Омладина

Broj 13

OMLADINA

Strana 3

SAVEZNIČKA POMOĆ JUGOSLAVIJI

Radio-stanica »Slobodna Jugosilavija« objavila je 20. septembra razjašnjenje o pitanju savezničke pomoći Jugoslaviji,

»Posljednjih dana, preko nekih radiostanica, primjetno se pojačalo isticanje pomoći koju su Narodno-oslobodilačkoj vojsci pružili zapadni saveznici. Pored toga što se iz takvih prikaza može razumije se, u inostranštvu, a ne i u zemlji — dobiti netačan pojam o veličini pružene pomoći, u tim vijestima ima čak ı takvih tvrdjenja koja su sasvim netačna. Tako je, na primjer, netačno da su nam savezulci aviomima spuštali ljudstvo i materijal. Ako se tako formuliše saopćenje, onda to treba da znači da smo bili pomognuti ne samo materijalno nego i ljudstvom, dakle nekakvim trupama. Isto tako može se označiti kao proizvoljna tvrdnja, koja je bez ikakvog osnova, da bi bez te pomoći savezničkih aviona naša Narodno-oslobodilačka vojska vjerovatno ostala jedna velika skupina gerilskih ooureda i da bi njemačka vojska u Jugoslaviji još bila jaka,

Moramo prije svega naglasiti da je našoj vojsci bila dobro dosla svaka ma ı najmanja pomoć od strane naših saveznika. Na svakoj pomoći mi smo našim saveznicima zahvalni, ali tvrdjenja kao ona što su gore pomenuta, ne odgovaraju činjencama, a prema tome — naročito kad se donese na našem jeziku nisu korisna ni za savezničku stvar, jer i naš narod i naša vojska vrlo dobro znaju koliko su teške Žrtve koje još uvijek podnose zbog toga što se snabdjevaju sopstvenim sredstvima: otimanjem od neprijatelja... Prvih nekoliko savezničkih oficira za vezu došli su k nama na početku Pete neprijateljske ofanzive, dakle u maju 1043. godine, a pomoć koja bi se uopće mogla nazvati—- \ ]p8omoć u naoružanju, počela je stizati još mnogo kasnije... Pomoć u naoružanju, kao i u hrani, odijelu i obući, naročito nam je jako bila potrebna na početku Šeste neprijateljske ofanzive, dakle u decembru 1043. godine, ali ona je bila tako neznatna, da je maršal Tito morao za javnost dati izjavu da nema savezničke pomoći, da je ono što je dato samo kaplja u moru. Tek tada pomoć počinje da raste, a naročito se povećala od Sedme ofanzive, dakle za posljednjih 5 mjeseci, da poslednih dana bude smanjena do beznačajnosti, Ovo znatno smanjenje dolazi u vrijeme velikog zamaha naše opće ofanzive za konačno oslobodjenje zemlje i za likvidaciju velikih njemačkih snaga ma našoj teriroriji.

lako je prošlo dosta mjeseci od spo razuma Nacionalnog komiteta sa d-rom Šubašićem, naša vojska još nije dobila ni naše ratne ni trgovačke brodove, Tako smo desant naših jedinica na dalmatinska ostrva morali izvršiti na drvenim brodićima, koje smo imali. Poslije tog sjajnog

podviga naših boraca i mornara, pitanje flote postaje gotovo bespredmetno, pošto je nismo imali onda kada je najviše trebala. A tako je i sa mnogim drugim stvarima...

