Књижевне новине

„.Upoznavanja

.Naštavak sa 3. strane;

Godine tvoje i moje godine + dva, brijega,

dva kamena,

duo mepostojanja.

Tvoje + moje godinc godine tvoje u mojoj muci godine moje u tvom, sTYCu.

Da si blagoslovena tajnovita pjesmo. Izjednočavaš nas u mudyosti, izjednačavaš mas wı godinama.

Da si blagoslopemo mepostojanje

u urememu koje me ma za starenje.

Ponovo smo zalutali u neizvesnu, punu tajne i neostvarenosti ali i večitog traganja, almosferu „Nebidnine“ („Nepostojanje“) — pesme koja, obuhvatajući niz opštih ljudskih odnosa i situacija, prividno datih u subjektivmom vidu, kao malo koja može već danas da še uzida u mozaik našeg posleratnog poseničkog iskustva... Mislim da tu naročito mnogo dilema nema: upoznali smo pesnika čiji figuYativan pesnički jezik i sklonost ka fikciji koja Sugeriše vrlo konkretne i aktuelne probleme, mogu da nas podrže u uverenju da imamo izvanredne pesn'ke čiji je postupak savršeno različit a domet podjednako visok. Stvar ie ukusa i temperamenta kome ćemo se privoleti.

| Bogdan A. Popović Lutanja. ——

Nastavak sa 3, strane?)

pesnik se služi razgranatom metaforom i kondenzovanim slikama i simbolima koji brožeti dubokom imaginativnošću u celini prenose pesnikove doživljaje ma nas. Iskazujući &voje doživliaje sažetom i jezgrovitom lirskom formom, ovaj pesnik je uspeo da svoju liriku obogati veoma kreativnom lirskom asocijacijom. Ohma, u stvari, deluje na nas, uzbuđuje nas i izaziva u mama mišaone i emotivne reakciie; ona je suština njegovog lirškog govorenja. Zaokupljen . ogšećaniem samoće Niko Grafenauer pokušava da se približi prirodi i stvarima i đa se bo'stoveti sa njima, da poprimi njihov mir i mjihovu bujnu raznovrsnost i kompleksnošt. Ponekad ovai pestik ide i dalje — mjega imteresuje . šta se zbiva između krika i krika u čovekovoj tišini — smrt ie u međuvremenu i ona maš razara. Krik je čovekov početak i kraj, a ono između njega je naše batrganie. U biti sve je to suština čovekovog enigmatičnog trajanja, kao i bit ove falentovane lirike.

Milivoje Marković - NIERPREVIEDIENIS KNJIGE

Darvas Jozsef

RESZEG ESĐO zćpirodalmi Ktnyvkiadć, 1964.

OJOŽEF DARVAŠ u svom najnovijem romanu „Pijana kiša“ opisuje } ocenjuje životni put i sudbinu jeđne ćele Meneracije intelektualaca, „Da li su ke slomile stare — Mojsijeve — kamene ploče“ — pita pisac „O

' šta 6e pretvorila stara vera, hako je sektaška poli'ika potrešla i poremetila komunistička načela i ideale?“

' Ove delo predstavlja izvrsnu montažu brojnih događaja: slike i scene se smenjuju filmskom brzinorn,

~ vezuju jeđna ma drugu, slini komadići se slažu WUu

' mozaik i Ppređstavljaju jednu sasvim nerazdvojnu

| Ćelinu. Pred nama se jasno oživljava mađarska is'D»

- vija i jasno viđimo kako se jedna grupa intelektušalaća razvijala za čitavih četvrt veka,

1. O romanu srećemo 6veča pola časa „stvarnosti: popodnevnu sahranu slikara Geze Bale, koji je 1960. godine izvršio samoubistvo. Ovaj čin buđi osećanje odgovormosti kod njegovog „prijatelja Bele Šolata, Inače filmskog ređitelja, koji uporno priziva uspomeme iz brošlosti i postavlja pitanje: kako smo dospeli dotle? Š'a je čovek, ođakle dolazi i kuđa iđe? ko je odgovoran za tragično završeni život? da li veze i prijaiel)stVa menjaju čoveka, ili je čovek beznađežno ošuđem ma to đa živi sam? Pred nama se smenjuju Wajznačajniji događaji iz mađarske istorije: početak # kYaj drugog svetskog rata, puč „njilaša“, oslobođevije zemlje, periođ Riakošija, oktobarski događaji 1956. Bođine, dani stabilizacije.

