Народна милиција

Сав позе adnmuniytraetfe га. ркавито. ( изрезпо. от делије Миће Сбакодпе тисевје

Poručnik BOGOMIR. LJUBIĆ

Administracija je vrlo važan i odgovoran posao, koji se,

uz potrebno teoretsko znanje može savladati i usavršiti jedino .

i majbolje praktičnim radom. Zato da bi neko postao dobar administrator mora meprekidno svoje znanje iz te oblasti upotpunjavali. To naročito važi za nas, pripadnike Narodne milicije, kao jednog dela administrativno-upravnog aparata, koji se svakodnevno u svom radu susreće sa administracijom. Zapravo, ona je jedan od sastavnih delova našeg rada i kao takva se od njega ne može odvojiti. Pripadnici Narodne milicije svakodnevno sastavljaju prijave, prave zapisnike, šalju izvještaje i obavljaju druge administrativne poslove, što znači da dobar milicionar, istovremeno mora biti i dobar administrator. Evo nekoliko napomena, koje bi mogle korisno poslužiti, za poboljšanje kvaliteta naše administracije.

U prvom redu ma što se maročito mora obratiti pažnja jeste ekspeditivnost. Šta znači biti ekspeditivan? To, ukratko rečeno, znači u upravama i stanicama Narodne milicije treba brzo rešavati poštu i brzo i tačno dostavljati akte tamo kuda su određeni. Možemo slobodno reći da o ekspeditivnosti u mnogome zavisi i pravilnost rada. Još uvek ima slučajeva da se o spisima ne vodi dovoljno računa. Još uvek kod mekih ima aljkavosti i nemara usled čega se događa da neki spisi ne budu otpremljeni na vreme. Ponekada se drže predmeti po fijokama i ormarima po nekoliko dana, što nebi smelo biti. Ekspeditivnost je najbolje sredstvo protiv gomilanja nerešenih predmeta i nesređene arhive.

Dalji uslov za dobru i brzu administraciju je dobar uvid u arhivu, što znači u svako doba imati pregled nad kretanjem

akata. Da bi se to postiglo potrebno je uspostaviti dobru evidenciju. O svakom spisu se mora uvek znati gde se on nalazi, da li je u arhivi, da li je otpremljen ili čeka na rok i slično. Kakova će se evidencija zavesti, pored opšte poznatih pravila, treba se uglavnom rukovoditi stanjem arhive u kojoj se radi, tj. na osnovu karaktera posla koji se obavlja i veličine pošte koja se rešava, zavesti evidenciju koja će biti najpraktičnija, pri ovome koristiti i iskustva drugova iz drugih stanica i uprava.

Što se tiče spoljnjeg izgleda maših administrativnih sastavaka oni trebaju biti čisti i uredni. Spoljni izgled je verna slika onoga koji je na njemu radio. Čist i brižljivo izrađen akt ostavlja utisak, da je i onaj koji ga je sastavljao pedantan i uredan. Naprotiv, isprljan, izgužvan i zamazan akt pokazuje da je njegov sačinitelj aljkav i slab službenik, a obično takav i u privatnom životu. Na kraju lep spoljni izgled akta pokazuje naše poštovanje prema onome kome se akt upućuje.

Ništa manje važan uslov za dobrog administratora jeste, ako ne lep, a ono bar čitak rukopis. Ni najmanje opravdavajuĆi nisu razlozi: ne služi me ruka, imam malo škole, nervozan sam itd. Pitanje lepog rukopisa rešiće se vežbanjem u pisanju. Pri ovome treba se držati sledećeg: sastavak mora iz moje ruke otići čist, uredan i lepo napisan, zato umesto da ga паpišem aljkavo i nečisto u roku od deset minuta, pisaću ga pola sata, ali da bude lep. Tako treba stalno činiti dok se ne navikne brzom, a ipak lepom pisanju. Ružam rukopis je uglavnom posledica aljkavosti i nemara, a može ga se olkloniti istrajnim vežbamjem. Pogledajmo, kako aljkavo pišu neki drugovi na primer slova a, p, z i druga, neki opet dodaju slovima razne repove, vijuge i omče, tako da slovo liči na sve drugo, samo ne na fonetički znak, tj. slovo, a čitav sastavak ma rebus ili šifru.

Vrednost čitkog rukopisa nije umanjena uvođenjem pisaće mašine u administraciju. Pripadnik Narodne milicije često je prinuđen da mora sastavljati zapisnike i druge izveštaje na licu mesta događaja gde nema pisaće mašine. Inače, i pri upotrebi pisaće mašine takođe se mora obratiti pažnja na spoljni izgled sastavaka, da je estetski i bez grešaka, a to se postiže pažljivom upotrebom mašine i vežbom na njoj.

Pored gore navedenog pri pisanju administrativnih akata treba še držati pravopisnih i gramatičnih pravila, pri čemu naročitu pažnju obratiti na tačke, zapete i druge znakove interpunkcije, kao i na pisanje velikih slova i skraćenica. Gramatičke greške mogu učiniti da nam akt bude nejasan i nerazumljiv, tako i pojedine skraćenice, radi čega treba praktikovati da se prvi put napiše cela reč ili naziv pa tek posle skraćenica. - ·

Na kraju treba obratiti pažnju stilu, tj. načinu na koji se prenose misli na hartiju. Naš stil, pored toga što mora biti bez gramatičkih i pravopisnih grešaka, treba da je tipično služben, odnosno kratak i jasan, skoro telegrafski. Ne upuštati se u opširnost i nepotrebno opisivanje sporednih događaja. Ono o čemu se piše mora biti jasno i sažeto izloženo, da nema nikakve zabune šta se je htelo reći i da se glavno jasno razlikuje od sporednog. Naravno da se pojam kratkoće ne sme shvatiti bukvalno pa da se radi toga prelazi preko opisivanja raznih činjenića koje su od važnosti za rasvetljenje nekog događaja ili ma čega. Dobar stil ne može se postići odjedanput već postepeno dugim vežbanjem i čitanjem, a pri čemu kao uzor treba uzimati književna dela i časopise, renomirane dnevne listove kao »Borba« i dr.

Dakle, osnovno čega se u administraciji treba držati jesu urednost, ekspeditivnost i jasnoća.