ali se ipak manje= više znalo šta ide a šta ne ide. Danas, ide sve. .

Neko izvrši akciju na Kubu, pa onda dođe aten=_ tat mad Kenedijem, zatim, ušledi, invazija JS. Vijetnama, a na vidiku nema sporazuma oko re.

šenja vijetnamskog problema. Od primera vredi citirati informaciju „Jovanović i Pilić sastaju se danas na Šalati profio reprezentativaca MRodezije“. Predlog između najgore je napadnut i već se izmetnuo u devojku za sve. Ne samo što se razgovori vođe između Gromika i Kuv de Mirvila, nego se i sam sastanak odigrava izmeću, njih. Imali smo Uu novinama i primer afere između Štrausa i Špigla.

Najnoviji je primer iz „Borbe”, koja je 7. maja javila da se „priprema otvaranje ambasada izmeć/u, Tel Aviva i Bona“,

T dosad smo čitali o pripremama za uspostavljanje diplomatskih odnosa, ali smo iz novinskih izveštaja nekako bili stekli utisak da će Zapadna Nemačka otvoriti ambasadu u Tel Avivu a Izrael u Bonu. Sad odjednom ispada da će ambasade biti otvorene negde između, ta dva grada. Verovatno za to postoje naročiti diplomatski razlozi.

Pitanje je samo gde bi to bilo. Kad čovek pokuša da locira to „između“ na geografskoj karti, najlakše mu je da ga zamisli negde na pola puta. Uzmite kartu Evrope i povucite pomoću lenjira pravu crtu od Bona do Tel Aviva. Sad izmerite rastojanje, pa obeležite tačku na pola puta. Videćete da se u neposrednoj blizini te tačke nalazi Ćustendil. To je mesto svakako dovoljno veliko da primi dve ambasade — makar u njemu i. nemale nikakva posla.

Bez brige za južno voće

Pod ovim naslovom „Ekspres” je krajem marta javio da „više mema bojazni da će prodavmice ostati bez južnog voća“ jer su „nove količine limuna i pomorandži obezbeđeme“.

Mesec dana zatim pročitali smo da „sve besti o obezbeđemim tonama južnog voća iz dama u dam, u to se uveravamo, postaju samo prazna obećanja“ —da bismo konačno saznali da pomorandži neće biti sve do novembra.

„Ekspres“, razume se, nije kriv što nema južnog voća, jer je samo preneo podatke uzete od Savezne direkcije za ishranu. Krivi su oni koji nisu na vreme sklopili ugovore o kupovini. Ovo je, međutim, prilika · da se još jednom konstatuje kako novine bolje služe čitaocima kad informacije o tome da robe neće nestati (ili da neće poskupeti) prenesu s potrebnom rezervom.

Da je „Ekspres“ onom prvom izveštaju stavio malo duži ali precizniji naslov: „Savezna direkcija za ishranu tvrdi da su obezbeđene dovoljne ko-

ličine limuna i pomorandži“ — ne bi kasnije morao da se vadi, a mi bismo od početka znali čemu da se nadamo. - . ı d

*) Izvinjavamo se čitaocima što. tekst natpisa donosimo latimicom. Naša štamparija nema goLICU, Sei ;

__ _ __— (Qđ__---——-- —- — —_—____ _____— —--- – —K–TqTqoPK—

ISPRAVKA

vina“, treba datirati sa 27. aprilom 1065. Molimo čitaoce da ovu ispravku uvaže.

U a — _———

Manje dlanovima, više glavom!

nepolitičkih·

ŽIVOT OKO NAS

JR Uf

Ljubiša MANOJ LOVIĆ

NA POSLEDNJEM zasedanju Skupštine Srbije predsednik Dušan Petrović-Šane osetio je potrebu ua UsSualc PITOviV jouiie nepirijavune ZabDpiuac licu naših poslanika. Fetrović je — kako javljaju novine — naglasio da se ireba stalno i energično suprotstavijati svakom potcenjivanju vada u Skupštini, kao i prevazidenim gledištima da razmatra nje raznih pitanja u Skupštini ima samo formalan karakter, a da se odluke stvarno donose na drugim pouliucitim iOrunura, JRARVO gaicaalte na Ssuvati dovodi do pasivnosti izvesnog broja posianika, do njihovog kolebanja i nesigurnosi kad uestvuju u radu skupštinskih. tela.