Ima još jedna pomoć o kojoj treba govoriti... O njoj bi trebalo da govore naši saveznici, i to svakako više nego O onoj pomoći koju su oni nama ukazali. To je pomoć koju su naši narodi pružili svojom borbom našim saveznicima, općoj stvari za koju se bore Ujedinjeni narodi, Bilo bi opravdanije i pravednije, kad bi naši saveznici više pažnje poklonili činjenici da smo se mi borili golih šaka, bez ikakve pomoći, onda kad je bilo najteže, kad je sva Evropa spavala dubokim snom, kad nije bilo Drugog frota, kad je Njemačka bila najjača, na vrhuncu svoje vojničke moći. A tada mad našim nebom nije bilo druge avijacije osim neprijateljske... ... Naša vojska nije stvorena pomoću aviona — ni bacanjem ni spuštanjem. Za njen postanak nemamo da zahvalimo ničemu drugom do junaštvu i patriotizmu naših boraca i naših naroda, koji su podnijeli strahovite žrtve dok su tu herojsku vojsku iskovali u teškoj borbi s daleko nadmoćnijim neprijateljem, Ona se organizovala i podigla na stepen uredjene redovne vojske davno prije nego što je iz savezničkih aviona bačen prvi paket pomoći, a mjesta na koja su paketi bačeni i acrodromi na koje su se avioni spuštali bili su na slobodnoj teritoriji, koju je stvorila i održala naša vojska, Očigledno je da je ta pomoć počela tek onda kada smo se mi već u punoj mjeri afirmirali kao uredjena vojska i kao značajan vojni činilac u ovom ratu.

...Ostavljamo otvoreno pitanje zbog čega na nas nije primjenjen zakon o zajmu i najmu, što smo više puta tražili i bili uvijex odbijeni, iako smo na to imali puno pravo«.

Na ovu izjavu »Slobodne Jugoslavije« koju smo mi samo djelimično donijeli,

ela su da stižu ı raznim formama, pravdanja i izvinjenja tih radio-stanica. Ona imaju sva odprilike ovakav smisao. Tačno je da su oni to rekli, ali je tačno i to da se oni sa takvim tvrdnjama ne slažu. To je individualno mišljenje taznih novinara i tako dalje — a pomoć se Jugoslaviji nije mogla pružiti uslijed teških ratnih prilika, ?

Kod nas su ratne prilike bile stvarno teške i baš je uslijed toga pomoć morala biti veća. Ali da ostavimo to na stranu. Jugoslavija i ono što se dogadja u njoj danas više nile nepoznato našim saveznicima. Il zato nije tako jednostavna stvar koja se sama po sebi podrazumijeva, kad se iz niza raznih vijesti i članaka o našoj zemlji izabere baš onaj koji je netačan. Takav se postupak prema nama teško može opravdati.

O pitanju naših granica prema Italiji

Čitava poplava članaka o razgraničenju svakodnevno ispunjava stupce italijanskih listova. Ta kampanja pokazuje samo da su se uznemirile savjesti, koje nisu čiste. Oni predvidjaju da više neće moći da zadrže pod okupacijom 050.000 slovenskog življa koje je Italija još od prošlog rata porobila.

Grof Sforza je u jednoj obazrivoj izjavi, ponudio intcrnacionaliziranje iuke Trsta. Ali ni on, niti iko drugi mije nikada rekao istinu, da u Istri i Slovenačkom Primorju žive u velikoj većini Hrvati i Slovenci i da oni treba da pripadnu Jugoslaviji.

a čak i ovakve krnje uslupke, neki listovisu dočekali sa velikim ogorčenjem. Beznačajna- Sforzina. ustupanja oni nazivaju »bankroterskom spoljnom politikom•. U reakciji na Sforzinu izjavu, naročito seističe neki anonimni člankopisac koji govoriuime italijanske omladine, Nama nije jasno koliko on ima pravo da predstavlja poglede italijanske. omladine, ali nam jc sasvim jasno, da je QOIL ostavio duboke tragove u njegovom shvatanju nacionalnih prava. Na našam |I kongresu su prisustvovali delegati italijanske antifašističke omladine i mi bismo htjeli da razvijemo dobre medjusobne odnose i saradnju, ali mi to možemo ostvariti samo sa onom omladinom u Italiji koja je potpuno slobodna od svih imperialističkih težnji prema našim krajevima, |

Za neke nazovi demokrate u italiji je »luda i pomisao da bi Julijska Krajina« (kako oni zovu Slovenačko Primorje) mogla da se priključi Jugoslaviji. Ali naš narod u tim krajevima drugačije misli. On je to najbolie rekao kroz svoju diviziju NOVJ. Šta o tom pitanju misle Italijani koji žive u Istri i Slovenačkom Primorju, govori činjenica da se u sastavu Istarsxe divizije bori veliki broj Italijana zajedno sa Hrvatima i Slovencima.

