Књижевне новине

Đorđe Sp. RADOJIČIĆ

NA POČETKU desetoga veka već ie ži ı radila treća generacija slovenskih 1Enjižeyalh poslenika. Prvu «generaciju predstavljali su

tvorac slovenske DĐismenosti Konstantin-Ćirilo Metodije. Ći-.

i Neo „prvi LOVI, saradnik rilo je bio i rodonačelnik slovenski jiževnika, pesnik koji je sastavio Dope alone stihove. U nima se obraća svima Slovenima: »Slušaite, slovenski narode sav«, i kazuje im, pored ostalog, da »duša nepismena mriva se Javlja u ljudima«. Drugu generaciju sačinjavali su pet najstarijih učenika Ćirila i Metodija koji, zajedno s njima, obrazuju »sedmočislenike«, prvih sedam radnika na 'slovenskoj prosveti. Toi grupi valja pridružiti Konstantina Mlađeg, koji je bio samo Metodijev učenik, po narodnosti Panonski Slovenac ili Velikomoravac, Posle wrogonstva slovenskih poslenika iz Velike Moravske Konstantin je Do svoj prilici radio u bregalničkom kraju, pa se zbog toga i naziva Bregalnički.

Kliment Ohridski je takođe bio pesnik. Prevodio je grčke crkvene stihove, Njemu sc pripisuje dovršavanje prevođenja »Cvetnoga trioda«, pesničke zbirke, u kojoj je i pesma »Jao meni, jer mi je noć« od vizantijske pesnikinje Kasije iz IX veka. Kasiju je visoko cenio slavni vizantolog Karl Krumbaber i za nju isticao da je jedina od značaja u vizantijskoj krijiževnosti. Kasijinu pesmu Kliment nije preveo, već je možda samo prevod preledao, Pesma se peva na veliku sredu, na lutrenju i na večernju, a za Klimenta se beleži da je preveo pesme počevši od prve nedelje posle Uskrsa, Za Klimenta se u njegovoj biografiji kazuje: »I psalmskim kanonima crkvu utvrdi, jedne mnogim svecima sastavljene, a druge sasvim neporočnoj božijoj majci usrdno molitvene«. Podatak je od meobične važnosti za proučavanje starog našeg esništva, jer jasno svedoči da su naše stare crkvene pesme pisane »psalmski«, po uzoru na psalme Davidove. Može se navesti i jedna Klimentova pesma: »Lazarevo blagoverje da pohvalimo«. Odnosi se na »četvorodnevnog« Lazara, onog iz Jevanđelja, koji je umro pa vaskrsao. Stihovi njeni počinju Lazarevim. imenom, iza koga se ređaju mnoge pohvale.

Trećoj generaciji pripada Klimentov učenik, kome, na žalost, ne znamo ime. I Klimentov učenik je pesmik, koji je svoje stihove Pposvetio svome velikom učitelju, Klimentu Ohrid-

skom. Ta pesma, iz koje ćemo mavesti heke stihove (ne možemo sve, jer ih ima prilično

KLIMENT OHRIDSKI

STIHOVI O KLIMENTU OHRIDSKOM

OD NJEGOVOC BEZIMENOG UČENIKA

mnogo), sačuvana je u jednom rukopisu iz 1435. god. U rukopisu su i stihovi u slavu Erazma Lihnidskog, koji·se tako zove po Lihnidu, staromakedonskom i rimskom nazivu Ohrida.

Pesmi Klimentovog učenika je najprikladniji naslov »Lučama knjižnim«, izraz koji se sreće u jednoj od docnijih. strofa. Za Klimenta se u njoj navodi da »Jučama knjižnim« mapaja »sav Svet učenjem, sijajući kao sunce zlatozarnim rečima« i moli se da i pesnika, Klimentovog učenika, »ozari« njima.

U prvoj strofi Kliment se ovako slavi:

Bogoduhnovenhi organe, Ylastavice zlatousta,

slavnje dobropevni,

ume ognje duhovni. Svefilniče svetozarhi,

oči zlafozračne,

usta. bogoglasha,

„Jeziče medđotfočni,

'Kıimente svetitelju, : oli se za ohne koji tvore fi bomen sveti.

