Књижевне новине

{

tribina tribina tribina tribina tribina tribina tribina tribinatribina, tribina

KJIGA O JOVU

slarija od Satobrijana i od

| ___prote Matije Nenadovića

U »POLITICI« i »Književnim novinama« Dovedena je zanimljiva diskusija, neobična po predmetu, o sličnosti početnih paragrafa u »Memoarima« dvojice pisaca iz istog vremena ali iz potpuno različitih kulturnih sredina, majstora francuske prozc, Šatobrijana (1768—I!l848), i skromnog, slučajnog, poslenika naše književno-

sti, prote Matije Nenadovića (1777—1854). Boži-.

dar Kovačević izašao je u »Politici« od 28. ianuara 1968. s mišljenjem, koje je obnovio u »Književnim novinama« od 17. avgusta, da čuveni početak »Memoara« protc Matije, s onim slikovitim, rečitim i upečatljivim antitezama o Paznjm menama mjegovog burnog Života, mije iz Njecpove glave nepo iz pera njegovog sina, Ljubomira Nenadovića. Kovačević još tvrdi da se mladi Nenadović za taj početak očevih »Memoara« inspirisao predgovorom Šatobrijanovih »Memoara s onu stranu groba«, izašlih godinu dana posle piščeve smrti. Evo kako je 10 formulisano u mjegovom članku »Čalabrčak dok prispije rućak« (pomenuli broj »Književnih movina«): »Memoari« prote Mateje imaju dva početka. Mislim da je prvobitni onaj koji počinic rečima: »Od godine 1783. [pogrešno, mesto 17903| pa do danas svakojakc promene bile su u Srbiji; ni jedan taj događaj nije učinjen a da ja štogod vie znam, ili da nisam i sobom učesivovao ...« Povrh ovoga Protinog uvoda došla ic »nadgradnja« Ljubomira Nenadovića koja počinie onim čuvenim rečima: »Kao što mnogogodišnji rasl...« Dok ne dođe »ručak« Koji nam Kovačević obećava u vidu dužeg oscja o Nenadoyvićima, u kome će se »opširno« baviti i »Memoarima« prote Matije, treba odmah reći da nam ovaj »čalalbrčak« ne može zadovoljiti apetit. Zato ću |a pokušati da ovim svojim osvrtom podstaknem B. Kovačevića da bude malo izdašniji dok prispe obećani ručak, prostije rečeno da sc ponovo, ali. dokumentovanije, vrati na pitanic kojc ie pokremuo, ukoliko ne bude smatrao da ono više ı ne postojl. On je, reklo bi se, na to spreman jer svoj najnoviji članak završava ovako: »AJI, Fazumc sc, ne odbijam, ako bude mesta i raspoloženja, da i ranije još ponešto saopšlim u prilog: svoje hipoteze.« (Prema malopređašnjem citatu to nije hipoteza nego teza.) Ako se ovo odnosi na prostor u listovima i časopisima, mislim da mu za ovako važan predmet treba dati mesta. U pitanju je autorstvo jednmc od klasičnih stranica naše proze, a i savesnost jedmog uglednog pisca, Liubomira Nenadovića. B. Kovačević ima dva glavna argumenta za svoju tezu. Prvi ovako glasi: »Štampani bočetak »Njemošsra« razlikuje sć i stilom od ostalog teksta.