U romanu je najbolje naslikan lik slikara „Geze Bale, To je talentovan slikar, revolucionar na svoj način, 68 izvesnim crtama anarhizma. U njemu je nagomilano najviše dvoumljenja iz cele generacije.

. Godine 1045. obuzima ga revolucionarni polet: deli zeynlju, osniva partiju, vođi narodni Rkolegijum. Za

. vreme oktobarskih događaja doživljava čudne frage“lije, zbunjuje se i madđa subjeklivno revoluciji želi đobro, objektivno postaje mjen protivnik. Kasnlje ga privlače razne struje filosofije „egzistencijalizma, ali mi u njima ne može da nađe čvrst životni o6lomac, Traži nove drugove, odgovor na neka važna Dpltanja i, komačno, odlazi u svoje rodno mesfo, Njegov BGkhori kraj može se nasluilfi već tađa kađa odlazi kod predsednika zadruge u Veldiešu | zahteva đa se Pišti Pejko vrate konji, mađa zna da Pišta nile u pravu. U njemu „više nema ni ioliko snage đa braći Pejko kaže da lažu, đa nisu u pravu, | više ne želi da se mađe na strani vlast}. Na kraju izvršava mamo> ubistvo čije razloge pisac opširno obrazlaže, To su, re svega, nemilosridnosf isiorije, koja je ljude vodila iz sumnje u sumnju, slikareva prelerana osećajnost koja mu nije omogućavala đa stvori čvršće veze sa ljuđima i životom, i supruga lili koja nije bila đobar životni saputnik, Slikhara su \uništije brojne protivrečnosti koje postoje u društvu, ali pisac ze tragediju ne čini odgovornim samo «doba, nego i slikara. i | Glavni junak romana je filmski reditelj Bela Šolat, stari komunista, koji je za sebe formulisao program poštenog života On je verovao zajedno sa jeđnom generacijom, pobeđivao je i dalje se borio. da bi kašsnije došta velika iskušenja i +— razočaranja. (ovima 1956. je donela potrese i za njega. Iđuće tri godine BU predstavljale unutrašnje ljuđsko čišćenje, 8lj su u duši ostala sva ona tragična pitanja, Moja valiđa nikada neće nestati bez fraBa Ipak, on na{aži odgovor na iedno od tih brojnih pilanja i ističe da čovek nikada ne može da ostane sam. da soćijaJigam treba da usmeri djuđske odnose i živote

fale Možef VARGA

DOG NU

Zvonimir Baletić

MVIARMKSISTICKA TEORIJA EMKONOMWISMIH MIRIZA

„Naprijed“, Zagreb 1965.

KNJIGA ZVONIMIRA BALETIĆA „Marksistička teo. rija ekonomskih kriza“ je nešto skraćena doktorska disertacija koja je odbranjena na Zagrebačkom uni. verzitetu poče“kom 1964. godine. Na to što je upravo ona, među tolikim drugim discertacijama, odđabrana da bude objavljena u izdanju tako renomirane izdavačke kuće kao što je pređuzeće „Naprijed“ uticalo je ne samo to što se u njoj raspravlja o jednom od najdiskutabilnijih problema u marksističkoj ekonomskoj teoriji, već i autorovo izuzetno s'iudiozno i svestrano prilaženje ovoj broblematici.

