Књижевне новине

UTISCI S PUTA

* i

Dragan. M. JEREMIĆ

ĆEHOSLOVAČŠKA PRE DESET DANA

POČETKOM JULA u pariskom »Književnom Figaru« pročitao sam jedan putopis iz Čehoslovačke u kome je pisac (Pjer Mazar) pozivao na odlazak u ovu zemlju radi njenih mmnogobrojmih zamkova. Posebnu pažnju putopisac je posvetio srednjovekovnom zamku Pernštajn u južnoj Moravskoj, kao legendamom staništu vampira Nosferatua, o kome je čuveni filmski režiser Murnau snimio film. Setio se taj putopisac čak i filma koji je snimljen ni manje ni više nego pre četrdeset šest godina, a ni jednom rečju nije skrenuo pažnju eventualnog putnika na društvene promene u Čehoslovačkoj, koje su se, gotovo filmskom brzinom i uzbudljivoš-

ću, odigrale od januara ove godine do danas i koje su izazvale pažnju čitavog sveta.

U Čehoslovačkoj sam ranije boravio u dva maha po tri-četini dana. Tom prilikom upoznao sam donekle Prag i Bratislavu, a od dvoraca jedino čuveni Karlštajn, izgrađen 1348. godine po želji Karla IV. Ostalo je mnogo gradova, banja i dvoraca koje sam želeo da vidim, ali kada sam 10. avgusta, u sklopu delegacije jugoslovenskih pisaca, sa Cirilom Kosmačom, Slavkom Mihalićem, Tomom Momirovskim i Mladenom Oljačom, krenuo u Čehoslovačku, želeo sam pre svega, da vidim ljude, čujem njihova mišljenja o majnovijim događajima i upoznam njihove poglede na budućnost. I ta pnilika mi se stvamo i ukazala u mnogobrojnim susretima s piscima, izdavačima, filozofima, ljudima s filma, radnicima iz fabrika, političarima, novinarima itd. ,

Prag mas je dočekao u jeku rekonstrukcije, kao da je simbolično hteo da nam pokaže da se sada staro svuda nastoji zamemiti novim. Popravlja se Vaclavov trg, menja se kolovoz ma kejovima Vltave, počela je i rekomstrukcija Karlovog mosta, preko koga se sada može preći samo pešice. Ali druga rekonstrukcija, rekomstrukcija dotrajalih i preživelih institucija i, naročito, rekonstrukcija starih i stvaranje novih ideja, još je vidljivija čim se dođe u dodir s ljudima Čehoslovačke.

Ta dublja, značajnija rekomstrukcija ima mmogobrojne slojeve. Sve očekuje nove energije: od privredne reforme do novih postupaka u umetničkom stvaralaštvu. U tim poslovima učestvuju gotovo svi liudi, bez obzira na svoje zanimanje, sem malog broja onih koji su ostali vernj starom kursu. Ekonomisti traže finansijske izvore za kulturno stvaralaštvo, a kulturni radnici rešavaju društvene probleme. U Barandovu videli smo film po scenariju potpredsednika Saveza čehoslovačkih pisaca Jana Prohaske o krizi kolektivizaciie sela, a poverenik za 'kulturu i informacije Slovačke Brnčić (poreklom Hrvat) ispričao nam je kako je jednom svom sfarom Poznamiku, bečkom novinaru, preko telefona, objasnio da je osnovni smisao damašnjih promena u tome da, kao pre rata, građanin Čehoslovačke u Beču za jednu krunu može da dobije tri šilinga.