« On se nije mnogo potrudio da dokaže ovo svoje tvrđenic, a u poslednjem članku nije se. ni obazreo na protivno mišlienje koje ie izložio svojim člankom »Prota Mateja ili Šatobrijan« Radivoje Jovanović, u »Književnim Jovinama« od 3. avgusta. (Pada u oči da govoreći o lom »opširmom ·sastavu« on mije pomenuo autora.) To me razrešava potrebc da se na toni njegovom argumentu zadržavam, ali bih ipak postavio neka pitanja onomc ko bi ćak uspeo da nas ubedi da je uvod prote Matije pisan stilom koji se razlikuie od ostalog njegovog teksta. Zar je retkost da se kod jednog istog pisca uoči više stilova, zar svako piše na isti način u mladim i zrelim godinama, kad radi mirmo i.s pažnjom i kad je pritešnjen vremenom ı Tašejan,i zar se ponekad me podešava stil namerno, prema samoni predmetu o kome sc piše? Podsefiću B. Kovačevića na jedan mjemu dobro poznat primer, na prvi paragraf uvoda u »Pregled srpske književnosti« Pavla Popovića, čiji, je pisac očigledno težio da na tom, mestu kom?pomuje nekoliko retorskih rečeničkih perioda, polpuno drukčijih od njegovog običnog načina pi: sanja. Šta ima neobičnog u tomc Što su i Drvi paragrafi »Memoara« bisani nešto svećanijim i drukčijim tonom od daljeg Protinog izlaganja, pričanja i ćaskanja? Taj uvod ić kao neko OŽbilimo polaganje računa, neka iskrena ispovest ilj zadnia poruka, pa je zbog toga i došao tom kojim. je sve to izrečeno. Ali da ostavimo tu stranu pitanja, na kojoj se ni Božidar Kovaćević ne zadržava, jer ona ne može uticati na zaključak ovoga našeg osvrta. a . Drugi argumenat B. Kovačevića, ukoliko bi se pokazao tačnim, mogao bi biti od odlučne, Wresudnc vrednosti za celo pitanie. On tvrdi da ic uvog »Memoara« prote Matije »inmspirisat sljčnim uvodom francuskog pesnika Šatobrijama«. Kako prola Matija niic verovatno znao nl za Ime a kamoli za književno delo [francuskog pisca i koleve u diplomatskoi struci, on zaključuje da je tai uvod napisao njegov sin, Ljubomir Nenarlović, i uneo ga u Drvo izdanje »Memoara« kojic ie priredio nosle očeve smrti. B. Kovačević kaže da ne vidi »ničeg »kompromituiućege u tome Što je veliki kniiževnik srpski Ljuhbomjr Nenadović redipovao memoare svoga oca, jednog od velikih vođa prvoga ustanka, i pomogao da izađu što umiveniji na svet«. Dobro, da kažemo »u redu«, ali, ako sin nije samo Tedipovao, umivao, nego baš napisao i pridao svome ocu najlepši deo njegova leksa, to ic isto kao da mu je pripisao u zaslugu jednu. makar i malu, Đobedu koju je neko drugi odneo. Za mene je fo jedna mova, mnogo man1ia, Tazume se, i nešto drukčija afera »Smrti Smail-age Čengića«, | to opet, bez niegove kvivice, vezana za ime Dbitomog. prijatnog, i zaslužnog, ako ne baš velikog srpskog književnika Ljubomira Necnadovića. Tzvesna sličnost između nvoda nrote Matije 'i predgovora Šatobrijanovih »M=moara s omu slranu groba« doista mostoji, ali je ona samo u osnovnoj dei. izraženoj anftitezama, O TDTOmenljivosti ljudske sreće, o usponima i.pado-