Pošto je u uvodu dao jedno sasvim prihvatljivo objašnjenje zašto s& u svom rađu opređelio za termin „kriza“, umesto nekog među mnogim drugim termi nima. koji se upotrebljavaju da bi se označila ova pojava, autor je najpre izložio poglede i tumačenja bojave kriza u kapi alističkom društvu mekoliko najeminentnijih teoretičara ekomomskih mauka Koji &u prethođili Marksu (Adama Smita, Rikarđa, Džona Stjuarta Mila i Sismondija). Ovaj deo treba smatrati uvođom .u izlaganje Marksove teorije kriza, koja je isorpno i sistematski analizirana u tri glave; u prvoj šsu izneta Marksšova shvatanja mogućnosti Mriza, u drugoj njihova nužnost i u trećoj njihova periodićmost i tok. ciklusa. Treći, poslednji deo knjige je kritički osvrt na brojne, uglavnom marksističke interpretacije pojave Kkrize koje su se pojavile posle Marksa. Ovaj treći deo dokaz je ne samo autorovom Širokog poznavanja marksisš'ičke literature u kojoj se raspravlja o ovoj pojavi, nego pokazuje i to da je autor, izgradivši čvrstu marksištičku koncepe!ju teorije kriza, dao u najvećem broju slučajeva veoma, uspelu kritiku raznih, međusobno često disparatnih. tumačenja ove pojave i, uglavnom, u svakoj od njih

Florika ŠTBFAN

Pesma o nama

S LUŠAJ ovu, pesmu kao molitvu vremenu, koje se me vraća,

· jer Duna, je ija maša m,adost kojom, smo ukrašavalki obraze i godine jer puna, je gorkog saznanja reč kojom, smo obuhvati dane oko basa Cela je zemlja, celo je nebo bilo naše š sve što je dyhtalo bod stopalom bilo je samo naše Sad smo odjednom, ostali goloruki dok nam, mozak kljuju i piju svrake koje u međučimu maučiše asbuku zbilje

i penjanja Ww, bisine

DO OVIH 1 POSLEDNJIH DANA

N FE TRAGAM više ni ža detimjstbom, mA za mlađošću. Neka devojčica u snu pravi svoje bunaYre od okrunjemih, kočamki

nasred sobe, na, goloji zemlji,

i kupi Yasute kulauzne zlatnike popadaoele oko korpe jedmom, valjda će ih, jednom, nakuptti dovoljno

đa ode u svet, da, ode daleko

čitovih, trideset kilometara, bliže izlasku, sunca. Ne tragam više mi za detimjstbom, ni za mladošći. Neka, devojka ma javi prosanja svoj život

neće ga se stideti u starosti;

pisaće preko matematičkih i hemijskih, formula grožzdom, šeširom, suncokreta, wrbovom, mlađicom,

klaYinetom, mesićkog seljaka,

prvomajskom, parolom, i zastavom, alko treba i voleće je siromašni seljaci i drugi a» mrzeće je mnogi do ovih i poslednjih. doma.

(peo da. razluči ono što je. po njegovom mišljenju, wu sklađu s autemtičmim mmarksizmom od onoga Bto se s ovim me slaže,

Međutim, poređ dobrih strana, ovoj knjizi se mogu staviti i neke primeđbe 0đ kojih će ovđe. uglavnom zbog toga što je prostor ograničen, biti spomenute same dve, Prva je u tome da je metođ izlaganja teorije kriza koji je uzet za osnovu po kojoi je gradivo raspoređeno (reč je o izlaganju po pisćima i ic Thryonološkim redom), manje Wodesan sa naučnog gleđišta, jer đaje logički mepovezan pregleđ ovih teorija. Grupisanje teorija prema srodnosti, kako je to uinjeno u petoj glavi („Teorija sloma kapitalizma“), bio bi Wvakako boljt i ekonomičniji način izlaganja, koji bi, uostalom, bio i wiše ti skladu 8 naglovom dela nego što je onaj koji je primenjen u ovoj knjizi. Droga primeđba jeste da knjiga ostavlja utisak kao da nije dovršena. Nedostaje poglavlje u kome bi se rezimiralo ono što se dobilo ovim pregledom i u kome bi, na osnovu ideje e sadašnjem stanju, bilo ma-

