Књижевне новине

LIRIKA U IP{RJEV/OJBUJ

BODLER

ŠARL

Pogreb prokletog pesnika

Muzika

Ponor

K AD U NOĆI punoj tmine hrišćanin kog dira beda pokraj stare vazvaline tvoje telo zemlji breda,

kada zvezde večno sveže, sklope oči pune sjaja,

tu će pauk plesti mreže, zmija mlade da odgaja.

Čućeš iznad, svoje glave zle vukove kad se jave: tu će noću da se mađu

veštice što bludom, gore, stavci koji šale zbore, lopovi što smuju krađu. )

MuzžIKaA me često nosi kao more! Bledoj zvezdi koja

ma sumormom mebu sama tirepće gore širim, krila, svoja.

S prsima ko jedra, zamasima smelim, “u 9isiuı letim,

i skačuć na leđa oblacima belim srećan se osetim.

Osetim wu sebi sve drhtaje tađa broda koji gine: noši me oluja i vetar što vlada

mad, ponoyonm, tmvihe. Ogledđalo to je w kome se zrca sav jad moga s\ca.

pASKAL je inao bonor kojim, se Kreto. — Atvaj, sve je bezdan, — Yadnje, snovi, htenja! Često vetar Straha što mikad me jenja dizaše mi kosu dok me je obleto.

Gore, dole, svuđa, dubima i stemja, fišma i prostor što zatvaYa sve to... Na dmu, mojih moći Božanstvo je sveto naslikalo moru, da tu oblik memja.

Od spavamja styah me hvata ko od jame što je puna strave i besputne tame: kroz prožote vidim, beskYyaj ožvezdani,

ali duh moj koji u groznicu pade, zavidi bedmiku, što me zna za jade. — Iz Byojki i Bića me možemo vahi!

Taso u tamnici

U TAMNICI. pesnik Yazdrt, bolan, bedam, pod nogama gazeć suvoj Tukopis jedam, odmera bogledom, kog rasplamsa groza stepenik ludila gde mu se duh sYoza.

Zanosni osmesi, puneć izbu OoUu, besmislu i čudu njegov Yazum 209: ovila ga Sumnja, Strah obuzo svega, mmogolik i gadan Kkružeći kraj mjega.

Taj gemije bačem sred, tammice klete, te grimase, krici i utvaYa čete koje pobunjeme lete sa svih stramqa,

taj sanjav bYobuđem užasom, svog stama, eto tvog žmamenja dušo mračnih snova, koju Stvarnost guši između zidova!

Aveli ı Kain

10

I

A VELJEV vode, bij, spavaj, jedi; nai osmeha ti Bog mije šk?+t.

Kainov ode, u teškoj bedi

puzi i bedmo dočekaj smrt.

Avelje» rode, nos Seyafina

polaskan je kad mvu, pružiš da! Kainov Yode, tvoja gorčina

nikada eće minuti zar?

Aveljev rode, usevi mladi,

a stada tvoja me prati kob; Kainov rode, od, silne gladi

ko staYyi pas ti zavija drob. Aveljev rode, spokojam, budi, kraj domaćeg ognjišta stoj: Kainov ode, drhti od, studi, šakale bedni, u izbi toj! Aveljev vode, voli se, pari!

I tvoje zlato mmoži se, gle! Mainov ode, srce što žai, obuzdaj svoje prohteve sve. Aveljep rode. sve brstiš, gutaš, ko gusen kada mapadme gaj! Kainov rode, cestama lutaš

s plemenom svojim i čekaš MWkraj.

II

AF: AVELJEV RODE. tvoje telo nađubyiće zadimljemo' tle! Kainov ode, znaj tvoje delo nedovyšemo čeka te;

Aveljev rode, pomor ti preti;

mač je pobeđem od štapa tog! Kašnov rode, ma mebo leti,

ma zemlju neka padne Bog!