„~ Glavni i odgovorni urednik Tanasije Mladenović. Sekretar redakcije Bogdan A. Popov vić, Dragoljub S. Isniatović, Bogdan Kalafatović, Momo ·Kapor, Miodrag Kolarić, Mir Smilianić i Branimir Šćepanović. List izlazi svake druge subote. Pojedini primerak 50 para (500 starih dinara). Za inostranstvo dvostruko. List izdaie Novinsko-izdavačko preduzeće »

. ' ljenic i administracija). Rukopisi se ne vraćaju,

vima, o moći i slabosti, o bedi i sjaju dvojice pisaca koji su živeli u jednom od majburnijih vremena movije jstorije. Književni astoričari jedne ekskluzivne škole rekli bi za tu sličnost da je čisto tipološke prirode i da nema nikakve genetičke veze između odnosnih paragrafa dvaju uvoda. Kolikogod bila u modi, takva sc metoda ne može primeniti uvek kada sc konstafuju ovakve sličnosti. Rekao bih da joj baš u ovom slučaju nema mesta jer se može, kao Što ćemo videti, pronaći neka veza zmeđu uvoda »Memoara« Šalobrijanovih i prote Matije. A cvo kako.

Do sličnosti koja je konstatovana nije došlo direktnim dodirom nego posrednim putem. Ona proizlazi od istog izvora, ako sc taj izraz me shvati suvišc strogo, ako se nc misli na meki zajednički model, na neko kopiranje, nego samo na podsticaj, na šok koji u oba slučaja dolazi sa astog mesta ali nc proizvodi isti zvuk. To mesto |e jedan veoma stari i veoma čuveni tekst, biblijska »Knjiga o Jovu«, preciznije njeme 29. i 30. glava. Dovoljno je samo podsetiti na mjihove naslove u Daničićevom prevodu pa. dobiti jasmu predstavu i o njihovu · sadržaju: Jov opiswje svoju, predčašm“ju, ST.6ĆI i Jov opisuje svoju sadašnju ne sreću. Izvesna formalna razlika je u tome što su u biblijskom tekstu izrečene prvo sve sreće a tek zatim sve nesreće koje su snašle pravednog Jova, dok Šatobmnijan i prota Matija spajaju jedne s drugim svoje sreće i nesreće i tako ih združene mižu. Taj je postupak bliži slobodniijoj, narativnoj, formi mjihovih »Memoara«, koja se razlikuje od zbijenije, lirske, [oxme biblijskih glava, zaokruženih pesama s određepim temama ı naslovima.

Zaludno bi bilo tražiti neke direktne reminis-

cencije iz »Knjige o Jovu« bilo u Šatobrijano- .

vom bilo u Nenadovićevom tekstu |er su ı ledan i drugi govorili svojim a ne biblijskim jezikom i bacali retrospektivan pogled na svoju a ne na Jovovu prošlost. Navešću apak i pribliŽiti dva razmaknuta mesta iz »Knjiše o. Jovu« kojia bi više odgovarala patrijarhalnoj sredini iz koic Je izašao naš pisac nego zapadnom društvu francuskog vikonta. Sećajući se dana ka:la je bio srećan, Jov u svojoj besedi, prema DaUO OVO prevodu, kaže između ostalog u 29. glavi:

»O da bih bio kao pređašnjihb mjeseca, kao omijeh dana kad me Bog čuvaše,

Kad izlažah na vrala kroz grad, a na ulici namještah scbi stolicu: !)

PROTA MATIJA NENADOVIĆ

Mladići Videći me uklarnjahu se, a stavci ustajahu i stajahu,

Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja,

Upravitelji ustezabu glas svoj i lezik im purianjaše za grlo«, itd., . \ i

a u 30, glavi nastavlja:

>»A sada smiju mi se mlađi od mene, kojima otaca ne bih bio bhlio metnuti sa psima stada svojegf. A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? U njima bješe propala slarost.

Od siromaštva i gladi samoćavahu biežeći ma suha, mračna, pusta i opustošena: mjesta«, itd.

Posle ova dva odlomka, evo iz uvoda prote Matije dve tri rečenice, nezavisne svakako od navedenih biblijskih stihova, ali dosta srodmc sa njima po realizmu i patrijarhalnosti kojima su obojene njihove reči: »Živio [sam] u svakom blagu i izobilju i opet dolazio do sirotinje, imao sam lepe kuće i gledao i iz šume spaljeme i srušene; [...] vojvodc iščekivali su zapovijesti iz moji' usta i opet sudba me dovodila da pre.i onima što su bili moji panduri na nogc ustaJem.« O Šatobrijanovom i protc Matijjinom ?prisnom Poznavanjiu Knjige o Jovu, pa i celc Biblije, ne može biti nikakve sumnic. Poslc »Gemija hrišćanstva« (1802), francuski pisac jc gOtOVO celim svojim delom hteo pokazati da je hrišćanska religija pogodnija od klasične mitologije