Dalje Petrović navodi:

— imali smo slucćajeva nekritičkog prilaženja i prihvatanja pojedinih predloga, iako nije bilo dovoljno argumenata da se ii predlozi usvoje. Bilo je i slučajeva prihvatanja pojedinih predloga samo. zbog poverenja prema predlagaču, ili samo zbog upornog insistiranja predlagača na jednostranim argumentima, koji nisu bili dovoljni za odlučivanje u Skupštini. | o

Sve to, razume se, ima svoje korene, To su tragovi koji se vuku iz onog, kako bih ga ja nazvao, aplaudirajućeg perioda naseg razvitka. Njih neće brzo nestati. Zivolariće svakako i dalje kroz neke poslanike koji su još u dupku. Zato je lepo što predsednik Skupštine te poslanike uči da — hodaju,

' Doslednije | MLAD ČOVEK, prelistavajući praznične novine, video sliku na kojoj svi studenti medicine imaju mikroskope. Ispod slike prditao potpis: „Mladi imaju sve uslove za svoj razvitak“. O

Mladi čovek se smeška. | — Što se smeješ?,

— Pročitaj! api — Da — kažem — ovo „Svoj“ je suvišno. Nepismeno! e)

— Ne to, nego koliko juče sam u ovim istim novinama čitao cianak o nedostatku učila i mnogo čemu što studentima fali za razvitak.

— Ah, to! — i

Iz ovog slučajnog razgovora bi oni koji pišu za novine mogli da nauče:

1) I na praznik treba svoju istinu da kazujemo na odđdmeren način.

2) Nipošto da ne lakujemo.

3) Ako već hoćemo da lakujemo, onda ne vredi to raditi samo na praznik.

I tako to

POČINILAC milionskih prevara i falsifikata na racun zajeanice VILU ajDUILJGVĆCV, MLVĐL DUSIOvođa somborskog preduzeća „Ggrev“ u Apatinu, Osuđen je na sedam godina StrOgOB zatvora i „da naknadi štetu.

. Tako mu i treba.

'Samo, slabi su izgledi da će nam BunjevčeM, što nadoknaditi. Jer, dok je sud stigao da mu, stavi zabranu na oludivanje imovine, On je- uspee..da proda svoje obe kuće i automobil. 1 sada možemo da mu — oberemo šljivar.

Bunjevčev, po svoj prilici, neće odležali ni zatvor. Jer, pošto je primio optužnicu, zatražio je lepo pasoš i još lepše ga dobio! ,

Zbogom.

'Pako nam i treba.

Makar

MILIVOJE ANDRBJEVIĆ, rođen 1926. u Natalincima, nedavno je u Beogradu postao doktor pravnih nauka, sa radom na temu „Odgovornosti za štetu koju pričini životinja“. Žr Dobro je. Odsad ćemo valjda makar sa životinjama lakše izlaziti na kraj. Ć

Opet kiša ŠTA JE S TOM KIŠOM ovog proleća?

Malo-malo, pa kiša. ra | . Probuđena društvena kritika trebalo bi da baci

koji kritički pogled na nebo. Trebalo bi oštro udaiti po — kiši! Ne bi je trebalo poštedeti ni kad pada dok sunce sija (pojava plamenjače). Doduše, narod kaže: „Kad pada kiša i sunce greje, ženi se medved“. i .

Kiša može da se napada; može i da se brani.

Da se brani? A potop i Noje? |

— Pa šta, kiša je praoca Noja na prečac uči= nila moreplovcem. Da čujem, ko je protiv brzog uzdizanja kadrova! · | _š

Pljušti kiša. A može da pljušti i karta. Najbolje kad pljušte honorari. Onda ne rodi svuda, ali dobro rodi tamo gde pljušti. ._

Može da bude kiša... Tako, samo kiša. A može đa bude kiša poljubaca. I kiša golova. Može da bude i kiša kuršuma. Zato, za danas, dosta o kiši! "BOS RO RO OG ZU CO Jeni

Goranova nagrada za knjigu godine

U NASTOJANJU da | sama doprinese popularisanju onih knjiga koje zaslužuju da se posebno nametnu pažnji čitave jugoslovenske javnosti, redakcija „Vjesnika“ uvođi stalnu godišnju nagrađu u iznosu od milion dinara za najbolju knjigu godine.

Nagrađa će se dode)jivati sredinom svake godine · na godišnjicu izlaženja „Vjesnika“, a istovremeno . pređ datum pogibije Ivana Gorana Kovačića, te će i mositi ime ovog tragično ubijenog pesnika. ;

U obzir za nagrađivanje dolaze SV knjige jugos!ovenskih aufora objavljene Uu dvanaestomesečnom· razdoblju između 1. juna svake godine, bez obzira na žanr i Vrstu kojoj pripadaju. Ređakcija je odlučila da pored posebno osnovanog žirija u predlaganje i odlučivanje o toj nagradi uključi što veći broj kulturnih i naučnih institucija koje će svoje predloge

dostavljati ređakciji „Vjesnika“.

KNJIŽEVNE NOVINE