Књижевне новине

Božidar Jakac

Salon Moderne galerije

RAST SLOVENAČKEH MODERNE GRAPIKE nerazdvojivo je vezan za ime Božidara Jakca. Pojava Jakca označava i prvu afirmaciju crno-bele umetnosti u Sloveniji. Od svojih prvih mladalačkih radova, kada je tek najavljivao opredeljenje grafici, pa do svoje pune stvaralačke alirmacije, Božidar Jakac je ostao veran grafičkoj disciplini. Njegovo delo ispunjava čitavo jedno istorijsko razdoblje, ono je i sad prisutno i to ne samo kao deo tog razdoblja, već je ono svedočanstvo i danasnje plodne aktivnosti,

Retrospektivna izložba Božidara Jakca, koja obuhvata njegovo stvaralaštvo od 1921. do 1065. godine, predstavlja za Beograd prvo šire upoznavanje dela ovog slovenačkog umetnika, potvrđuje 'Rkontinuitet jednog određenog stava od klijanja do njegove zrelosti. Umeiničko opredeljenje Jakca je uglavnom zrealisličko, Okrenut predmetnom svetu on ga tretira shodno klasičnim principima gražičke umetnosti, konsekventno spro vodeći crno-beli ritam. Povremeno, međutim, pored oštrih sukoba i kontrasn» igre širokih površina, naročito karakterističnih za najra-

nije objektivistički interpretirane figuralne

kompozicije, vizija Jakca se u izvesnom smislu menja, ona postaje psihološki produbljenija i vizuelno složenija. Vijugavi linearni zarezi, tamni obrisi, difuzno osvetljenje elemehti su kojima Jakac počinje sve više da se služi i da zalazi u ekspresionističke tokove, ponekad bliske Munkovom umetničkom izrazu („U kafani", „Onesvešćeni“, „Pijanistkinja“). S druge strane, Jakac će u portretima gotovo uvek zadržati realistički odnos prema viđenom, ali će na svojstven način ispoljavati izvanređan smisao za karakterizaciju ličnosti, za beleženje njenog unutarnjeg stanja, Sigurnost i lakoća u oblikovanju detalja i forme, uzeto u celini, fini osećaj za neposrednost u izrazu provlači se kroz portrete Jakca konstanino poput \mneizbrisive niti. .

Najnoviji grafički listovi Jakca svedeni su na sintetičan izraz prirode, na razigranu monumentalnu arabesku dramske intonacije. U ovim njegovim ' padovima ima nečeg od romantičnog patosa, ali više u duhu nego u formalnom postupku, mada Jakac i u fim najnovijim rešenjima nije narušio autonom-– nost klasične grafičke strukture.

Bgzistirajući u vidu spontanog realizma i ekspresionizma, tu i tamo provejava i uticaj secesije, delo Jakca je oličenje · doslednosti, visokog tehničkog mnanja i jedne klasične senzibilnosti čiji Je likovni jezik precizan, jasan i celovit.

BOŽIDAR JAKAC

Gligor Cemerski

Galerija IKolažčevog narodnog univerziteta :

SLIKARSTVO GLIGORA ČEMERSKOG nije nepoznato. Poslednjih godina na. nekolikim kolektivnim izložbama njegove slike nije bilo teško uočiti; naprotiv, privlačile su one pažnju jednim posebnim ukusom, reskim zvu= kom i slobodom interpretacije. Doduše bilo je fo uvek samo fragmentarno upoznavanje sa slikarstvom ovog mladog autora. Niegova prva samostalna izložba, međutim, potvrđuje sve ranije pretpostavke,

·Čemerski je slikar imaginarnih figuralnih Prizora. U njegovom slikarstvu ima izvesnih reminiscencija na antičke mitove, no, to. je samo jedna od pobuda koja rasplamsava ma=– štu ovog strasnog koloriste, kroz čiji slikarski koncept otkrivamo i pesničku ljubav prema prirodi, prirodi sačinjenoj] po sopstve-

· nom nagonu i osećanju — prirodi koja skriva u svom veličanstvenom okrilju neka čudna bića i odnose. Vazda uznemiren, živih Ppikturalnih pestova, Čemerski se predstavlja kao slikar imaginativne dispozicije, neposredne izražajnosti i svežeg postupka. Njegovo snažno koloyističko osećanje uzdiže se na stepen simbola, otvorenih i zagonetnih, a nadasve uzbudljivih.

TI ako je tek stupio u umelnički život, Čemerski Je ispoliin sve one osobine Wnie na= goveštavaju snažnu slikarsku individualnost.

