Народна милиција

i kada se u Koreji već razbuktao sukob u kome, za tuđe interese, najviše plaća sam korejski narod, „sovjetski деlegat. vratio se u Savet i preuzeo pretsedničko mesto.

Sada, posle povratka sovjetskog delegata u Savet bezbednosti i posle neplodnih diskusija u kojima je uzimao najvidnijeg učešća ceo mesec dana, postavlja se pitanje zašto je bio uopšte potreban bojkot Saveta bezbednosti i drugih organa OUN, da li su bila iskrena tvrđenja sovjetskog delegata da će bojkotovati Savez bezbednosti zbog toga što u njemu sedi pretstavnik kuomintanške kineske vlade. Naravno da nisu bila iskrena jer kuomintanški pretstavnik sedi sada na istom mestu na kome je sedeo i pre bojkota i čak se prepire sa sovjetskim delegatom po pitanjima koja se rešavaju u Savetu bezbednosti.

Da je sovjetski delegat želeo uistinu dobro kineskoj narodnoj republici on bi se u stvari u samom Savetu bezbednosti borio za prava kineskog naroda — da jedino pretstavnici NR Kine imaju pravo da pretstavljaju kineski narod u svim organima Ujedinjenih nacija. Takva iskrena dosledna borba, kakvu od prvog dana vodi pretstavnik FNRJ.u Savetu bezbednosti, dovela bi konačno do rezultata tim pre što je već niz delegacija, pored jugoslovenske, bio spreman da udovolji zahtevima NR Kine. Međutim, upravo suprotnim stavom, sovjetski delegat je naštetio interesima kineskog naroda a kuomintanški pretstavnik ima donekle da zahvali i njemu što se još nalazi u Savetu. Pored štete koju je naneo intere-

sima kineskog naroda sovjetski bojkot naneo je takođe veliku štetu samoj Organizaciji Ujedinjenih nacija, potkopavajući njen autoritet i izazivajući krizu u Savetu bezbednosti, najvažnijem njenom organu.

I u toku avgusta, međutim, sovjetski delegat kao ni njegov britanski i američki kolega, nije doprineo tome da ova organizacija uspešno interveniše u korejskom sukobu iako je to trebalo da bude njen glavni cilj u ovom momentu. Ceo mesec dana rada Saveta bezbednosti protekao je u besplodnim diskusijama i međusobnom optuživanju delegata SSSR i SAD o odgovornosti za sukob u Koreji dok se u samoj Koreji sukob nastavlja. Svojim stavom u toku ovih diskusija i sovjetski i američki prettsavnik pokazali su nameru da ne unesu nimalo napora da korejski sukob likvidiraju u okviru Ujedinjenih nacija i da tim doprinesu uspostavljanju mira već da i ovakav ratni sukob, u kome svakodnevno ginu mladi ljudi i iz Koreje i iz SAD, rešavaju samo na bazi sopstvenih interesa nanoseći time štetu stvari mira.

NEMAČKA

Nemačka privlači u poslednje vreme sve veću pažnju javnosti u svetu. Uviđajući važnu ulogu Nemačke u međunarodnim odnosima velike sile, SSSR i SAD, suprotno interesima mira i ispravnog rešenja pitanja Nemačke, pokušavaju da od delova Nemačke koji se nalaze pod njihovom okupacijom stvore svoja uporišta. S druge strane u Nemačkoj su počele da jačaju napredne snage koje uviđaju štetnu politiku ovakvog odnosa velikih sila prema Nemačkoj i suprotstavljaju se tendencijama i jedne i druge velike sile i traže nezavisan, demokratski razvitak Nemačke.

Veliki broj komunista u Zapadnoj Nemačkoj, nezadovoljnih informbirovskom politikom rukovodstva KP Zapadne Nemačke, zajedno sa drugim demokratski naStrojenim ljudima poveli su borbu protiv takvog rukovodstva KP Nemačke koja interese sovjetske spoljne politike pretpostavlja interesima nemačkog radništva. Oni su pristupili stvaranju jedne nezavisne Radničke partije koja bi bila nezavisna i od istoka i od zapada, i od so-

vjetske i od američke spoljne politike. Na konferenciji

u Ratingenu, koja je održana krajem jula, obrazovan je inicijativni odbor za stvaranje nove radničke partije i

24

pokrehut sopstveni list »Fraje tribine« preko koga 66 se ukazivati na istinske zadatke jedne prave partije nemačkog radništva.

