Народна милиција

cijelog društva — ujedno je i mjem posljednji затозћат ба Као države, Miješanje državne vlasti u društvene odnose postaje malo po malo suvišno. i omda samo od sebe prestaje. Mjesto. vladavine nad ljudima dolazi rukovođenje stvarima i upravljamje procesom' proizvodnje. »Država ne biva ukinuta, oma Hzumire«, (»Amniti-Diring«, strana 195, Mzdamje »Naprijed«).

Eto, tako nas uče Marks i Engels, A kako je govorio Staljin na XVIII kongresu SKP(b) 1939 godine? Prvo, on je pitanje Engelsovih formulacija o odumiranju države stavio pod dva uslova i rekao: »Da li je pravilan taj stav Enmgelsa? Da, pravilan je, pri jednom od dva uslova: a} ako se izučava socljalistička država samo sa tačke gledišta unutrašnjeg razvitka zemlje, арstrahirajući međunarodne faktore, izolirajući zemlju i državu od međunarodne situacije radi udobnosti njenog istraživanja, ili b) ako pretpostavimo da je socijalizam već pobijedio u svim zemljama ili u većini zemalja, da umjesto kapitalistčkog okruХепја шпато socijalističko okružemje, da mema · više opasnosti mapada lzvana, da nema više potrebe za pojačavanjem armije.« Odmah zatim on kaže da funkcija države »kao organizatora privrede« još ostaje i da funkcija sovjetske države prema unutrašnjim stvarima ne postoji nego samo prema spoljnjem svijetu, On je rekao: »Osnovna zadaća tog perioda (govori o drudom periodu sovjetskog razvitka) jeste organizacija socijalističkog gazdinstva, po čitavoj zemlji i likvidacija posljednjih ејеmenata kapitalističkih ostataka, orgamizacija kulturne revolucije, organizaciija potpuno savrmene armije za odbramu zemlie. U skladu s tim uzmjemlila se i funkcija naše wocijalističke države. Oltpala je, odumrla funkcija oružanog {vojemog) ugušivanja wnutar zemlje, jer je eksploatacija uništema, Eksploatacie više mema i više nema koša mi ugušivahti,...c« I dalje: »Što se tiče maše Armije, naših kaznenih organa i obavještajne službe, m'ihova oštrica više mije okrenuta prema unutrašnjosti zemlje, već van mje, protiv vamjskih neprijatel'a...« »Sačuvala se i dolila puni razvitak funkcija privredno-orgamlzaciomog li Rkultunmovaspitnog rada državnih organa«. Tako Staljin postavlja pitanje odumiranja države i izlaže stanje u Sovjetskom Savezu u 1939 ćodini. Za 1939 godinu zaista se moglo kazati da je Sovjetski Savez živio u punom smislu te riječi u kapitalističkom okruženju, Ali, poslije Drugog svjetskog rata, kad je nastao čitav niz novih socijalističkih zemalja baš oko Sovjetskoš Saveza, ne može se ni u kom slučaju govoriti o kapitalističkom okruženiu Sovjetskog Saveza, Govoriti da su funkcije države kao oružane sile, ne samo armije nego i takozvanih kaznenih organa, okrenute samo prema vani — znači dđovorili nešto štlo zaisla nije imalo nikakve veze sa stvarnošću, kao što nema veze ni s današnjom stvarnošću u Soviefskom Savezu, Jer, šta radi обгоman birokratski centralistički aparat? Zar su njegove funkcije prema vani? Šta rade NKVD i milicija? Zar su njihove funkcije prema vani? Ko ; pomoću čega deportira milione građana razne nacionalnosti u Sibir i na daleki Sjever? Valjda neće tvrditi da je to mjera protiv klasnogš neprijatelja, valjda neće reći da su čitavi narodi klasa za uništavanje? Ko ometa i onemodućava borbu mišljenja u Sovjetskom Savezu? Ne čini li to sve jedan najcentralizovaniji najbirokratskiji državni aparat koji ni po čemu nije sličan državnoj mašini koja odumire? U jednome je Staljin ovdje u pravu, ako se primijeni na današnje vrijeme, a to je — da su tu zaista i funkcije te državne mašine prema vani, ali treba dodati i to, da su one usmjerene i tamo Sdie treba i tamo dje ne ne treba. One su usmjerene i ka miješanju u unutfrašnie stvari druđih zemalia, a protiv volie aroda th zemalja, Prema tome, to su naimanje funkcije jedne socija-