O Člankom Nikoje Bamaševića redakcija »Knjievmih novima« završava polemiku 6 autematvni . troevdmog dela ·Memoara prote · Matije · Nenadovića:

A

tribina tribina tribina tribina tribina

da imspiriše visoka umetnička ostvarenja, Nema uostalom potrebe za daljim insistiramnje”ni kad se kaže da ma čelu pomin|anog predgovota Šatobrijanovih »Memoara« stoje, kao moto, ai izraza baš iz »Knjige o Jovu«: »sicut nubes.:. quasi nmaves... velut umbrač« (kođ ·Daničića: kao oblak, kao lađa, kao sjen). Napominjem: da se ova tri izraza me nalaze zajedno, u. jednom stihu, nego su uzeti čak 172 ri glave »Knjige„o Jovu« (VII9, IX26, XIV2), što dokazuić intimnost Šatobrijanovu s ovom knjigom Biblije. što se fiče prote Matije, on je vec ı po sVOm pozivu, a verovatno i po SVOlm sklonostima, morao biti revnostan čitalac Svetog Pisma. Za moto svojih »Memoara«, i on Je uzeo bogosloyski citat, iz jedne stihire Sv. Jovana Damaskina (iz obreda opela): Jegda prestoli na sud postavjatsja, Gospodi, i sudilišću tvo)emu predstanut čelovieci«... (Priređivači »Memoara« misu sc potrudili da nađu i označe odakle je ovaj moto.) j i Ovde bi razgovor o ovom predmetu mogao biti završen, ali B. Kovačević pokreće u neku ruku i pitanje zagublienih mukopisa prote Ma. tije. Oni bi bez sumnic bili korisni za utvyrđivanjec kritičkog teksta Memoara, ali nedovoljno iasna Kovačevićeva kazivanja O, njihovoj „sudbini ne mogu pomoći rešavanju pokrenutog problema, koji uostalom više i nc postoji: B. Kovačević bi bio pozvan da priredi takvo izdamic, maročito ako zna nešto DčCiZnIIĆ '! VIŠE mego je znao Lj. Kovačević o zaostavštini, prote

· Matije.

Na kraju, moram učiniti još jednu primedbu povodom jedne rečenice jet ona izražava, dosta rašireriu tendenciju koju imaju neki maši ljudi da nepotrebno preuveličavaju „vrednost „našeg kulturnog nasleđa. B. Kovačević ponavlja u poslednjem članku jedan svoj ranije napisani! suć, do koga mu je, izgleda, mnogo stalo: »Ko zaželi da razmotri ovu sličnost između početka Šatobrijanovih i Protinih »Memoara« ... doći će do iednog priilatnog zaključka: da je suptilni mislilac, zahvaliujući svom književnom daru, ali i divnoem.našem jeziku, Ljubomir Nenadović Šatobrijanovu detelinu od tri lista odnegovao u detelinu od četiri' lista.« Ako dobro razumem, Ljubomir Nenadović, odnosno prota'Matiia (jer, nadam se, da će B. Kovačević napustiti svoju tezu) madvisuje Šatobrijana po suptilnosti misli, po književnom daru i po lepoti jezika. Izabrana figura za ovu neobičnu ocenu nie Inogo srećna. U njoi niije jasno da li se Šatobriianova proza u poređeniu sa prozom prote Matiie OCenjuje brojem nižim za jednu četvrtinu (4:3), ili se proza »Memoara s onu stranu gsroba«.svodi iednostavno na najobičniju. najvulgamiiu, naivrašireniiu detelinu od tri lista, dok sc Protina izjednačuje sa neobićno retkom, još i srecnom, detelinom od četiri lista. ši

Nikola Banašević

1) Daničić ovo mesto pogrešno prevodi, sudeći bo dnukčijem staroslovčnskom i latinskom prevodu Vulgaie kojoj, da nju citiramo, stoji logičnije: ct in Platea Ppajabant cathedram mihi (i ma ulici nameštahu mi stolicu). Daničić se poveo za ruskim i ngmačkim prevodima u Ojima je ovo mesto pogrešno, · “