Preveo Kolja Mićević

PIŠU: BISERKA RAJČIĆ, LADISLAV NINKOVIĆ I ALEMSANDAR POPOVIĆ

WSPOLCZESNOŠĆ

Totalna melodrama A. Rudnjickog

DEVETI BROJ književnog lista „Vspulčesnošć“ (Wspolszesnošć) doneo je zanimljiv OSvrt kritičara Kšištofa Mentraka na stvaralaštvo poznatog prozaiste srednjeg pokolenja poljskih pisaca, Adolfa „Rudnjickog. Generacija kojoj Rudnjicki pripada spada među najtalentovanije generacije poljske literature dvadesetog veka. Andžejevski, Gombrovič, Breza, Rudnjicki već su klasici, mada se o svakoj njihovoj novoj knjizi diskutuje više od knjiga bilo kog debitanta mlađe generacije. Međutim, od neđavno počeo je da se tretira ·kao problem Adolf Rudnjicki. Opšte je mišljenje da je on svojevremeno bio jedna od najvećih nada poljske proze, ali na žalost od svih predviđanja realizovan je samo deo, jer je ovaj talentovani pisac počeo da doživljava VeOma intenzivne krize, koje nisu mogle da zaobiđu ni njegovo stvaralaštvo. To je posebno očigledno u novim tomovima. ciklusa „Plave stranice“, Sedmi tom „Plavih stranica“ („Vajs pada u more“) doneo je nekoliko blistavih fragmenata i to je sve. Stoga je normalno što ·se postavlja pitanje kako je jedan izvanredan talenat mogao toliko da sklizne u melodramu, feljton, publicistiku. Rudnjicki od uvek smatra đa su svi sistemi koji se pozivaju na „posredovanje razuma između sfere Vrednosti (sacrć) i sfere biologije (profane) čista iluzija. Čovek, kaže dalje Rudnjicki, određen moralom i tom moralu, koji čini elementamu i životnu snagu; podleže u svakom trenutku svog postojanja“. Kritičar Men frak se onda s pravom pita zašto mu je bio potreban tako težak životni i književni bput. Danas je on čak došao dotle da čoveka lišenog morala smatra jedino „prirođom“. Znači, moralno osećanje tu predstav lja jedino metafiziku, koja eleminiše psihologiju i razum. Ne moć razuma u poslednje vreme Rudnjicki manifestuje 8ofovo svakom rečenicom. Za njega nema. nikakvih alterna-– tiva; on poznaje samo dve Vrste istine: svoju i „pogrešnu“. U njegovom stvaralaštvu došlo je do potpunog spajanja autorove ličnosti i teksta, iako to stvaralaštvo predstavlja kra jnje antiracionalnu viziju sveta. To je jedan mitološki svet u crno beloj boji, prepun f{etiša i tabua: narcisoidnost, Zapad, Mlađi itd. Svet ženski. egzaltiran, anahroničan. A sve to čini uobičajenu dramu savremene literature, nemoć da se da potpun doživljaj. Jedini apsolut u svetu Rudnjickog je ljubav. Mada je ta ljubav različita, Mentrak smatra da je ona uvek melodramska. Po njegovom mišljenju čak je bila melodramska. i tako izvrsna knjiga kao „Nevoljena“. Po slednjih nekoliko godina opsesiju Rudnjickog predstavljaju Mladi i, u zavisnosti od konteksta, on ih zove naši momci, miševi, profesionalci, mada sam ne izlazi na kraj sa istim problemima. Henrik Bereza u aprilskom broju „Tvurčošći“ u vezi sa najnovijom knjigom „Rudnjickog kaže: „želeo bih da „Vajs pada u more“ čitam kao literaturu, ali na žalost to nije literatuta. Zato me ne interesuje da li su rečenice Rudnjickog dobro ili loše konstruisane“. (B. R.)

THE NEW YORK TIMES BOOK REVIEW

Slučaj Traven rešen?