lističke odmirajuće države koja odumire, već više liče na funk-

cije iedne imperijalističke državne mašine, Која se bori za uticajne slere i podjarmljivanje drugih naroda,

Dalje, kako Staljin postavlja pitanje ulofđe partije prema državi? U svojim djelima on niddje nije odredio ulođu partije u prvoj fazi komunizma, to jest u socijalizmu; on svodi ulogu partije na to da ona rukovodi državnim aparatom na kome još stoji bilje6 klasnog društva, Prema tome, nije nikakvo čudo što se partija u Sovjetskom Savezu sve više birckratizira i srasta u jednu cjelinu sa birokratskim državnim aparatom, io jest identifikuje se s njim, postaje i sama dio birokratskogš aparata i na taj način Subi vezu s narodom i sa svim onim što bi zaista bila njena dužnost, A to je: dužnost organizatora i najaktivnijeg učesnika u svim političkim, kulturnim i privrednim akcijama, dužnost masovne kontrole i neposrednog učešća na svim poljima društvene djelatnosti, dužnost dizanja poleta stvaralačkih masa svojim primjerom, Svesti ulogu partije na birokratski aparat, dio državne mašine za prisiljavanje, za sprovođenje raznih prinudnih mjera, — fo je suprotno učenju Lenjina o ulozi partije u prvoj, prelaznoj fazi, kao rukovodioca i vaspitača, a ne onoga koji goni, Taj šablon se bio počeo i kod nas

praktikovati, al. smo mi preduzeli potrebne mjere i strofđo će- ·

mo se čuvati takve prakse kod nas.

A kako postavljaju sovjetski rukovodioci razvitak u komunizmu? U marksističkoj nauci nigdje se ne govori o prelazu u komunizam u skokovima, iako se govori o dvije faze, o nižoj i višoj fazi komunizma, koje preistavljaju jednu cjelinu u kojoj se vrši postepeni prelaz ka komunizmu, Govori se o postepenom razvitku u višu fazu, komunizam, poslije zauzimanja vlasti od strane proletarijata, A ipak, sovjetski rukovodioci postavljaju stvar tako kao da oni mogu odrediti kad se može smatrati da se prešlo na višu fazu — komunizam, To nije nikakva šala već žalosna istina, jer je svima poznato da je Molotov već 1048 godine proglasio ulazak u višu fazu komunizma,

Evo kako je Marks dejinisao prelaženje u višu fazu: »U višoj fazi komunističkog društva, poslije toga Кад iščezne porobljivačko za čovjeka polbčinjavanje raspodjeli rada, kad iščezne zajedno s tim i razlika između umnog ii fizičkog rada, kad rad prestane biti samo sredstvo za. živoit, kad zajedmo s približenjem razvitka pojedinaca porastu i proizvodne snage, i svi izvori društvenog bogatstva presipaju se punim рофокот, зато će tada biti mogućno potpuno preodoljeti uski horizont buržoaskog prava i društvo će moći da napiše ma svojoj zastavi: Svaki prema spogsobmosti svakom prema potrebi« (Kritika Golskog programa. Izabrana dela Marksa, i Engelsa, Tom P, str. 15, izdanje ma ruskom jeziku},

Evo, tako se postavlja stvar s višom fazom komunizma, od toga je u Sovjetskom Savezu još vrlo, vrlo daleko, a razumije se | kod nas, ·