Vladimir Rozić

6

a < 6

BOŽIDAR JAKAC: U POZORIŠTU

Vlado MAĐAREVIĆ

TRADICIONALNI Majski studentski festival postao Je znacajna kulturno-umetnička „manitestacija ne samo za Zagreb nego i za čitavu našu zemlju. Mladi intelektualci i budući aktivni „rukovodioci našeg kulturnog života iz čitave zemlje okupljaju,se svake godinc.„u Zagre~

bu da:-bi. s. bogatim, i 'aZnOVIBSnIMy,

programom. pokazali svojuv piroku umjetničku aktivnost i društveno= kulturnu angažiranost. Ove je godine program bio naročito bogat, a osobito brojni bili su nastupi aramskih studentskih grupa. U pet dana održano je ukupno deset scenskih izvedaba, u kojima su pretegli, što je za studente razumljivo i pohvalno, satirički tekstovi. Već prvog dana održane su dvije takve saliričke predstave. Popodne je Dramski eksperimentalni studio Studentskog društva „Žikica J ovanović-Špa-– nac“ iz Beograda izveo staru komediju gotovo zaboravljenog Oosnivača srpskog teatra Joakima Vujića „Snajderski kalfa“. Režiser Mile Nedeljković nastojao je da taj dranac“ iz Beograda izveo staru komičan ali još uvijek scenski svjež tekst, ispunjen sivuacionom komikom nekoliko plastičnih tipova i presvlačenjem muškog u žensko, scenski drastično Rkarikira. Izvedba je težila stilu obnovljene komedije del arte, tražeći u takvoj per-

„siflaži neophodnu kritičku distancu

prema „patrijarhalnoj društvenoj

'sredini Srbije i primitivizmu njezi'na prvog teatra. Režija je uspjela

'da izgradi nekoliko invencioznih detalja i zacrta koloritne groteskne likove, od kojih su se zrelim glasovnim i glumačkim mogućnostima isticali Mika Knežević kao sirovi sluga Kuzma i Sreten Tošić kao šnajderski kalfa, iako je bio glasovno prenapregnut i glumački pre-

'vaše namješten. Ali je čitava pred- ·

stava, kao i većina likova, prenaglašeno burleskna, previše bučna i očito „pravljena“, pa se izgubila svaka mjera i scenska uvjerljivost fakve, inače stilski dobro zamišljene, historijske scenske porsiflaže. : ' Naveče je Studentsko satiričko glumište iz Zagreba izvelo poznatu scensku adaptaciju satiričkog djela Radoja Domanovića „HBStradija“, od Borisava Mihajlovića. Još nam je u živom sjećanju. izvanredna predstava Novosadskog pozorišta, koje je u Zagrebu prije više godina s velikim uspjehom nastupilo sa tom

scenskom satirom, za koju je do-

bilo i nagradu na.Sterijinom po“ zorju. Usporedbe stu se same name~

tale, na štetu zagrebačkih studena-,

ta, što nije nimalo čudno niti obeshrabrujuće, s obzirom na njihove amaterske mogućnosti. Ovog se puta nije koristio ni potpuni tekst adaptacije, jer su izostali neki scenski najzahvalniji dijelovi, pa zato dojam i u sadržainom smislu nije bio onakav kakav se očekivao. I ta je izvedba previše neskladno prav-

„IBN #Ši U

ljena i nategnuta u nekim mizanscenskim rješenjima. Talentirani režiser Nikola Petrović težio je za što većom originalnošću i vVvanjskomni

slikovitošću groteskne persiflaže, ali”

je neka mizanscenska rješenja toliko isforsirao do prave gimnastike, osobito često penjanje po prečagama rešetke na sredini pozornice, da se neki prizori svode na gotovo cirkusko skakanje i prenemaganje. Brojni studenti amateri dali su plastično ali i previše šaroliko karikirane likove i živu skupnu igru, koja nije uvijek imala ujednačeni ritam. Izvjesni diskretni nagovještaji, u dekoru i scenskoj igri, da se ova satira može shvatiti i u konkretno aktualiziranom smislu, djelovali su namješteno i gubili su na uvjerljiivosti, jer je to satira starih „društvenih odnosa i vVrio

konkretnog historijskog sadržaja o policijskoj politici i Drimitivnom menftalitetu „jRraljev-

ske Srbije. Prema tome se ponekad gubila · historijska distanca, ono potrebno brehtovsko nije se mnogo dobilo na uopćavaniu konkretne i suvremene «satiričke kritike. Jer svaka satira mora i u svojim apstrakinim formama i u uopćenim ~ aforističkim · zaključcima biti „konkretna po smipromijenjienim društvenim „odnosima „i „dimenzijama, da bi bila. kritički, moralna i društveno efikasna.

