Књижевне новине

Istoriinm, poezilia, Život

Laco NOVOMJESKI SMRT NA STANICI

Bio jednom jedan, čudan mladić bledotik čudne je imao oči, čudne je imao snove,

Zmija mu se javila između klizavih šina i uMm?o je od ujeda daljina.

Miroslav VALEK ODA BOGU ZVERI

Zve?i,

zaklinjem. se u vaše jezike, u vaša zubala,

u Vaša osetljiva usta:

svemir je prazan!

Šta da radihio? Koga da ubijemo? Gde kosti da sakrijemo?

Kod sebe, .

zvefi,

kod sebe da saktijemo i sve ostalo

— feže od zveri,

od čoveka lakše.

Kao bosle egzekucije leže na. gomilama krvavi mahttili dPveća.

Šume su otišle,

Mage do kože.

Već zauvek samoća,

već Ha Vjeki vjekov ljubičasto tetoviranje kiše, Milost, zveri,

podsećam vas esmrtfhost gundelja! Uzvišena žabo,

He ostavljaj nas,

moli se puž,

zauzmi se za Has, čuvaru crkvenog srebra.

Gde je bog?

Tranzistorski bog,

elektronski bog?

Neka istupi bog,

opraštaju mu se krivice naše)

Jazavci, supovi, lisice, priznajte:

mora postojati neki bog, gluvoneh1t,

slep,

odgovoPhi bog!

Duhovske muve,

boga vašeg

hevidljivog,

skinućemo s božjih hebesa za osam mušičjih nogu!

Saslušaj nas, milostivi gmizavče, mahni ančeoskim, krilima, odgovorite, ciklamina vaši:

Vi ste bog?

Hapsimo vas, za večnu slavu zvefi.

Vladimir RAJSEL

Poezija nema budućnost, budućnost poezije je budućnost čoveka i « Miroslav Valek

Poslednjih godinu dana na mom pisaćem stolu raste gomila čeških i slovačkih književnih novina i časopisa, a moje police postale su tesne da prime brojne pesničke zbirke čehoslovačkih pesnika. I što je još gore i pored najbolje volje teško je to sve pročitali, teško je biti hroničar jedne ambiciozne književne produkcije, hroničar najvažnijih događaja i pojava savremene čehoslovačke poezije. Već sam bezbroj puta iznosila podatke o tiražima pesničkih zbirki, časopisa, boji su u našim prilikama nezamislivi. Drugo ili treće izdanje iedne Hrubinove zbirke izlazi u tiražu od 60.000 primeraka. O čemu to govori? To govori o promenama koje su se 60-ih godina dogodile, govori o gladi za dobrom literaturom, govori o odnosu prema poeziji. Broi pesničkih edicija je fantastičan. Svaki veći grad Češke i Slovačke ima izdavačku kuću koja izdaje poeziju, a knjižare se začas isprazne. U Slovačkoj su mi neki izdavači i pisci govorili da to nije dovoljno, da u potpunosti ne podmiruje potrebe čitalaca. Pesničke zbirke se pored ogromnih tiraža izvrsno opremaju. Čak novogodišnie čestitke izlaze u vidu minijaturnih antologija poezije, a da ne govorimo o ediciji »Kluba prijateja poezije«. To nisu jednostavno zbirke poezije, već čudesno lepi albumi fotografija iz poro-

dičnih albuma pesnika, ilustracija pesama, ploča sa stihovima koje recituju naj-

poznatiji čehoslovački glumci. fantastične montaže studija, članaka, recenzija, poezije, pisama. Zato je o sadašnjem frenuftku čehoslovačke poezije veoma teško govorjti, praviti izbor u tom moru pesnika, pravaca. r-

Počev od 20-ih i 30-ih godina češku poeziju neprestano zapliuskujn novi talasi imena: Jirži Volker, Jaroslav Sajfert, František Halas, Vladimir Holanm,