OBJAVLJIVANJE 'iravenove knjige „Noćni posetilac i druge priče“ u Sjedinjenim Ame ričkim Državama „podstaklo je Viljema Vebera Džonsona da u broju od 17. aprila ponovi neke poznate i saopšti nove činjenice o B. Travenu, najtajanstvenijem piscu XX veka. Traven, pisac koji je, navodno, obeshrabrio svoje poklonike da ga kandiduju za Nobelovu nagradu, koji Kkyije svoje mesto boravka i o sebi govori u trećem licu kao o B. T.. rođen je u Americi i wapisao je 16 romana i nekoliko zbirki pripovedaka. Nje-

gov „Mrtitvački brod“, objavljen najpre u Nemačkoj 1926. godine, prodat je samo u toj zemlji u 250.000 „primeraka; tiraž u Sovjetskom „Savezu bio je Veći od jednog miliona, Roman „Blago Sijera Madre“, nakon snimanja filma, dostigao je u SAD ogromne tiraže, a koliko je miliona njegovih knjiga „prođato u Latinskoj Americi teško je reći, s obzivom na mnogobrojna gusarska izdanja.

Godinama «se smatralo da je Traven Nemac, Mueđutim, on sam insistira da je uvek pisao na engleskom jeziku i da je, najpre, bez ikakvog uspeha, pokušao da za svoje knjige zainteresuje američke izdavače, U Nemačkoj je objavljen zahvaljujući naporima njegovog „prevodioca na nemački, inače Švajcarca, koji je sada mrtav. Knjiga o kojoj piše V. V. Džonson izuzetno je zanimljiva zbog toga što je Traven, prvi put, dozvolio da se na engleskom jeziku pojavi uvod u kojem on sam govori o sebi, „Moja lična istorija je moja lična stvar koju želim da zadržim za sebe“, kaže on. „Ja u stvari nisam nimalo vazniji od slagača mojih knjiga, čoveka koji radi u fabrici hartije... nimalo važniji od čoveka koji povezu je moje knjige, žene koja ih pakuje i čistačice koja čisti kancelariju“, Poređ ovih reči i predgovora „meksikanskom izdanju „Mosta u džungli“ 1941. godine, on nije dozvolio da se o njemu ništa više sazna. U prvim nemačkim izdanjima njegovo mesto boravka bilo je označeno kao Tamaulipas, Meksiko, međutim, Tamaulipas nije grad nego država. Tako pisac o sebi nije hteo mnogo da govori, o njemu se mnogo „govorilo i nagađalo. Postojale su teorije da je on Džek London koji je „umro“ samo zato da bi mogao na nestane, da je izbegli bavar= ski socijalist, princ iz porodice: Hoencolerna, austrijski nad vojvoda, čovek zaražen kugom, crnac koji je pobegao od američke nepravde, pripadnik organizacije Industrij

skih radnika svetayarktički”

istraživač, američki industrijalac, i brodovlasnik koji piše proleterske romane da bi umirio svoju savest.

Esperanca Lopez Mateos, Meksikanka koja je 10 godina bila Travenov agent i prevodilac, i koja je imala pristup

mu se predstavio kao 'Travenov „predstavnik“. Bio je to „Hal Krouvž, c, Akapulko". On je rekao Hjustonu da ima ovlašćenja da zastupa Travena, pošto o nje govim knjigama zna više nego sam pisac. On je ostao sa ekipom za vreme snimanja filma, Cela ekipa, pa i sam Hjuston, bili su uvereni da je Krouvz Travem, i Hjuston. je tu svoju sumnju 1 pismeno izrazio po završetku rada na filmu. To je razbesnelo Travena u toj meri da je svojim agentima zabranio da Hjusto nu omoguće da snima filmove po njegovim delima. Traven-Krouvz ponovo je nestao, ali je ipak ostao trag: vratio je neki dug čekom koji je bio poslat iz Akapulka; bilo je poznato da putuje sa američkim pasošem; a meksikanski novinar Luis Spota uspeo Je da sazna da Berik Traven Torsvan, rođen 5. marta 1890. u Čikagu, poreklom Skandinavac, Živi u Akapulku od 1930, gođine. Njegovi meksikanski susedi znali su ga kao „el mister“, pojma nisu imali da je pisac, ali im je bilo poznato đa mu je kuća puna knjiga. Spota je uspeo da se upozna sa Travenom 'Torsvanom, stekao je njegovo poverenje i dugo s njim razgovarao. U međuvremenu, podmi-