'kar približno ukazano na ta u kom će se pravcu

đalje razvijati marksistička teorija kriza. To je zahtev koji Bvaka studija kao čto je ova mora da ispuni, Tpak, |} pored ovih 1 još nekih međostataka, ova knjiga predstavlja, kako je fo već jstaknulo, razrađu „jednog od centralnih poglavlja Marksove ekonomske vaisli“ i značajan je „prilog istoriji razvilka marksis-

tičke ekonomske misli“. Aleksanđar A. MILJKOVIC

Pjero Kjara

ODE ULOG

„Naprijed“, Zagreb 1965;

preveo Đakomo Skoti

PJBRO HJARA je malo poznat jugoslovenskoj čitelačkoj publici, uprkos tome što je u Italiji afirmisan kao pesnik, Bastavljač antologije posleratne ltalljan~

ske liyike „Četvrta generacija“ | pisac romana | sati ·

ričkih novćla, Njegov roman „Ode ulog“ doživeo je tri izdanja | dobio prvu nagrađu na međunarodnom konkursu za književnu satiru 1562 godine.

- Svet jednog provinciikog mesta na severu ttalije

predmet Je Kjarinog kazivanja. pogođam kako za žaoku safiričara tako i za stvaranje antropologije

Jednog humaniste, on omogućava zamah liričara i analizu društvenom hroničaru. Plesniva, dosadna pa· lanka posebna je. autohtona životna jeđinica, mikrokosmos sa brođuženim trenutkom sađašnjosti, periferija u kojoj se reflektuju samo najbitnija društvema zbivanja, ali uočljivija u neposrednom dođiru sa ćovekom,. U grotlu vulkana ključa, na padinama ostaje ohlađena lava spremna da bude analizirana.

Kađa je rekao đa je provinc!ja najbogatiji izvor njegovog književnog iskustva, Pjero Kjara je osetio da še već pridružio mnogim evropskim književnicima koji šu u tome ambijentu našli najpovoljnije tlo za razvijanje svog realističkog postupka. Praznina ljudskog bitisanja, posebno osenčena fašističkim naopšakim walorizovanjem ljudskih „kvaliteta, tu mn!ičim nlje mogla biti maskirana. Život se Odvljao u bešomučnom kockanju, posetama javnoi kući koja Je ovđe imala posebnu dimenziju svetilišta razonođe, traganju za ljubavnim avanturama koje su 6ć često tragično završavale.

Po mnogo čemu, ovo delo podseća na boznati „Mlošmerl“, sastavljeno je odđ Irski interpretiramih anegdota čiji mozaik pruža živu i uverljivu sliku jedne celine, koja nije običan zbic svih mjih, Seks koji je po'reba i koji, što je još značajnije, sbakava oti dosade, sveprisutan je kao i u Ševaljeovom delu. No tu je lako uočljiva jedna Yazlika Između italiJanskog i franćuskog pisca; đok je Bekć& u „Kloš. merlu“, permanentna, sočna galsška svećčanott, u „Ođe ulog“ prisutna je ona tipična italijanška sklomošt ka tragičnom, tako da je teško naći ljubavni đoiviljaj koji ba? u svojoj poslednjoj komšekvenći ne Ba&drži notu šurove sudbine. ;

Mada je ovo mesto, kako kače Kjara, uvek težilc đa se izoluje ođ velikih zbivanja unutar Ifalije, 1 ono rađa: nekoliko fašista koje pogađa majoštrija piščevo Žžaoka. Najkomičnija situacija vezana je upravo ze Jednu fašističku prošlavu, faš'sta Sbpreafiko je tipičn# inferiorma ličnost koja dolazi Ba društvenog dma + u poštojećem poretku nalazi mogućnošti za iživljavanje svoje groteskne prirođe.

Treba još spomenuti Kjarin sštil, njegovu šposobnost da u nekoliko Oovlašnih po'eza Stvara aA&utentičhć karaktere, da pruži nekoliko lirskih crtica 6 prirođi i u svemu, stvori jeđam istinit i uverljiv ambijent

Wlastimir PETKOVIĆ

WE VI

Dušan Kalić

PEKMEL NI NA NEBU

„Založba Borec“, Ljubljana 1965.