Nezval, Bibl i dr, Generacija Nezvala je prva generacija pesnika koja je u litera-

turu ušla kao uragan sa onom poznatom parolom: »Hoću da stvaram poeziju sa svih pet čula« ili malo kasnije: »Želim da vidim stvari kao prvi put, kao brvog dana«. I počinju eksperimenti, traženja. Nezval eksperimentiiše, igra se rečima, stvarima, njihovim oblicima, njihovim značenjem. Javlja se novo i u slikarstvu, Poznata grupa slikara, tzv. lumirovci, okuplja se oko časopisa »Lumir«. Javlja se movo i u pozorištu. Osnivaju se kamerna eksperimentalna pozorišta, ekstravagamtni kabarei. Sve povezuje slična želia, želja za evropeizaciiom, rušenje trađicije, zatvorenosti i izlazak u svet, Ta generacija je s pravom nazvana generacija »liuđdi iz bara«, Bilo je tu dosta poze, ali to je normalno za svako oslobađanje. Mnogo se prevodi strana poezija, najviše nadrealisti, Nezval stvara češku verziju nadrealizma. Time u poeziju ulazi nova metafora, tok svesti, iracionalno. Bilo je to vreme velike iskrenosti i velike istine. Živelo se intenzivno i stvaralo intenzivno. To je pre bio vulkan nego pisanje, Deset, petnaest godina kasnije mnogi će se ohladiti, prvi Nezval. Posle preloma, posle rata generacija Nezvala jako će se ' približiti mladoj generaciji, generaciji »Kvjetna« (»Maja«). Istovremeno sa poetizmom i nadrealizmom debituju pesnici Halas, Sajfert, Holan, Hrubin. Oni se ne mogu svrstati ni u jijedowu grupu. Za razliku od nadrealista i gemeracije »Kvjetna« to su pesnici koji su uvek izbegavali pozu, efekat, dopadljivost, posebno Holan, Hrubin, Zahradniček. U jednoj svojoj pesmi Holan kaže: »Pesnika ništa ne može opravdati, čak ni smrt«, Ovi pesnici nisu bili i nisu želeli da budu nikakvi revolucionari ni u poeziji ni u životu. To su pesnici koji bi bili pesnici u svakoj epohi. Na tome je zasnivan i smisao njihovog života, koji van poezije ne bi imao nikakvog drugog smisla. Oni imaju svoj svet i vide ga na svoj način. Postoje stvari koje kao da čekaju da ih oslobođe reči ovih pesnika. Hruhbin, Halas, Holan hvataiu one drhtaje i šumove koji su nečuini za obično liudsko uvo. Šalda je ovu grupu pesnika nazvao apsolutnim liričarima. Toj karakteristici oni su dosad ostali verni. To je poezija srca koje ne stari. Poezija intenzivna, zrela i pre svega poezija. Sledeća generacija pripada periođu od 1949—1959. godine. Prvi manifest ove generacije bio je debi Milana Kundere »Čovek prostrani vrst« (1953). To je poezija sa primesom publicistike, društveno angažovana, bez dubljih ličnih tonova. Ta poezija je bila reakcija na poeziiu koja ie izražavala opšte stvari. Pes· nici ove generacije: Šiktanc, Šotola, Florijan, Holub, Mihalik, Lajčak odbacili su I tradicionalnu formu stiha, uneli u poeziju svakodnevni život, obične stvari. O životu su želeli da pišu konkretno, o onakvom kakav je u sivari. Ma koliko tvrdili da žele da »osedlaju leđa sveta i tizjašu svoj vek« niihov odmos prema svetu je u suštini pasivan. A prema tome drama o kojoj toliko pišu u suštini je nedramatična. U iednom periodu, kada su ćutali Holan i Jirži Kolarž, oni su mogli da se smatraju vođećim i naprednim pesnicima jedne generacije, ali danas kada je u poeziju ušla nova' generacija ipak im pripada skromnije mesto. Svojim životnim stilom i poezijom upali su u vrzino kolo, nalaze se i posle dvadeset godina tamo gde su počeli. Najmlađa generacija pesnika debitovala je 1961, 1962, 1963. Najviše se ističu Hanzlik, Gruša, Verniš, Brousek, Homnsa, Štroblova, Renčova, Staho, Kovalčik, Ondruš, Kovač i dr. Oni su u poeziju ušli sa programom i svojim razlozima za angažovanje. Uneli su neposrednost izraza, alergičnost prema kamo· nima, uneli su nova pitanja. Zato ta poezija ima često oblik eseja, rasprave a njem iezik ima primese slenga, arhaizama, biblijskih obria. Školovani:su ma Holanu,