Poslije dvije satire prve večeri, koje su režijski previše isforsirane, vidjeli smo dva ozbiljna dramska djela u vrlo dobroj režijskoj i glumačkoj. interpretaciji ~ zagrebačkih studenata. Najprije je Studentsko kazalište „Goran Kovačić" prikazalo zanimljivu „dramu makedonskog autora Tome Arsovskog „Diogenov paradoks“, koji s· uspjehom izvode profesionalna Rkazališta, ali

je u Zagrebu nepoznata. To je zreli dramski tekst, s dobro komponiranom radnjom, sa scenski gipkim i sadržajnim dijalogom, 'koji u okviru dinamički vođenog. sudskog procesa raspravlja o aktuelnim mo-

ralnim dilemama · čovjeka u kom' pleksnim „psihološkim sukobima i

problemima izgradnje socijalizma. Ali' je etički problem razvijen donekle moralno-psihološki nejasno i nedorečeno, pa na kraju: nije sasvim „jasna ni osnovna poruka ili ideja djela. Režiser. Rajko Dukčević ostvario je u realističkom stilu uigranu i sugostivnu jzvedbu, ali je predstavu mogao Više sažeti, osobito u prvom dijelu. S jednostavnim sredstvima,, samo. naglim zatamnjivanjem pozornice i izvlačenjem glumaca u.,Dprvi plan, rješavao je uvjerljivo i nešto teže scene vetrospekcije, odnosno sudske rekonstrukciie prethodnih događaja. Mladi studenti uglavnom su dobro odabrani za mniedine uloge i dali su osim mekih manjih neuielmačenosti, plastične karaktere likove

al aa——

„otuđenje“, a

ali, N a

NIKOLIĆ

POEZIJA

razini

mesto tražim

1 N isamv bog i svet meka se vrti kako se vrti,

AM? hoću da sutra više no domas dalje sam, od, smi. Golać jesam, pa ipak, slutim, da, zlatna, mi je čoha Negde u daljini mene gde ova, preslikava, se epoha. Nek zuzoye gundelji da hod, i misli su mi hude,

Kud i kako jezdim, pitajte moje saputnike, ljude. (Slika lepa ako tamu krasi mišta mema od lepote Kao mi sejači od plodme mjive kad, uzme i, živote.) Pa ni moja lepa žudnja nije deo mene ako se uspava Pretnjama da s Yamema sleteće mi usijama glava.

I zato meka se pred. mojim, mogama bedmo styopoštava Sve što se brzo hladi, sve što mije usijama, l1avo,!

2

A počelo je u davma, uremena do mne edi mastojati Jey kad ovo počme, tako počne da mikad, se me vYati,

I zato hoću da kročaj svaki bude mi mehi zmamem,

U vreme zabodem kao ubyzanje i neprolazam, kao kamen. I zato hoću da više mo ikad dalje sam, od, smrti Kad i tako tvrđičluk mas krasi budimo i tu škrti.

I zato, moja Yuko, mne wlaguj se pyolaznicima ovim,

Kad ne otpozdyavljaju — u miutnome, Yuko, zaYy da lovim? I zato, oko moje, me sisaj viđik ovaj skučem i cYm, 'Daću ti pyeđeo zamišljam, od, iskoni, jeY ovaj je tYm.

I zato, moj dame, obljubi moćcu ovu u ime moje

Da ne gledam, kako se lažne čednosti tamom gmoje.

i neusiljenu glumu, osobito Gordana Katalenić kao žena optuženog inženjera i Krunoslav Šarić kao branilac. Predstavom je suvereno vladala sigurna i staložena gluma Zagorke Becić, koja je uloga suca osivarila tako prirodno i realistički uvjerljivo kao da svaki dan vodi sudske procese. i i MT Btudentsko?ekgperimentalno kazalište iz Zagreba potvrdilo je sVOUje poznate uspehe s izvedbom poetsko-satiričke dramske fantazije Michela de Ghelderoda „Baiada 0 velikoj smrti“. "aj zanimljivi belgijski pisac, kod nas pOtpUno le poznat, dao je košmarsku sSscensu sliku života u slilu svoga Velikog sunarodnjaka slikara Bruegela, u kojoj se prepleću okrutna blasiemija farse i prozračna poetičnost u čuoanom i čudesnom amaigamu jedne razuzdane i nekontrolirane lanta-

zije. Upravo u takvom stilu bila je

i izvedba „zagrebačkinh studena.a, koju je veoma invenciozno i razrađeno postavio režiser Ladislav Vin=dakijević u jarkim bojama ekspre=sivne i dinamične glume, ali s prebučnim i zato često nerazumljivim vikanjem i ponekad predugim prizorima, osobito nevidljive igre iza pozornice. Gotovo svi studenti su sa zrelom,. profesionalnom glumom svladali svoje teške i bizarne uloge, osobito Ivo Klarić u izvanrednoj maski, gesti i dikciji kao Smrt, Đuro Rogina kao debeli Porprenes 1 mlada Aleksandra Glebov kao infantilni knez Goulav, pa Zlatko Kauzlarić i Nađa Klašterka u dinamično razigranoj bračnoj sceni.

