Народно благостање

24 фебругр 1934.

'D-r Oto Frangeš, Zagreb

BUDUĆNOST NAŠEGA IZVOZA STOKE U ITALIJU

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 131 |

I Izvoz žive stoke, — II Izvoz mesa,

5. januara o. g. potpisan je u Rimu dodatak k našemu trgovinskome ugovoru sa Italijom od 14. jula 1924 g., po: kojemu dodatku ćemo odsada za naša goveda ondje plaćati ne više uvoznu carinu po glavi (za goveda Lit. 350, za junad Lit. 240, za telad preko 150 kgr. Lit. 200, do 150 kgr. 120 Lit.), nego po metričkoj centi i to za sve vrsti goveda (volove, krave, bikove i junad) u prva četiri meseca Lit. 70, u petome mesecu Lit. 80, a u šestome i daljem Lit. 85 od 100 kgr. Za telad se predvidjaju u istom vremenskom odstupanju ako je teška до 300 Кет. 14. 87-100-106, а ako je preko 300 kgr. 146. 72-83-90.)

Za meso je i odprije odmjerivana carina po težini,

i to za svinjsko, govedje i teleće od 100 kgr. Lit. 100, a odsada će iznositi Lit. 200. .

. Ove nove carinske stavke stupiti će na snagu istom

dok Halija uredi trgovinske odnošaje s Austrijom i Ma-

ојатзкот, а, опе зе imadu smatrati u opšte tek jednom ~

pokusnom određbom, pak će prama posljedku pokusa biti sporazumno uredjena carinska tarifa definitivno.

Nove carinske stavke stvaraju novu situaciju, koju treba jasno da uočimo i da prema tome nadjemo puteve i sredstva, kako da se u njoj snadjemo bez goleme štete za našu narodnu privredu. Treba pri tome lučiti izvoz živoga blaga od izvoza mesa. :

1 Izvoz žive stoke. Mi smo u Italiji našli najboliu pijacu za naša goveda i telad. Naš je izvoz iznosio glava:

1929 1930 1931 Italija 66.501 116.279 88.097 Austria 17.707. 13.637 10.850 (Grčka ~ | 2001 ~ 4.796 6:366 Čehoslovačka 2516 269 | 28 Malta: 4.946 2.376 1.039

· Ilustracije radi navodimo, da je uvoz Italije iz Francuske i Švicarske iznosio glava govedi:

: 1929 1930 1931 Егапсизка 143.694 23.616 42 Švicarska 4111 1.835 ; 691

Naglo opadanje uvoza govedi iz ovih Italiji susjednih država |e za nas jedna u toliko utješljiva pojava, što iz nje možemo izvoditi spremnost Italije, od nas i dalje primati importe stoke, — jer smo mi konačno sada {|edini neposredni susjed Italije, koji raspolaže suvišcima proizvodnje stoke. Zemlje, koje bi dolazile u obzir za opskrbu Italije: Magiarska i Rumunjska, moraju izvažati stoku preko naše teritorije, a svakako imadu daleko dulji i skuplji transportni put, veći kalo, veći riziko oboljenja i gubitaka itd. Treba samo da iskoristimo naš geografsko-ekonomski položaj i da tu prednost potenciramo smišljenim načinom izvoza.

1) Primjećujemo, da su „automne” ft. neugovorne stavke

carine na stoku mnogo više; one iznose za volove, bikove i -

krave 146. 150, а junice 170, ža + 2 i od 100 kgr, | | elad 220 odn. 250 Lit.

Neima dvojbe, da se svaka carina može lakše podnositi na relativno vrijednijoj robi nego li na manje vriiednoj. Mi ćemo lakše podnositi nove carine u Italiji na volovima, kojima bi 1 kgr. žive vage kod nas. stajao 6-8 Din., nego li na volovima koji bi vrijedili samo 3-4

Din. po kgr. Treba dakle da izvozimo samo najbolji kvalitet govedi, savršeno utovljene volove i krave od

pasmina, za koje se polučuju u Italiji najviše cijene. Tu pasminu mi već imademo hvala nastojanjima od više od 30 godina u sjevernim krajevima, a treba da ju pro-

širimo i na Jug. To su simentalski i pincgavski križanci · sa našom domaćom bušom; meso od ovih odgovara u”

svim krajevima južno od Dunava i Maina mnogo više ukusu potrošača nego. li meso od holandskih ili engleskih pasmina, pak nam to daje jednu izvjesnu premoć u Italiji. — Volovi od spomenutih pasmina se odlično tove. To mogu da provode i mali i veliki posjednici. Samo što sitni zemljoradnici moraju da tove samom suvom krmom: sijenom, otavom, pomijama, kukuruzom i ječmenori prekrupom i sl. i tako tove 1-2 glave kroz 7-10 mjeseci. Kada bi se sitni zemljoradnici složili u udruge proizvoФјака tovljene stoke, koje bi na jednak način hranili stoku i zajednički ju u skupinama prodavali, oni bi mogli polučiti bolie cijene nego što ih dobivaju za pojedina, makar još kako utovljena grla. Veliki pako posjednici, naročito ako su u vezi sa kakovom pecarom špirita, fa-

brikom šećera ili pivovarom, mogu da iskorištavaju od-. patke od ovih fabrikacija (djibru, rezance od šećerne

repe, melasu, slad i sladove klice) koje sadržavaju hra-

nive sastojine u takovome stanju, da su lahko probav-

ljive i u razmjerno velikome postotku prelaze u druge

oblike u životinjskome tijelu, naročito kao mast i bjelan- . čevine (meso). Iz ovakovih tovilišta izlaze tovljenice u” većim partijama posve jednake kakvoće, " добјегапоса _

kvaliteta, — to su oni, koji polučuju na pijacama u Beču i Milanu ne „prima” nego preko toga „ekstrem” cijene. Naravski, da za takav kvalitet treba da se uzimliu oda-

brane, ne preko 5 godina stare životinje, da su sve iste pasmine i iste veličine, — itd. Takovu stoku, kada znadu .

da za nju imadu pijacu, naši tovitelji plaćaju na našoj pijaci već znatno višim cjenama nego običnu stoku. Što više ovakove stoke možemo da privedemo racionalnom tovljenju, to više će se dizati cijene na našim stočnim pijacama. Ali treba da za taj posao nadjemo i dovoljno odpadaka od tvornica naše poljoprivredne industrije koje smo gore spomenuli. jer se baš po ovakovim odpadcima može da proizvodi najodličniji kvalitet tovljenika. Kada bi mi omogućili fabrikama špirita da proizvode 300.000 Hil. špirita godišnje a fabrikama šećera, da iskoriste po Chadburnovom planu naš izvozni kontingenat od 150.000 Mtc. šećera, mi bi mogli da tovimo godišnje od same džibre 20.000 a od rezanaca šećerne repe i melase dalnjih 30.000 volova i da za fabrikaciiu i tov utrošimo 1,200.000 Mic. kukuruza i 100.000 ječma te da uvećamo površinu zasijanu sa šećernom repom za 15.000 Ki. Možda će komu fe brojke izgledati ponješto fantastične, ali pridržajem si, da ove brojke obrazložim u posebnomu članku, — jer taj problem prelazi granice ovoga krat-