. U Zapadnoj Nemačkoj pokrenuto je ovih dana i pitanje ponovnog naoružanja Nemačke. Pretsednik zapadno-nemačke vlade Adenauer zatražio je od zapadnih sila povećanje policiskih — »odbranbenih« snaga najpre za 60.000 ljudi s tim da se te snage docnije pojačaju do otprilike 250.000 ljudi. Zapadne sile nisu dosada zvanično iznele svoj stav po ovom pitanju ali po svemu sudeći ovome zahtevu kancelara Adenauera izaći će se u susret. Tako će se stvoriti jezgro nemačke armije koja će, kako se izjavljuje u Londonu, pretstavljati »kočnicu agresiji na Zapadnu Evropu«. U sovjetskom delu Nemačke stvaraju se takođe vojne formacije pod raznim firmama koje treba da pretstavljaju »kočnicu agresiji na Istočnu Evropu«. Tako se u oba dela Nemačke, pored već postojećih znatnih policiskih snaga, stvaraju slično kao i posle Prvog svetskog rata jake oružane snage iako je, nažalost, još sveže iskustvo sa politikom velikih sila posle Prvog svetskog rata koje su u stvari podigle i tada Nemačku.

Demokratska javnost u svetu, naročito onaj deo koji je jače osetio užase nemačke okupacije, osuđuju ovakvu politiku velikih sila prema Nemačkoj i traži takvu politiku koja će doprineti da se Nemačka razvije u istinsku demokratsku zemlju.

ORUŽANI SUKOB U KOREJI

Na frontu dugačkom preko 180 kilometara, na krajnjem jugu Koreje, već više od dva meseca vode se ogorčene borbe između severnokorejskih snaga, s jedne, i američkih i južnokorejskih, s druge strane, potpomognu– tih sa nekoliko vazduhoplovnih formacija i više pomorskih jedinica drugih zemalja.

Karakteristično je za ovaj sukob da su u prvim danima i nedeljama sukoba Severnokorejci veoma brzo паpredovali ne nailazeći na ozbiljan otpor protivnika dok se u poslednje vreme, već skoro tri nedelje, front potpuno ustalio. Ovakav razvoj operacija može se objasniti time što su u početku Severnokorejci imali protiv sebe uglavnom samo južnokorejske snage a docnije sve više i više i američke snage koje su ubrzano prebacivane na front. Tako, dok je u početku odnos snaga prema izveštajima: stranih agencija iznosio 10:1 u korist Severnokorejaca u poslednje vreme snage se sve više izjednačuju pristizanjem novih američkih trupa i reorganizovanjem južnokorejskih snaga.

Front se uglavnom pruža od istočne obale па Кгајnjem jugu Koreje, kod važne luke Pohang, na zapad do iznad grada Tegu posle kojega za gotovo 90% skreće prema jugu, rekom Naktong, da bi najzad, zapadno od grada Masana izbio na južnu obalu.

Borbe se vode na korejskom flu, najvećim delom na frontu ginu Korejci, stanovništvo je izloženo jakim bombardovanjima američkih vazduhoplovnih snaga, uništavaju se bogatstva zemlje. Međutim, teško da se neki Korejac zavarava time da je ovaj rat potreban jer su u stvari i Severna i Južna Koreja igračke u rukama velikih sila — Severna Sovjetskog Saveza a Južna Sjedi-

) njenih Američkih Država. I na ovom malom. poluostrvu

na krajnjem Istoku Azije došla je do izražaja podela sveta na interesne sfere izvršena posle završetka Drugog svetskog rata kada je Koreja podeljena na dva dela

·'jednom veštačkom linijom koja je išla 38 uporednikom.

U Severnoj Koreji uticaj je dobio Sovjetski Savez a u Južnoj SAD. Sada je takva politika donela ovom malom narodu najveću nesreću. Zato je borba protiv takve politike velikih sila — u kojoj se u prvim redovima nalazi Socijalistička Jugoslavija — preka potreba miroljubivih snaga u svetu i ona će konačno trijumfovati,