Nastavak sa 2, strane

NEKOLIKO REČI ČITAOCIMA

VEĆ DUŽE VREMENA dobijamo bp:sma od čitalaca iz raznih gradova u kojima se žale da u kioscima ne mopu da dobiju »Knjževne novine«. U neke gradove, kao na primer u Bihać, »Književne novine«' uopšte ne dolaze; u neke druge stiže i suviše mali broj primeraka. Mnogi naši čitaoci iz Beograda obraćaju se našem Tcvizorskom odeljenju tražeći brojeve koje nisu mogli da dobiju u Kioscima. Istovremeno, preduzeće za rasturanje štampe vraća veliki broj prime-

raka. »Književnih novina« i to upravo onda' kada ih čitaoci najviše traže. I iz nekih drugih mesta, kao na primcr iz Gline, vraćaju se mneraspakovani paketi »Književnih movina«. Jedan čitalac iz Zaječara interesovao se da li je naš list prestao da izlazi, kao što ga je obavestio prodavac no-

' vina, ili izlazi redovno kao što se mo-

že zaključiti iz oglasa objavljenih u »Politicte i »Borbi«. U Zaječaru je čak rečeno da je. protiv našeg lista intervenisano »odozgo« — đa se ne prodaje! Teško je pretpostaviti zbog čega preduzeće za rasturanjc štampe merado rastura nc samo maš list, nego sve kultume publikacije. . Verovatno je da, s obzirom na nisku cenu i mali

tiraž, revizori misu mziterijalno dovoljno zainmteresovani za plasman „Književnih novina«. Procenat koji omi dobijaju nije nizak, ali ni suma koja im se obračuna nije visoka, Neshvatljivo' jc onda samo to Zašto se ne prodaju brojevi. koje Čitaoci traže! Jer, dešavalo sc u nekoliko mahova da revizori u Beopradu obaveštavaju naše čitaoce da bi mogli da prodaju i više primcraka, ali ih ne dobijaju. U Kruševcu, Kragujevcu i još nekim gradovima u Srbiji isti Je slučaj. U letnjim mesecima to se isto ponavljalo u. Dubrovniku, odakle su mnogi ' Čitaoci. pisali iražeći ·primerke »Književnih movina«, Iskustva naših pretplatnika govore da je. pretplata najsigurniji način da se do »Književnih novina« blagovremeno dođe. Zbog toga se ma ovaj način obraćamo čitaocima pozivajući 3h ·da pretplatom obezbede Dpouzdanije i rTedovnije primanje lista. Podsećamo ih da novac treba dostaviti na Žiro-račun 608-1:208-1, sa tačno i čitko naznaćenom adresom i uz na-

pomenu »za' »Književne novincć«,

Naša današnja Kriza

Nastavak na 2. strani

stvarmost kao sistem disponovanosli, UsavV· šenosti i opredmećivanja. lako se vulgarmomi rasuđivanju čini nekako čudno i šokantno, o osnovi tehnike govori mnogo više Hegelova »loša beskrajnost«, Kondorseova »pertektnost«, Kantovo učenje o sredstvu i svrsi, Marksova analiza kapitala, nego najsistematskija studija tehnologije i tehničkih ispitivanja i otkrića. Čoveka ne ugrožavaju mašine, Porobljavajuća prevlast tehnike nad ljudima ne znači pobunu mašina protiv ljudi; u toj. tehničkoj termino: logiji ljudi samo nejasno shvataju opasnost koja im preti ako sc tehnički razum poistoveti sa razumom uopšte, ako tehnički razum zavlada ljudskom stvarnošću toliko da sve netehničko, nedisponantno, meproračunmljivo i nemanipula· ntno postavi protiv sebc i protiv čoveka kao ne-razum.

