Нови Пазар

Italijanski dio opet je podijeljen na dva dijela izmedu njena dva federata. Albanskom su pripali: Tutin, Rožaje, Plav i Gusinje, a Cmogorskom: Berane, Bijelo Polje i Pljevlja. I Njemačkaje, pošto je prvo u cjelini bila priključila Srbiji, svoj dio nešto kasnije podijelila na dva. Istocni dio, Novopazarski srez s Dugom Poljanom, zbog njegovog značaja za obezbjedenje rudnog bazena Trepce, ostao je u Srbiji, dok je preostalim zapadnim dijelom (Priboj, Nova Varoš, Prijepolje) namjeravala da riješi dva pitanja: da NDH kompenzira zadržani Višegrad, zbog tvomice ..Vistad" i da prebacivanjem loptice Italiji, citav problem spomog razgranicenja NDH, uključujući u Been dogovoreno „pomjeranje cmogorske granice na zapad". prebaci nedoraslom osovinskom partneru. 18 Ova demarkaciona linija je vise puta mijenjana do oktobra 1941. godine, pa je ostalo otvoreno pitanje kojoj će okupatorskoj sili defmitivno pripasti Sandžak. Ovakvo stanje pokušavala je da iskoristi i ..Nczavisna Država Hrvatska". koja je nastojala da uspostavi svoju vlast u čitavom Sandžaku. U jesen 1941. godine, NDH se morala odreći svojih ambicija, pošto je, 27. oktobra 1941. godine, postignut sporazum između Nijemaca i Italijana, da ovo područje ude u sastav italijanske okupacione zone. To je bila teritorija od oko 6000 km 2 sa preko 200.000 stanovnika. Italija ju je priključila okupiranoj Cmoj Gori, s izuzetkom Stavickog sreza (821 km 2 sa 21.828 stanovnika) koga je pripojila okupiranoj Metohiji, a ova „Velikoj Albaniji". Njemačka je zadržala samo Deževski srez (1244 km 2 sa 48.884 stanovnika) i manji dio Sjenickog sreza. 19 Uplašeno od mogućnosti stvaranja tzv. ..Nczavisnc Cme Gore" pod zastitom italijanskog okupatora kojoj bi pripao najveći dio Sandžaka, kao i od opcije da neki dijelovi Sandžaka pripadnu tzv. „Velikoj Albaniji" grupe Bošnjaka iz Sandžaka su putem depeša, pisama i neposrednih posjeta poglavarstvu NDH nastojali da Sandžak pripoje ovoj tvorevini u cijem sastavu je bila Bosna i Hercegovina i na toj osnovi „da se Sandžak kao privredni i povijesni dio Bosne i Hercegovine" priključi „našoj pradomovini Bosni i Hercegovini, jer su interesi Sandžaka povezani s Bosnom i Hercegovinom i da su misli muslimana upućene scher Sarajevu", kao „pijemontu stare slave" itd. Pri tome je izražavana nada da će Bošnjaci „uživati punu i ni od koga neometanu autonomiju u pravom smislu te rijeci". 211 Petočlana delegacija novopazarskih Bošnjaka koja je 15. maja posjetila Zagreb i poglavnika Antu Paveliéa je između ostalog tvrdila „da je 97% naroda Sandžaka slavenskog porijekla (...) Ma kakvo cijepanje Sandžaka bila bi najstrašnija sudbina za budućnost" sandžačkih Bošnjaka. 21

18 Mr. Muharem Kreso, Položaj Sandžaka u Dmgom svjetskom ratu, Istočna Bosna i Sandžak, Sarajevo 1996, str.92

19 Dr. Zoran Lakić, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka, Mostovi, Pljevlja, str. 125

20 Mirko Ćuković, Sandžak, str. 52

21 Dr. Rasim Hurem, Historijski pogled na vezanost Sandžaka s Bosnom i Hercegovinom, Dmštveni i državno-pravni kontinuitet Sandžaka, Sarajevo 1995, str.loB

18

40/2017

Esad Rallie