Bilo je ljudi i još uvijek ih ima koji su mislili i misle da je rukovanje sredstvima za proizvodnju riješeno/ time što se postavljaju kao direktori ili upravitelji najbolji radnici, To je dobra stvar, jer na taj način dolaze na tu dužnost ljudi u koje se može imati povjerenja i u koje država radnog naroda ima povjerenja, jer preko radnika direktora, koji je i sam potekao iz redova trudbenika narodna država ima boliu kontrolu u роslovanje s jedne strane, a s druđe strane — takav direktor bolje „razumije razne poirebe radnika | više vodi računa o radnicima i o državnoj, to iest narodnoj svojini. No to je bila najpreča mjera pri uzimanju sredstava za proizvodnju u državne ruke | tako, razumije se, ne može ostati, ako hoćemo izbjeći mnoge nezgode koje bi kroz jedan dulji period mogle nastati iz «ова, То је једпо, а дгибо — na faj način još nije ostvarena раrola »Fabrike radnicima« i na tai način ne bi se mogla ostvariti ideja odumiranja državnih funkcija u privredi,

Kao što sam već naprijed kazao, projekt zakona koji mi ovdje treba da usvojimo od vanredno je velike važnosti za dalji pravilan razvitak naše socijalističke zemlje, ali on još u potpunosfi ne rješava to pitanje: on pretstavlja samo još jedan korak dalje Ка kom inizmu, Državne funkcije u upravljanju privredom još u potpunosti ne prestaju, ali one više nisu potpune i isključive, One slabe uslijed toša što se na upravljanje privlače trudbenici, Oni ulaze postepeno, a ne odjedamput, u cjelini, u svoja prava da kao proizvođači i upravljaju tom proizvodnjom, Zašto irudbenici ulaze postepeno, a пе odjedanput? Da li će ta postepenost trajati dno i koliko? Na ovo se ne može oddovoriti da će traiati toliko i toliko vremena, jer to zavisi od raznih okolnosti, Zavisi od toča kako će brzo napredovati kulturni razvitak, to jest svestrana naobrazba radnika, da bi oni bili u svakom pogledu sposobni da upravljaju uspješno, na korist zajednice, fabrikama, rudnicima, transportom ifd.; jer bez toga radnici neće moći da vrše evidenciju i kontrolu; bez kulturno uzdizanja radnici neće moći da ovladaju potpuno tehnikom upravljanja, To zavisi od tempa razvitka proizvodnih snaga itd.

To kulturno uzdizanje trudbenika je tim važnije za nas i preistavlia jedan od najtežih problema zbog toda što je naša zemlja bila među najzaostalijim zemljama u Evropi u pogledu stepena razvitka produktivnih snaša, Naša je industrija tek sada počela da se razvija punim zamahom, Prema tome, brže ili sporije prenošenje svih funkcija unravljanja u prvredi na trudbenike zavisi kod nas i od bržeg ili sporijeg razvitka produktivnih snaša, To zavisj u prvom redu od samih radnika, od njihove briše da se što prije i što više proizvede potrošnih sredstava, od brige radnika da se štedi a пе rasipa itd. Lenjin kaže: »Komunizam počinje tamo gdje se pojavljuje samopožrtvovno. savilađivanje teškog rada, briga „običmih radnika o podizamju produktivnosti rada, o čuvanju svakog puda žita, uglja, željeza i drugih proizvoda koji su mamijenjemi me njima lično ili njihovim »bližniim« i »daljim«, već čitavom društvu«, (Lenjin, tom XXIV, str, 132. Sabrana djela ma ruskom),

Zašto ja ističem na prvo miesto nužnost kulturnog razvitka. Ako pogledamo koliki je bio broj industrijskih radnika u staroj Jugoslaviji, a koliki je danas i kolihi će još biti, onda nije teško pogoditi u čemu je stvar, Ko dolazi danas u industrijska i druga

5

a