Hrubinu, Halasu, Mikulašeku. Ti veliki magneti savremene poezije fameću im merenje, poređenie, koji zahtevaju od mladih pesnika ne podražavanje već vlastitu

pesničku zrelost,: svest o razlici. Kao i Hrubin, Holan, Saiferf, Zavada i najmlađa generacija je u poeziju ušla u odnosu na generaciju Mezvala i generaciju »Kvjetna« »pasivno«. I upravo zbog tog skupa okolnosti ima pravo da na zamerke prethodne generacije odgovori da je njemo angažovanje njena sivar, da nemaju zasluge, ali da imaju svoj svet i svoje predstave o životu. Svako piše o onome o čemu ima šta da piše i ne boji se da to otvoreno kaže. Među pesnicima nema junaka i nejunaka. Postoji poezija i postoji nepoezija. Najmlađa generacija je obogatila savremenu čehoslovačku poeziju, obogatila je selektivnošću i asketizmom u izboru tematike i izraza, dokazala da može da stvara poeziju koja odoleva

UZ KARTU ŽIVOTA | SMRTI

Tvoja dragocema kolema tvoja veoma

uzbudljiva keleHa

Tvoja kolena dogorevajuće daljine Tvoja kolena zagrobnog labuda sa vratom

Tvoja kolena tPubina IT ptičje perspektive

Napuštena što sighališu za milostđe mistrala

Izgubljena kao poslednje zbogom Koje blovi kao potobljena kYstahica Kao brođ milosti

Dve vaze sudarene u jednom. trenu Sahjivi kristali što skrivaju oganj Zašto se iskriš ; | Zašto gutaš fantomatične oblasti Nagnuta među svetlucave. hemisfere Među svoja bedra vukodiaka : : Među kolena Pustoši

proleća

vremenu i koja |e izraz tog vremena.

U svojoj Miteži oći

Ne nalazim ništa

Samo tebe [

Samo tvoje telo ukrašeho ljubavlju Razbijeno na najmanje delove . Tužno tužhije od kapi alabastera Što krvari

Lavirint. očiju lavirint lepoga dima

Na:fvome. krilu boj lastavica

Na tvome krilu letnjikovae izgrađen od . nestvarmosti

Na tvome krilu daleko lako syce

Što više he vidi hikog

A ipak |

Kada te ne bi bilo

Uticaj filozofije

Nastavak sa 7. strane . .

društvo krivicom novofmijevsko-staljimističkog upravljanja dospelo. Tada se pokazalo da su čehoslovačka politička ekomomija, filozofija, pravo itd, već daleko otišli ne samo u destrukciji pseudokonkretosti — ako bismo to izrazili Kosikovom terminologijom — već i u pozitivnom shvatanju dijalektike konkremog. Šta više, :ta kritika je još u prejamuarskom periodu dokazala u priličnoj meri integraciju i stvorila neke organizacione forme rađa, u okvifu kojih je mogla dalje da razvija pozitivne napore. Rezultate koji zaslužuju pažnju postigao je posebno imterdisciplinarni tim Z. Mlinarža, koji je rešio pitanje političke strukture socijalističkog društva i tim R. Rihte, koji se bavio pitanjima naučno-tehničke revolucije i njenim odnosom prema socjjalističkom društvu. Naš demokratski proces ima za sobom Nncpumih osam meseci. Pretpostavljamo ipak, da u istoriji KPČ a.i u istoriji Tmnmeđunarodnog Trevolucionarnog pokreta teško bi se našla etapa

u kojoj bi za sedam meseci bilo pripremljeno toliko značajnih dokumenata i na takvom teoretskom nivou kao što je to bilo kod nas u poslejanuarskom periođu sve do okupacije. Očigledno, jezgro procesa nije u pripremi dokumenafa, Dokumenti nepotpuno izražavaju puls života, koji je oživeo posle odstranjenja nekih umrtvljujućih uticaja starog društva. ; filozofi su se potpuno uključili u taj tok, Takođe su svi učestvovali u pripremi partijskih i vladinih dokumenata, koji izražavaju Osriovu društveme krize i osnovu tog obrta, kojim smo počeli principijemo-strukturalnu rekom: strukciju čitavog sistema koja smera izgradnji demokratskog socijalizma. 1 Treba podvući da na. tim dokumentima nisu radili odvojeno filozofi, ekonomisti, pravnici itd., već da su svi rađili zajedno. Ipak se, može reći da su na formulisanju humanističkih osnova i ciljeva demokratskog socijalizma prilikom skiciranja njegove umutarnje strukture, za razliku od strukture birokratsko-etatističkog socijalizma, filozofi imali odlučujući uticaj. U okviru pripreme projekta novih stavova paltije, filozofi su posvetili posebnu pažnju samorefleksiji partije, njenom mestu i funkciji u demokratskom socijalizmu. Na rezultate te samorefleksije oslanjaju se rezultati koji se