Moderni socijalizam je nezamisliv bez raZvijene tehnmikc i razvijenog tehničkog maprelka i bez socijalizacije proizvodnih sredstava. Ali, oba ta osnovna znaka i svc dalić značajne crte mogu se okrenuti protiv socijalizma, tj. mo-

, \

gu degenenisafti i odigrati sasvim suprotnu ”ulogu ako socijalizam izgubi svoj istorijski smisao i me bude sposoban da sve te elemente pretvori u komkretmnu totalnost. Istorijski smisao socijalizma je oslobođenjc ČOVe ka i socijalizam ima istorijsko opravdanje samo dok je revoluciomarna i ·oslobađajuća alternativa; altemativa prema bedi, iskorišćavanju, tlačenju, nepravdi, laži i mistifikaciji, neslobodi i nedostojanstvu i”'ponižavanju. vY #3 o | Teškoće modernog socijalizma XX veka su

u tome Što privremeno nije sposoban mi teo-

retski,a time još manje praktično, da shvati, harmonizaciju i koordinira svoju ulogu oslobađajuće istorijske. alternative u odnosu ma: društva gladi i nasilja u zemljama Azije, Afri. ke i Latinske Amerike; u odnosu na društva obilja i komfora u kapitalistički najzrelijim zc-

· mljama Evrope i Severne Amerike; u odmosu

na društva u zemljama srednje i istočne \FR\rope, u kojima su jzvršene ·radikalne društvene promene j čije revolucionarne možuć nosti ni izdaleka misu:iscrpljenc. \ Ako socijalizam ponovo i iz osnova nc raz e “ Pa -. i ...* • LJ \

jasni svoj .smisao'u tim promenjenim .od: nosima, može se lako dogoditi da prestane da igra ulogu revolucionarne i oslobađajucće alternative i postane, u odnosu ma vapiluće megativnosti zemalja u razvoju, j't1 odnosu ma konformnu pozitivnost najzrelijih kapitalističkih zemalja, samo tobožnja -altermativa: znači te opasnosti su se već ispoljile kako. u paroli »dostići ı prestići Ameriku«; tako i u realnoj cgzistenciji društva, koje je Sanio zamenilo sistem SVĆCODpŠTc trgovine '(prevlast novca i kapitala) sistemom sveopšte ma: nipulativnosti (prevlast neograničene birokrat: ske moći). . ·

Svaki praktičan korak koji nas oslobađa od tog začuđujućee konglomerata birokratizma ı vizantizma, od one nmakaznc simbioze države.i paganskc crkve, licemerja i fanatizma, ideolo: gijc i Vere, birokratskog sivila i masovne hi ster:je, ima očigledno veći značaj megoli mai hvalisaviic proklamacije o slobodi. Ali ti minimalni koraci, kojima se odričemo političkih zločina ne mogu zakloniti ili odstraniti hitnoslt osnovnih pitanja kojih se još nismo: do.

takli —— a bez kojih ie sociializam kao revo lucionarna altemativa liudi XX veka ne. zamisliv —' bez novog nostavliania pitamia” ke

je čovek i Šta ic istina, šta ie Život i Šta'ic vreme, kakva je osnova fehnike i' nauke, šta

je s misao revolucije? pra NR Prevela Biserka 'Rajčić

ZAR LUURANLLLLLIANAAN I A UJ UUJCJ”r CU “(11U"1"RU=ur utuuuui"________ "Look ega ooo e i GO .—— O u RDU LU O OD DO DD NEKI ić. Tehničko-umetnička oprema Dragomir Dimitrijević. . Redakcioni odbor: Božidar Božović, Zoram Glušće ko Kovač, Đorđe Lebović. Borislav Pekić, Predrag Protić, Dušan Puvačić, Dobroslav Smilianić. Radomir (50 dinara). Godišnia pretplata 10 movih dinara (1000 starih dinara), poluvodišnia 5 novih dinara Književne novine«. Beograd Framcuska 7. Telefoni: 627-286 (redakciia) i 626.020 (komercijalno ode: Tekući račun broj 608.1-208-1, Štampa »Glas«, Beograd Vlajkovićeva 8,

| . ra i NU) |, -. CC AWAOIC E j/ ,1 '\\ Pa! TON a |#4% 9

* :. .,

.

POMOR UTR,

Hear