OVIH DANA wu Kknjižarakim izlozima pojavile se treće, slovenačko izdanje druge knjige pripoveđaka Duška Kalića „Pakao nije na mebu“, Prvo je iziklo makedonsko izdanje pa hrvatskhko-srpško, i seda OVO, šlovenačko. Priče iz ove knjige Kalić je prvi put počeo da objavljuje po raznim listovima 1 časopisima pre nekoliko godinsm.

Ono što ujedđinjuje ove priče, i to ih itekako približava jednu drugoj, 1 na neki način gotovo svrstava u povest: to je njihova zajednička sudbina. Naime, sve one tretiraju život čoveka u koncentraclonom logoru. I sve, opet, život ca logoru Mauthauzenu. Sve ono mučno, strašno | pPonižavajuće, Dušan Malić literarno je oživotvorio u svojim Kratkim lirskim povesiima, ne glasno i ·patetično, već tiho, i literarno nenametljivo, 8 uz sWvu upečatljivost i svrsishodnost, Nezapamćenu kataklizmu bojio je mekim nežnim prelivima, sećanjima +— 1 uspeo je, što je njegova velika odlika, da ijzatka svojevrsne stranice jedne zanimljive proze, koja Je daleko od

PVakog ecrnobelog, tretmana, gotovo hneizbežnog u knjigama o logorima.

Kalićev pakao, na zemlji, predstavljen je ovde, u četrnaest kra'kih proza, pripovedaka, koje kako smo već rekli, kao da nag'avljaju jednu istu i oOso. benu povest. Počev od priče „Čik“ pa sve do bposšled. nje, „Prolaznik u kariranom kaputu“ -— to je povest o sve!u bola i ponosa, i svetu neke posebne i čudne nežnosti, koja se jasno 1 nedvosmisleno izdvaja u tom halu bola i ubijanja.

Ako bi 8se moglo govoriti o nečemu nadašve iz. «dvojenom, što čitaočevu pažnju odmah obuzima — to je, pre svega, ona siravična logorška atmosfera, koja je tek naznačena, a koja se oseća, u švom punom trajanju, i magnovenju. koje je, bonekad, haluoci. mantno. U toj atmosferi Duško Kalić uspščva da sačini i obogati svoj svet sečanji'ma ili doživljajima — koji 8u gotovo iz posve drugih sfera, Kaličev ju. mak može da se prene, da bude kao u nehom dru. om svetu, i da, često, pokušava da učini nemoguće, Samo da bi se iz toga sveta iščupao, i da bi bio više svoj, i više slobođan. To su Kalićevi junaci, mučenici i ljubavnici, u jednoj borbi, u Jednom razaranju i ništavilu.

Čitalac se uzbudi već prilikom doč'tavanja Drve priče „C!kh", To je frenutak večeri, blage 1 tople, kađa meće san ma Oči, travom prepune. Dva logo. vaša, iz Bvoje barake, vide opušak, bačen, nehajno, tu blizu, a svetli, i obuz'ma ih, kao nešto našušno, bolno, i radošno. Jedan će od njih, mlađi, Dbpoči, upr, kos stražara i reflektora, da uzme taj Čik... i da, na kraju, pogine. A čik će, ipak, stići u ruke dru. goga, koji je iza prozora. Jedan će Ostati mrtav, 28. uvek izgubljen, a drugi će pušiti i jecati, tiho, bez ikhkve nade da bilo kako i bilo Rada ĐOmogBne drugu, sebi, bilo kome, I to je onda kraj, Jeđan od mnogih u logorima smrti. Jeđan od na Izgleđ, sitnih detalja, ali upečatljivih, literarno osmišljenih,i nemzaboravnih. Pomoću takvih detalja Duško Kallć gradio je švoj svet, i u tomć je Uuspćo. Njegov uspeh nije mali, i on je time draži i veći — Što je &Va Wnjiga jedinstvena, kako po svom shvatanju | ob. Yađivanju teme | mater!je. tako i po načinu bojenja

atmosfere. MKalićev pos'upak, obeležen lirskim tono-

vima, prilikom senmčemja junaka i sađržaja, nevero. valno je blizak čitaocu. To jie, po mom shvatanju, majviše pokazala priča „Proleće u plavom“.