Na veliko se piše o novoj Italiji koja nema ništa zajedničko sa starom — fa· šističkom. Ako je u ičemu Italija postala nova, onda to nikako nije u pitanju italijanskih aspiracija na naše krajeve, Tu je ona ostala stara — imperijalistička, kao Što je i bila,

"Oni isti, koji odriču narodu u Istri i Slovenačkom Primorju pravo đa slobodno Živi u sastavu svoje slobodne države, optužuju nas za imperijalizam. Naš oslobodilački Pa se razvio i ojačao, baš zahvaljujući politici bratstva i trpčeljivosti medju narodima. Koliko drskosti treba pa da se taj pokret vezuje za imperijalizam, kada on hoće da u krilo domovine vrati više od pola milijona ljudi iste krvi.

Oni su zaboravili da mi sa Italijom nismo prečistili još jedan račun, Oni, kao da ne znaju da su italijanske armije opljačkale i uništile mnogo gradova i sela u našoj zemlji. Samo u Splitu, gradu koji ima nešto više od 40,000 sta-

novnika, za dvije i po godine italijanske okupacije, kroz njihove zatvore i koncetracione logore prošlo je više od 13.000 ljudi, Nema kuće u Splitu iz koje neko nije hapšen. Na jedno selo kod Rudog, l{aiijani su početkom 1042. godine, pod zaštitom magle, izvršili iznenadni napad.

Naši borci su morali da se povuku, a.

kada su se vratili, našli su, u kući gdje je stanovao Vrhovni štab, zaklanu ženu zajedno sa dvoje dece koja su tek prije 7 dana rodjena. Prilikom jedne ofanzive na Biokovo italijanska vojska je u jednoj kući zapalila 13 ljudi. U Sloveniji, Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji spaljene su hiljade kuća i pobijene hiljade ljudi, žena i djece. Sve to pokazuje kako je postupala italijanska vojska na našoj teritoriji., I dok u Italiji ne štede sa pohvalama »novoj» demokratiji, i najpogrdnijim izrazima na račun fašizma, mi ne vidjesmo da je mnogo kome od ratnih zločinaca nešto ozbiljno učinjeno, General Roata, koga svako naše dijete po zlu poznaje, tek poslije godinu dana od kapitulacije je stavljen pod istragu, i ako njegova djelatnost na okupiranom području Slovenije, ne pretstavlja u Italiji nikakvu tajnu. A Pircio Biroli još vrši visoku državnu funkciju,

Naš narod je plemenit. On je na sopstvenom iskustvu naučio da pravi razliku

· izmedju fašističke vlade i naroda. To su

dobro mogli da vide razoružani italijanski vojnici, kada su od naših majki i sestara, u selima koja su oni popalili i opljačkali, dobijali hranu i svaku moguću pomoć. Ali to ne znači da mi možemo da zaboravimo sve, čim Italijani prevrnu kapu i bace nekoliko fraza protiv fašizma. Italija je pobjedjena, a mi se nalazimo u taboru pobjedničke demokratije. Mi, medjutim, naše pravo ne temeljimo na vojnoj sili koju smo stvorili, nego nam ona služi samo kao garancija da će se poštovati ono na šta imamo pravo.

Maršal Tito je u svom zadnjem govoru jasno rekao da smo se mi borili i za oslobodjenje one naše braće koja su dugo godina stenjala pod tudjinom. A sada se neki u Italiji čude kako da ii jugoslovenski komunisti žele vraćanje naših krajeva u saslav naše države. Njima još nisu izvjetrile iz glave fašističke priče o tome kako komunisti nemaju nikakvih nacionalnih osjećaja. Njih ni ovaj oslobodilački rat, koji su u velikom broju zemalja baš,komumnisti poveli, nije ničemu naučio.

Mi se nadamo da će se Italija osloboditi fašističkog uticaja, koji je i sada tjera da se svim silama drži za ono na šta nema pravo. To bi za Italiju i njene dobre odnose sa Jugoslavijom bila velika sreća, A ona sama ne može nikada po· stati demokratska sve dok se ne odrekne imperijalističkih zabluda stare Italije.