· Likovi lirskih ljubavnika kao kon-

trast epikurejskoj raspojasanosti tog breugenlanda, postavljeni su Ppreviše blijedo i glasovno pretiho.

Studenisko kazalište iz Zadra izvelo je Sartreove

„Nesahranjene mrivace“ u pomalo neskladnoj režiji Marka Vasilja i neujednačenoj glumi, ali s nekoliko impresivno zacrtanih karakternih 'iloga. Osobito su Ante, Šarenić kao Henri i Ivo Miličević kao Sorbier dali razrađenu i proživljenu igru u zatvoruilu scenama mučenja, a prizori ispitivanja u policijskoj kancelarjji dostizali su „snažan scenski intenzitet. Izvedbe Akademskog pozorišta „B. Krsmanović“ iz Beograda sa svježim recitalom poezije srpskog seljaka Krića i Studentske scene iz Maribora sa simpatičnom satiričnom montažom. „Objektivne teškoće“, ostale su u granicama studentskih, pomalo usiljenih priredbi. Ambiciozni nastup mladog #%Vladimira Orečića kao autora i režisera poetske igre „8 onu . stranu zida“, svojim pubertetski primitivnom frazeologijom i srednjoškolski nespretnom izvedbom, potpuni je promašaj, koji ukazuje na iznenadni gu-

' bitak svakog kriterija kod rukovo-

dilaca Studentskog kazališta „Go-

ran 'Kovačić“, Na kraju festivala izvedene su dvije dramske predstave nejedna-

Dramske predstave Studehtskog festivala

kih vrijednosti, Akađemska scena Stuđentskog društva „Mirče Acev" iz Skopja nastupila je dosta neozbiljno i neorganizirano, . jer hije pružila potrebne podatke o tome šta prikazuje i tko igra. Ovaj nedostatak u štampanom. programu festivala. skopski studenti nisu niti naknadno. ispravili bar nekim, im-.. provizovanim „plakatom, tako da. smo tek nakon ispitivanja za vrijeme pauze doznali da se prikazuje komad „Grijesi ljubavi“ od suvremenog makedonskog autora Ace Andrejeva. To je tugaliva melodrama iz studentskog života, u ko joj se starinski način veržstičkog slikanja kafanskog ambijenta i iuimjetničke atmosfere nastoji oživjeti personificiranim projekcijama duševnih proživljavania i zamišljenih vizija glavnih junaka. Osim nekoliko immresivniih žanr prizora, niti tekst niti izvedba nisu se u cjelini uzdigli iz” banalnosti stereotipnog slikania društvene sredine, Jeđino su dvije studentice tumačile s iskrenim proživliavaniem i sugestivnim imazom glavne wloge maike, kafanske pjevačice, i kćerke studenfice. Poznati studenfski safirički kaba-

ret „Dadov“ iz Beomrada zavyšio je

· festival sa iri satiričke jednočinke.

Suvremena poljska satira „Licitacija“ 'od Jaroslava Abramova o peripetijama oko prodaie historiiskog Goeringova automobila bizarna je i nategnutla komična igra 5 ljudskim emocijama i sjećanjima, Mnogo efektnija i kao tekst i kao izvedba bila je francuska jednočinka MRavnođušni ljepotan" od Jeama Cocteaua., Nije joj mnogo ustupala nili treća satira „Mateja“ od beogradskog pisca Miodraga Ilića. Oba su teksta satirička farsa Dbračnih odnosa i scenski su vrlo ekspresivno i efektno izvedena. Od glumca se DOsebno istakla Zorica Jovanović, koja' je osobito u Cocteauovoj saliri ostvarila s izmjenjenim glasom, stalno na istoj visini intonacije, izvan– redno živo.i uvjerliivo karikirani lik zapostavljene i imbecilne žene.

Na kraju moramo istaći — ma koliko da je svojim bogatim dramskim programom Studentski fesfival mnogo obećavao. ipak nije dostigao ujednačen i viši kvalitet, jer su od deset izvedenih dramskih predstava samo četiri pokazale veće scenske vrijednosti i prikazale

aktuelnije .ili zanimljivije tekstove.

Organizacija festivala bila je uglavnom dobra, ali propaganda slaba i neefikašna, tako da je za razliku od predstava koje su izvedeme u Zagrebačkom dramskom iazalištu gledalište Komorne pozornice studentskog centra bilo gotovn prazno, pa se pitamo kako to da od dvadesetak hiljada studenata w Zasrebu nije niti stotina pokaznln interes za svoj festival i u svoiem Centru.

KNJIŽEVNE NOVINE