Pesma se piše u Makedoniji, u prvom redu za Makedonce, koji su zemljoradnici i čija letina zavisi od. dobrih i pravovremenih kiša,

se zbog toga u pesmi Kliment naziva »ki-

snim oblakom«, koji se javi »preobilno.. .

| rosu duhovnu izliva na pevce«, crkvene De-

Vače, Nešto ranije Kliment je upoređivan 5

*ekom duhovnom koja iz Edema (raja) taj-

noe ishodi, »u početke četiri protičućie. O. toi Teci se govori u Bibliji da teče kroz raj i da iz njega ističe razdđeljena u četiri reke. Za prvu % njih, za PFison, docnije se tumačilo da je

27 SAMO an | O OINAE— | E 4

NT —~

VINJETE IZRADIO DUŠAN MIŠKOVIĆ

KNJIŽEVNE NOVINE

naš Dunav, preko koga. je, na splavu načinjenom'odtrt stabla i 'vežanim lipovom likom,

prešao 'Kliment · Ohridski; kad "je dolazio me-

đu Tuže” Slovene "posle "progonstva iz. Velikć Moravske. Da nije možda još Klimentov učenik znao za to identifikovanje Dunava s Fisonom i njegovo oglašavanje za reku. koja ističe iz. raja?

Kliment nije bio vezan za Makedoniju samo po svome prosvetom radu, već je bio i ıiođeni Makedonac. Brige Makedonaca bile su i njegove brige, pa se on zbog toga starao da nabavi sadnice blagorodnog voća ı da divljakc kalemi. To se priča u njegovoj biografiji, koju danas imamo na grčkom jeziku, ali ie ona po svoj prilici samo nešto prerađena Klimentova biografija od istog Klimentovog učenika od

· koga je pesma.

? ako bi Klimentov učenik pisao i prozna dela, Još jedah takav. spis, treba takođe spomenuti. To je »Život Nauma Ohridskog«, jedan mali ali lepo sročeni sastav. U njemu se za Nauma kazuje da je brat Klimentov. Pomišlja se da reč »brate ne treba shvatiti u .rodbinskom smislu, već kao naziv koji upotrebljava rnonah za monaha. Nama se čini da ovde reč »brat« ima svoje osnovno značenje, da je Naum

France FILIPIČ Đ. · K AKO LAJU psi u srcu toći,

laju iza plotova, iza drveća laju, pođ zaštitom mraka i za varljiviHi štitom mesečine laju, iza brega »ospođarovih leđa lajt, skriveni. . n klahcu mržnje svoje lajave oči zabađaju u noć, nemoj da ideš stazama u kasni EAR . ubiće te lavežom svojim, psi : neće ni prići blizu, oni se plaše zemlje stopala tvojih i trnja krika tvoga, doskočiće ti"izdaleka, pamet će fi pomutiti ugriscima režanja, pa nećeš znati za levo i desno, pa mećeš raspoznati čisto mebo nad glavom i zenječenu zemlju pod hogama, dušu će ti očnjacima rvazđirati da ćeš se raspasti sam tu sebi,

da će se delići tela tvop sukobiti s nmoževima, .

da će bol velikt u tebi zravladati,

da od bola velikog oglušiš

i u bezvremeniu me čuješ glas sveta, danju .su ponizni, dremaju . n na sunčanoj kositi, možeš ih pomilovati, iako pokazuju zube, to smešku jć slično, daniu se pripremaju i

za veliki noćni lavež, možeš se. dotaći njihove srebrnaste dlake, čak ih,za taši

· možeš povući, ispod lukavih obrva

izabraća te za žrtvu svog noćnog pohođa, 7; pričekaće te u zaseđi

} obaviće svoj džela!ski posao. j l Preveo sa slovenačkog Ljubiša Điđić

bio zaista brat Klimentov, a ne njegov sabrat u nekom. manastiru.