Među ljudima od pera najviše vere u napredak uliva ukidanje cenzure, Svi misle da će misao oslobođena raznih tabua procvetati i da će se borbom mišljenia doći do najboljih rešenja za stvaranie demokratskog, humanističkog socijalizma. U tom novom socijalizmu ne sme biti ni manie slobodnih naroda ni potlačenih pojedinaca. Svi se slažu da Slovaci moraju da imaju svoju posebnu republiku, ali pitanje je sada da li treba da republike budu zasnovane samo ma nacionalnom ili i na nekom drugom, istonijskom i ekonomskom, principu. U ovom drugom slučaju Moravska — kako su nas obavestili u Komitetu KPČS za Južnu Moravsku u Brnu — takođe pretenduje na posebnu federativnu jedinicu. U jednom od prvih brojeva novog brnskog časopisa »Indeks« sprovedema je anketa o ovom pitanju: mišljenja su raznovrsna i nije ih lako pomiriti. S druge strane, postavlja se pitanje uključenja u rad onih sedamdeset hiljada ljudi koji su čameli po zatvorima zbog meslaganja s ramijom oficijelnom politikom. Neki od njih su izgubili poverenje u socijalističku demokratiju; drugi žele da pomognu u stvaranju demokratskog socijalizma, ali ni njihovo uključivanje u normalne životne tokove nije bez psiholoških problema.

Česi i Slovaci su svesni da se, u skladu s težnjom da se izgradi socijalizam koji odgova-

ra njihovim specifičnim prilikama i njhovom memtalitetu, mora voditi računa i o prošlosti i da se moraju uspoštaviti mnogi zanemareni ili namerno prekinuti odnosi prema njoj. Ima problema čak i sa očuvanjem zamkova koji su,

s pravom, očarali pisca iz »Književnog Figara«. Ministar kulture i informacija Čehoslovačke Miroslav Galuška, iznoseći nam niz problema čije rešavanje tek treba da počne, ukazao je čak i ma teškoću oko održavanja jkultumaih

SVI FOTOSI REPRODUKOVANI U OVOM BROJU UZETI SU IZ KNJIGE »FRANC KAFKA JE ŽIVEO U PRAGU«

Nasa dana8mizn kriza

Nastavak sa 5. strane

nja, smatra stvamim samo to čime se može ovladati, manipulisati i što je probitačno, a sve ostalo mu se raspada i rasplinjuje kao ništavilo, beznačajnost i nestvarnost. u . Svojevremeno, pred drugi svetski „rat, imalo je određenog smisla postavljati pitanje da li političar treba da bude birokrata ili tribun naroda, Tom alternativom se osuđivao birokrata kao predstavnik politički privilegovane i nekontrolisane vladajuće grupe i kao uzor se uzimao tribun naroda, branitelj interesa naroda, revolucionarni govomik i političar. Pošto je, ipak, svaka polemička istina uvek u priličnoj meri određena stavom ili pogledom protiv koga se okreće, ona samim tim ne može biti nikada radikalna istina, tj. saznanje koje ide do suštine stvari. Pitanje pre zvuči: u kakvim okolnostima tribun naroda postaje birokrota, i koji su razlozi te promene? Pitanje Je pre u otkrivanju uzajamnog odnosa revoOlucionara i vlasti; šta će uraditi revolucionari s vlašću, čim od opozicije postanu vladajuća prupa, a posebno, i pre svega, šta će uraditi vlast od revolucionara? Da li su revolucionari imuni od zavođenja i demonstva vlasti, ili su takođe samo ljuđi? Šta treba da rade revolucionari da toj napasti ne podlegnu i štamora urađiti društvo da se pred mogućnim posledicama »demona vlasti« spase? Ako politički pragmatičari svoju aktivnost nazivaju »naukom

KNJIŽEVNE NOVINE

i umetnošću«, i sami sebe smatraju u izvesnom smislu naučnicima i umetnicima, bodležu iluziji i stvaraju iluzije iza kojih se skriva vlastita problematika, a, prema tome, i mogućnost i opasnost svake politike: vlast.

Politički pragmatičar može rešiti samo m eke društvene probleme i samo određene viste krize, ali je nemoćan u odnosu na stvarnost koja prevazilazi njegov vidokrug i mogućnosti: može pokušati da reši privrednu i državno-pravnu krizu, ostaje ipak bespomoćan pred moralnom krizom. Ako ipak znamo da se moralna kriza ne tiče takozvanog morala, nego samo egzistencije naroda i samog čovekovog bića, ispada da je politički pragmatik koristam u sekundarnim poslovima, ali u osnovnim otkazuje i nije na nivou doba.