GOVOR 6. ČERČILA

SLETOVI U HRVATSKOJ

jedna od mnogobrojnih priprema, kojima se omladina Hrvatske sprema za švoj | kongreš,

U povratku iz Kanade g. Čerčil je pred britanskim parlamentom održao govor. a

O istočnom frontu premijer Cerčil je rekao: »Ne smijemo zaboraviti na veliku ulogu koju Rusija igra u zajedničkoj stvari. Maršal Staljin osvrnuo se na naše borbe na zapadu na plemenit način pun divljenja. Ja sada sa svoje strane moram istaći da Rusi vezuju i uništavaju daleko veći broj neprijateljskih snaga nego saveznici na zapadu. :

Zatim je gospodin Čerčil govorio o sporazumu za vodjenje rata protiv Japana, podvukao potrebu kaŽnjavanja ratnih zločinaca i istakao blage uslove primirja koje su Rusi postavili satelitskim zemljama. O Poljskoj je premijer Čerčil rekao: »Mora doći do teritorijalnih promjena na poljskoj granici, Rusija ima „pravo na našu podršku u ovom pitanju, jer jedino sovjetske trupe mogu da oslobode Poljsku.

Gospodin Čerčil je govorio, osim toga, o vojnim operacijama savezničke vojske u Francuskoj, Belgiji i Holandiji.

Po tom je britanski premijer govotio o stavu prema Francuskoj i istakao teškoće koje se sreću na organizaciji budućeg mira, On je izrazio nadu da će te teškoće biti prebrodjene na budućem sastanku izmedju njega, Ruzvelta i Staljina.

alda

Nema područja javnog života u koje omladina nije zašla smjelim radom. Ona to. čini u toku borbe, uz najteže prilike koje donosi rat. Kulturni, umjetnički i prosvjetni rađ omladine već je okrunjen uspjesima. Tu su već utrte staze.

Nedavno je u Hrvatskoj održan veliki zbor Narodnog Jedinstva na Baniji. Oko 15.000 ljudi, najvećim dijelom omladine, manifestirali su jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda Banije, Na tom zboru omladina je dala veliku priredbu koja je bila ispunjena i sportskim programom. Nisu to bila samo natjecanja pojedinaca. U izvedbama su sudjelovale veće skupine omladine i zajednički izvodile sportske igre.

Narod neće nikada zaboraviti prizore sa ove svečanosti. Oko 250

omladinki u bogatim narodnim nošnjama igralo je kolo i pjevalo pjesmu o »Crvenoj zvijezdi«. Na glavama su im bile crvene marame. Iz toga kola one su u igri izvele pravilnu petokraku zvijezdu. i isto vrijeme naši mladi borci ispisali su u vježbi Živim slovima riječ: Tito. Kada je uz ovu sliku vojna glazba zasvirala »Hej Sloveni«, oduševljenje naroda bilo je neopisivo.

Uz brojna sportska natjecanja, po brigadama i oslobodjenim gradovima, ova priredba je nov prilog razvijanju sportske „djelatnosti u Hrvatskoj. Sport postaje prvi puta u povješti naših naroda svojinom širokih omladinskih masa,

Na iskustvu Banije u Hrvatskoj

. se pripremaju veći omladinski okru-

žni i oblasni sletovi. Oni će biti

NL alate”

Sportski stručnjaci razišli su se po okruzima i održavaju sportske kurseve sa omladincima i omladinkama, koji će nakon toga prenijeti stečeno zaanje u omladinu. Na tim kursevima mladi sportaši razradjuju zajedničke vježbe, upoznavaju se sa pojedinim granama sporta i pripremaju se za sletove.

Sportski život obuhvatio je ne samo omladinu pozadine, nego i naše mlade junake u vojsci.

Tako se, eto, razvija i ovo golemo područje omlađinskog rada,

Danas su uslovi za sportski život još uvijek teški, Ali skora sloboda donosi omladini sve mogućnosti potpunog razvitka na svim poljima,

Miroslav Kreačić

~