·Iz-pesme se da zaključiti da je. Klimentov i

učenik živeo u »Ohridskoj crkvi«, u manasti: ru sv. Pantelejmona. »Pod krovom« Klimentovim, u tom manastiru, on se »vaspitavao« i »duhovno naslađivao« Klimentovim »rečima medotočnim i svetim učenjem«. Zbog toga Klimentovog učenika treba nazivati Ohriđaninom X veka i pod tim imenom o njemu govoriti u makedonskoj i južnoslovenskoj staroj književnosti,

Kliment Ohridski se mnogo trudio da kod Makedonaca presadi i raširi slovensku pismenošt. Imao je lepog uspeha. Među njegovim mnogobrojnim učenicima, »ptićima« njegovim (kako se u pesmi kazuje), nesumnjivo prvo mesto zauzima Klimentov učenik kao Kknjiževnik, jedan od najdarovitijih, i to ne samo na početku stare makedonske književnosti, već uopšte u svima starim slovenskim Književnostima, Za učitelja je najlepša nagrada da ima dobrog učenika. Tu nagradu je s potpunim pravom dobio Kliment Ohridski od svoga života, koji inače nije bio bez patnji i gorčina.

Gojko ĐOGO

. OBELISK

U ZŽZALUD sto{iš steHo Nemo i goFdo meso svesto krvi

Melanholična žuči čašo besvesti Niz zakčehe vehe teško ulje vere Lomne jarbole bola

Naivni anđele gore zvezde gore Ozon drsko zavodi

4 luda ptica peva o slobođi Misli neđovoljho nađi da wuteši, Do kolena

Mravi traže zaliv

4 misle na berbu hleba

So soli

Vruću rakiju i vruća bedra Smrti deveta rupo ma svirali

Na pustom bregu

Daleko drugim dalje sebi

Zjapiš i bdiš :

Okomita žaoko sopstvenom temenu Pod suvišnim znakom dosađe i smrti Naivna ravhođušnost sveta

Konfuznu glavu opseđa

Šta ćeš

Iznuđena čeđnosti

Nikad zadovoljna

PRAVI PROFESOR

Revolucionarni rad Đorđa Lopičića u Cetinju

VEĆ POČETKOM 1931. godine među ućenicima Gimnazije i Učiteljske škole na Cetinju napredne težnje i shvatanja postaju izraziti. Na sastancima literarnih družina grupe, učenika obiju škola pokušavaju da izraze svoja mapredna gledanja o pojedinim temama i pitanjima. I kada su sazreli uslovi partijsko rukovodstvo ma Cetinju povjerava studentu Kmjiževnosti na Beogradskom univerzitetu Đorđu Lopičiću da u Gimnaziji i Učiteljskoj školi organizuje grupe SKOJ-a i tako između cetinjskc školske omladine i partijske organizacije odižava i razvija stalnu vezu. Lopičić je skojevski aktiv u Gimnaziji organizovao 1931, a u Učiteljskoj školi 1932. godine i njima neposredno rukovodio do početka 1933. godine.

Svim skojevskim sastancima rukovodio je Lopičić. Na izdvojenim brežuljcima oko grada, gdje su radi manje opasnosti od policije jedino održavani sastanci, Lopičić je, sa svojstvenom mu strpljivošću i mirnoćom, čitao i objašnjavao članke iz partijske štampe, Engelsov »Razvitak socijalizma od utopije do nauke«, Voljginovu knjigu o materijalističkom shvatanju razvoja društva, odlomke iz knjige »Mati« odGorkoga, kao i pojedine eseje i rasprave iz »Stožera«, »Savremene stvarnosti« i »Kulture«. A odmah iz toga prenosio direktive partijskog rukovodstva o učešću članova SKOJ.a u razim akcijama i o njihovom uticaju na ostale srednjoškolce. Za sve to vrijeme skojevci su držali otvorene udžbenike književnosti, da bi se sastanak, na iznenadam dolazak policije, pretvorio u časove spremanja učenika iz tog predmeta.