Naša sadašnja kriza je pre svega spor oko smisla marodne i ljudske egzistencije: pali smo na nivo anonimnih masa, za koje je svest, ljudsko dostojanstvo, smisao za istinu i isfinitost, čast, uljudnost i smelost nepotrebam balast, koji smeta u poteri za tobožnjim ili pravim komforom, ili smo sposobni da se osvestimo i rešimo sve privredne, političke i druge probleme u skladu sa pravom ljudskog bitisanja

i narodne egzistencije? Karel Kosik

Prevela: Biserka Rajčić

Veliki

Jednoga dana krenuše dva brata na put, te onaj stariji koji beše veći i glomazniji, uzjaha onog manjeg i lakšeg, da bi bolje video kuda idu. . Mirc

Dugo, dugo su iako putovali i onaj mali se usudi da pita: |

— Dobro, Veliki Brate — reče dahćući kuđa smo ovako zapucali?

— U buđućnost i bolju suirašnjost — odgovori mu ovaj gordo.

— Pa dobro Brate — upita ponovo mali brišući znoj sa čela. — Zar moramo baš ovako da idemo?

— Moramo, moramo. Ti si mali i nejak i moram da bdim nađ tobom.

— Hajde da idemo zajedno, bratski. Tedan pored drugog. Pre ćemo stići u budućnost. Usudi se da posle dužeg razmišljanja predloži mlađi.

— Opasno je! Opasno! Ti si mlad i neiskusan i ne znaš kakvi sve zli vetrovi duvaju wa našem putu. Mogli bi da te odnesu. Toliko si sitan i lak.

nenika zato što sada nema nijednog Dpreduzeća. specijalizovanog za konzervaciju i rekonstrukciju tih spomenika, |

Nije, međutim, samo reč o potrebi novog odnosa a kulturnim ar OC nego aje nužnosti uspostavljanja kontinuiteta u TaZVvOJI društva i deja. Socijalistička Čehoslovačka je dugo zanemarivala odnos prema prvoj, građanskoj čehoslovačkoj republici i njenim tvorcima. Pre nekoliko godina bio je objavljen vrlo obiman i lepo opremljen »Rečnik čeških pisaca«: u njemu, međutim, nije bilo ni reči o Masariku, čije se ime nalazi u svakom boljem filozofskom rečniku drugih nacija. Sada je situacija drukčija. U međuvremenu Je izašla iz štampe monografija Milana, Mahoveca. o njemu, u kioscima se mogu kupiti njegove fotografije, a Prohaska je u kmjizi »Politika za svakoga« rekao da je mesto Masanika, o kome mlada generacija više zna u inostranstvu nego u Čehoslovačkoj, u nacionalnoj istoriji fundamentalno: iako nije bio marksista i imao je izvesne pogreške, njegov udeo u stvaranju Čehoslovačke je ogroman — i to se mora priznati. S -i4

U razgovormu s Karelom Kosikom, najistaknutiljim češkim marksistom, primetio sam da njegova »dijalektika konkretnog« ima nečeg specifično češkog, čime se nadovezuie na Masarikov »realizam« i »komkretizam«. Takav zaklju-' čak je doskora mogao biti opasan za njega, iako je to činjenica koja se ne može zanemariti 1 svedoči o jednoj od vrednosti njegove misli.

Kritiku preživelih negativnih pojava iz ranijih perioda Čehoslovačke Socijalističke Republike Česi i Slovaci iznose danas bez ikakvog ustručavamja. Omladina, koja je reorganizovala svoju organizaciju, na primer, zamera sindikatima da misu mašli novu ulogu u sadašnjim uslovima društvenog razvoja, POTOVO SVI Se protivstavljaju postojanju radničke milicije po fabrikama, čiji pripadnici donekle imaju ovlašćen položaj u svoioj sredini, a često se može sresti i izvestan strah od movih mogućih devijacija. Novi dnevni list »Narodna novine«, koji će biti pokremut ove jeseni, treba da bude glasilo narodne budnosti ne samo prema ostacima etatističkog socijalizma nego i prema eventua]lnim budućim devijacijama.