Biserka Rajčić

Moja samoća kocke za građenje od igala za Pletenje i živoga srebra

Moja samoća ograhičema kaskadama dođira

Bila bi samo magični foaje bez sunca

Bila bi samo manastir

Sa steehom od najnevinijih suza

Priljubljujem se uz tebe S uwzbuđehjem jelena

Spavam s tobom S nmadgrobnim.spomenikom na koji je uryezana reč anHčeo Sa čudnom fFibom hepozhatih očiju Spavam s tobom I dotičem tvoj splin Prevela B. Rajčić

tiču vodeće uloge partije u društvu, a takođe projekat novog mesta partije.

Nemoguće je zaobići još jednu grupu problema u čijem su rešavanju učestvovali filozofi, a to su problemi koji zavise od odnosa naroda i nacionalnosti u socijalizmu, od rešenja nacionalnog pitanja, konkretno od federafivnog uređenja državnopravnog položaja Čeha i Slovaka. Gorko je misliti o tome da je mekoliko dana nakon što je vlada razmotrila projekat — predložen od strane komisije stručnjaka, projekat razrađen izuzetno precizno i svesno, koji je ispravio sve one slabosti koje su u toku pedesetogodišnjeg zajedničkog života Čeha i Slovaka bile izvor nesporazuma — naša zemlja bila okupirana. |

Učešće filozofa u pripremi akcionog brograma i položaja partije u pripremi federativnog uređenja i ne prvih koraka izgradnje demokratskog socijalizma ima neospomo svoj značaj. Ali filozofi su želeli da urade više, Okupacija im je to prerano zabranila. Želimo

da verujemo da će posle likvidacije okupacio- ·

nog stanja i režima filozofi dokazati da će potpuno iskoristiti taj široki prostor koji im je svojim poverenjem poklonilo novo revolucionarno vođstvo partije — i angažovaće se sa ne manjom voljom i intenzivnošću nego što su se dosad angažovali u stvaranju demokratskog socijalizma.

Sa slovačkog prevela Biserka RAJČIĆ

Dr Elena Filova.

Karel ČAPEK

Mati

skida sa zida dva poslednja pištolja i MRLDUBEVa ih u fioku. Ključ uzima: — ako. Ja neću da Toni ima pred očima samo OTUŽJŠ; Gleda okolo. Ja to neću. Ide k prozoru t So q kapke. A neće gledati ni napolje. Osvetfli 5 prekidačem koji je kraj vrata. Nema ORLNEOc ništa? Ide prema Yadio-aparatti, 1 ti,i ti Š također prestati govoriti. Toni ne DOO o šta se događa napolju. ROOM io TEO o Ho c rata. Ni ja — ni Ja to n ad SO e više neću ništa da slušam. Og nije više stalo ni do čega. Koleba se. No vi iš, BE raš da ćutiš! A hteo bi, je li, govoriti? Opet bi hteo da smućuješ Tonija? Ne, ne, ti Bobi a više nećeš derati. Javljaj šta hoćeš — ali . o ne. Ovde ne, Ovde sam Ja. Više ništa necĆa nmagovarati moga Tonija ... No, šta kažeš, HB. o? Okrene dugme aparata. Dakle šta, ti...

ženski str neodoljiv: PARATA, ženski strastatt, neorlo

aa Te ločin, Učinjen je zločin prema svakom pravu, bogaženi su SVi UgOVOTI, naneseno i ee grublje nasilje. Čujte, čujte, čujte: ea a Nl rata, bez povoda, bez TeČI MDOZOTEUJE, ar mija prešla je granice naše OOU ez ije s. reči opomene, bez uzroka, bez nav Ona i % tuđi topovi i avioni stali su bombar i e ::3 ai gradove. Neprijatelj je iskoristio trenutak” a je naš narod sebe smrtno oslabio OT O građanskim ratom, te je napao našu zem |: o mu je dao pravo na to? Kakav ima raz 05 za intervenciju? Nema razloga, nenia prava. | Ta ćamo se putem radija čitavom svetu: čujte, 1ZV?