Ova je Mknjiga, đakle, jedna ođ onih Koje se čitaju sa zanimanjem 1 bez izuzimanja pojedinih tekstova. Čita se punim dahom i đoživljava se punom merom. Za jednoč pišca to je laskavo priznanje,

·mađa o Knjizi nije rečeno Moliko je trebalo. Uk.

vetko, nije nimalo čudno to ova knjiga doživljava, tv našoj zemlji, u kratkom za kratko vreme već ti izđanja | što su za mju, u islo vreme. zainteresovahi i inoštrani izđavači.

Marko CEROVIĆ

Anatolij Levandovski

NEPODMIT JIVI

„Rad“, Beograd, 1965. prevela Mirjana Zander-Rojs

„RBC JE BILA NJEGOVA SNAGA, najveća woć,hje-

Mova Wlava. – reč mu je donela đruwo ime koje mu je nađemnuo naređ i koje se tokom stoleća nerazdvoj

no stopilo 6 njim: nazvan je Nepodmitljivi“, I zaista, Maksimilijan RBobespjer, najistaknutija ličnost frah. cuske buržoaske revolucije, s pravom je nosio to ime. TeFrađen na Rusoovim idejama, na njegovom „Druktvenom ugovoru“, Robespjer je bio naiveći govornik i iđeolog nove republike. U Pariz je došao kao araski Poslanik da bi ubrzo postao vođ pariskih jakobinac8, član Gradske uprave i član Konven'a. Mada nikada nije predvođio naoružane mase, srušio je monarhiju i 1872. godine proglasio republiku, likvidirao žiromdimce Moji &u zastupali interese krupne buržoazije, osnovao Komitet javne bezbednosti (revolucionarna wlađa), objavio deklaraciju prava i sa Sen Žištom fermulisao teoriju revolucionarne vlađe, Robespjer je YWnoBo učinio 1 za marođ. Izborio se za obpšte pravD #1854, ukidanje Yopstva u kolonijama, ukiđanie svih feuđalnih obaveza i pođelu opštinske zemlje seljacimB 1 ošmovao revolucionarnu armiju koja je postigla velike uspehe protiv Engleske, Belgije i Holandije Boreći se protiv crkve, proglasio je veru u „vrhovno biće" RWoje je ođ svojih vernik&š tražilo samo časno ispunjavanje Mrađamskih i patriotskih dužnosfi i đao revolućionarni kalenđat sa movim imenima mćesećš i movim praznićima. Pa ipak, klasna pripadnost spre čavala ga je da u svojoj revolucionarnosti ide do Wraja. Izjasnio se profiv „besnih“, levih jakoblnacš, koji su zahtevali agrarnu reformu, maksimiranje CG“ ma namirnića i robe široke potrošnje, konfiskaciju imovine svih bogataša, uvođenje smrfne kaze prekupce i BŠpekulante, i socijalnu jednakost Rrađanš nove Francuske republike. Obračun ka „besnima” i po gubljenje njihovih vođa Žaka Rua, Varles, Leklerd, Klera Lakombea i drugih — to je bila greška koju bariska sirotinja nije đogla da oprosti. Sa Sen Žistom, Kutonom i dese! inom istomišljenika Robespjer je OP tao sam Protiv kontrarevolućionarne buržoagije | dru' gih jačih i slabijih meprijatelja koji su ga najzad 28, jula 17904, bez suda, poslali na giljotinu.

Wođen istorijskim dđokumeniima | istinom Provć" vepom vremenom Anatolij T.evanđovski je napisao đobru knjigu ] đao istorijski ! objekiivam 6ud o #VOM junaku. Mađa bez većih literarnih ambicija. njegovo pripovedanje je zanimljivo i dosta tečno, Bio nija karakteristično za sva dela ova vrste.

Zoran BOŽOVIĆ

Brana ·

CRNČEVIĆ 1P}| S JE UITIŠ

Skromnom čoveku svako je buđenje novi život. Umreti za, znači živeti protiv. Najdalje stiže onaj koji vodi svoga vođu.

I korak nazad ume da bude napredak.

Srećnim narodima budućnost dolazi, nesrećni moraju da idu po nju.

KNJIŽEVNE NOVINE