j _.. Žı'PŽPĐP Z_„__––— –——I” IZ—>S _ .", – , ,,P>”– ZSCS S IR ,-

tio je njegovog slugu da koni roliše poštu i na taj način došao do podatka da je „el misteru“ stigao autorski ho. morar isplaćen u švajcarskim francima na ime B. Traven, Novinar je obavestio · svoju „žrtvu“ o ovom olkriću, šio je ovoga navelo da oštro pro testuje i „prizna“ da je on 'TFravenov nećak, da je Tra. ven otišao iz Meksika i da se nalazi u sanatorijumu u Davosu. Nagovestio je da pra vi Traven, kao pisac, zavisi u velikoj meri od svojih mnogobrojnih saradnika, da je on sam jedan od njih, i da mu se za to plaća na Travenovo ime. Uporno je nastojao da dokaže da je Spota naišao na pogrešan trag. Međutim, Spo. ta je objavio članak o svome „pronalasku“ i Uskoro posle toga „el mister“ je još jed. nom nestao i sve do danas Travenu, Torsvanu ili Krouvzu nije se ušlo u trag. Pojav. ljuje se samo Travenovo ime na naslovnim stranicama knji ga, H. Krouvz piše scenarije po njegovim delima; a Tors« van, ili kako se Već zove, živi ko zna gde; u Meksiko Sitiju ili nekom dalekom mek sikanskom selu, veran, u svojoj 76. godini, svome divljenja dostojnom životnom uverenju da je važno Disanje a ne pisac. (L. N.)

MERKUR

Odn kao prozaist

PIŠUĆI u majskom broju Ovog nemačkog časopisa o V, H. Odnu (Wyston Hugh Auden), engleskom pesniku koi živi u Americi, Hans Egon Holtuzen (Holthusen) kaže da se o Odnu u Nemačkoj dosad znalo vrlo malo. On je više registrovan kao pisac libreta za Stravinskog i Hansa Vernera Hencea. Nepotpuno ponemčavanje »barokne ekloge« o »Veku straha« bilo je samo međudogađaj. A i nekoliko razasuto štampanih pesama i napisa nije moglo doprineti tome da se pravi,

format njegovog dela izvuče”

iz skrivenosti iza barijere visokostepenih prevodilačkih teškoća. I sad se, najzad, u Nemačkoj „pojavila „knjiga

koja je pogodna da neizvesno lebdeći glas o Odnu zameni jasnim ı detaljnim predstavama. Knjiga

»Bojadžijina

k njemu, odbila je da bilo šta kaže o ftajanstvenom piscu i sa smeškom poricala glasove da je ona Travem. Nakon nje ne smrti javila se sumnja da je Traven njen brat, „Adolfo TL.opez Mateos, koji je kasnije postao predsednik „Meksika. Pre dvadeset godina u jednom nepotpisanom piscu V. V. Džonsona, ona, Traven ili oboje njih pružili su neke informacije: „Ne sme se zaboraviti da je on dugo godina bio mornar, da je morao da zarađuje sam sebi za život i stoji na svojim dvema nogama od sedme godine... Do svo je friđeset pete godine imao je samo 26 dana obrazovanja u osnovnoj školi“, U Meksiko je došao, kaže se u pismu, prvi put kao dvanaestogodišnji dečak, i tu ostao nekoliko godina rađeći kao električarski pomoćnik, Vratio se u domovinu, a potom. ponovo došao u Latinsku „Ameriku i više od polovine svoga života proveo u Meksiku.

Travenova anonimnost osta la je sačuvana do 1947, kada je počelo snimanje filma po vomanu „Blago Sijera Mad-

re“, za šta je dobio 5.000 do-

lara, Traven je, pismeno, izrazio divljenje za Hjustonov scenario i ponuđeno mu je da prilikom snimanja filma bude konsultant. U Meksiko Sitiju Hjuston je sreo čoveka koji

ruka i drugi eseji«, u pPrevodu Frica Lorha, upoznaje nemačke čitaoce s obimnim izborom iz Odnovih proznih sastava štampanih u Njujorku 1962, kao protuslika za »Collected Poetry« koja se po javila 1945. Naslov je jedan citat iz Šekspirovog 111. soneta u kome se pesnik žali na svoju sudbinu što ga je Žigosala i njegovu prirodu uronila u dozlaboga mrsku materiju (pozorište, prostačka umetnost) »like the dyer's hand«. .