Svi Česi i Slovaci koji intenzivno misle o budućnosti svoje zemlje, pokazuju veliko interesovanijje za jugoslovenska iskustva u izgradnji socijalizma, smatrajući da im ta iskustva mogu biti dragocena. Zato su se naši razgovori o sadašnjem stanju u Čehoslovačkoj često pretvarali u ispitivanja o društvenom sistemu u Jugoslaviji. Ima, međutim, nešto i kod mjih što ne bi bilo na odmet da i mi uzmemo u obzir. Gledali smo dokumentarni film »Čehoslovačko proleće« koji prikazuje zbivanja u Čehoslovačkoj od januara do danas. U svoje vreme Bogdan Popović jie pisao o tome kako bi irebalo da se od Engleza učimo hladnokrvnosti, smirenosti i metodičnosti: to možemo da mađemo i kod svoje slovenske braće koji su nam mnogo bliži. Kod njih takođe imponuje shvatanje velike uloge kulture u društvenom životu i težnja da se što potpunije koordinira rad kulturnih radnika s delatnošću ostalih ljudi koji grade socijalizam. A iz poverenja u sve one koji otVOLURO i iskreno“ izlažu svoja shvatanja O novim, demokratskim formama socijalističke zajednice stvara se vrlo povoljna atmosfera za ravnopravni dijalog svakoga sa svakim.

. Književnici, koji su prvi zauzeli pozićiju protiv etatizma, centralizma i autokratije,mi danas misu prestali da stoje u prvim redoiHih boraca protiv ovih meprijatelja pravog socijalizma. Danas se oni listom bave politikom i izgleda da u ovom času najpre hoće da stvore najbolje uslove za stvaralaštvo pa tek onda da pišu. Kada smo slovačkog barda Laca Novomjeskog, jednog od ranijih kandidata za pred. sednika ČSSR, pitali šta sada piše, bez okolišenja nam je rekao da sada nije vreme za Dpisanje nego za akciju. U razgovoru koji smo vodili u bratislavskom nedeljnom listu »Kultumi Život«, istaknuti slovački prozni pisac Dominik Tatarka zastupao je mišljenje da kultu obuhvata gotovo sve pojave u ljudskom ŠivofH? ny dar ada Oi ponašanja do umetni ČOG

rada, i Šš Biščeve akĆije, a sve to mora da bude cilj

Na kraju, nismo propustili ni da vidimo i jedan od majčuvenijih zamaka u Slovačkoj. Na padinama Malih Karpata posetili smo zamak »Orveni kamen«, rekonstruisan u renesansnom stilu, i u njemu razgledali muzeji pokućstva od renesanse do danas. Ali ne samo ovde, nego

nigde u Čehoslovačkoj nismo videli nijednog vampira, čak ni onog koji je češki i slovački narod dugo sprečavao da dostignu nivo društvenog i kulturnog razvoja adekvatan njihovim stvaralačkim sposobnostima, na osnovu kojih su čovečanstvu dali Husa, Komenskog, Dobrovskog, Kolara, Šafarika, štura, Masarika, šaldu, Čapeka.

• l • No mali beše uporan u svom zahtevu i na

kraju se stariji složi da sjaše za čas, da bar probaju kako to izgleda.

— Dobro — reče — samo ne skreći ni levo

. ni desno. Čuvaj se nevremena!

Kada mu se stariji strovali sa leđa, mlađi brat se oseti slobodnim i lakim korakom potrča ka boljoi budućnosti i u lepšu sutrašnjicu, pevajući i skakućući sa noge na nogu, presrećan što to može, :

Ali, ne potraja za đugo njegova sreća.

; IOOa i OU Brat da mu ovaj sve više više o e, prikupi snagu, zalet ; skoči i uzjaha ga. 3 a OaOO a

— Šta bi, Brate, — zavapi mališa pod niewovom silinom i teretom — zar SB. an ta| dogovorili? }

— Kako »šta bi? — ljutito odgovori ovaj ns dozgo. |

A zatim brižno dodade pun bratske ljubavi: — Za malo vetri da mi te odnesu!!!

Dušan Jaglikin

9