šen j in, izVI i izreci trašan zloe zločin, izvršen je neizrecIVO SIT? čin! | ear, hear, it is an OU-

čin! We cell the world: h trage, it is an awful crime! Nous BOpELOnS CS te Phumanitć: voyez, quel crime! Wir: ru vi o ganze Welt: es wurde ein SchreciliCnes erbrechen begangen! Naš narod, naš nesrećni 1 izmučeni narod, ubijen je kao OŠ ra:

, zavrće dugme apatta: — Sta se dee: Pettlene) Ja gećtda te slušam! Zločin! Zločin! A zar nije bio zločin kad su ubili moga Petra? A zar to nije bio zločin kad je morao pasti! mo] Kornel? Moj Komel! Moj Petar! Meni da govoriš o zločinima?! Ja, ja ih poznajem, ja mati; na meni je izvršeno najviše zločina! Ja znam, ti nisi poznavala moje dečake; a da si ih videla koliko ih je ovde bilo... Samo „viči celom svetu; i ja sam vikala — a misliš li da mi je ko odgovorio? Okreće dugme. | GLAS IZ APARATA: —... Mi sami, mi sami sebi moramo pomoći. Branićemo se do poslednjeg daha. Postavićemo branu telesa i srdaca naših. Naši pukovi, koji su jumuli na neprijatelja, bore se s očajničkom hrabrošću; ali se neće moći održati, ako ne dobiju pomoći. Zovemo sve ljude: morate ih smenjivati. Slušajte, zovemo svaku mušku glavu do poslednje, Zovemo vas, sinove ove zemlje: javljajte se, jJavljajte se na oružje! Zovemo vas, žene ove zemlje: zamenite u poslu svoje muževe i sinove, koje ćete poslati pod zastave... MATI, zavrće dugme: — Ne, ne. Sve ti je to uzalud. Ja ti nikoga ne mogu poslati, ja više nemam nikoga. Toni ne može. Toni je još dete. Nema takve zapovesti da bi deca morala ići u vrat. Toje besmislica. I šta ti imaš. da. šalješ nečije muževe i sinove u rat? Oni nisu tvoji, ne govori tako! Imaš li ti kakvoga sina? Kad bi mi to rekla! Odvrće dugme. ; GLAS IZ APARATA: — Ne zove vas to ljudski glas, nego vas zove otadžbina. Ja, otadžbina, zovem sve muške glave. Ja, mati otadžbina, molim svoje sinove: bramite me, branite me, deo... MATI, zavPće dugme aparata: — Ne, ti nisi mati! Ja sam mati, ja, ja, razumeš li? Kakvo ti imaš pravo na moju decu? Kad bi ti bila mati, ne bi ih mogla slati u rat! Sakrila bi ih kao ja, zatvorila bi ih kao ja, i vikala bi: ne dam, me dam! — Ja više nemam koga da dam, znaš li ti to? Nikoga tu nema. Samo sam fu Ja, sama, stara, luda žena. Ja sam već dala sve sinove, Nemam ih više, nemam ...

U vratima stoji TONI.

TONI: — Mamice... MATI se okreće: — Šta hoćeš ovde? Krikne od užasa. Toni i ti? ... Baci se prema njemu i pipa ga. Ne, hvala bogu, ti si to, ti si to! Živ si, je li? Kako si me prestrašio! — Šta tražiš ovde, Toni? Znaš da neću da... da ovde slušaš... tu žemsku. Ne bih to htela, Toni!

TONI: — Mama, kad ona ima takav... divam 1 strašan glas! Znaš li da je ja tako živo a{sj:4b| da zamislim: visoka je i bleda... a ima tako velike oči...

MATI: Ne misli na nju...

TONI: Kad me zove!

Odlomak iz III čina; preveo Krešimir Georgijević

JIRŽI JIRASEK: CRTEŽ

KNJIŽEVNE NOVINE