Ali Lopičić nije samo podsticao i upućivao mlade skojevce kako će angažovati ostale mladiće u raznim aktivnostima i kako ih pridobiti za razne akcije. I on je — sam ili sa njima razvijao, sistematski i kontinuirano, svoj meposredan uticaj na ostale srednjoškolce. Razgovori su najčešće počinjali o temama koje su im bile najbliže. To su bila pojedina pitanja iz naše i strane literature, pjesme ili pripovijetke, zatim pozorišna umjetnost, časopisi itd. O pročitanim knjigama, dijelovima i odlomcima iz njih učenici su vodili žive diškusije, koje su. PROKO bile dosta površne i naivne. 1 Lopičić je uvijek dobrođošao da smiri i utiša temperamentne rasprave i da pomogne čitaocima da shvate pisca i djelo. Na primjerima je učio i upućivao srednjoškolce kako, treba,. shvatiti i tumačiti knjigu. Često je pokretao razgovor o našim naprednim piscima: donosio je, čitao i objašnjavao njihove članke, priče i pjesme koji su izlazili u »Stožeru«, »Savremenoj stvarnosti« ili kojem drugom tadanjem naprednom časopisu. Mnogi napredni srednjoškolci smatrali su reakcionarnim i nazadnim svakog visca i svako dielo koji su se pominjali u udžbenicima i o kojima ic vazgovarano u školi. TI Đorđe ie često tražio što pogodniji put i metod da objasni i dokaže pogrešan stav onih koji su tako mislili.

. Baš tih godina u Cetinju ie otvoreno banovinsko pozorište koje je imalo dobar glumački kadar. Lopičić nikada niie propustio da učenicima prije predstave skreme pažniu ma slabe komade, đa im objasni smier i tendenciju drame, Nemiran je bio i uzbuđivao se kada je vidio kako mladići i djevojke plieskaju i oduševliavaju se slabim komadima. Ulagao je i napore da te mladiće i dievojke pripremi za gledaniz drame »Gospoda Glembajevi«.

T u gimnaziji i u učiteljskoj školi vrlo imtenzivno su radile đačke literame družine. Na sastancima tih družina čitani su samostalni učenički radovi, Na njima su napredni omladinci i omlađinke kroz literarne pokušaje i diskusiju nametali teme o pojedinim pitanjima literature i društva. Ali, bez dovolino idejne i teoretske podloge, njihove diskusije su, bile najčešće, malokrvne. ičić je pomagao tim mladićima, objašnjavao im, upućivao ih šta da pročitaju,

Desetak učenika starijih razreda u gimnaziji i učiteljskoj školi pokušavali su da pišu

esme ili priče. Nekolicina su i objavili po kod sastav u nikšićkoj »Slobodnoj misli« i podgoričkoj »Zeti«. Neki od njih čitali su svo-

·Je radove na zajedničkim skupovima srednjo-

školaca iz Cetinja, Podgorice i Nikšića. Lopičić je pomagao: pregledao njihove sastave, davao svoja zapažanja, preporučivao im šta da čitaju, podsticao ih. Sa mlađim piscem o pjesmi ili priči ponekad bi razgovarao dvatri sata.

Ali među najvažnijim poduhvatima i uspjesima tada dolazi, svakako, osnivanje i rad omladinskog društva »Snaga«, Zadatak »Snage« ic bio da na sjednicama pojedinih njenih odbora, kao i na zajedničkim sastancima svih članova razmatra i tretira razna aktuelna pi tanja iz života učenika, iz književnosti, da OYganizuje snabdijevanie učenika naprednom literaturom; da priprema sastanke sa srednjoškolcima iz Podgorice i Nikšića; itđ U početku su »Snagu« sačinjavali samo učenici iz gimnazije i učiteliske škole, mislilo se da đacima bogoslovije nema mjesta u iednoi takvoi dru· žini. Međutim, oni su primlieni baš po savićtu Lopičića. Lopičić, je rad društva »Snage« osjetno pomagao: u izboru tema, pripremanju rađova i diskusija.

Đorđe ie pomagao učenicima — naprednijim omladđincima u učenju, obiašniavao im poje dina padanja iz istorije i književnosti, upućivao ih kako da uče i da se međusobno pomažu.

Bio ie to pravi profesor.

Marko Marković 9