Holtuzen kaže da je Odn formulu izdvojio iz njenog istorijskog odnosa. Kod njega ona postaje, mnogoznačni sugestivni simbol pesničke egzistencije za ono što ima osobine radionice, što ovladava delom ili čime ovladava delo.

Dakle — pita Holtuzen liričar, koji se okušava kao kritičar? — pa odgovara: Odn je izvesno znalac visokog stepena, koji je sasvim odgovarajuće zasluge stekao ne samo kao praktičar literarnoga suda, nego i kao metodičar i teoretičar pesničkoga. Pa ipak se ni za trenutak nec bi moglo doći na pomisao da sec ima posla sa »sekundarnom« ili apstraktno razblaženom literaturom i da bi se na kraju rezonirajući Odn mogao razlikovat: od »produktivnog« autora istog imena. Taj čovek se nikad ne upu-

šta u bilo kakve disciplin. ske konvencije.

»Odn kao bližnji« — u toj jednostavnoj formuli — veli Holtuzen — imamo ključ koji omogućava prilaz njego. vom izvanredno kompleksnom i perspektivom bogatom svetu misli. Svakim retkom koji napiše, on pruža dokaze o tome da je solidaran sa svima ostalima koji imaju ljudski lik, a ta svest se ni· kad ne zasniva na nekom humanitarno-napredno uskla· đenom idealu, nego na kon·Kkretnoj neizmenljivosti što se fiče stvaranja. U vezi s razmišljanjem o »frivolnomi ozbiljnom« Odn tvrdi da čoveku može »ozbiljno da izgleda bićem istovetno samo ono što svim ljudima na isti na: čin, pada u dco_i što svi n isti način unapređuju«, najme: »telesno telo s telesnim potrebama, koje treba zadovoljiti, ako se misli ostati u životu« i drugo: »svim ljudima je u istoj meri podarena volja kojoj je dato da donosi odluke... Tim darovima«, kaže Odn, »odgovaraju dve zapovesti: »U znoju lica svoga treba da zaradiš hleb svoj« i »Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe« — a obe zapovesti važe na isti način za sve ljude«. U ovakvoj izjavi — veli Holtuzen — skriveno je, od. nosno (u dvostrukom smislu) »sačuvano«, više iskusta· va iz razmišljanja, nego što se na prvi pogled može videti. To određivanje čovekovog principijelnog položaja na Ze mlji pretpostavlja kurseve IZ društvenonaučnih i psiholoških disciplina, ali ono objašnjava i to da autor te discipline, a pre svega, dakle, mar ksizam i psihoanalizu, ne smatra više obaveznim nau kama o životu, nego samo korisnim pomoćnim nauka ma. Isti taj Odn — kaže Holtuzen — koji se nekad, u di. nima španskog građanskog rata, zaklinjao u TFrojda 1 Marksa, i kao angažovani sd vremenik svoju političku od: govornost dokazao ne samoO literarnim objavama simp tija, sada daje ispovest ko jom uobičajeno emancipato! skoj očitosti engleskog (i # meričkog) intelektualca nal kritičnije staje na put. Timč što — slično kao pre njeg T. S. Eliot u svojoj raspraVi s D. H. Lorensom —m ako rigorozno nastoji na slobodi čovekove volje da donosi O luke, on zauzima u uobiča jenom smislu »neliberalanć stav. Odna teško da ko mo prevazići u čovečanskoj libč ralnosti, kako to dokazuju njegovi oštri sudovi o Sen0 vitim stranama američko? društva (rasizam, »demokral ski snobizam« i sl.). Ali OM je mišljenja da jezgro ČOVČ kove volje, njegova šansa Ga bira između dobra i zla — 4 time. i njegova sposobno da »dela« — ne sme biti ražŽ rešena ideološkim libertimi žom, ako čovek ne želi G\ izgubi svoju slobodu, što reći svoju stvarnost. ,

»Prvi antropološki aksiom zla« — tvrdi Odn — »nuč: 'Svi ljudi su zli, nego: 'SVI ljudi su jednaki, a, druš 'Ljudi ne delaju, on san0o stvaraju odnose“. (A. P.)

KNJIŽBVNE NOVINE